OPERATIVNI PLAN PREDMET BIZNIS PLAN Prof dr Boris
OPERATIVNI PLAN PREDMET BIZNIS PLAN Prof. dr Boris Kuzman Asistent Dajana Ercegovac
OPERATIVNI PLAN • Na osnovu operativnog plana spoljnji korisnici treba da steknu predstavu o tome kako će preduzeće FUNKCIONISATI, kako bi mogli da procene realnu izvodljivost poslovnog poduhvata, a interni korisnici treba da procene kako će se njihove pojedinačne aktivnosti UKLAPATI u celinu procesa funkcionisanja poslovnog poduhvata. • Struktura operativnog plana je podeljena u 4 dela: – Tehničko – tehnološka analiza – Analiza organizacionih i kadrovskih aspekata – Analiza lokacije – Analiza zaštite životne sredine i zaštite na radu.
OPERATIVNI PLAN – 1. TEHNIČKO TEHNOLOŠKA ANALIZA • Detaljna tehničko-tehnološka analiza je deo posebnog materijala pod nazivom PROJEKTI, koji zajedno sa poslovnim planom i dodacima čini celinu koja se dostavlja korisniku. • Prema Zakonu o planiranju i izgradnji – Prethodna studija opravdanosti sadrži GENERALNI PROJEKAT – Studija opravdanosti sadrži IDEJNI PROJEKAT. • GENERALNI PROJEKAT sadrži podatke o makrolokaciji, načinu obezbeđivanja infrastrukture, varijantama prostornih i tehničkih rešenja, prirodnim uslovima, proceni uticaja na životnu sredinu. . . • IDEJNI PROJEKAT sadrži situacioni plan, crteže koji određuju objekat u prostoru, namenu objekta, tehnički opis i planiranu investicionu vrednost objekta, podatke o mikrolokaciji, tehničko-tehnološkim karakteristikama objekta, preleminarnom proračunu stabilnosti i sigurnosti objekta, rešenju temelja objekta, idejnom rešenju infrastrukture, merama za sprečavanje i smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu.
• Za dobijanje građevinske dozvole potreban je GLAVNI PROJEKAT koji sadrži najdetaljnije podatke tehničko-tehnološke analize (podaci o geotehničkim radovima, razrada tehničkotehnoloških karakteristika objekta sa opremom i instalacijama, proračun građevinskih konstrukcija, stabilnosti i sigurnosti objekta, rešenje temelja objekta, tehničko rešenje infrastrukture sa načinom priključenja. . . ) • Izrađuju ga stručnjaci tehničke struke. • Svi kvantitativni i kvalitativni podaci iz projekta dominantno opredeljuju visinu investicionih ulaganja i visinu varijabilnih i pojedinih fiksnih troškova. • Stoga, neophodno je napraviti REZIME TEHNIČKOTEHNOLOŠKE ANALIZE sa osnovnim karakteristikama odabranog tehničko-tehnološkog rešenja.
OPERATIVNI PLAN – TEHNIČKO TEHNOLOŠKA ANALIZA REZIME TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE ANALIZE OBUHVATA: 1) PRIKAZ VARIJANTI TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH REŠENJA 2) OPIS ODABRANOG TEHNOLOŠKOG REŠENJA 3)OPIS ODABRANIH TEHNIČKIH REŠENJA I GRAĐEVINSKIH OBJEKATA 4) POPIS NEOPHODNIH SREDSTAVA ZA RAD 5) KAPACITETI I OBIM PROIZVODNJE 6) NORMATIVI UTROŠKA MATERIJALA 7) BROJ I STRUKTURA RADNE SNAGE POVEZANE SA TEHNOLOŠKIM PROCESOM 8) GRUPNO ISKAZANA ULAGANJA, ROK TRAJANJA I INVESTICIONO ODRŽAVANJE.
PRIKAZ VARIJANTI TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH REŠENJA
PRIKAZ VARIJANTI TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH REŠENJA Kriterijumi za poređenje različitih tehničko-tehnoloških rešenja: 1) VISINA INVESTICIONIH ULAGANJA za svako rešenje (u tehnološku opremu, instalacije, građevinske radove, skladišnu, transportnu opremu. . . ) 2) TEKUĆI TROŠKOVI PROIZVODNJE I UŠTEDE U TROŠKOVIMA usled primene analiziranih rešenja. – Sažet deo, ali sa dovoljno informacija na osnovu kojih se može zaključiti da je rešenje optimalno s obzirom na raspoloživi budžet i da će se tim rešenjem maksimizirati rezultati poslovanja u budućnosti. – Analiza koristi i troškova (ulaganja i operativni troškovi) za svaku varijantu u periodu trajanja projekta.
OPIS ODABRANOG TEHNOLOŠKOG REŠENJA zahteva da se tehnološki proces razloži na aktivnosti kojima se obavlja celokupni proizvodni proces, pa se upoznajemo sa: – Najvažnijim fazama proizvodnog procesa – karakteristikama tehnološkog procesa – Šemom tehnološkog procesa – Karakteristikama sredstava za rad – Osnovnim karakteristikama materijala koji se koriste – Proizvodnim škartom (iskazuje se kao % od količine gotovih proizvoda) – Rasturom koji nastaje pri proizvodnji i pakovanju – Rasporedom opreme i dimenzijama – Putevima internog transporta, skladištima materijala i nedovršene proizvodnje – Načinom na koji će biti obavljen proces rada – Ulogom pojedinih organizacionih celina u tehnološkom procesu.
– Ukoliko se angažuju podizvođači treba navesti informacije o podizvođačima, razloge za njihov izbor, tehnološke faze koje će biti predmet njihovih poslovnih aktivnosti. – Opis tehnološkog procesa treba da bude dovoljno informativan, ali ne i opterećen nepotrebnim detaljima. – Preporučuje se korištenje dijagrama toka, skica, planova, matrica. – Obrazlažu se pitanja skladištenja sirovina, rezervnih delova, polugotovih i gotovih proizvoda, kontrole kvaliteta, zaštite životne sredine i zaštite na radu.
OPIS ODABRANIH TEHNIČKIH REŠENJA I GRAĐEVINSKIH OBJEKATA – detaljno se analiziraju karakteristike građevinskih objekata sa pripadajućim instalacijama, netehnološkom opremom i infrastrukturom. • Veći i složeniji procesi mogu uključivati veći broj građevinskih objekata (glavni građevinski objekti, pomoćni, objekti opšte namene, objekte infrastrukture). • Za svaki građevinski objekat potrebno je navesti gabarite, postojeću i planiranu infrastrukturu, konstrukciju objekta, predviđene materijale za gradnju, način uključivanja objekta u postojeću infrastrukturu.
OPIS ODABRANIH TEHNIČKIH REŠENJA I GRAĐEVINSKIH OBJEKATA
• • U slučaju rekonstrukcije postojećih objekata, opreme. . treba opisati njihovo postojeće stanje i efekte koji se očekuju. Treba istaći i dokumentovati za svaki planirani objekat da su ispunjeni građevinski i urbanistički uslovi – priložiti dozvole i dokumentaciju. Opisati NETEHNOLOŠKU OPREMU, pripadajuće INSTALACIJE I INFRASTRUKTURU (informacije o grejanju, ventilaciji, električnoj energiji, telefonskim priključcima, vodovodu. . ) Sažeta objašnjenja o razlozima izbora tehničkih rešenja objekta, prostornom rasporedu i uređenju poslovnog prostora.
• Izbor tehničkih rešenja objekta treba obrazložiti imajući u vidu: veličinu (dovoljnu za funkcionisanje), konstrukciju i spoljnji izgled i mogućnost korišćenja oznaka i drugih sredstava komuniciranja sa kupcima. • Prilikom određivanja prostornog rasporeda poštovati principe ergonomije i uvažavati karakteristike posla. • U trgovini prostorni raspored se odnosi na raspored trgovačke robe u radnji i načine njenog izlaganja. • U proizvodnji, prostorni raspored treba da obezbedi nesmetan tok proizvodnje i ima ogroman uticaj na rukovanje materijalima, proces proizvodnje i proizvodni program. • Plan uređenja poslovnog prostora i obrazloženje izabranog rešenja.
POPIS NEOPHODNIH SREDSTAVA ZA RAD - navodi se spisak neophodnih sredstava za rad: – Tehnološka oprema – Sredstva unutrašnjeg i spoljnog transporta – Sredstva za zaštitu na radu – Sredstva za zaštitu okoline – Sredstva za skladištenje materijala, sirovina, gotovih proizvoda – Sredstva za kontrolu kvaliteta.
KAPACITETI I OBIM PROIZVODNJE – ISKORIŠĆENOST kapaciteta = obim proizvodnje / instalirani kapacitet. – Informacije o obimu proizvodnje dobijaju se na osnovu podataka o plasmanu proizvoda iz plana prodaje i podataka o škartu i rasturu prilikom pakovanja iz opisa odabranog tehnološkog rešenja. – Kapaciteti tehnološke opreme iskazuju se na godišnjem nivou kao MAKSIMALNI (nominalni, tehnički) i kao OPTIMALNI (uzimaju u obzir remont, zamenu alata, odmor radnika, intenzitet koji obezbeđuje najniže utroške energije). – Planirani obim proizvodnje određuje se za svaki proizvod iz asortimana i svaku godinu trajanja projekta.
KAPACITETI I OBIM PROIZVODNJE
NORMATIVI UTROŠKA MATERIJALA • Standardni – normirani utrošci materijala su količine materijala koje se moraju utrošiti u određenim tehničko-tehnološkim uslovima proizvodnje da bi se proizveo proizvod željenih karakteristika. • Precizna visina standardnih utrošaka materijala – zavise od obima proizvodnje, karakteristika tehnološkog procesa, sredstava za rad, samog materijala, uslova rada. • Standardni utrošak materijala x nabavna cena materijala x projektovani plasman = TROŠKOVI materijala koji se koriste u proizvodnji. • U većini poduhvata troši se velik broj različitih materijala, a najveći broj ima male utroške, pa prikazujemo samo DIREKTNE TROŠKOVE materijala koji značajnije učestvuje u ukupnim utrošcima, a npr. selotejp za pakovanje kutija u okviru ostalih troškova. • Polazeći od normiranih utrošaka po proizvodima i planiranog obima proizvodnje po godinama trajanja projekta utvrđujemo utroške pojedinih vrsta materijala po godinama za svaki proizvod u asortimanu preduzeća.
NORMATIVI UTROŠKA MATERIJALA
BROJ I STRUKTURA RADNE SNAGE POVEZANE SA TEHNOLOŠKIM PROCESOM – određuje se broj i struktura zaposlenih po vrsti i stepenu kvalifikovanosti samo za radna mesta neposrednije povezana sa tehnološkim procesom (radna mesta izrade proizvoda ili povezana sa izradom – priprema, održavanje, kontrola) • Kompetencije ostalih kadrova, naručito menadžera se razmatraju u organizacionim i kadrovskim aspektima biznis plana. Broj i kvalifikaciona struktura zaposlenih na tehnološkim radnim mestima
GRUPNO ISKAZIVANJE ULAGANJA, ROK TRAJANJA I INVESTICIONO ODRŽAVANJE – Predvideti rok trajanja grupnog ulaganja i godišnje troškove investicionog održavanja u procentima od ulaganja (uz kratko objašnjenje o vrsti izdataka npr. ulje, maziva, krečenje).
OPERATIVNI PLAN – 2. ANALIZA ORGANIZACIONIH I KADROVSKIH ASPEKATA • Osnovni zadatak analize organizacionih i kadrovskih aspekata je da uveri kreditore, investitore i druge korisnike poslovnog plana u SNAGU SUBJEKTIVNOG FAKTORA preduzeća i njegovu sposobnost da izvedu planirani poslovni poduhvat. • Obuhvata sledeće delove: 1) Ukupan broj zaposlenih, način obezbeđenja i predviđenu obuku 2) Organizacionu strukturu 3) Ključne osobe.
UKUPAN BROJ ZAPOSLENIH, NAČIN OBEZBEĐENJA I PREDVIĐENA OBUKA ZAPOSLENIH – Vrši se analiza planiranih radnih mesta i za svako od njih se određuje potreban broj radnika određenog obrazovnog nivoa. – Za manje projekte sagledavamo svako radno mesto. – Za manja preduzeća je neracionalno da na svakom radnom mestu zapošljavamo ljude sa punim radnim vremenom, navesti podatke o spoljnim saradnicima preduzeća npr. advokati, knjigovođe. – Preduzeće može da planira povećanje broja zaposlenih tokom godina, navesti plan. – Kod novih poslovnih poduhvata, npr. povećanju obima aktivnosti ili modernizaciji procesa proizvodnje, navesti da li će se potrebna radna snaga obezbediti iz potencijala preduzeća njihovom realokacijom ili angažovanjem novih radnika (razmotriti raspoloživost radnika na lokaciji na kojoj se planira projekat i kriterijume odabira, oslobađanje od poreza tj. snižavanje osnovice za plaćanje poreza na dobit ako zapošljavamo nove radnike) – Ukoliko postoji potreba za obukom radnika – ko će vršiti, potrebno vreme.
ORGANIZACIONA STRUKTURA podrazumeva da se objasni model organizovanja. – Zavisi od broja zaposlenih. – Projekti sa manjim brojem radnih mesta – svako radno mesto se može pojedinačno objasniti. – Kod kompleksnih projekata – navesti hijerarhijski najvažnije organizacione celine (proizvodni sektor, sektor marketinga, finansija) i uže organizacione jedinice u okviru svake celine (služba istraživanja tržišta, nabavke i prodaje u okviru marketing sektora). – Objasniti odnose između radnih mesta na istom i različitim hijerarhijskim nivoima, opisati poslove koji se obavljaju u okviru najvažnijih radnih mesta, objasniti vertikalne i horizontalne tokove informacija. – Koristiti organizacionu shemu (inicijalnu i buduću). – Pored funkcije ključnih menadžera upisati njigovo ime i prezime.
KLJUČNE OSOBE – neophodni ljudi sa odgovarajućim znanjem, sposobnostima i iskustvom za realizaciju projekta. • U ključne ljude ubrajaju se menadžeri najvišeg nivoa i vlasnici ako učestvuju u upravljanju preduzećem. • Ukoliko u upravljanju učestvuju i treća lica izvan preduzeća kao članovi upravnog odbora posvetiti pažnju i njima. • Navesti ime osobe zadužene za finansijska pitanja. • Za svaku ključnu osobu navesti podatke koji dokazuju njenu sposobnost da uspešno obavi predviđene poslove (obrazovanje, iskustvo u preduzeću, upravljačko iskustvo, iskustvo u delatnosti, dosadašnji rezultati), a u dodatku priložiti radne biografije. • Izložiti postojeći i planirani sistem nagrađivanja (visina osnovne plate, novčane stimulacije, nenovčane kompenzacije). • Navesti veličinu, sastav i uloge koje u procesu upravljanja imaju upravni i nadzorni odbor i navesti podatke iz radne biografije svakog člana.
Primer biografije za ključne osobe
OPERATIVNI PLAN – 3. ANALIZA LOKACIJE • IZBOR LOKACIJE na kojoj će se investicija realizovati opredeljuje uspeh poslovnog poduhvata. • Ukoliko se radi o uvećanju kapaciteta, modernizaciji, rekonstrukciji – investitor na temelju prethodnog poslovnog iskustva raspolaže informacijama o slabostima i prednostima lokacije. • Lokacija značajna kod novih investicionih aktivnosti: – Osnivanja preduzeća – Uvođenje novog proizvoda u asortiman ili otvaranje nove lokacije na kojoj će se proizvoditi postojeći asortiman – Otvaranje novih prodajnih mesta – Otvaranju novih uslužnih prostora.
• Informacije ovog dela poslovnog plana se odnose na: 1) Usklađenost izabrane lokacije sa urbanističkim planovima 2) Karakteristike makrolokacije 3) Karakteritike mikrolokacije 4) Gradnja, kupovina ili iznajmljivanje prostora investicione aktivnosti 5) Posledice raseljavanja 6) Uticaj na razvoj područja. • Usklađenost izabrane lokacije sa urbanističkim planovima – posebno značajno za proizvodnu delatnost koja se može obavljati samo na lokacijama koje su urbanističkim planovima predviđene kao industrijske zone. • Karakteristike MAKROLOKACIJE – posmatramo region i grad. Prilikom izbora REGIONA imamo u vidu: – Blizinu kupaca (značajna za trgovinska i uslužna preduzeća, kod proizvodnih preduzeća kada su transportni troškovi visoki u odnosu na vrednost proizvoda). – Blizinu dobavljača (ako se potrebni materijali teško transportuju). – Ponudu neophodne radne snage (broj, kvalifikovanost, obučenost). – Poslovnu klimu i sveukupno stanje privrednog života (privredna aktivnost, regulativa, očekivanja).
Prilikom izbora GRADA imamo u vidu: – Demografske podatke i trendove (broj stanovnika, gustina naseljenosti, pol, veličina porodice, nivo prihoda, obrazovanje) – Lokalnu regulativu (opštinski propisi, prostorni planovi, lokalni porezi, doprinosi) – Konkurenciju (broj i udaljenost od konkurencije) – Kompatibilnost sa zajednicom (odnos troškova i prednosti poslovanja na određenoj lokaciji) – Komunalne i javne usluge (policijska i vatrogasna zaštita, čistoća, gasifikacija) – Reputacija lokacije. • Karakteristike MIKROLOKACIJE – konkretno mesto. Ako se radi o trgovini na malo izbor mesta za maloprodajni objekat zavisi od veličine trgovačke oblasti, a nju određuju grana delatnosti, širina asortimana i obim aktivnosti. Specijalizovane radnje mogu očekivati kupce sa veće udaljenosti. Veće radnje koje imaju širi asortiman takođe mogu računati na veću trgovačku oblast. Izbor trgovačke oblasti može se obrazložiti sa stanovišta broja, veličine i tipa ostalih radnji lociranih u oblasti, prirode konkurentskog posla, karakteristika transportne mreže. Dodatni faktori od značaja za izbor lokacije su: adekvatan parking, uočljivost, prostor za širenje delatnosti, postojanje adekvatne energetske mreže, opasnost podzemnih voda i klizišta.
• Gradnja, kupovina ili iznajmljivanje prostora gde će se obavljati investiciona aktivnost. Ø Izgradnja novog prostora – najbolje rešenje ako nema budžetskih ograničenja jer doprinosi snižavanju operativnih - tekućih troškova poslovanja, mogućnost prilagođavanja prostora svojim potrebama, doprinosi pozitivnom imidžu kod kupaca. Pored visokih investicionih ulaganja, ograničava se mobilnost preduzeća. Ø Kupovina postojećeg prostora – jednostavnija od izgradnje, međutim imamo visoka finansijska ulaganja i potrebu renoviranja i prilagođavanja svojim potrebama. Prednost je što su početna ulaganja unapred poznata, ali postoji mogućnost gubitka vrednosti poslovnog prostora usled eksternih faktora. Ø Iznajmljivanje postojećeg prostora – ne zahteva značajna ulaganja na početku. Nedostaci: nespremnost vlasnika da renovira prostor, nestalnost lokacije, mogućnost da budući uslovi zakupa budu znatno nepovoljniji.
• Posledice raseljavanja – troškovi raseljavanja kod gradnje pojedinih projekata mogu da predstavljaju značajan deo investicionih ulaganja, produžava se predeksploataciona faza, nekada je problem raseljavanja bio izražen pri izgradnji aerodroma, termoelektrana, rudnika, a danas usled oskudice slobodnog prostora raseljavanje postaje neophodno ne samo u centru Beograda već i na periferiji zbog gradnje supermarketa i ostalih objekata. • Uticaj na razvoj područja – zapošljavanje novih radnika, povećanje tražnje lokalnih dobavljača, poboljšanje kvaliteta životne sredine usled snižavanja zagađenja, koncentrični krugovi gradnje stanova, prodavnica, škola, vrtića oko investicije. Moguć problem u slučaju teškoća preduzeća (Zastava Kragujevac). • Kod investicija koje su vezane za rekonstrukciju, proširenje i modernizaciju na POSTOJEĆIM LOKACIJAMA sažetak analize lokacije se svodi na opis postojeće lokacije i navođenje njenih prednosti.
OPERATIVNI PLAN – 4. ANALIZA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE I ZAŠTITE NA RADU ANALIZA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE • Povećanje značaja ovog dela poslovnog plana usled jačanja društvene svesti po pitanju zaštite životne sredine i zaštite na radu. • Visok nivo regulacije od strane države – moguće novčane kazne za preduzeća koja ne poštuju ove propise. • Poštovanje propisa – uslov dobijanja upotrebne dozvole. • Posebno su značajne zaštitne mere kod proizvodnih preduzeća kao najvećih zagađivača životne sredine. • Deklaraciju „Milenijumska procena Eko sistema” doneta je 2005 od strane OUN – 60% ekoloških sistema koji obezbeđuju život na zemlji se koristi nekontrolisano (voda, vazduh, zemlja, klima), što će dovesti do ugrožavanja opstanka ljudi na zemlji. • Osim deklarativnih sporazuma, postoje i obavezujući npr. Kjoto sporazum koji je ratifikovalo preko 120 država, kao i direktive EU kod kojih su još strožiji uslovi smanjenja emisije štetnih gasova.
• Ekološki elaborat sprečava neplanirane izdatke za zaštitu životne sredine. • U poslovnom planu u delu o zaštiti životne sredine neophodno je: – Analizirati negativne uticaje investicije na životnu sredinu – Projektovati mere zaštite životne sredine – Oceniti ekološku podobnost. 1) Konkretni investicioni poduhvat može negativno da utiče na životnu sredinu usled opasnih materija i buke. – OPASNE MATERIJE • Tečni oblik – otpadne vode (sanitarne, tehnološke, atmosferske – organizovano sakupljati internom kanalizacijom). • Čvrst oblik – proizvodnja škarta i rastur (može se sakupljati, seći i presovati). • Gasovit oblik – razni oblici otpadnih i izduvnih gasova. – BUKA se stvara radom tehnološke opreme i kretanjem vozila (u blizini naseljenog mesta može se eliminisati dobrom zvučnom izolacijom).
2) Mere za zaštitu – mere za otklanjanje ili amortizovanje negativnih uticaja na životnu sredinu. Mere za zaštitu moraju biti usklađene sa sadašnjim i očekivanim budućim propisima razvijenih zemalja. 3) Poređenjem negativnih uticaja i mera za zaštitu dolazimo do OCENE EKOLOŠKE PODOBNOSTI gde procenjujemo da li će investicija po svom aktiviranju pored primene mera zaštite izazavati pogoršanje životne sredine. • Izdaci za zaštitu životne sredine predstavljaju INVESTICIONA ULAGANJA koja uvećavaju vrednost osnovnih sredstava, dok manji izdaci vezani za zaštitu životne sredine predstavljaju tekući trošak npr. kupovina kontenjera.
OPERATIVNI PLAN – 4. ANALIZA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE I ZAŠTITE NA RADU ANALIZA ZAŠTITE NA RADU: 1) Identifikovanje potencijalnih opasnosti za radnike – nedovoljna osvetljenost, nepovoljna temperatura, buka, opasnost od požara, strujnog udara, neadekvatno radno vreme, profesionalna oboljenja, neupućenost radnika u vezi pravila sigurnosti na radu. 2) Projekcija mera zaštite na radu kojima će se minimizirati prepoznate opasnosti – kako će preduzeče odgovoriti na uočene opasnosti. Mere zavise od zakonskih propisa i uticaja sindikata. • Koliko će dana radnici pre samostalnog obavljanja tehnoloških operacija provesti u obuci i ko će ih obučavati. • Da li radnici koriste zaštitno odelo i slušalice. • Kojim intenzitetom su osvetljene radne prostorije.
• Na kojim mestima će biti kutije prve pomoći. • Kolika će biti temperatura u radnim prostorijama. • U kom periodu će se proveravati obučenost radnika po pitanju zaštite na radu, procedure u slučaju požara. • Proveravanje ispravnosti vatrogasnih aparata. 3) Konačna ocena mera zaštite na radu – na osnovu poređenja potencijalnih opasnosti i predloženih mera zaštite daje se ocena o adekvatnoj zaštiti radne snage. – Mere zaštite radne snage imaju karakter tekućeg troška.
Hvala na pažnji! Dajana Ercegovac
- Slides: 36