OPA PSIHOLOGIJA UVOD PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST PSIHOLOGIJA ZNANOST

OPĆA PSIHOLOGIJA UVOD

PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST PSIHOLOGIJA = ZNANOST O DUŠI (psyche' = (UM), duh, duša / mind, soul, spirit; logos = riječ, govor, zakon / discourse, study) PSYCHE = u grčkoj mitologiju ljudska duša, personificirani duševni i duhovni život čovjeka. St. Grci su razlikovali tjelesnu i životnu snagu (TIMOS) koja je smrtna i dušu (PSYCHE) koja je besmrtna. Shvaćanje je bilo da nakon patnje i lutanja duša je izbavljena milošću Jupitera. Taj čin je kasnije shvaćen kao moralno čišćenje duše kroz trpljenje i patnju. (U religiji to je prisutno kroz iskupljenje) Predznanstveno razdoblje psihologije je u sklopu filozofija • GNOSEOLOGIJA disciplina filozofije koja promišlja pitanje mogućnosti ljudske spoznaje • Aristotel "Logika“ = ukazuje na zakonitosti asocija (po sličnosti, dodiru i suprotnosti) • Descartes ‘cogito ergo sum’ =) pitanje METODE Znanstveni razdoblje psihologije W. Wundt (1879) – psihologijski laboratorij u Leipzingu

ŠTO JE ZNANOST? Znanosti se razlikuju po 1. PREDMETU i 2. METODOLOGIJI istraživanja. ZNANOST = st. gr. EPISTEME / lat. SCIENTIA / eng. SCIENCE / njem. WISSENSCHAFT. 4 kriterija koji moraju biti zadovoljeni: 1) mora imati DEFINICIJU objekta ili fenomena proučavanja. 2) mora sadržati TEORIJSKE KONSTRUKTE i TESTIRANJE HIPOTEZA. => Teorije se mogu svesti na određene opservirane fenomene koji predstavljaju stavove koji se mogu testirati kroz odnos između dvije i više varijabli. To su pretpostavke o onome što bi se moglo dogoditi pod određenim uvjetima (to su HIPOTEZE). One se testiraju a ne cijele teorije. 3) činjenice ne mogu biti stvorene na osnovu racionalnog argumentiranja, već kroz EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE. 4) Znanost treba otkrivati OPĆE ZAKONE koji u slučaju psihologije se odnose na ponašanje ili mentalne procese, koji mogu biti primjenjivi na svaku individuu.

PREDMET ZNANOST mora uključivati KONSTRUKCIJU TEORIJA TESTIRANJE HIPOTEZA KORIŠTENJE EMPIRISJKE METODE 1. EKSPERIMENT laboratorijski u prirodi 2. OPSERVACIJA u prirodni kontrolirana s ispitanicima 3. TEST standardizirani/objektivan projektivan 4. UPITNICI 5. STUDIJE SLUĆAJEVA OTKRIVANJE općih zakona i principa

POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJE KAO ZNANOSTI Pitanje filozofskog utjecaja na razvoj psihologije kao znanosti. ==> R. D. Boss ukazuje na dva filozofska utjecaja EMPIRIZAM i POZITIVIZAM. 1) EMPIRIZAM u XVII st. (J. Lock, D. Hume i Berkley) • Izvor "istinite" spoznaje svijeta je kroz SENZORNO ISKUSTVO, koje imamo kroz naša osjetila. Mi zaključujemo na osnovu senzornih činjenica. • Riječ "EMPIRICAL" (EMPIRIJSKI / through the sense) je često shvaćeno kao sinonim za "SCIENTIFIC" => što ukazuje da u središtu istraživanja je OPSERVACIJA i MJERENJE svijeta i SKUPLJANJE PODATAKA. • Nasuprot stjecanja znanja kroz perceptivno iskustvo RACIONALISTI i NATIVISTI smatraju da znanje svijeta je urođeno i naslijeđeno. • Iako je W. Wundt kao predstavnik STUKTURALIZMA bio zaokupljen empirizmom BIHEVIORISTI su utjelovili empirizam u psihologiju. => Lockov koncept "TABULAE RASE" je doveden do krajnosti u dijelu biheviorističke teorije o učenju.

Empirizam je u psihologiju dobavio TEORIJU (tabula rasa kao definicija uma) i METODOLOGIJU (centralna uloga opservacije i mjerenja). Dva biheviorizam FILOZOFSKI i METODOLOŠKI. • FILOZOFSKI BIHEVIORIZAM = u najekstremnijoj formi je kod J. Watsona koji odbacuje um (mind) kroz stav da mišljenje ništa drugo nego vokalne i sub-vokalne reakcije. • Skinner je ukazao da mentalni koncept je irelevantan u pokušaju predviđanja ljudskog ponašanja. • METODOLOŠKI BIHEVIORIZAM = U naglasku na opservaciji, kolekciji i mjerenju podataka.

2. POZITIVIZAM = August Comte (1842) POZITIVIZAM je bio pod utjecajem prirodnih znanosti XVII, XVIII, XIX st. Nastojao je da apliciraju METODE i PRINCIPE prirodnih znanosti na područje ljudskog ponašanja, institucija i pol. organizacija. (August Comte "otac sociologije"). Ukazuje se na dva bitna utjecaja koji su ukazali na utjecaj pozitivizma na psihologiju: 1) publikacija Darwina ORIGIN OF SPECIES koja je ukazala na teoriju evolucije što je omogućilo psihologiji da se poveže s biologijom (ČOVJEK KAO ORGANIZAM). 2) W. Wundt 1879 - psihologijski laboratorij => kreirao proceduru za eksperimentalni laboratorij. 1902 formiran "BEČKI KRUG" ("WIENNA CIRCLE") = grupa filozofa (A. J. Ayer), matem. Aatičara i znanstvenika u pokušaju da odbace sve stavove koji nisu javno verificirani i empirijski testirani (protiv metafizičkih stavova). • LOGIČKI POZITIVIZAM je bio glavni pokretač ranog BIHEVIORIZMA u odbacivanja INTROSPEKCIJE i privatnog, subjektivnog iskustva. (Put od "podataka" do "objektivnih“ činjenica) 1) MATERIJALIZAM (FIZIKALIZAM) = su zastupali stav da valjani prijedlog je onaj koji se može prevesti u jezik fizike. 2) REDUKCIONIZAM = pokušaj da se sve iskustvo svede na fiziologiju i biokemiju.

PSIHOLOGIJSKE TEORIJE ŠTO JE PSIHOLOGIJA? Pitanje DEFINICIJA PSIHOLOGIJE To se manifestira kroz različite stavove o tome ŠTO JE LJUDSKO BIĆE PO SVOJ PRIRODI što dalje definira (1) ŠTO se istražuje i (2) KAKO se to istražuje. PREDMET koji definira samu znanost: (1) psihički/mentalni proces (2) fiziološki procesi (3) manifestacije-ponašanje

"PSIHOLOGIJA istražuje ono što nazivamo unutarnjim doživljajem - tj. osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet proučavanja prirodnih znanosti". (W. Wundt, 1892) "PSIHOLOGIJA je znanost o mentalnom životu, i to o njegovim fenomenima i njegovim uvjetima. Fenomeni su osjećaji, želje, kognicija, rezoniranje, odlučivanje i drugo. . "(W. James, 1890) "PSIHOLOGIJA je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog proučavanja uzima ljudsko ponašanje". (J. Watson, 1919) "PSIHOLOGIJA je znanstveno proučavanje ponašanja živih bića u njihovom doticaju s vanjskim svijetom" (K. Koffka, 1925) PSIHOLOGIJA je znanost koja proučava PSIHIČKE PROCESE (subjektivne fenomene, doživljaje), ORGANSKO-FIZIOLOŠKE UVJETE njihovog nastanka i načine njihovog OBJEKTIVNOG OČITOVANJA (reakcije i oblici ponašanja). U razvoju psihologije značajni pravci: STRUKTURALIZAM => BIHEVIORIZAM => GEŠTALTIZAM => PSIHOANALIZA

STRUKTURALIZAM (W. Wundt, E. B. Titchener) "PSIHOLOGIJA istražuje ono što nazivamo unutarnjim doživljajem - tj. osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet proučavanja prirodnih znanosti". (W. Wundt, 1892) * karakteristike: (1) elementi psihe i (2) introspekcijski eksperiment. • 1879. W. WUNDT U Leipzingu osnovao prvi psihologijski laboratorij. • Njegovi sljedbenici posebno E. B. Titchener (1867 -1927) nastoje pronaći "elemente strukture svijesti" (osjete, predodžbe i jednostavne emocije). Razvoj STRUKTURALIZMA (po uzoru na kemiju) => Psihički procesi se mogu svesti ma elementarne osjete, osjećaje, misli, predodžbe. • W. WUNDT, E. B. TITCHENER - introspektivni eksperiment = predstavlja pokušaj da se ljudska psiha raščlani na elemente koji se mogu ispitivati u psihologijskim laboratorijima. PSIHOFIZIKA (G. T. Fechner, E. H. Weber krajem XIX st) istražuje odnos inteziteta podražaja i inteziteta osjeta /doživljaja/)

REFLEKSOLOŠKA ili BIHEVIORISTIČKA PSIHOLOGIJA (BIHEVIORIZAM) (I. Pavlov, J. Watson, E. L. Thorndike) ‘Psihologija je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog proučavanja uzima ljudsko ponašanje’. (J. Watson, 1919) (J. Watson: ”Psihologija kako je vidi biheviorist” 1913; ”Behavior” 1914) karakteristike: 1. U metodologiji istraživanja (eksperiment). 2. Predemet istraživanja je ponašanje (nasuprot mentalnim/kognitivim procesima i iskustvima) 3. Centralna pozicija teorije učenja i analiza ponašanja. Proučava se odnos P ==> R kao FUNKCIONALNA ANALIZA PONAŠANJA, što

1. S obzirom na METODU ISTRAŽIVANJA bihevioristi odbacuju introspekciju (samoopažanje) kao metodu s obrazloženjem da je njeno istraživanje koje je zasnovano na individualnim doživljajima subjektivno i utoliko ne može objektivna metoda istraživanja. • uvode eksperimentalnu metodu s ciljem da se organizam podvrgne pojedinim podražajima i onda se promatra i mjeri njegova reakcija. P => ∆ => R P => R (isključeni medijacijski procesi) Skinner je neprijatelj TEORIJA u psihologiji. => po njemu ČINJENICE mogu biti bez TEORIJE. Drugi njegov stav je da objektivno opažanje direktivno i bez predrasuda. 2. ) PONAŠANJE (BEHAVIOUR) predstavlja PREDMET ISTRAŽIVANJA • odbacuje se DOŽIVLJAJNI ASPEKT, jer nije dostupan "objektivnom" promatranju. (naglasak na METODOLOŠKOJ ČISTOĆI) • E. L. THORNDIKE (1900) je istraživao fenomene učenja zasnovane na uvjetovanju. U tim istraživanja proučavala se veze između podražaja i reakcija. • Suprotnost METODOLOŠKOM BEHIVORIZMU je psihoanalitička i humanistička psihologa.

3) RAZVOJ TEORIJE učenja B. F. Skiner (1904 -1990) prikazana razlika: BIHEVIORISTIČKI PRISTUPI (UVJETOVANJE) A) KLASIČNO UVJETOVANJE (I. Pavlov 1849 -1936/ J. B. Watson 1878 -1958) B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE (B. F. Skinner 1904 -1990/E. L. Thorndike 1874 -1949) C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C. L. Hull 1884 -1952/ E. Tolman 1886 -1959)

A) KLASIČNO UVJETOVANJE (I. Pavlov 1849 -1936/ J. B. Watson 18781958) I. Pavlov = klasično uvjetovanje (neuvjetovani i uvjetovani refleksi) • Teorijski stav je da ljudska aktivnost se može svesti na reflekse koji uvjetovanjem se integriraju (procesom generalizacije) u više oblike ponašanja. • GENERALIZACIJA predstavlja proces putem kojeg se više P (podražaja) povezuje uz jednu R (reakciju) bez daljnjeg vanjskog potkrepljenja. B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE (B. F. Skinner 1904 -1990/E. L. Thorndike 1874 -1949) Thorndike ukazuje na ZAKON EFEKTA = koji ukazuje da je veća vjerojatnost pojave nekog ponašanja ako ga prate pozitivne posljedice, i suprotno ako ga prate negativni efekti)

• Skiner je definirao OPERATIVO UVJETOVANJE kao proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. • Uvodi pojam POTKREPLJENJA (Neki je događaj potkrepljenje ukoliko mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora) Þ mogu biti POZITIVNI i NEGATIVNI POTKREPLJIVAČI. Þ mogu biti pristupi ZADAVANJA i UKLANJANJA. POTKREPLJENJE = redukcija nagona (npr. smanjena potreba za hranom) ili svaka posljedica aktivnosti. Ona učvršćuje neku aktivnosti, odnosno povećava vjerojatnost da će se neko ponašanje ponovno javiti (pozitivno) ili inhibirati (negativno) POTKREPLJIVAČI: PRIMARNI (hrana, voda, . . ) i SEKUNDARNI (novac, pohvala, ocjena. ) C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C. L. Hull A 1884 -1952/ E. Tolman 18861959) • Odnosi na potvrdu medijacijskih procesa • operativno uvjetovanje je shvaćeno kao motivacijski aspekt procesa učenja.

4. Razvoj biheviorterapije /Behaviortherapy/ kao psihoterapijskog pristupa J. WATSON-BIHEVIORIZAM ukazao na SVEMOĆ ODGOJA • Pod utjecajem EMPIRIZMA /Lock "tabula rasa"/ naglasak je na primarnoj ulozi ODGOJA odnosno OKOLINE na individualni razvoj. • Simptomi predstavljaju uvjetovane "loše" odgovore. • simptomi (razne vrste strahova) se stječu uvjetovanjem. • Na području LIČNOSTI => EYSENCKova teorija ličnosti (utjecaj kondicioniranja) INTROVERTNOST – EKSTROVERTNOST • BIHEVIOR TERAPIJA => DESENZIBILIZACIJA (razuvjetovanje)

GEŠTALT PSIHOLOGIJE (M. Wertheimer, K. Koffka) (gestalt = njem. lik, oblik) Nastala početkom XX st. u Njemačkoj (Max Wertheimer, Kurt Koffka) kao reakcija na raščlanjivanje ljudske psihe (STRUKTURALIZAM). KURT KOFFKA (1925) "Psihologija je znanstveno proučavanje ponašanja živih stvorenja u njihovom doticaju s vanjskim svijetom" DOPRINOSI: 1. Holizam 2. Učenja uvidom 3. Dinamika psihološko polja

1. HOLIZAM (TO OLON = st. gr. cjelina) Þ Nastao kao reakcija na STRUKTURALIZAM (WUNDT, TITCHENER) koji je putem introspektivnih eksperimenata pokušavao ljudsku psihu raščlaniti na elemente. Þ Psihologijski proces treba shvatiti u njegovoj cjelovitosti. Þ Naglasak je na CJELOVITOSTI DOŽIVLJAJA => Cjeline su date primarno i jedino su realne, dok pokušaji da se cjeline rastave na elemente je neopravdano. Þ Psiha kao svojstvo je cjelina koja se ne može reducirati na njene elemente (dokaz su PERCEPTIVNE ILUZIJE). ÞNaglasak je na ORGANIZACIJI elemenata psihičkog života ukazali da integriranjem elementa u cjelinu se dobivaju novi osobine i funkcija koje ne pripadaju i ne mogu se svesti na te elemente. Þ Bavi se proučavanjem problemom PERCEPTIVNE ORGANIZACIJE. Þistražuje se promjena u odnosu FIGURE i POZADINE.

2. U TEORIJI UČENJA ukazuju na važnu ulogu UVIDA koji predstavlja promjenu u psihološkom polju (promjenu u odnosu FIGURE i POZADINE). • Ova teorija objašnjava učenja u problemskim situacijama (zadacima) i omogućuje razumijevanje stvaralačkog čina. Þ za razliku od učenja po metodi POKUŠAJ - POGREŠKA (biheviorizam) => u rješenju nekog zadatka dolaze iznenadno promjenom odnosa unutar pojedinih struktura informacija (informacijskih cjelina). 3. K. LEWIN "psihologija psihološkog polja". • Značajno na području ličnosti i posebno u razumijevanju motivacijskih procesa. Þ GESTALT PSIHOTERAPIJA naglasak na doživljajnoj sferi i mogućnosti integracije pojedinih aspekata osobnosti u cjelinu doživljaja sebe. Þ ’kognicija znači znanje’ => spoznaju svijeta dobivamo na osnovu mentalnih/kognitivnih procesa. Þ KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA => područje "uma" (mind) može biti istraživano indirektno putem opservirajućeg ponašanja.

PSIHOANALIZA S. FREUD (1856 -1939) / PSIHOANALIZA: - tehnika liječenja - teorija ličnosti - metoda proučavanja psihičkih fenomena NOVI PRISTPI U RAZUMIJEVANJU PSIHIČKIH FENOMENA: • Postoje nesvjesni psihički procesi (TOPIČKI PRISTUP) • Svako ponašanje je krajnje motivirano i ima značenje (DINAMSKI PRISTUP) • Sukob je sadržan u svakom ponašanju i postoje mentalne strukture (obrane) za upravljanjem tim sukobima (STRUKTURALNI PRISTUP) • U osnovi ponašanja su kvantitativni činioci (EKONOMSKI PRISTUP) • Prošlost je prisutna u sadašnjosti (GENETIČKI PRISTUP) • Ponašanje čovjekovog organizma nije samoodređujuće, već na njega utječe odnos s vanjskim svijetom (ADAPTIVNI PRISTUP)

TOPIČKI PRISTUP • Ukazuje na POSTOJANJE NESVJESNIH PSIHIČKIH PROCESA Ovaj pristup izražen u TOPIČKOJ TEORIJI LIČNOSTI (1900 "Tumačenje snova", 1895 "Studije o histeriji") TOPIČKA TEORIJA LIČNOSTI (TOPOS=mjesto) • • DINAMSKA (DUBINSKA) PSIHOLOGIJE ILI PSIHOLOGIJA NESVJESNOG PREDMET psihoanalitičke psihologije je područje nesvjesnog, koje se istražuje putem tehnike slobodnih asocija, analizom snova i drugih manifestacija nesvjesnog. • POJAM NESVJESNOG / KATARTIČKA HIPNOZA (Charcot) => PSIHOANALIZA • • • manifestacije nesvjesnog (snovi, omaške i simptomi) igra je također manifestacije nesvjesnog (M. Klein) nastanak simptoma: (psihička trauma ==> potiskivanje ==> vraćanje potisnutog) • I. teorija anksioznosti (posljedica potiskivanja seksualnog nagona)

DINAMSKI PRISTUP • ukazuje da SVAKO INDIVIDUALNO PONAŠANJE IMA SVOJE UNUTARNJE OREĐENJE I ZNAČENJE (PSIHIČKI DETERMINIZAM) • ukazuje se na KONCEPT NESVJESNIH SNAGA i SUKOBA. • KONCEPTI NAGONA (seksualni i agresivni nagoni / nagoni života i smrti). TEORIJA NAGONA (‘Tri eseja o teoriji seksualnosti’, 1905; ‘S onu stranu principa zadovoljstva’, 1920. ) • Pitanje HOMEOSTAZE (organizam ukazuje tendenciju da uspostavi predhodno postojeću ravnotežu, što predstavlja osnovu motivacijskog djelovanja) • NAGONI funkcioniraju po principu zadovoljstva (redukcije tenzije nakon zadovoljenja homeostaze) nasuprot EGU koji funkcionira po principu realiteta. => Važno je značenje integracije nagonskih aspekata u psihičku strukturu. Ukazao na određene razvijenosti.

STRUKTURALNI PRISTUP • ukazuje na POSTOAJNJE SUKOBA UNUTAR INDIVIDUE KOJI ODREĐUJU SVAKO NJENO PONAŠANJE. STRUKTURNA TEORIJA LIČNOSTI (“Ego i Id”, 1923. ) Koncepti: ega, ida i superega neurotski konflikt (između ida i ega) =) INTRAPSIHIČKI KONFLIKT EKONOMSKI PRISTUP • ukazuje na POSTOJANJE KVANTITATIVNIH ČINIOCA U ODREĐENJU INDIVIDUALNOG PONAŠANJA NAGONI funkcioniraju po principu zadovoljstva (redukcije tenzije nakon zadovoljenja homeostaze) nasuprot EGU koji funkcionira po principu realiteta. =) određuje razliku u genezi psihoza – neuroza =) REZULATAT je određen mehanizma obrane • Koncepti PRIMARNIH i SEKUNDARNIH MISAONIH PROCESA

GENETSKI PRISTUP • ukazuje da AKTUALNE KARAKTERISTIKE INDIVIDUE SU ODREĐENE SPECIFIČNOSTIMA ISKUSTVA NJENOG RANIJEG RAZVOJA Ovaj pristup izražen u TEORIJI PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA (‘Tri eseja o teoriji seksualnosti’, 1905; ) • S. Freud uvodi pojam DJEČJE SEKSUALNOSTI koji je suprotan pojmu ODRASLA GENITALNA SEKSUALNOST • Naglasak na ranim iskustvima tijekom djetetova psihoseksualnog razvoja koja su prepoznata kroz proučavanje psihopatologije. • Prva psihoterapije djeteta "Mali Hans" 1905. g. • U genitalnoj fazi (pubertet – mladenaštvo) dolazi do REKAPITULACIJE ranijeg razvoja (E. Jones) Značajni pojmovi: FIKSACIJA i REGRESIJA

ADAPTIVNI PRISTUP • ukazuje da USPJEŠNOST PSIHIČKOG RAZVOJA INDIVIDUE JE ODREĐENA ODGOVOROM NEPOSREDNE SREDINE NA NJEGOVE RAZVOJE POTREBE • Hartmanna je ukazao na spremnost organizama na “prosječno očekivanu okolinu” • naglasak je na primarnoj autonomiji ego funkcija.

FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIČKIH FENOMENA U ORGANIIZMU razlikujemo: 1) RECEPTORE 2) EFEKTORE 3) NERVNI SUSTAV 1) RECEPTORI: - EKSTEROCEPTORI = na površini tijela * daju informacije za formiranje doživljaja: vidnih, slušnih, okusnih, dodirnih, boli, topline i hladnoće -PROPRIOCEPTORI = u mišićima, tetivama i zglobovima te unutarnjem uhu * daju informacije o aktivnosti mišića (KINSTETSKI OSJETI) -INTEROCEPTORI = u unutarnjim organizma * daju informacije o događanju u organizmu (ORGANSKI ili CENESTETSKI OSJETI)

2) EFEKTORI - MIŠIĆI - ŽLIJEZDE a) skeletni (poprečnoprugasti) b) unutarnjih organa (glatki) c) srčani (posebna vrsta poprečnoprugastih) a) EGZOKRINE (znojnice, slinovnice. . ) b) ENDOKRINE (osmostski tlak) HIPOFIZA (PITUITARNA ŽLIJEZDA) TIROIDNA (ŠTITNA ŽLIJEZDA) ADRENALANE (NADBUBREŽNE) ŽLIJEZDE PANKREAS (GUŠTERAĆA) SPOLNE ŽLIJEZDE (GONADE) 3. ) ŽIVČANI SUSTAV Aktivnost mozga: A 1) PODRAŽLJIVOST (iritabilnost ili ekscitabilnost) 2) PROVODLJIVOST (prenošenje impulsa) 3) INTEGRACIJA 4) PAMĆENJA (RENTENCIJA) formiraju se ENGRAMI ili MENTALNE SLIKE. Sadrži: CNS (centralni nervni sustav) i VNS (vegetativni nervni sustav)

CNS: 1) CEREBRUM (VELIKI MOZAK) 2) CEREBELLUM (MALI MOZAK) 3) TRUNCUS CEREBRI (MOŽDANO DEBLO) 4) MEDULLA SPINALIS (LEĐNA MOŽDINA)

VNS određuje aktivnost važnih život funkcija. • Jezgre se nalaze u bazi mozgu i leđnoj moždini koje u kontaktu s CNS posebno putem HIPOTALAMUSA. • Utječe na rad unutarnjih organa. SIMPATIČKI i PARASIMPATIČKI SUSTAV. • SIMPATIČKI SUSTAV = putem izlučivanja ADRENALINA utječe na povećanje aktivnosti organizma (povisuje krvni tlak, rad srca, širenje zjenica). • PARASIMPATIČKI SUSTAV = putem ACETILKOLINA određuje aktivnost kad je organizam u stanju mirovanja (usporava rad srca, snižava krvni tlak, povećava rad žlijezda slinovnica).

ŽIVČANA STANICA (NEURON) Živčana stanica sastoji se od: 1. staničnog tijela (1/100 do 1/10 mm) sa staničnom jezgrom. 2. stanične membrane 3. kratkih staničnih produžetaka (DENDRITA)

4. dužih staničnih produžetaka (AKSONI) koji mogu biti do 1 m. • na kraju u TELEDENDRON s završnim čvorićima putem kojih su u kontaktu s drugim neuronom. • (KOLATERALNI AKSON) ili KOLATERALE - omogućava kontakte s većim brojem drugih stanica. • imaju MIJELINSKU OVOJNICU (MIJELINIZACIJA završava ovisno o dijelu živčanog sustava: * senzorni putovi 4 -5 mj. * motorni putovi vezani uz voljnu motoriku 2. godine * asocijativna vlaka kasnije. 5. sinapse = mjesto prelaženja uzbuđenja s jednog neurona na drugi. dva spoja a) s dendritom i b) tijelom drugog neurona. mogu biti: a) neuro-neuro sinapse b) neuro-mišićne sinapse osnovna ZADAĆA = prenošenje živčanog uzbuđenja uzbuđenje se prenosi samo u jednom smjeru. • na sinapsama dolazi do kemijskih promjena (neurotransmiteri) ovisno o tvari koja se izluči u sinaptičku pukotinu • sinapsa služi kao "FILTER ili SKRETNICA" impulsa. • fenomeni: EKSCITACIJSKI ili INHIBICIJSKI POSTSINAPTIČKI POTENCIJAL 1. EKSICITACIJSKA (EPSP) => povećava podražljivost susjedne stanice 2. INHIBICIJSKA (IPSP) => smanjuje podražljivost

PRIJENOS ŽIVČANOG IMPULSA Prijenos impulsa je putem ktz. "IONSKE CRPKE" 1. POTENCIJAL MIROVANJA iznosi -70 m. V na površini kationi Na+ i anioni CL ---------------------- unutrašnjost kationi K+ i anioni bjelančevina • U stanju mirovanja membrana je slabo propusna za Na+ i izbacuje ih iz staničnog prostora. • K+ ioni lako prolaze u stanicu i tamo se grupiraju.

2. AKCIJSKI POTENCIJAL 30 m. V • Nakon podražaja (termički, kemijski, fizički ili električki) mijenja se propusnost membrane • kationi (Na+) iz izvanstaničnog prostora prodiru u stanicu i dolazi do DEPOLARIZACIJE. • Nakon DEPOLARIZACIJE slijedi REPOLARIZACIJA (izbacuju se Na+ iz stanice putem tkzv. "ionske crpke"). • U tom periodu vlakno je nepodražljivo PERIOD APSOLUTNE REFRAKTERNOSTI. * BRZINA PROVODLJIVOSTI IMPULSA ovisi o debljini vlakna (1 m/s do 100 m/s). * Mijelinizirana vlakna brze prenose impuls uz manju potrošnju (skokovito prenošenje impulsa) EEG (elektro encefalografija) = ispitivanje električne aktivnosti mozga (valov alfa, beta, gama i teta)

RAZVOJ ŽIVČANOG SUSTAVA Najniže vrste (npr. ameba) nemaju živčani sustav što znači da se efektori izravno pokreću na vanjski podražaj. Prvi živčani sustav je živčano vlakno između receptora i efektora.

1) DIFUZNI ŽIVČANI SUSTAV - nalazimo kod meduza • živčane stanice su svugdje po cijelom tijelu. 2) GANGLIJSKI ŽIVČANI SUSTVA – nalazimo kod kišnih glista (kolutičavci) • stvaraju se nakupine stanica koje stvaraju ganglije ili živčane čvorove 3) CNS kod kralježnjaka. • stari mozak (regulacija osnovnih funkcija za samoodržanjem i emocionalno funkcioniranje) • mladi mozak koji omogućava pamćenje, mišljenje, planiranje, kontrola aktivnosti, pamćenje. • KORTIKALNI i SUBKORTIKALNI dio mozga

4 režnja: frontalni (čeoni), parietalni (tjemeni), temporalni (sljepoočni) i okcipitalni (zatiljni) ** specijalizacija aktivnosti SENZORNE ZONE (okcip. zona – prim vizuel. područje, temp. zona – prim audit. područje) MOTORNE ZONE (prefrontalni girus/ temporlana reg. - govor) ASOCIJATIVNE ZONE (omogućavaju složene aktivnosti)