Od primarne prevencije do ranih intervencija Komunikacija u

Od primarne prevencije do ranih intervencija

Komunikacija u obitelji učenika OŠ kao zaštitni i/ili rizični čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju U razvoju svih vještina, pa tako i komunikacijskih, obitelj igra veliku ulogu Episten definira komunikaciju kao izmjenu informacija među članovima obitelji

Gordon ističe važnost “ja” poruka u kvalitetnoj komunikaciji u obitelji. “Ja” porukama članovi obitelji ukazuju jedni drugima kako određena ponašanja utječu na njih, tj. na njihove osjećaje. Ovaj tip izaziva mnogo manje otpora i pobuna nego “ti” poruke. “Ti” poruke odnose se na onoga kome je poruka upućena i najčešće se dekodiraju kao pokušaj davanja rješenja ili odašiljanje prijekora ili ocjene U zdravim obiteljima, članovi često primjenjuju “ja” poruke, osjećaju se slobodnima izraziti njihove osobne želje, potrebe i mišljenja. Kod “manje” zdravih obitelji članovi često koriste “ti” poruke, a različitosti dovode do neprijateljstva i stalne potrebe za obranom

Upitnik Komunikacija u obitelji (KUO) Proveden za potrebe istraživanja “Relacije čimbenika komunikacije u obitelji i poremećaja u ponašanju djece Upitnikom je pokriveno pet područja obiteljse interpersonalne dinamike prema Pavlu Brajši (1990):

1. KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG INTERPERSONALNOG SUSTAVA Svaki je problem povezan s cjelinom događanja unutar bračnog i obiteljskog interpersonalnog sustava. Tako su brak i obitelj u stalnoj interakciji sa svojom interpersonalnom okolinom bilo koje sredine (susjedstvo, škola, radno mjesto i sl. )

2. KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG INTERPERSONALNOG CIRKULARITETA Svaki je problem razumljiv samo unutar kompleksne cirkularne dinamike svih događanja i dijelova bračnog i obiteljskog sustava. O cirkularitetu se govori onda kada se niz uzroka i posljedica vraćaju na ishodište i to potvrđuju i mjenjaju.

3. KARAKTERISTIKE OBITELJSKIH INTERPERSONALNIH ODNOSA Svaki problem ima svoj specifični bračni i obiteljski interpersonalni odnosni kontekst, unutar kojeg treba tumačiti njegov sadržaj. Ti odnosi mogu biti: simetrični, komplementarni i paralelni, neposredni i posredni, adekvatni i neadekvatni, stabilni i nestabilni…

4. KARAKTERISTIKE OBITELJSKE INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE Svaki je problem specifičan oblik, poruka, interpersonalnog komuniciranja u obitelji. Ta komunikacija je: verbalna i neverbalna, sadržajna i odnosna, iskrena i neiskrena, realna i nerealna…

5. KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG INTERPERSONALNOG PRILAGOĐAVANJA Svaki je problem ugrađen u dinamiku interpersonalnog prilagođavanja unutar braka i obitelji. Prilagođenost obitelji zapravo je njihov način ophođenja s promjenjivim unutarnjim i vanjskim uvjetima u kojima se nalaze. -Karakteristike uspješnih obitelji: pokazivanje ljubavi i prihvaćanja, komunikacija, povezanost, komunikacija o vrijednostima, sposobnost da se nose s problemima (Berns).

Covey navodi 7 navika uspješnih obitelji koje mogu pomoći da obitelj bude skladno i sigurno mjesto u kojem će svi članovi obitelji zadovoljavati svoje potrebe, a time i stvarati pozitivno ozračje za siguran razvoj mladih: 1. Budite proaktivni 2. Počnite imajući na umu kraj 3. Stavite najvažnije na prvo mjesto 4. Služite se pristupom “pobjednik – pobjednik” 5. Nastojite prvo shvatiti, a tek onda biti shvaćeni 6. Udružite snage 7. Brusite alat

Dakle, zdrave, uspješne i otporne obitelji su baza za razvoj komunikacije koja će predstavljati zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju. S druge strane, neuspješne obitelji su vrlo često neuspješne upravo zbog nedostatka komunikacije ili nekvalitetne komunikacije. KOMUNIKACIJA JE SASTAVNI DIO USPJEŠNE OBITELJI, A OBITELJ JE USPJEŠNA JER KVALIETNO KOMUNICIRA.

Faktori i varijable koje ukazuju na mogući rizik i zaštitu razvoja djeteta: Prvi faktor oblikuju neke od varijabli koje govore o povezanosti i odvojenosti među članovima obitelji te funkcionalnosti i disfunkcionalnosti. Ono što jasno određuje ovaj faktor je tradicionalizam u smislu zastarjelosti (autoritet i nepostojanje zajedništva). Drugi faktor također opisuje tradicionalnu obitelj, ali tradicionalizam je usmjeren na očuvanje zajedništva i obitelji.

Treći faktor opisuje karakteristike obiteljske interpersonalne komunikacije: čista verbalna komunikacija, odnosna i sadržajna, iskrena, uspjela, pozitivno konotirana i dvosmjerna. Četvrti faktor je opisan varijablama koje ukazuju na kvalitetan odnos unutar obitelji koji je opisan kroz zajedničko rješavanje problema, potporu, otvorenost obitelji za nove stvari, otvorenosti između članova obitelji. Peti faktor govori o prilagođavanju, ili bolje rečeno o toleranciji unutar obitelji. Opisan je varijablama koje opisuju dijete koje je svjesno i prihvaća odgovornost i spreman je mijenjati sebe.

OSNOVNI ZAKLJUČCI I RAZMIŠLJANJA O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJA 5 – 10 % ispitane djece imaju “razloge” za rizičan razvoj i iz osnova unutarnjih i vanjskih prednosti odnosno nedostataka. To su ona djeca ili mladi koji nisu sigurni u lijepu, bolju budućnost ili nemaju kontrolu nad vlastitim životom, nemaju samokontrole ili nemaju usvojene vještine rješavanja sukoba, ne pronalaze zadovoljstvo u učenju.

Za definiranje “djece i mladih” u riziku najčešće se promatraju ponašanja koja oblikuju odgovore mladih u njihovom svakodnevnom okruženju; Za uzorak predškolske djece u prostoru prosocijalnog i agresivnog ponašanja, rizična ponašanja se prepoznaju u usmjerenosti prema natjecateljskim ponašanjima te pojava ponašanja koja na agresiju odgovaraju agresijom, dok se zaštita uočava kroz prepoznavanje tuđih osjećaja i suosjećanje. Za uzorak osnovnoškolske djece značajno je da su empatijska ponašanja zastupljenija u višim razredima, ali i da se izvjesna agresivna ponašanja ne smanjuju s porastom dobi.

Karakteristike ponašanja i osobnosti učenika OŠ ogledaju se kroz stilove ponašanja, motivaciju te samoprocjenu vlastitog ponašanja: U području rizika na osnovi stilova ponašanja prepoznaju se smanjena samokontrola, strah i sram od socijalnih kontakata te emocionalna nestabilnost. U prostoru motivacije ponašanja rizici se prepoznaju kroz agresivnu potrebu za samopotvrđivanjem i ovisnosti o drugima. U prostoru samopercepcije rizici se prepoznaju kroz doživljavanje sebe kao manje vrijednog od drugih, doživljavanje egzistencijalnog straha te tendenciju samoprecjenjivanja.

Područje zaštitnih i rizičnih čimbenika u ovom dijelu projekta promatrano je u prostoru obiteljskog života kroz – komunikaciju u obitelji. Zaštitni mehanizmi i čimbenici u prostoru komunikacije u obitelji prema prepoznatim zaštitnim varijablama prisutni su u od 84% - 95% ispitanog uzorka. S druge strane za od 5% - 16% ispitanog uzorka moguće je prepoznati rizične čimbenike!

Način na koji obitelj komunicira ima značajan utjecaj na djetetov razvoj i prevenciju poremećaja u ponašanju!!!