Obrazovanje Javne finansije predavanja Bilansni znaaj javnih rashoda
Obrazovanje Javne finansije - predavanja -
Bilansni značaj javnih rashoda na obrazovanje • U zemljama EU rashodi za obrazovanje predstavljaju jednu od značajnijih rashodnih pozicija budžeta • Učešće rashoda za obrazovanje u Evropi kreće se u intervalu od oko 3 -8, 5% BDP, sa prosečnom vrednošću iznad 5% BDP • U svim zemljama je obavezno osnovno, a u mnogima i srednje obrazovanje • U Evropi država ima izrazito dominantnu ulogu u proizvodnji osnovnog i srednjeg obrazovanja • U visokom obrazovanju država takođe ima značajnu ulogu, ali je učešće privatnog sektora u visokom obrazovanju značajnije • Osim što nudi studiranje na državnim fakultetima, država obezbeđuje kredite i stipendije za studiranje na privatnim fakultetima
Razlozi za državnu intervenciju u obrazovanju • Da li je obrazovanje javno dobro? – uključivanjem dodatnog učenika povećavaju se troškovi, a postoji mogućnost isključenje iz potrošnje dakle nema karakter javnog dobra – obrazovanje je privatno dobro, jer povećava sposobnost pojedinca da ostvari zaradu kao i njegove ukupne društvene šanse • Da li obrazovanje generiše pozitivne eksterne efekte? – Prema klasičnom mišljenju obrazovanje • povećava socijalizaciju • obrazovaniji pojedinci su skloniji prihvatanju demokratskih vrednosti – Obrazovanje pozitivno utiče na privredni rast
Razlozi za državnu intervenciju u obrazovanju • Neka novija istraživanja daju kontroverzne rezultate: – Na osnovu unakrsnih podataka po zemljama dobijena je pozitivna korelacije između nivoa obrazovanja i nivoa demokratije • Možda je ova procena pristrasna jer nisu uključeni drugi faktori koji utiču na nivo demokratije (tradicija, kultura, religija i dr. ) – Na osnovu dugoročnih vremenskih serija za pojedinačne zemlje nije utvrđeno postojanje korelacije između promene nivoa obrazovanja i promene nivoa demokratije • i ova procene je možda pristrasna zbog toga što su se u dugom roku menjali drugi faktori koji su “prikrili” vezu između promene nivoa obrazovanja na promenu nivoa demokratije • Ukoliko uticaj obrazovanja na socijalizaciju opada sa rastom nivoa obrazovanja onda je opravdano da država finansira osnovno i srednje obrazovanje, ali je finansiranje visokog obrazovanja sporno • Ljudski kapital, koji se značajnim delom ostvaruje kroz obrazovanje, predstavlja jednu od važnijih determinanti privrednog rasta
Da li država treba da subvencioniše visoko obrazovanje? • Generalno, državno učešće u finansiranju visokog obrazovanja je manje nego u slučaju osnovnog i srednjeg obrazovanja • Postoji mišljenje da država treba da subvencioniše visoko obrazovanje, jer ono utiče na rast produktivnosti: – međutim, ako su zarade visokoobrazovnih osoba u skladu sa produktivnošću tada eksterni efekti ne postoje – da li sve vrste visokog obrazovanja imaju podjednake eksterne efekte? Ako to nije slučaj onda država ne treba da subvencioniše sve vrste obrazovanja • U odsustvu državnih subvencija količina visokog obrazovanja ne bi bila efikasna: – zbog nesavršenosti privatnog tržišta kredita (teško je obezbediti kolateral za ljudski kapital) mnogi pojedinci bi odustali od studiranja iako su njihove koristi veći od troškova
Državna intervencija u obrazovanju i raspodela dohotka • Ukoliko je obrazovanje normalno dobro onda tražnja za njim zavisi od nivoa dohotka => siromašniji bi tražili manje obrazovanja i bili bi manje obrazovani • Prema ideji robnog egalitarizma neka dobra moraju biti dostupna svima bez obzira na nivo dohotka – ovo je naročito važno za osnovno i srednje obrazovanje • Državnim subvencijama se sredstva svih poreskih obveznika odobravaju samo nekim građanima (studentima, učenicima) • Kako državna pomoć studentima utiče na jednakost dohodaka? – ako studente posmatramo kao deo porodice u kojoj su odrasli stipendije smanjuju nejednakost – ako studente posmatramo kao osobe koje će formirati svoje porodice onda odobravanje stipendije može da utiče na povećanje nejednakosti raspodele dohotka • U kojoj meri odluka o studiranju zavisi od dobijanje državne pomoći? – Državna pomoć je važna ali su bitni i drugi faktori: sposobnost, porodične vrednosti i dr.
Oblici državne intervencije u obrazovanju • Država se može javiti kao regulator, finansijer i/ili pružalac usluga obrazovanja • Država zakonom propisuje da je određeni nivo obrazovanja obavezan (osnovni, a često i srednji) • Država najčešće obezbeđuje finansiranje osnovnog i srednjeg obrazovanja i subvencioniše visoko obrazovanje • Država proizvodi obrazovanje na svim nivoima, ali je njen udeo manji u visokom obrazovanju: – moguće obrazloženje za postojanje državnih škola je što kroz obrazovanje država stvara pozitivne eksterne efekte (bolja socijalizacija, opšta informisanost, patriotizam, demokratske vrednosti i dr. ) – privatne škole bi se fokusirale na konkretna znanja i veštine koje obezbeđuju veću produktivnost, dok bi ostale aspekte obrazovanja zanemarile – nije sigurno koliko su ovi argumenti validni: država bi propisima mogla da nametne privatnim školama da u obrazovanje uključe i one sadržaje koji stvaraju pozitivne eksterne efekte
Da li državno obrazovanje istiskuje privatno obrazovanje – slučaj 1? • Pretpostavimo da u nekom mestu postoji samo privatna škola • Količina obrazovanja eo koje je porodica A spremna da “kupi” za dete određena je budžetskim ograničenjem AB i krivom indiferencije i • Pri kupovini nivoa obrazovanja eo porodica kupuje c 0 svih ostalih dobara • Ako se pojavi državna škola koja nudi niži nivo obrazovanja ep, ali je obrazovanje besplatno, porodica će moći da kupi veću količinu ostalih dobara cp • Nova kombinacija količine obrazovanja ep i količine ostalih dobara cp odgovara tački x koja se nalazi na višoj krivoj indiferentnosti ii, stoga će porodica upisati dete u državnu školu • Rezultat osnivanja državne škole je istiskivanje privatnog obrazovanja ali i smanjenje ukupne količine obrazovanja eo > ep
Količina svih ostalih dobara Da li državno obrazovanje istiskuje privatno obrazovanje – slučaj 1? cp A x c 0 ii i Javne škole “istiskuju” obrazovanje B ep e 0 Količina obrazovanja
Da li državno obrazovanje istiskuje privatno obrazovanje – slučaj 2? • Pretpostavimo da u određenom mestu postoji samo privatna škola, a da se porodica B suočava sa istim budžetskim ograničenjem AB kao i porodica A • Međutim, porodica B ne ceni mnogo obrazovanje dece, što se održava kroz njenu krivu indiferentnosti i • Porodica B kupuje manju količinu obrazovanja dece e 0, i veću količinu ostalih dobara c 0 nego porodica A • Pojavom državne škole koja nudi isti nivo ep obrazovanja kao i u slučaju 1, dete prelazi u državnu školu i njegov nivo obrazovanja se povećava eo < ep • U ovom slučaju ukupna količina obrazovanja se povećava, ali se privatno obrazovanje istiskuje • Porodica B se nalazi na višoj krivoj indiferentnosti ii pri kojoj može da dobije veću količinu obrazovanja i da kupi veću količinu drugih roba
Kooličina ostalih dobara Da li državno obrazovanje istiskuje privatno obrazovanje – slučaj 2? cp A x ii c 0 i Javne škole povećavaju količinu obrazovanja B e 0 ep Količina obrazovanja
Da li državno obrazovanje istiskuje privatno obrazovanje – slučaj 3? • Pretpostavimo da u određenom mestu postoji samo privatna škola, a da se porodica C suočava sa istim budžetskim ograničenjem AB kao i porodice A i B • Međutim, porodica C izrazito mnogo ceni obrazovanje dece, što se održava kroz njenu krivu indiferentnosti i • Porodica C kupuje veću količinu obrazovanja dece e 0, i manju količinu ostalih dobara c 0 nego porodice A i B • Pojavom državne škole koja nudi isti nivo obrazovanja ep kao i u prethodnim slučajevima, porodica C ima mogućnost da dete upiše u državnu školu i da time smanji njegov nivo obrazovanja na ep, a da poveća kupovinu ostalih dobara na cp • Nova moguća kombinacija obrazovanja i kupovine ostalih dobara predstavljena tačkom x(ep, cp) ne nalazi se na krivoj indiferentnosti porodice C • Stoga porodica zadržava dete u privatnoj školi, što znači da se količina njegovog obrazovanja ne menja, a ne postoji ni efekat istiskivanja privatnih škola.
Količina ostalih dobara Da li državno obrazovanje istiskuje privatno obrazovanje – slučaj 3? c 0 cp A x ii Javne škole ne menjaju količinu obrazovanja i B ep e 0 Količina obrazovanja
Da li rast državnih rashoda poboljšava kvalitet obrazovanja? • Troškovi obrazovanja su jasno definisani, dok se rezultati mogu različito definisati • U širem smislu rezultati obuhvataju: poboljšanje kognitivnih veština, unapređenje sposobnosti saradnje, povećanje odgovornosti, bolju informisanost, veće buduće zarade i dr. • U užem smislu rezultati obrazovanja se mere na osnovu: ocena na testovima, evidencije o pohađanju škole, stopi napuštanja škole, stopi produžavanja školovanja, budućim zaradama i dr. • Većina istraživača rezultate meri na osnovu uže definicije, jer ona sadrži merljive pokazatelje
Empirijska istraživanja: da li rast državnih rashoda poboljšava rezultate na testovima? • Prema ekonometrijskim istraživanjima rađenim u SAD 60 -tih godina uspeh učenika u školi zavisi od porodičnih prilika i vršnjačkog okruženja, a ne od iznosa javnih rashoda po učeniku • Kvazi-eksperimentalna istraživanja sprovedena tokom 90 -tih godina u nekim državama SAD ukazuju da je povećanje javnih rashoda poboljšalo rezultate učenika nekih razreda iz nekih predmeta • U okviru ekonometrijskih i kvazi-eksperimentalnih istraživanja javljaju se problemi kako tretirati hendikepirane učenike, koji imaju slabe rezultate i visoke troškove školovanja • Takođe, dopunska nastava za slabe učenike skromno poboljšava njihovo uspeh u odnosu na troškove nastave • Mešoviti rezultati bi mogli da odražavaju činjenicu da neke škole efikasno troše sredstva, a druge neefikasno • Rezultati empirijskih istraživanja otvaraju pitanje u kojoj meri rezultati obrazovanja zavise od strukture troškova?
Uticaj strukture troškova obrazovanja na kvalitet obrazovanja • Postoji različite mere za koje se veruje da bi mogle da unaprede kvalitet obrazovanja kao što su: – smanjenje veličine odeljenja – smanjenje broja učenika po nastavniku – angažovanje nastavnog osoblja sa većim iskustvom i višim obrazovanjem – povećanje plata nastavnicima – obezbeđenje novijih udžbenika i pomagala • Ključno pitanje je: koje od navedenih mera imaju najveći granični efekat na rezultate obrazovanja? • Odgovor na prethodno pitanje usmerio bi državu u kom pravcu treba da menja strukturu rashoda za obrazovanje
Empirijsko istraživanje: uticaj smanjenja veličine odeljenja na rezultate na testovima • Smanjenjem broja učenika u odeljenju povećavaju se troškovi obrazovanja zbog rasta troškova rada i troškova prostora • Merenje uticaja smanjenja veličine odeljenja na rezultate učenike je teže, jer na rezultate istovremeno deluju i brojni drugi faktori • Kontrolisani eksperimenati i kvazi-eksperimenti daju različite rezultate: – u Tensiju je 90 -tih godina realizovan kontrolisani eksperiment (projekat STAR) u kome su učenici slučajno raspoređeni u manja i veća odeljenja • Rezultati eksperimenta ukazuju da deca iz manjih grupa imaju bolje rezultate na testovima – rezultati kvazi-eksperimenta realizovanog u Izraelu, zasnovanog na metodu prekida u regresiji, daju mešovite rezultate: manja odeljenja u nekim razredima pokazuju bolje rezultate, a u drugima ne pokazuje – kvazi-eksperiment zasnovan na slučajnim varijacijama broja rođene dece po okruzima sugeriše da veličina odeljenja ne utiče značajno na uspeh
Primenljivost rezultata empirijskih istraživanja • Uprkos mešovitim rezultatima empirijskih istraživanja u političkoj i široj javnosti dominira uverenje da manja odeljenja doprinose boljem uspehu učenika • Preporučuje se opreznost prilikom generalizacije rezultata ostvarenih u određenoj sredini u određenom periodu • Iskustvo Kalifornije: – donet je zakon da se u celoj državi veličina odeljenja smanji za oko 10% - što je impliciralo visok rast rashoda za obrazovanje – kasnija istraživanja ukazala su na to da smanjenje veličine odeljenja nije poboljšalo rezultate učenika – izostanak očekivanog poboljšanja rezultata objašnjava se time da je u kratkom roku zaposlen veliki broj nastavnika, uključujući i one sa manjim obrazovanjem i iskustvom
Da li obrazovanje povećava buduće zarade? • Jedan od ciljeva obrazovanje je povećanje produktivnosti, koje bi trebalo da rezultira u većim zaradama • Ako bi rast rashoda uticao na poboljšanje rezultata na testovima, a ne bi uticao na rast zarada u budućnosti, postavlja se pitanje da li je takvo trošenje novca opravdano? • Rezultati istraživanja pokazuju da rast graničnih rashoda na osnovno i srednje obrazovanje malo utiče na rast zarada (koeficijent elastičnosti iznosi 0, 1 -0, 2) • Uticaj ulaganja na buduće zarade je najznačajniji u slučaju male dece koja žive u nepovoljnim okolnostima • Brojna istraživanja ukazuju na to da svaka dodatna godina školovanja povećava zarade za 5 -11% – Prema jednoj teoriji poslodavci visoko obrazovanje posmatraju kao signal talentovanosti neke osobe
Reforme obrazovanja – iskustvo SAD • Američki sistem obrazovanja u osnovnim i srednjim školama je jedan od najskupljih u svetu, dok su rezultati učenika na standardnim testovima vrlo skromni • Srbija izdvaja prosečan nivo sredstava za obrazovanje, ali takođe ima skromne rezultate na standardnim testovima • U cilju poboljšanja rezultata obrazovanja u SAD se realizuju brojni eksperimenti • Rezultati nekih od navedenih eksperimenata mogli bi da budu korisni i za Srbiju
Iskustvo SAD: eksperimentalne škole • S obzirom da povećanje rashoda nije donelo bolji kvalitet obrazovanja ekonomisti su predložili uvođenje konkurencije između škola u privlačenju učenika • U tom cilju osnovane su državne eksperimentalne škole (charter schools) koje mogu da eksperimentišu sa različitim metodama obrazovanja i koje imaju određenu nezavisnost u alociranju rashoda i zapošljavanju • Kvazieksperiment sproveden u Čikagu: – broj učenika koji žele da upišu eksperimentalne škole veći je od broja koji može da bude primljen – metodom slučajnog izbora biraju se učenici koji će biti primljeni u eksperimentalne škole – rezultat: učenici koji pohađaju eksperimentalne škole ostvaruju bolje rezultate od onih koji su konkurisali, ali nisu izabrani • Primenom metoda razlike u promenama dobijeni je rezultat prema kome učenici standardnih škola u okruzima u kojima je osnovan veći broj eksperimentalnih škola, ostvaruju bolje rezultate od učenika u okruzima u kojima je osnovan manji broj eksperimentalnih škola, što bi se moglo pripisati delovanju konkurencije
Iskustvo SAD: školski vaučeri • Jedan od načina da se poboljša kvalitet državnih škola je uvođenje sistema vaučera • Vaučer se daje porodici kako bi joj se pomoglo da plati školarinu u bilo kojoj kvalifikovanoj privatnoj školi • Škola za taj vaučer dobija gotovinu • Državne škole bi morale da poboljšaju kvalitet usluga - u suprotnom im preti odliv učenika, a na kraju i zatvaranje • Da li je ovo rešenje efikasno u uslovima informacione asimetrije (kada ne postoje sistemske informacije o kvalitetu škola) i negativne selekcije (kada se zapošljavanje ne vrši na osnovu kvaliteta)?
Iskustvo SAD: školski vaučeri • Postoje brojne kritike programa vaučera: – roditelji nisu upoznati sa kvalitetom škola – prelazak dece u privatne škole može da smanji pozitivne eksterne efekte obrazovanja – dobri učenici mogu da napuste državne škole, što će dodatno pogoršati nivo obrazovanja u njima – vaučere će koristiti i bogati, koji bi inače plaćali deci školovanje u privatnim školama • Rezultati istraživanja pokazuju: – deca koja pohađaju privatne škole korišćenjem vaučera imaju nešto bolji uspeh od učenika koji pohađaju državne škole – konkurentski pritisak koji potiče od programa vaučera doprinosi unapređenju državnih škola
Iskustvo SAD: odgovornost škola • Veliki broj saveznih država uveo je praćenje rezultata škola preko standardizovanih testova: – u nekim državama škole su samo objavljivale rezultate testova – u drugim državama škole su u zavisnosti od rezultata dobijale nagrade ili kazne • Od 2002. godine uveden je nacionalni program prema kome su sve škole obavezne da testiraju rezultate učenika i da ih objavljuju • Škole koje ne ostvare odgovarajući napredak u određenom periodu izložene su postupnoj primeni određenih sankcija, kao što su: – dopuštanje učenicima da napuste školu – plate dopunsku nastavu siromašnim učenicima – promene nastavno osoblje ili program rada
Iskustvo SAD: odgovornost škola • Empirijska istraživanja ukazuju na to da je program odgovornosti škola tokom 90 -tih godina poboljšao uspeh učenika, ali samo u onim državama koje su osim objavljivanja rezultata primenjivale sistem nagrada i kazni • Kritike programa odgovornosti škola: – program navodi škole da se fokusiraju na uspešnost rešavanja standardizovanih testova, – program podstiče škole na strateške igre kao što su • sugestije lošim učenicima da ne dolaze u školu u vreme testiranje • privremeno isključenje iz škole loših učenika • prebacivanje loših učenika u odeljenja sa posebnim potrebama • ispravljanje netačnih odgovora od strane nastavnika • Zaključak: ljudi strateški reaguju na podsticaje i ukoliko se ta činjenica ne uzme u obzir, čak i najdobronamernije javne politike mogu da izazovu neočekivane negativne posledice
- Slides: 25