OBLIGACIJE Priroda pojam podele obligacija Nunc transeamus ad
OBLIGACIJE Priroda, pojam, podele obligacija
Nunc transeamus ad obligationes, Gai Inst. 3. 88 U Gajevim Institucijama obligacije su posebna grana prava. One pripadaju široj oblasti imovinskog prava u skladu sa čuvenom Gajevom triparticijom (Omne autem ius quo utimur, vel ad personas pertinet vel ad res vel ad actiones, Gai Inst. 1. 8).
Summa divisio Omnis enim obligatio vel ex contractu nascitur vel ex delicto, Gai Inst. 3. 88. Kontrakti – dozvoljene radnje (široko shvatanje) Delikti – nedozvoljene radnje
Kasnija Gajeva podela izvora obligacija - trodeoba D. 44. 7. 1 pr (Gaius libro secundo aureorum): pr. Obligationes aut ex contractu nascuntur aut ex maleficio aut proprio quodam iure ex variis causarum figuris. kontrakti – delikti - drugi izvori
Justinijanova podela Just. Inst. 3. 13. 2: Nunc transeamus ad obligationes. obligatio est iuris vinculum, quo necessitate adstringimur alicuius solvendae rei, secundum nostrae civitatis iura 2. Sequens divisio in quattuor species deducitur: aut enim ex contractu sunt aut quasi ex contractu aut ex maleficio aut quasi ex maleficio. prius est, ut de his quae ex contractu sunt dispiciamus. harum aeque quattuor species sunt : aut enim re contrahuntur aut verbis aut litteris aut consensu. de quibus singulis dispiciamus. Kontrakti – kvazikontrakti – delikti - kvazidelikti
Insitucionalna podela Privatno pravo: pravo koje se odnosi na lica, na stvari, na tužbe Pravo koje se odnosi na stvari (imovinsko pravo): stvarno pravo, nasledno pravo, obligaciono pravo Obligaciono pravo: Obligacije nastaju iz kontrakata, delikata kao i iz kvazikontrakata i kvazidelikata
Obligacije su res incorporales Gaj, Institucije 2. 14. Bestelesne stvari su one koje se ne mogu dodirnuti, kakve su one koje se sastoje u nekom pravu, kao što je zaostavština, plodouživanje, obligacije bilo na koji način da su nastale.
Kontraktne i deliktne obligacije Ex contractu – kontrakti su najvažnije obligacije (ugovor, sporazum, dogovor) - dvostrani pravni poslovi Najvažniji kontrakt - stipulacija Formalizam v. saglasnost volja (consensus) Ex delicto – privatni delikti (delicta privata) Samo su privatni delikti izvor obligacija (furtum, iniuria, damnum iniuria datum, rapina. . ) Delicta privata v. delicta publica (crimina)
Definicija obligacije (Paul) Paulus D. 44. 7. 3. pr: Obligationum substantia non in eo consistit ut aliquod corpus nostrum aut servitutem nostram faciat, sed ut alium nobis obstringat ad dandum aliquid vel faciendum vel praestandum. (Suština obligacije se ne sastoji u tome da nas neko učini držaocem ili nam ustanovi službenost, nego da drugoga obaveže prema na neko davanje, činjenje ili neki drugi oblik prestacije (npr. naknadu štete, jemstvo). Odnos između poverioca i dužnika- inter partes Potraživanje poverioca i obaveza dužnika (dare, facere, praestare) Poverilac nema pravo na stvar, nego na dugovanu činidbu (prestaciju)
Definicija obligacija (Justinijanove Institucije) Obligatio est iuris vinculum, quo necessitate adstringimur alicuius solvendae rei secundum nostrae civitatis iura. Obligacija je pravna veza na osnovu koje smo po pravu naše države obavezni da nešto izvršimo. Obligare – solvere Dinamika imovinskih odnosa
Actio in personam Titius Rufus iudex esto. Quod Aulus Agerius Numerio Negidio hominem Stichum vendidit, qua de re agitur, quid ob eam rem Numerium Negidium Aulo Agerio dare facere oportet ex fide bona, eius iudex Nm Nm Ao Ao condemnato, si non paret absolvito. (Ticije Rufus neka bude sudija. Ako je Aulo Agerije prodao roba Stiha Numeriju Negidiju, i o tome je reč, štogod Numerije Negidije treba da da li učini Aulu Ageriju na osnovu poštenja i poverenja (ex fide bona), njega Numerija Negidija neka sudija osudi, a ako se ne utvrdi neka ga oslobodi).
Actiones in personam – Gajeva definicija In personam actio est, qua agimus cum aliquo, qui nobis vel ex contractu vel ex delicto obligatus est, id est cum intendimus dare facere praestare oportere. (Lična tužba je ona koju podižemo protiv nekog koji nam je obavezan ili ugovorom ili deliktom, tj. kada u zahtevu stoji dare, facere, praestare. )
obligationes civiles - obligationes naturales Podela na civilne i prirodne obligacije polazi od utuživosti. Civilne obligacije su utužive, a prirodne su neutužive, ali naplative. Primer: obligacije robova – prema trećima, ali i prema pater familias-u Obligacije lica alieni iuris
D. 12. 6. 64 Tryphoninus libro septimo disputationum Si quod dominus servo debuit, manumisso solvit, quamvis existimans ei aliqua teneri actione, tamen repetere non poterit, quia naturale adgnovit debitum: Ako je vlasnik - gospodar dugovao robu, i isplatio mu nakon manumisije, to ne može nazad tražiti čak i u slučaju kada je (pogrešno) verovao da može biti tužen (nekom tužbom), jer je to prirodni dug.
Poreklo obligacija – fizička veza Najstariji oblici obligacija govore o ličnoj vlasti poverioca, o vezivanju i podređivanju dužnika (terminologija: obligare, solvere, tj. obligatio, solutio, nexum, nectere). Obligare – solvere (obligatio, solutio)
Zakon XII tablica – manus iniectio 2. – POST DEINDE MANUS INIECTIO ESTO. IN IUS DUCITO (Gell. , 20, 1, 42 -45 ; Gaius, 4, 21). 3. – NI IUDICATUM FACIT AUT QUIS ENDO EO IN IURE VINDICIT, SECUM DUCITO, VINCITO AUT NERVO AUT COMPEDIBUS XV PONDO, NE MAIORE, AUT SI VOLET MINORE VINCITO (Gell. , 20, 1, 4245 ; Ter. Phorm. , 334 ; Liv. , 8, 28, 8 ; Fest. , F. 165 ; Gell. , 20, 10, 7. 9). 4. – SI VOLET SUO VIVITO. NI SUO VIVIT, QUI EUM VINCTUM HABEBIT, LIBRAS FARRIS ENDO DIES DATO. SI VOLET, PLUS DATO (Gell. , 20, 1, 42 -45 ; Gai. , 2 ad XII tab. , D. , 50, 16, 234, 2). 5. – Erat autem ius interea paciscendi ac nisi pacti forent, habebantur in vinculis dies sexaginta. Inter eos dies trinis nundinis continuis ad praetorem in comitium producebantur, quantaeque pecuniae iudicati essent, praedicabatur. Tertiis autem nundinis capite poenas dabant, aut trans Tiberim peregre venum ibant (Gell. , 20, 1, 46 -47). 6. – TERTIIS NUNDINIS PARTIS SECANTO. SI PLUS MINUSVE SECUERUNT, SE FRAUDE ESTO (Gell. , 20, 1, 48 -52 ; Quint. , 3, 6, 84 ; Tertul. , Apol. , 4 ; Dion Cass. , 12).
Arhaični kontrakti (pravni poslovi) Zakon XII tablica / Tabula VI 1. – CUM NEXUM FACIET MANCIPIUMQUE, UTI LINGUA NUNCUPASSIT, ITA IUS ESTO (Fest. , F. 173 ; Cic. , de or. , 1, 57, 245 ; Paul. , 1 Man. , Vat. Fr. , 50 ; Gaius, 1, 119 ; 2, 104 ; Varr. , l. L. , 6, 60).
Delikti – tablica VIII 2. – SI MEMBRUM RUP<S>IT, NI CUM EO PACIT, TALIO ESTO (Fest. L. 363 ; Gell. , 20, 1, 14 ; Gaius, 3, 223 ; Paul. , Sent. , 5, 4, 6 ; Prisc. , Inst. gramm. , 6, 13, 69). 3. – MANU FUSTIVE SI OS FREGIT LIBERO, CCC, SI SERVO, CL POENAM SUBITO (Paul. , Coll. , 2, 5, 5 ; Gaius, 3, 223 ; Gell. , 20, 1, 32). 4. – SI INIURIAM FAXSIT, VIGINTI QUINQUE POENAE SUNTO (Gaius, 3, 220. 223 ; Gell. , 20, 1, 12).
Delikti - tablica VIII 12. – SI NOX FURTUM FAXSIT, SI IM OCCISIT, IURE CAESUS ESTO (Macr. , Sat. , 1, 4, 19 ; Gell. , 8, 1 ; 20, 1, 7). 13. – LUCI. . . SI SE TELO DEFENDIT, . . . ENDOQUE PLORATO (Cic. , p. Tull. , 20, 47 ; 21, 50 ; Prisc. , Inst. gramm. , 6, 18, 93 ; Gai. , ad ed. , D. , 47, 2, 55, 2 ; D. , 9, 2, 4, 1 ; Gell. , 11, 18, 6. 7 ; Cic. , p. Mil. , 3, 9 ; Ulp. , ad ed. , Coll. , 7, 3, 2). 14. – Ex ceteris – manifestis furibus liberos verberari addicique iusserunt (Xviri) ei, cui furtum factum esset – ; servos – verberibus affici et e saxo praecipitari ; sed pueros impuberes praetoris arbitratu verberari voluerunt noxiamque – sarciri (Gell. , 11, 18, 8 ; Cf. Gaius, 3, 189 ; Gell. , 20, 1, 7). 15. a. – Concepti et oblati (furti) poena ex lege XII tab. tripli est (Gaius, 3, 191 ; Cf. Gaius 3, 186. 187). 15. b. –. . . LANCE ET LICIO. . . (Fest. , P. 117 ; Gaius, 3, 192 ; Gell. , 11, 18, 9 ; 16, 10, 8). 16. – SI ADORAT FURTO, QUOD NEC MANIFESTUM ERIT – , [DUPLIONE DAMNUM DECIDITO] (Fest. F. 162 ; Gaius, 3, 190 ; Gell. , 11, 18, 15 ; Fest. , P. 19).
Obligacije i činidba (prestacija) Prestacija mora biti moguća. Impossibilium nulla est obligatio. Stvarna (faktička) mogućnost (predaja stvari koje ne postoje) Pravna nemogućnost (prodaja stvari extra commercium)
Impossibilium nulla est obligatio Gai Institutiones, 3. 97 -98. 97. Ako je ono što smo se obavezali da damo takvo da se ne može dati, nevažeća je stipulacija, kao kada je neko obećao slobodnog čoveka, verujući da je rob, ili nekog mrtvog, za koga je verovao da je živ, ili neku sakralnu ili religijsku stvar, za koju je mislio da može biti u pravnom prometu. 97 a. Isto tako je nevažeća stipulacija kojom se neko obaveže na nešto po prirodi stvari ne može postojati, kao što je kentaur. 98. Takođe, ništava je stipulacija pod nemogućim uslovom, npr. da se prstom dodirne nebo. Ali, ako je ostavljen legat pod uslovom koji je nemoguć, naši učitelji su bili mišljenja da postoji obaveza, kao da je legat ostavljen bez uslova; a pravnici druge škole (prokuleanci) smatrali su da je i legat nevažeći kao i stipulacija. I zaista je teško dati odlučujući argument bilo za jedno ili za drugo gledište. Fizička nemogućnost Pravna nemogućnost
Pravna nemogućnost nemoralnost D. 45. 1. 35. 1 (PAULUS libro duodecimo ad Sabinum): Takođe kad je reč o nečemu što zakon zabranjuje da se čini, ako je to trajna zabrana, ugovor je ništav, na primer ako se neko obaveže stipulacijom da će se oženiti svojom sestrom; iako, čak i kada nije reč nužno o trajnoj zabrani, kao što je slučaj (ženidbe) sa adoptiranom sestrom, isto se mora reći, jer bi to u krajnjem slučaju bilo suprotno moralu.
45. 1. 27 Pomponius libro 22 ad Sabinum: pr. Veluti si quis homicidium vel sacrilegium se facturum promittat. Sed et officio quoque praetoris continetur ex huiusmodi obligationibus actionem denegari. Na primer ako se neko obaveže da će pričiniti ubistvo ili svetogrđe. Svakako je dužnost pretora da uskrati tužbu iz ovakvih obligacija.
Obligacije s predmetom na dare, facere ili praestare D. 45. 1. 2. pr. (PAULUS libro duodecimo ad Sabinum): Stipulationum quaedam in dando, quaedam in faciendo consistunt. Stipulacije se nekada sastoje u davanju, a nekada u činjenju. dare = preneti svojinu facere= preneti državinu, detenciju, uraditi nešto ili se uzdržati Praestare = jemčiti, odgovarati za štetu (culpam praestare)
Obligacija mora biti određena ili odrediva Obligatio certa – Obligatio incerta (odrediva po objektivnim parametrima)
Obligatio certa – obligatio incerta GAIUS, D. 45. 1. 74: Neke stipulacije su određene (certae), a neke neodređene odnosno odredive (incertae). Određena je kada iz izjave jasno proizilazi šta, kakvo i koliko da bude, na primer deset zlatnika, zemlja Tuskulanus, rob Stihus, sto modija najbolje afričke pšenice, sto amfora najboljeg kampanskog vina. ULPIANUS, D. 45. 1. 75. pr-2: Gde se, međutim, iz stipulacije ne vidi šta, kojeg kvaliteta i koliko se duguje, kaže se da je stipulacija incerta. 1. Ako je, dakle, stipulacijom nekome obećano da će mu se dati zemljište, a nije rečeno tačno koje zemljište, ili uopšteno rob, bez njegovog imena, time je u obligaciju uneto nešto neodređeno (ali odredivo). 2. To je do te mere tako da ukoliko se neko obavezao na sto modija dobre afričke pšenice, sto amfora dobrog kampanskog vina, smatraće se za stipulaciju na incertum, jer od dobrog može biti bolje. Iz ovoga proizlazi da kada se nešto nazove dobrim, ne označava nešto određeno, jer ono što je bolje od dobrog je isto tako dobro. A kada neko ugovori najbolje onda je on ugovorio stvar najvišeg stepena kvaliteta i to osigurava da je ugovoreno nešto određeno).
Alternativne i fakultativne obligacije Ako obligacija ima dve ili više prestacija onda je reč o takozvanim alternativnim obligacijama ili fakultativnim obligacijama (facultas alternativa). Duae res in obligatione una res in solutione – alternativne obligacije Una res in obligatione duae res in solutione – facultas alternativa
Alternativne obligacije i plus petitio causa Justiniani Institutiones, . 4. 6. 33 d: Onaj ko više potražuje s obzirom na mesto, može se smatrati da je veoma blizak onome ko više potražuje s obzirom na osnov. Jer, ako je neko s tobom zaključio ovakvu stipulaciju: „Da li obećavaš da ćeš dati roba Stiha ili deset zlatnika“ pa na osnovu toga potražuje da mu se dâ jedno ili drugo, na primer ili samo rob ili samo deset (zlatnika), može se smatrati da više potražuje, jer je kod ovakvih ugovora pravo dužnika da on sam izabere da li će ispuniti obligaciju davanjem novca ili predajom roba.
Zadaci: 1. Marko je stipulacijom obećao Gaju da će dati konja Pegaza ili 10 zlatnika. Koja će pravila važiti u sledećim slučajevima: Konj Pegaz je umro prirodnom smrću. Marko nije ispunio obećanje. Gaj ga tuži i traži samo predaju konja Pegaza. 2. Gaj duguje Marku roba Stiha, ali se može osloboditi obaveze ukoliko preda konja Pegaza. Stih je umro predaje prirodnom smrću. Šta će biti s obligacijom?
ZOO: OBAVEZE SA VIŠE PREDMETA Alternativne obaveze Član 403 (Pravo izbora) Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao. Član 407 (Ograničenje na preostali predmet) Ako je jedan predmet obaveze postao nemoguć usled nekog događaja za koji ne odgovara ni jedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet.
Fakultativne obaveze ZOO: Član 409 (Ovlašćenje dužnika u fakultativnoj obavezi) Dužnik čija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti tom mogućnošću sve dok poverilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije potpuno ili delimično predmet obaveze. Član 410 (Ovlašćenja poverioca u fakultativnoj obavezi) (1) Poverilac u fakultativnoj obavezi može zahtevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim dužnik, ako hoće, može takođe ispuniti svoju obavezu. (2) Kad predmet obaveze postane nemoguć usled događaja za koji dužnik odgovara, poverilac može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet koji je ovlašćen dati umesto dugovanog predmeta.
Subjekti obligacija Poverilac (creditor) Dužnik (debitor) Ravnopravni (pravno, nema odnosa nadređenosti i podređenosti) Treće lice (izuzetak, primer actiones adiecticiae qualitatis, ugovori u korist trećih lica) Sporedni dužnik - jemac
Arhaično pravo – obligacije deluju intuitu personae U početku sve su obligacije INTUITU PERSONAE strogo vezane za ličnost nisu nasledive gase se smrću stranke arhaični kontrakti (nexum, sponsio) delikti
U klasičnom pravu - inter partes Po pravilu, obligacije deluju inter partes, relativno između poverioca i dužnika. U slučaju smrti poverioca ili dužnika obligacije prelaze na naslednike (univerzalna sukcesija) Obligacije intuitu personae su izuzeci: Kontrakti sklopljeni s obzirom na osobine ličnosti: mandatum, societas, locatio conductio operarum, u nekim slučajevima locatio conductio operis Delikti
Dejstvo inter partes 45. 1. 83 Paulus libro 72 ad edictum: pr. Inter stipulantem et promittentem negotium contrahitur. Itaque alius pro alio promittens daturum facturumve eum non obligatur: nam de se quemque promittere oportet. Posao se sklapa između stipulatora i promisora. Stoga, ako neko za drugoga obeća da će nešto dati ili učiniti, njega (drugoga) to ne obavezuje. Naime, svako treba da obeća za sebe. Alteri stipulari nemo potest
Podeljene i solidarne obligacije Ako ima više subjekata u obligacionom odnosu na poverilačkoj ili dužničkoj strani onda to mogu biti podeljene ili solidarne obligacije. Najčešće nastaju nasleđivanjem, ali i kada više lica kupe neku stvar ili uzmu u zakup.
Podeljene obligacije D. 45. 2. 11. 1 -2 (PAPINIANUS libro undecimo responsorum): (Ako je u tablicama bilo napisano da je u korist toga i toga (dvojice) zaključena stipulacija da se isplati sto zlatnika, a nije bilo dodato da će oni biti solidarni poverioci, smatra se da svakome od njih pripada razmerni deo. I suprotno tome, ako se utvrdi da je ovako određeno: „ugovoreno je u skladu s pravom da će se dati Juliju Karpu toliko zlatnika, to smo obećali ja, Antonin Ahilej i Kornelije Dius“, u tom slučaju oni duguju razmerne delove, jer nije bilo navedeno da su to oni solidarno obećali, kako bi na taj način bila dva solidarna dužnika). Predmet prestacije je deljiv (npr. novac) Nije posebno ugovorena solidarnost
Svaki poverilac ima pravo da traži ispunjenje samo dela činidbe Svaki dužnik obavezan da plati samo deo činidbe
Solidarne obligacije Justiniani Institutiones, 3. 16. pr-1: Dvojica ili više dužnika iz stipulacije postaju na ovaj način: “Mevije, da li obećavaš da ćeš dati pet zlatnika? Seju, da li obećavaš da ćeš dati tih istih pet zlatnika”, pa oni svaki za sebe, odvojeno, izjave: “Obećavam”. Kod ove vrste obligacija i pojedinim poveriocima duguje se solidarno i pojedini dužnici odgovaraju solidarno, jer se i u jednoj i u drugoj obligaciji radi o jednoj (istoj) stvari, pa bilo da jedan primi ispunjenje obligacije, bilo da jedan obligaciju ispuni, ta obligacija prestaje za sve i svi oni bivaju oslobođeni.
Solidarne obligacije Predmet prestacije je nedeljiv Predmet prestacije je deljiv, ali je solidarnost izričito ugovorena ili propisana zakonom
Svi za jednog jedan za sve Aktivna solidarnost – više poverilaca Svaki poverilac može tražiti isplatu celokupnog duga, a isplatom duga jednom poveriocu gasi se solidarna obligacija prema svim poveriocima Pasivna solidarnost – više dužnika Od svakog dužnika može se tražiti isplata duga u celini
Elektivna solidarnost – kod ugovornih obaveza Elegere – izabrati Poverilac izabere jednog od više dužnika i od njega naplati dug u celini Ili jedan dužnik isplati obavezu jednom od više poverilaca Kumulativna solidarnost – kod deliktnih obligacija Kaznu plaća svaki od delinkvenata u celini
Zadaci: 1. Marko i Petar su poverioci iz stipulacije. Dužnik Gaj je obećao da plati 100 zlatnika. Koliko može da traži Marko od Gaja ako je obligacija podeljena? A Petar? Koliko može da traži Marko od Gaja ako je obligacija solidarna? A Petar? 2. Marko i Petar su dužnici iz stipulacije, a dug iznosi 100 zlatnika. a) Koliko može da poverilac Gaj traži od Marka ako je obligacija podeljena? Koliko može da traži od Petra? Koliko može da Gaj traži od Marka ako je on (Marko) solidarni dužnik? Koliko u ovom slučaju može da traži od Petra?
ZOO: Obaveze sa više dužnika ili poverilaca Deljive obaveze Član 412 (Deljenje obaveze i potraživanja): (1) Obaveza je deljiva ako se ono što se duguje može podeliti i ispuniti u delovima koji imaju ista svojstva kao i ceo predmet, i ako ono tom podelom ne gubi ništa od svoje vrednosti, inače obaveza je nedeljiva. (2) Kad u nekoj deljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se deli među njima na jednake delove, ako nije određena drukčija podela, i svaki od njih odgovara za svoj deo obaveze. (3) Kad u nekoj deljivoj obavezi ima više poverilaca, potraživanje se deli među njima na jednake delove, ako nije što drugo određeno, i svaki poverilac može zahtevati samo svoj deo potraživanja.
ZOO Solidarne obaveze/Solidarnost dužnika Član 414 (Sadržina solidarnosti dužnika): (1) Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara poveriocu za celu obavezu i poverilac može zahtevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.
Član 415 (Prebijanje): (1) Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov sadužnik. Član 416 (Otpuštanje duga): (1) Otpuštanje duga izvršeno sporazumno sa jednim solidarnim dužnikom oslobađa obaveze i ostale dužnike. Član 417 (Prenov): (1) Prenovom koji je poverilac izvršio sa jednim solidarnim dužnikom oslobađaju se i ostali dužnici. Član 423 (Pravo ispunioca na naknadu): (1) Dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtevati od svakog sadužnika da mu naknadi deo obaveza koji pada na njega.
ZOO Solidarnost poverilaca Član 425 (Solidarnost se ne pretpostavlja): Kad na poverilačkoj strani ima više lica, ona su solidarna samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena. Član 426 (Sadržina solidarnosti): (1) Svaki solidarni poverilac ima pravo zahtevati od dužnika ispunjenje cele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema ostalim poveriocima. (2) Dužnik može ispuniti obavezu poveriocu koga sam izabere, sve dok neki poverilac ne zatraži ispunjenje.
Obligacije (kontrakti) stricti iuris - bonae fidei Obligacije civilnog prava mogu biti zaštićene tužbama stricti iuris ili tužbama bonae fidei prema tome koliko ovlaštenja ima sudija prilikom odlučivanja u sporu. Stricti iuris (stipulatio, mutuum - condictio) Bonae fidei (actio empti, a. venditi, a. locati, a. conducti, a. pro socio, a. depoziti vel contra, a. pigneraticia).
Actio stricti iuris Titius iudex esto. Si paret Nm Nm Ao Ao sestertium decem milia dare oportere qua de re agituriudex Nm Nm Ao Ao sestertium decem milia condemnato, si non paret absolvito. (Ticije neka bude sudija. Ako se utvrdi da je Numerije Negidije dužan da da Aulu Ageriju 10. 000 sestercija sudija neka tuženog osudi, a u protivnom neka ga oslobodi. )
Actio bonae fidei (actio venditi) Titius Rufus iudex esto. Quod Aulus Agerius Numerio Negidio hominem Stichum vendidit, qua de re agitur, quid ob eam rem Numerium Negidium Aulo Agerio dare facere oportet ex fide bona, eius iudex Nm Nm Ao Ao condemnato, si non paret absolvito. (Ticije Rufus neka bude sudija. Ako je Aulo Agerije prodao roba Stiha Numeriju Negidiju, i o tome je reč, štogod Numerije Negidije treba da da li učini Aulu Ageriju na osnovu poštenja i poverenja (ex fide bona), njega Numerija Negidija neka sudija osudi, a ako se ne utvrdi neka ga oslobodi).
Jednostrane i dvostrane obligacije Obligationes unilaterales (stipulatio, mutuum, delikti) – jedno potraživanje i jedna obaveza Obligationes bilaterales (postoje uzajamna potraživanja i dugovanja): a) aequales – emptio-venditio, locatioconductio, societas b) inaequales – depositum, commodatum, fiducia, pignus, mandatum
Civilne i pretorske obligacije Prema tome kojem pravnom sistemu pripadaju tj. kojom tužbom su zaštićene, civilnom ili pretorskom, obligacije se mogu podeliti na obligationes civiles i obligationes honorariae. Civilne tužbe – npr. actio furti, actio legis Aquiliae, actio empti, actio venditi Pretorske tužbe – actiones in factum
- Slides: 52