Obaveze iz delikata i kvazidelikata Obaveze iz delikata

Obaveze iz delikata i kvazidelikata

Obaveze iz delikata (obligationes ex delicto) � Delikti su protupravne povrede tuđih pravnih dobara sankcionirane kaznom propisanom protiv delinkventa. � Delicta publica � Delicta privata

� Delicta publica ili crimina (javni delikti)protupravna djelovanja koja progoni i kažnjava država javnom kaznom po posebnom kaznenom postupku bez obzira na prijedlog ili zahtjev oštećenog pojedinca. � Veleizdaja (perduellio), umorstvo pater familiasa (parricidium). � Kazne: smrt, progonstvo, tjelesne kazne, globe, konfiskacija imovine, osuda na rad u rudnicima.

� Delicta privata ili maleficia (privatni delikti) su protupravne radnje na osnovi kojih je nastajao obveznopravni zahtjev oštećenoga prema počinitelju delikta na platež novčane kazne ili na naplatu štete. � Ova nedopuštena djela smatrana manje društveno opasnim zbog čega nisu povlačila represiju državnog aparata. � Privatni delikti su izvori obveza kod kojih je deliktom oštećeni vjerovnik, a počinitelj delikta dužnik.

� Pojam naknade štete uz kaznu ili umjesto kazne kod deliktnih tužbi se razvija tek kasnije. � Tek se u Justinijanovom pravu razlikuju deliktne tužbe koje idu samo za kaznom (actiones poenales), ili samo za naknadom štete (actiones rei persecutoriae) ili i za kaznom i naknadom štete (actiones mixtae).

� Deliktni zahtjevi na pasivnoj strani su nenasljedivi, tj. Delinkventovom smrću deliktni zahtjev se gasi. � Deliktni zahtjevi na aktivnoj strani su nasljedivi, što znači da nasljednici oštećenog imaju pravo na utjerivanje novčane kazne i nakon smrti oštećenika.

Privatni delikti civilnog prava � FURTUM (krađa) Namjerno, protupravno prisvajanje tuđe pokretne stvari učinjeno iz koristoljublja. � Najstariji imovinski delikt civilnog prava. � Rimsko shvatanje krađe je šire od današnjeg. �

� � Postojalo je više oblika krađe koji su različito kažnjavani: Furtum manifestum- očita krađa, postoji kada je kradljivac uhvaćen na djelu. Prema Zakoniku XII ploča vlasnik stvari je bio ovlašten noćnog i naoružanog kradljivca ubiti, samo je trebao vikom sazvati susjede. Slično je kažnjavana i krađa otkrivena poslije svečane pretrage koju bi vršio pokradeni vlasnik u kući osumnjičenog, držeći zdjelu u ruci i opasan samo pregačom (furtum lance et licio).

� � Furtum nec manifestum- potajno zlonamjerno odnošenje tuđe pokretne stvari s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi kod kojeg počinitelj nije zatečen na djelu. Predviđena dvostruka novčana kazna. Furtum conceptum- otkrivena krađa, postojala u slučajevima kada je ukradena stvar pronađena kod neke osobe nakon pretrage izvršene pred svjedocima. Kazna: trostruka vrijednost ukradene stvari.

� Furtum oblatum- Podmetnuta krađa koja je postojala kada je ukradena stvar bila nekom podmetnuta i kod njega pronađena. � Gospodar kuće kod kojega je pronađena podmetnuta stvar imao je pravo na regresnu actio furti oblati protiv osobe koja mu je podmetnula stvar, takođe na trostruku vrijednost.

� � Furtum prohibitum- delikt koji je uveo pretor, a sastojao se u protivljenju kućnoj pretrazi. Takva osoba je kažnjavana po actio furti prohibiti na četverostruku vrijednost ukradene stvari. Furtum non exibitum- delikt uveden pretorskim pravom, koji bi počinila osoba koja bi odbila predati pronađenu stvar. Temeljem actio furti non exibiti je kažnjavana za četverostruku vrijednost.

Zaštita � Actio furti � Rei vindicatio � Condictio furtiva

Rapina (razbojništvo) � Nasilno oduzimanje stvari koje učini naoružana skupina ili pojedinac. � Kvalificirani oblik krađe iz koje je izdvojen koncem razdoblja republike. � Protiv učinitelja pokradeni mogao podići actio vi bonorum raptorum, kojom bi u roku od godine postigao četverostruku, a nakon godine jednostruku vrijednost otete stvari.

Damnum iniuria datum � Protupravno oštećenje tuđih stvari. � Poznat je već Zakoniku XII ploča koji ne daje jedinstveno obilježje delikta nego predviđa pojedinačne slučajeve. � Ovaj delikt je jedinstveno reguliran Akvilijevim zakonom o šteti.

� Akvilijev zakon o šteti obuhvatao tri poglavlja: � 1. Za ubistvo roba ili radne stoke mora se naknaditi najveća vrijednost koju su rob ili životinja imali tijekom posljednje godine. � 2. Dodatni vjerovnik (adstipulator) koji namjerno otpusti dug i tako ošteti glavnog vjerovnika, mora platiti vrijednost oproštenog duga. � 3. Odgovornost za ostale vrste šteta, za koje je predviđena naknada u visini najveće vrijednosti koju je stvar imala u predhodnih 30 dana.

� Prema propisima Akvilijeva zakona se tražilo da postoji neposredna uzročna veza između radnje i posljedice, da je delikt nastao pozitivnim činjenjem, a ne propuštanjem neke radnje. � Vlasnik oštećene stvari je mogao putem actio legis Aquiliae dobiti naknadu cjelokupne štete.

Iniuria (povreda) � Namjerna povreda tuđe osobnosti. � Obuhvata napad na tjelesni integritet (realna iniuria) i povredu časti i ugleda (verbalna iniuria).

� � Zakonik XII ploča predviđa tri oblika napada na tjelesni integritet: 1. Oštećenje nekog od dijelova tijela (membrum ruptum)- predviđena kazna taliona ako se stranke ne nagode � 2. Prijelom kosti- kažnjavan sa 300 asa ako se radilo o slobodnom čovjeku a sa 150 asa ako se radilo o robu. � 3. Svi ostali oblici lakših tjelesnih povredakažnjavani sa 25 asa.

� � � Vremenom je ovaj delikt pretrpio velike promjene: teški slučajevi iniurie su postali javni delikti; ubojstvo i povreda roba prelaze u imovinske delikte protiv gospodara Talionsko načelo i fiksirane novčane kazne zamijenjene su drugim načinima kažnjavanja. Za sve slučajeve napada na tuđu osobnost učinjene sa namjerom vrijeđanja, predviđena je actio iniuriarum aestimatoria.

Delikti honorarnog prava � � Dolus (prevara) Svako namjerno postupanje, protivno savjesnosti, poštenju i dobrim običajima, kojim se drugome nanosi šteta. � Staro civilno pravo nije davalo zaštitu protiv prevare. � Tek je u 1. st. pr. n. e. Pretor Gaius Aquilius Gallus omogućio prevarenome da u roku od godinu dana putem actio doli naplati iznos za koji je oštećen.

� � Metus (prinuda) Delikt honorarnog prava koji se sastojao od protupravnih radnji fizičke prinude ili izazivanja straha stavljanjem u izgled nekog zla, s ciljem da se određena osoba navede na sklapanje po nju štetnog pravnog posla, ili na poduzimanje ili propuštanje djela kojim će pretrpjeti štetu. � Staro civilno pravo je priznavalo valjanost iznuđenih poslova. � Tek je pretor Octavius koncem razdoblja republike uveo penalnu tužbu na četverostruki iznos.

Alienatio in fraudem creditorum � Prikrata vjerovnika � Delikt honorarnog prava koji je postojao u slučaju kada bi dužnici svjesno pokušali izigrati vjerovnike i onemogućiti naplatu potraživanja zaključujući simulirane ugovore ili darujući imovinu. � Dugovi prezaduženog dužnika su naplaćivani prodajom njegove cjelokupne imovine (venditio bonorum) ili prodajom pojedinih dijelova imovine (distractio bonorum).

� Prije dospjelosti potraživanja ili prije ovrhe, dužnik je mogao onemogućiti naplatu dugova raznim oblicima raspolaganja imovinom i tako prijevarno oštetiti vjerovnike npr. proda ispod cijene ili fiktivno tjelesnu stvar, oprosti dug, oslobodi roba i sl. � Ovakvo otuđenje imovine kako bi se spasila od ovrhe smatra se izigravanjem i prikratom vjerovnika (fraus creditorum).

� Protiv nepoštenog postupanja dužnika vjerovnici su imali na raspolaganju sljedeća pravna sredstva: interdictum fraudatorium, restitutio in integrum ob fraudem, actio Pauliana. � Interdictum fraudatorium- pravno sredstvo kojim je u klasičnom razdoblju svaki vjerovnik mogao zahtijevati da otuđene tjelesne stvari budu ponovo uključene u imovinu dužnika. � Justinijanovo pravo uvelo pobojnu tužbu nazvanu actio Pauliana. � Paulianska tužba je vezana za rok od jedne godine, nakon čega se davala samo do iznosa obogaćenja.

Obaveze iz kvazidelikata � Justinijanove institucije nabrajaju četiri obvezna odnosa koji nastaju iz radnji sličnih deliktima, koji se ne mogu svrstati u delikte jer im nedostaje neki od bitnih elemenata delikata.

Iudex qui litem suam fecit � Nesavjesnost suca, sudac koji je učinio spor svojim. � Postoji u slučaju kada sudac namjerno ili iz nehata ne donese presudu u roku ili krivom presudom ošteti stranku. � Sudac osobno morao naknaditi štetu koju je prouzročio zlonamjerno, iz nepažnje ili iz neznanja.

Actio de deiectis vel effusis � Povreda prolaznika � Tužba koju je mogao podići građanin koji je povrijeđen nekom stvari koja je prosuta ili izbačena iz kuće. � U ovom je slučaju objektivna odgovornost teretila sve stanare kuće.

Actio de positis et suspensis � Ugrožavanje prolaznika � Tužba koju je mogao podići svaki građanin protiv vlasnika ili stanara kuće na kojoj je primijetio predmete od kojih je prijetila opasnost da padnu i povrijede prolaznike.

Actio furti et damni adversus nautas coupones stabularios � � Odgovornost brodara, gostioničara i vlasnika staja. Tužba na temelju koje su brodari, gostioničari i vlasnici staja, bez obzira na svoju krivnju morali putnicima i gostima naknaditi dvostruku vrijednost stvari koju su ukrali ili oštetili članovi njihovog osoblja.