O ura Jaki HERBARIJUM Uenik Damjan Popovi Nastavnik
OŠ, , Đura Jakšić” HERBARIJUM Učenik: Damjan Popović Nastavnik: Jelena Bibin
DIKOTILEDONE BILJKE Dikotiledone biljke su biljke razdela skrivenosemenica čije se seme sastoji od dva kotiledona.
LjutiĆi One su višegodišnje zeljaste biljke. Žive na vlažnim i suvim livadama, barama i šumama. Na granama i stablu nalaze se listovi različitog oblika. Cvetovi su dvopolni različitih boja. U ovu grupu spadaju: -sasa -ledinjak -kukurek -gorocvet -pavit
-Kukurek je šumska zeljasta, uspravna, višegodišnja biljka iz istoimenog roda i porodice ljutića. Kukurek može izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje ili čak i smrt! Stablo kukureka je zeljasto i golo, visine do 50 cm, odnosno iste dužine ili nešto duže od prizemnih listova koji prizemljuju. Pri vrhu je manje-više razgranato. Prizemni listovi su zimzeleni sa dugačkom drškom, prstasto deljeni, a po obodu testerasto usečeni. Listovi na stabljici su slični prizemnim, samo sa kraćim i užim režnjevima. Cvetovi su krupni, žutozeleni, veoma mirisavi, aktinomorfni i dvopolni. Listića cvetnog omotača ima 5, široko su jajasti, skoro okrugli, obodima se preklapaju. Listići krunice preobraženi su u trouglaste, levkaste nektarije. Prašnikaje mnogo, zute su boje. Tučkova ima 3 -8 sa dugačkim stubićem. Cveta u februaru, martu, ređe u aprilu. Plod je mešak sa dugačkim kljunom i mnogo semena. Semena su crne sjajne boje. Naseljava različita staništa od nizija do brdskih regiona. Najčešće naseljava svetle šume i šikare.
BUKVE Biljke iz ove grupe grade listopadne šume o obale mora do visokih planina. To su drvenaste biljke koje rastu kao krupno drveće i žbunovi. Listovi su prosti, celi kao kod bukve ili ražnjeviti kao kod hrasta. Cvetovi su jednopolni, sitni i nalaze se na istoj biljci. U ovu grupu spadaju: -hrast lužnjak -bukva -pitomi kesten
-HRAST LUŽNja. KHrast je rod listopadnog i zimzelenog drveća i žbunja iz porodice bukava. Režnjeviti, nazubljeni ili celoviti listovi spiralno raspoređeni na grančici, najčešće nakupljeni prema terminalnom pupoljku. Muški i ženski cvetovi su zasebni, na istoj biljci (jednodomost). Muški cvetovi su skupljeni u zelenkasto-žute, ređe crvenkaste, rese. Ženski cvetovi su skoro neuočljivi, u pazuhu listova, pojedninačni ili u manjim grupama, bez krunice. Plod je žir. Stablo hrasta je veoma razgranato i moćno. Drveće ima dubok korenov sistem, sa centralnim korenom, koji kasnije obično zakržljava. Sinonim je otpornosti i čvrstoće. Areal roda je holarktički — hrastovi nastanjuju Severnu poluloptu: Severnu i Srednju Ameriku (jedna vrsta živi i u Južnoj Americi), Evropu, severnu Afriku i gotovo celu Aziju, izuzev Indije i krajnjeg jugoistoka.
RUŽE Ova porodica obuhvata drvenaste i zeljaste biljke. Listovi su prosti ili deljeni. Plodovi su najčešće zbirne oprašice ili kuštunica. Ovoj porodici pripada veliki broj biljaka koje se koriste u ishrani. Ovoj grupi pripadaju: -šljiva -kajsija -malina -kupina -jagoda
-JAGODA- Jagoda je rod skrivenosemenica iz porodice ruža s desetak vrsta, od koje su gotovo sve rasprostranjene u severnom umerenom pojasu, a samo jedna u Čileu. Donji listovi biljaka su složeni, sastavljeni od 3 liske. Cvetovi poseduju bele krunične listiće. Plod je zbirni (jagoda) - u „mesnatoj“ i razrasloj cvetnoj loži nalaze se brojne orašice. Svetska pomološka nauka je dosad registrovala oko 20. 000 sorti jagode, različitih privredno-bioloških osobina. Otuda je i sortiment jagode u svetu , pa i kod nas, vrlo dinamičan, tako da se brže menja nego u drugih voćnih vrsta. Ova brza promena, uglavnom, dolazi zbog njenog kratkog veka i stalnog stbaranja nobih sorti, koje poseduju neku bolju osobinu. Od oko pedesetak sorti jagode, koje se sada gaje u našoj zemlji, na osnovu njihovog proučavanja, preporučujemo za gajenje kao najbolje sledeće, svrstane po vremenu sazrevanja
KUPUSI Pored velikog broja samoniklih vrsta, ovoj porodici pripadaju i gajene biljke. Ovoj grupi pripadaju: -kupus -karfiol -keleraba -brokoli
-KUPUSKupus je dugogodišnja, kultivisana, zeljasta biljka koja predstavlja važno povrće u ishrani. Nastala je selekcijom divljeg kupusa u dugom vremenskom razdoblju. U Grčku je dospeo u 4. veku p. n. e. Kupus je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka. U toku prve godine obrazuje se „glavica“ koju čini skraćeno stablo, sa koga polazi veliki broj krupnih mesnatih listova. Sledeće godine se razvija stabljika visoka i do dva metra. Donji listovi na stabljici su široki, obuhvataju stabljiku a gornji su duguljasti sedeći. Cvetovi su grupisani u vršne rastresite grozdove. Krunični listići su žuti a plod je ljuska. Cveta od aprila do maja.
LEPTIRNJAČE Pored velikog broja zeljastih biljaka ovom grupi pripadaju i drvenaste poput bagrema. Cvetovi biljaka ove porodice podsećaju na raširena krila leptira po čemu su i dobile naziv. Ovoj grupi pripadaju: -pasulj -grašak -boranija -soja
-PASULJPasulj je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki, velike hranljive vrednosti. Najpoznatija je i najrasprostranjenija mahunarka u celom svetu i kao povrtarska kultura ubraja se u grupu zrnastih mahunarki. Neutralan ukus pasulja omogućava niz kombinacija s različitim namirnicama i začinima, a dostupnost tokom cele godine njegovu široku primenu pri kuvanju. U istoriji ljudske ishrane pasulj, grašak, sočivo i druge mahunarke nalazimo vrlo rano u upotrebi. Pasulj je svakako najpoznatija mahunarka, donesen iz Amerike u Evropu u 16. veku zajedno s krompirom i kukuruzom. Nijedna povrtarska kultura, osim krompira, nije razvila toliko sorti i varijacija kao pasulj. Najveći proizvođači su Indija, Kina, Indonezija, Brazil i SAD. Poreklom je pasulj bio samo puzavica.
USNATICE One su zeljaste biljke i najmirisnija porodica. Obuhvata veliki broj lekovitih biljaka. Ovoj grupi pripadaju: -nana -majČina dušica -žalfija -origano -bosiljak -lavanda -dobriČica
-NANANana ili metvica je trajna zeljasta biljka sa podzemnim podankom iz koga rastu nadzemni i podzemni korenasti izbojci. Stabljika je uspravna ili polegnuta, getvorougaona, razgranata, često ljubičasta, a naraste do visine od 80 cm. Listovi imaju peteljke, nasuprotni su i ukršteni, jajasto kopljasti, crvenkasti, a na naličju vunasto dlakavi. Cvetovi su na drškama, uglavnom dvopolni, svetloljubičasti. Cveta od juna do avgusta. Plodove faktički i ne stvara, već se razmnožava vegetativnim putem. Cela biljka miriše. Gaji se kao kulturna biljka. Divlja nana raste na vlažnim mestima.
POMOĆNICE Obuhvataju veliki broj povrtarskih biljaka kao i neke otrovne biljke. Ovoj grupi pripadaju: -krompir -paradajz -paprika -patlidžan -velebilje -ljoskavac -bunika -duvan
-PATLIDŽANPlavi patlidžan jednogodišnja je vrsta biljke iz roda pomoćnica. Areal rasprostranjenja ove vrste obuhvata istočnu Indiju i Šri Lanku, ali je ranom domestifikacijom proširen najpre na područje istočne Azije, Mediterana i Evrope, a kasnije i na američke kontinente. Uzgaja se zbog plodova koji se koriste kao povrće. Plavi patlidžan je jednogodišnja zeljasta biljka visoka do 70 cm, sa razgranatim stablom koje ponekad nosi trnove. Listovi su veliki, sa dugačkim lisnim drškama, do 15 cm dugi i do 10 cm široki. Cvetovi se nalaze u pazuhu listova, pojedinačni su ili ređe u manjim cvastima. Plod je bobica, najčešće ljubičasto-plave boje, ali može biti i zelena, žuta ili bela.
GLAVOČIKE Ova porodica je najbrojnija i cvasti su im u obliku malih ili velikih glavica. Ovoj grupi pripadaju: -maslaČak -bela rada -neven -ČiČak -palamida
-MASLAČAKMaslačak je rod biljaka iz familije glavočika. Na teritoriji Srbije se najčešće sreće vrsta Taraxacum officinale i naziv maslačak upućuje i na nju. Maslačak je zeljasta, višegodišnja biljka ispinjena mlečnim sokom. Listovi su po obodu testerasto usečeni i obrazuju prizemnu rozetu. Jezičasti i cevasti cvetovi žute boje sakupljeni su u glavičaste cvasti. Plod je ahenija prilagođena za raznošenje vetrom. Involukrum grade uskolancelasti, zeleni listovi koji su, kada biljka cveta ili obrazuje plod, okrenuti nadole.
MONOKOTILEDONE BILJKE U semenu imaju jedan kotiledon. Klicin koren odumire a zamenjuju ga mnogobrojni bočni korenovi. Provodni snopići su nepravilno raspoređeni po stablu.
LJILJANI Ovo je brojna grupa biljaka koje imaju u zemlji lukovice ili krtole. Listovi su sedeći sa paralelnom nervaturom. Ovoj grupi pripadaju: -niksica -presličica -đurđevak -ljiljan -lala
-LALALala ili tulipan je naziv roda monokotiledonih biljaka. Rod obuhvata oko 100 vrsta, prirodno rasprostranjenih u Aziji, južnoj Evropi i severnoj Africi. Centar diverziteta (postojbina najviše vrsta) su oblasti planina Pamir i Hindukuš, kao i stepe Kazahstana. Veliki broj vrsta, kao i uzgojenih kultivara i hibrida, koristi se kao ukrasno bilje u baštama, žardinjerama i parkovima. Kod lale je stablo predstavljeno lukovicom osrednje veličine, duguljasta ili kruškasta, pri dnu okruglasta, pri vrhu zašiljena, odevena iznutra zadebljanom, spolja glatkom, tankom i suvom ljuskom. Cvetna drška je čvrsta, obla, 15 do 75 cm visoka, što zavisi od sorte i vrste, okružena glatkim sedećim duguljastim sivkastozelenim listovima. Svaka cvetna drška nosi po jedan uspravan, zvonast krupan cvet, koji može biti jednostavan ili dupli. Cvetovi su raznih boja ili nijansi: beli, crveni, ružičasti, žuti, karmin ili tamnocrveni, purpurni, crni, ljubičasti, ili su po dve od gore navedenih boja međusobno u raznim šarama i prugama kombinovane, npr. : crvena sa belom ivicom, ili bela sa
ORHIDEJE One su najbrojnija grupa skrivenosemenica široko rasprostranjene, ali ih najviše ima u tropskim predelima. Ovoj grupi pripadaju: -gospina papučica -pčelica -orhideja
-GOSPINA PAPUČICA- Gospina papučica je evropska vrsta orhideje koja u Srbiji raste samo na Suvoj planini. Stručni naziv joj potiče od reči , što je nadimak Venere, boginje ljubavi i lepote) i grč. pedilon što znači cipelica, zbog oblika usne cveta, a što se ponavlja i u drugom delu imena takođe znači cipelica. Stabla ove biljke su zeljasta i debela, rastu uspravno iz puzećeg dela. Na poprečnom preseku su okruglasta, prekrivena kratkim dlačicama, a osnovu im prepokrivaju prilegli, smeđi, ljuskasti listovi. Listovi su sedeći, dugi 7– 15 cm, a široki 3, 5– 7 cm. Eliptični su i osnovom obavijaju stabljiku. Na licu su svetlozeleni, a na naličju plavozeleni, a po celoj površini uzdužno naborani. Cvetovi su veoma krupni, zigomorfni, hermafroditni i rastu u grupama od po dva ili su pojedinačni, ređe se javljaju u grupama od po tri ili četiri na jednoj stabljici. Imaju dva žuta prašnika s crvenim tačkama. Usna cveta je u obliku papučice, duga je 3– 4 cm, tek neznatno kraća od četiri purpurnosmeđa listića perijanta. Plodnik je valjkast, sitno dlakav, dužine oko 2 -2, 5 cm. Plod je čahura sa velikim brojem sitnih semena.
TRAVE One su široko rasprostaranjena grupa biljaka. Rastu na otvorenim staništima i grade posebne zajednice, poput livada, prerija, stepa i savana. Imaju paralelenu lisnu nervaturu, jedan kotiledon, cvasti u obliku klasa. Ovoj grupi pripadaju: -popino prase -lisiČiji rep -pirevina -barska trska -jeŽevica -pšenica -ovas -pirinaČ
-PŠENICAPšenica je biljka koje se uzgaja širom sveta. Globalno, ona je najvažnija zrnasta biljka koja se koristi za ljudsku ishranu i druga je na lestvici ukupne proizvodnje prinosa žitarica, odmah iza kukuruza; dok je trećapirinač. Pšenična zrna su glavni prehrambeni proizvod koji se koristi za dobijanje brašna za hleb, kolače, testen ine itd; i za fermentaciju u proizvodnji piva, alkohola, votke i biog oriva. Ljuska žita koja se odvaja pri izradi brašna naziva semekinja. Pšenica se seje na određenom prostoru kao krmno bilje, a slama se koristiti kao zastirka u stajama i štalama, kao građevinski materijal za izradu krovova, ili za zidanje balama slame.
NADAM SE DA STE UŽIVALI U PREZENTACIJI!!!!!!!
- Slides: 26