Nove paradigme obiteljskog odgoja Prof dr sc Dubravka

Nove paradigme obiteljskog odgoja Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Odsjek za pedagogiju Filozofski fakultet u Zagrebu

Izlaganje • Obilježja obitelji danas • Obiteljski odgoj - između poslušnosti i odgovornosti • Odnos obitelji i knjižnice – od separacije do suradnje i partnerstva

Obitelj se mijenja zajedno s društvom • društveno, političko i gospodarsko okruženje i obitelj • obitelj predstavlja sliku u malom svih proturječja kroz koje prolazi društvo (društvene krize proizvode krize u obitelji) • doživjela promjene u strukturi, ulogama i vrijednostima, ali nije nestala (na vrhu rangliste vrijednosti za 98% Hrvata) • zadržala funkcije biološke i socijalne reprodukcije tj. rađanja i odgoja djece

Obitelj – rezultat emocionalnog odabira • obitelj – prerasla iz društvene potrebe i nužnosti u emocionalni odabir pojedinca • veća očekivanja muškaraca i žena od partnera • krhka i podložna krizama

Obilježja obiteljskog života • Individualizam kao životna filozofija • Pluralizam obiteljskih struktura • Nužnost društvene podrške

Individualizam kao životna filozofija • prevladava interes za osobno dobro, a zanemaruje se opće dobro - vodi do sebičnosti i slabljenja društvenih veza • ekonomsko blagostanje postaje važnije od obiteljskih vrijednosti, a osobno zadovoljstvo postaje važnije od obiteljske tradicije • obitelj se temelji na partnerstvu, a ciljevi se zajednički realiziraju - u suprotnosti s težnjom za slobodom i neovisnošću (česti uzrok sukoba i razlaza među partnerima)

Individualizam • smanjio privlačnost braka i roditeljstva • članovi obitelji u procjepu između: - vlastitih potreba i želja i onih obiteljskih; - između zahtjeva posla i obitelji; - karijere i podizanja djece; - obiteljskih obaveza i mnogih drugih zadovoljstava i sl. doveo do približavanja rodnih uloga – podjela poslova u kući i oko odgoja djece

Dijete kao teret • većina želi obrazovanje i karijeru, a tek potom dijete i obitelj (porast parova koji se odriču djece zbog karijere; odgađanje roditeljstva) • smanjenje broja djece u obitelji (roditelji se osjećaju preopterećeno pa za više djece nemaju snage ni želje) • dijete postaje trošak (stvarni troškovi i tzv. indirektni troškovi - različiti vidovi odricanja zbog djeteta) • djeca žrtve – trebaju zaštitu, podršku, vođenje, granice i strukturu za osjećaj pripadanja i sigurnosti

Pluralizam obiteljskih struktura • nuklearna obitelj sinonim za obitelj • određenje obitelji kao skupine pojedinaca povezanih brakom i krvnom vezom danas više ne pokriva sve tipove obitelji • raznolikost tipova obitelji čini njezino definiranje vrlo teškim odnosno nemogućim • posljedica ekonomskog, socijalnog i moralnog konteksta zapadnog društva

Različitost obiteljskih struktura s obzirom - na odnos roditelja i djece (npr. biološka i usvojena djeca) - na bračni status roditelja (neoženjeni, razvedeni, odvojeni, ponovno oženjeni), - na broj roditelja/članova u obitelji i - na seksualnu orijentaciju partnera

Neke strukturalno različite obitelji • • obitelji u kojoj su biološki otac i majka i njihovo dijete/djeca posvojiteljske obitelji u kojima je samo jedan roditelj biološki rekonstruirane obitelji tj. novi brak nakon razvoda jednoroditeljske obitelji (kao posljedica razvoda braka, smrti, izvanbračne zajednice, vlastite odluke da se ima dijete ali ne i partner) udomiteljske obitelji višegeneracijske obitelji izvanbračne obitelji istospolne i suragat obitelji

Obitelj u RH • u usporedbi s većinom europskih zemalja, u Hrvatskoj se obiteljska struktura relativno sporo mijenja pa stoga još zadržava dosta tradicijskih obilježja • Iako se još uvijek približno 90 posto djece rađa u braku uočljivo je da naša zemlja polako prati trendove razvijenih zemalja svijeta. Živjeti u obitelji više nije atraktivno, a brak i obitelj postaju sve manje poželjni društveni institucijski oblici

• smanjuje se broj sklopljenih brakova, raste broj razvoda i rođenja djece izvan bračne zajednice, u porastu su brakovi bez djece te broj majki s djecom (iako se uočava i porast samohranih očeva) • u obiteljskoj slici stanovništva Hrvatske najvećim dijelom su bračni parovi s djecom (57, 9%), potom slijede jednoroditeljske obitelji koje čine majke s djecom (12, 5%) i očevi s djecom (2, 6%). • 27% bračnih parova je bez djece (imati djecu više nije popularno odnosno više nije prioritetan cilj braka) • obitelj se počela rasterećivati svoje reprodukcijske funkcije

Različite obiteljske strukture i odgoj • je li važnija struktura ili kvaliteta odnosa između roditelja i djece • rezultati znanstvenih istraživanja kontradiktorni • niti jedno dijete se ne smije loše osjećati zbog svoje obiteljske situacije • profesionalac treba preispitati vlastito ponašanje, stavove i predrasude prema članovima različitih obitelji

Paradoks suvremene obitelji • obitelj u procjepu između tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i zahtjeva suvremenog društvenog razvoja • potreba za pomoći i podrškom društvenih struktura • roditelji su odgovorni za odgoj djeteta, ali postoji i odgovornost države koja treba roditeljima pružati podršku u obavljanju roditeljske uloge odnosno stvoriti uvjete za kvalitetno roditeljstvo • kriza obiteljskog odgoja?

Promjene u roditeljskoj ulozi • roditeljska uloga samo je jedna od uloga, ali najodgovornija i najteža u životu pojedinca • kratkoća vremena za odgojno djelovanje • zapošljavanjem oba roditelja izvan kuće, o djeci brinu i druge odrasle osobe (profesionalci) • roditelj postaje koordinator odgojnih čimbenika birajući za djecu "druge odgajatelje" u izvanobiteljskom okruženju • roditelj postaje odgovoran za odgoj u obitelji kao i za izbor izvanobiteljskih utjecaja

Od roditelja se očekuje da • poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja • prepozna potrebe i sposobnosti djeteta te da zna načine njihova zadovoljavanja i poticanja • posjeduje znanja, vještine i navike potrebne za uspješno odgojno djelovanje • je dobro informiran o postojećim društvenim resursima (materijalnim, pravnim, socijalnim, zdravstveno-zaštitnim, odgojno-obrazovnim itd. ) • je u stanju odabrati najbolje za svoje dijete • surađuje s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu

Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta • • Brižno, njegujuće ponašanje Pružanje strukture i vođenja Uvažavanje djeteta kao individue Omogućavanje osnaživanja djeteta • odgoj postao vrlo zahtjevan i traži određena znanja i vještine

Obiteljski odgoj (i roditeljski autoritet) • se našao u procjepu između tradicionalnog nastojanja da dijete bude poslušno i da bespogovorno uvažava autoritet roditelja i drugih odraslih te novijih nastojanja koja teže razvoju samostalnosti i odgovornosti kod djeteta

Odgoj za poslušnost • polazi od slike djeteta kao ranjivog, nekompetentnog, ovisnog i neposlušnog i kojeg samo roditeljska intervencija može učiniti kvalitetnim čovjekom • odrasli najbolje zna što djetetu treba • danas prisutan ali nije dominantan

Odgoj za odgovornost • povjerenje u djetetove mogućnosti • u odgoju dominira praćenje djetetovih potreba te stvaranje uvjeta za njihovo zadovoljavanje • prepuštanje inicijative djetetu, a što vodi razvoju njegovih kompetencija • postepeni prijelaz odgovornosti s odraslog na dijete u cilju razvoja odgovornog ponašanja prema sebi i drugima

Razvoj odgovornosti • od najranije dobi dijete učiti odgovornosti • razvoj odgovornosti usko je povezan s mogućnostima djetetova djelovanja, izražavanja mišljenja, rješavanja problema i utjecanja na odluke koje se tiču njegova života • sloboda donošenja odluka i mogućnost izbora mogu djetetu povećati povjerenje u vlastite sposobnosti i pridonijeti izgradnji samopouzdanja

Što je disciplina? • označava proces učenja i vođenja • nije kažnjavanje, stega odnosno pokoravanje nekom pravilu • predstavlja skup postupaka i pravila koje roditelji upotrebljavaju kako bi djecu naučili vrijednostima i normama ponašanja u društvu odnosno kako bi se trebala ponašati • pomaže da djeca nauče uspostavljati kvalitetne odnose s drugima te da mijenjaju odnosno nauče kontrolirati vlastito ponašanje.

Pozitivna ili konstruktivna disciplina • pristup nastao kao posljedica neodobravanja/zabrane upotrebe tjelesnog kažnjavanja; • temelji se na poštivanju djetetove ličnosti, poštivanju djetetovih razvojnih potreba i motivacije, razvijanju samodiscipline i prosocijalnog ponašanja; • je proces u kojem roditelj jasno obrazlaže zbog čega određeno ponašanje ne odobrava te kakvo ponašanje očekuje i zašto; • proces u kojem roditelji i djeca zajednički donose odluke o pravilima ponašanja i rješenjima problema;

Bit dobrog roditeljskog postupanja LJUBAV I PRIHVAĆANJE + VISOK STUPANJ RODITELJSKE POTPORE + RODITELJSKI NADZOR + POSTAVLJANJE GRANICA

Kompetentan roditelj je • roditelj koji pruža kvalitetan obiteljski odgoj, koji zna odabrati, za svoje dijete, odgovarajuće izvanobiteljske utjecaje i koji shvaća važnost i sposoban je razvijati suradničke odnose s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu, odgajaju ga i obrazuju

Suradnja roditelja i drugih odraslih u ustanovama • proces komunikacije i interakcije temeljen na informiranju, dogovaranju, savjetovanju, zajedničkom učenju, druženju i odlučivanju, a u cilju dijeljenja zajedničke odgovornosti za dječji razvoj • Cilj - osigurati okruženje u kojem će se dijete osjećati zadovoljno i prihvaćeno i u kojem će se voditi briga o djetetovim potrebama i s pecifičnostima kao jedinke.

Paradigme suradnje • Paradigma separacije • Paradigma korekcije • Paradigma suradnje