neoromantizam Ivana Brli Maurani Prie iz davnine 1916

neoromantizam • Ivana Brlić Mažuranić, Priče iz davnine, 1916. • Vladimir Nazor, Albus kralj, Istarske priče, 1913.

• neoromantizam • oko 1900. • uglavnom tematski definiran: okretanje mitu i mitskom shvaćanju svijeta • mit je izvor nadahnuća • interes za prirodu kao simboličnu stranu čovjekova bića (Ivana Brlić Mažuranić, antropomorfiziranje prirodnih pojava)

• Carl Gustav Jung i teorija arhetipskog nesvjesnog: kolektivno sjećanje čovječanstva nataloženo u simbolima • reinterpretacija romantizma: veličanje subjektivnosti i esteticizma, ali mit više ne predstavlja nepatvorenost i “prirodnost”, nego artificijelnost i stiliziranost (Nazor, Albus kralj, IBM, Priče iz davnine)

• druga strana ezoterije: vitalizam (majčinstvo u Pričama iz davnine, erotička sublimacija u Zmiji bjelouški Vladimira Nazora, srne u Kralju Albusu) • motiv prirode: visokostiliziran, neoromantičarska snaga i vitalnost prirode • okrenutost mitskom dovodi do nacionalno -domoljubnih tema (Vladimir Nazor, ali i Priče iz davnine)

• mitem nacionalne prošlosti kao neupitne (mitološki likovi u Pričama iz davnine, Veli Jože Vladimira Nazora) • mitska svijest opire se mimetizmu (pa i impresionističkom osjetilnom mimetizmu) i posreduje shematičnost i apstraktnost – što vodi do mitske polarizacije (odnosi dobra i zla u Pričama iz davnine, Živana Vladimira Nazora)

• secesijski stil • likovno: oponašanje oblika iz prirode, bizarnih oblika organskih i anorganskih pojava, nastojanje da se ti oblici podvrgnu dosljednoj stilizaciji, ornamentalnost • paradoks: “prirodna neprirodnost” (Žmegač) • Oscar Wilde: “The first duty in life is to be as artificial as possible. What the second duty is no one has as yet discovered. ”

• opreka prema impresionističkom osjetilnom mimetizmu • konstruktivna i naglašeno artificijelna ornamentalnost • dekorativnost: estetizacija prostora (i Nazor i Ivana Brlić Mažuranić)

• Vladimir Nazor: patetičnost/patos i “priprosti moralizam” u poenti • sirova, surova snaga, nametanje normi ponašanja sredini u kojoj živi (prema Hegelu, to je karakteristično za epsku davninu) • suočen s oprečnim moralnim sustavom – materinstvo, ljubav – junak se instinktivno pokorava nadređenom etičkom principu

• zaliha stereotipa u bajkovnom početku • opreka između prirodnosti i artificijelnosti • secesija svijet prirode podvrgava zakonima ljudskog htijenja: nastup dana i noći, pojava božića Svarožića u Kako je Potjeh tražio istinu • boje: zlato i srebro, osnovne signature secesije

• nepostojanje motivacije, ignoriranje kauzalnih veza • simbolika brojeva: tri kralja (tri brata u Potjehu, tri puta trista godinica u Priči o Zorku Bistrozorkom i o Sreći) • tableau – statična slika, nizanje statičnih slika • retoričko utemeljenje: redundantnost govora dvaju kraljeva

• vitalizam: kralj Gigan slavi prirodnu ljepotu, kralj Galeša čuvar erotičkog načela, zastupnik civilizatorskog načela • estetizacija: govori Giganov i Galešin, simboli secesionističke estetizacije: zlatne sjekire, srebrne pile, zlatni ekseri • predodžba o zatvorenom magijskom prostoru, podzemnom (Giganovi dvori, putovanje Kosjenke i Regoča pod zemljom)

• završna bajkovita katarza – preobrazba Albusova • alegoričnost koja isključuje psihologičnost kao temelj realizma i realističkog književnog uvida • pobjeda mitologema Ženskosti nad Muškošću • nijema Ženskost / govoreća Muškost