NASILJE U OBITELJI CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KRAPINA

NASILJE U OBITELJI CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KRAPINA PODRUŽNICA OBITELJSKI CENTAR Frana Galovića 1 A, Krapina 049/371 -319, 371 -193 www. obiteljskicentar-kzz. hr

OBLICI NASILJA ü ü ü ü PSIHIČKO NASILJE Oblici zlostavljanja s ciljem zadobivanja moći i kontrole nad žrtvom Zabrane, prijetnje žrtvi ili njoj dragoj osobi, uvrede, podcjenjivanje, izrugivanje, omalovažavanje, ucjene, kontrola kretanja, izolacija… Opasnost psihičkom zdravlju i osobnosti žrtve TJELESNO NASILJE Šamaranje, čupanje za kosu, guranje, udaranje šakama, nogama ili predmetima, ozljeđivanje oružjem Opasnost od lakših i/ili težih tjelesnih ozljeda SEKSUALNO NASILJE Tjelesno i psihičko seksualno nasilje Seksualno uznemiravanje, seksualna zloupotreba, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, silovanje, te svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe EKONOMSKO NASILJE Uskraćivanje i oduzimanje financijskih sredstava, neplaćanje alimentacije i drugi oblici koji žrtvu ostavljaju bez sredstava za život

TKO MOŽE BITI ŽRTVA NASILJA U OBITELJI? Nasilje se može dogoditi SVAKOME, bez obzira na Dob, Spol, Status, Obrazovanje, Rasu, Nacionalnost Spolnu orijentaciju Materijalnu situaciju

SUDIONICI NASILJA U OBITELJI MOGU BITI SVI ČLANOVI OBITELJI: Muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici Djeca i roditelji Braća i sestre Djedovi i bake Unuci i unuke Pradjedovi i prabake Stričevi i strine, tetke i tetci, ujaci i ujne Bratići i sestrične Nećaci i nećakinje Punac i punica, svekar i svekrva, šogori i šogorice Osobe koje su živjele zajedno u obiteljskoj ili izvanbračnoj zajednici i njihova djeca Osobe koje imaju zajedničku djecu, posvojitelj i posvojenik, skrbnik i štićenik

ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA ü ü ü ZNAKOVI TJELESNOG ZLOSTAVLJANJA ozljede na licu ozljede na prsnom košu, grudima i trbuhu, odnosno dijelovima tijela prekrivenim odjećom podljevi i ogrebotine na tijelu iščašenja, napukline ili lomovi kostiju opekline različitog stupnja ozljede nožem ili drugim predmetima unutarnje povrede vidljivi tragovi gušenja na vratu (prstima, žicom, remenom, ručnikom) izbijeni zubi povreda bubnjića ozljede u genitalnom području

ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA ü ü ü ü SOCIJALNI ZNAKOVI ZLOSTAVLJANJA povlačenje od okoline – prekid kontakata s drugim ljudima nedostatak socijalne mreže OSTALI ZNAKOVI KOJI MOGU UPUĆIVATI NA ZLOSTAVLJANJE napetost, nemir, osjećaj slabosti, osjećaj straha, srama i krivnje samozanemarivanje i gubitak samopouzdanja neurotske reakcije (depresivnost, anksioznost, napadi panike), poremećaji spavanja, poremećaji prehrane (anoreksija, bulimija, pothranjenost, dehidriranost) zlouporaba alkohola i droga problemi s koncentracijom, dezorijentiranost, rastresenost, agresivnost prema sebi i drugima, seksualne teškoće posttraumatski stresni poremećaj - PTSP

NASILJE NAD ŽENAMA U OBITELJI

ZAŠTO ŽENE OSTAJU U NASILNIČKIM VEZAMA? EKONOMSKA OVISNOST (uzdržavanje djece, nemogućnost nalaženja posla) RODITELJSTVO (djeca trebaju oca) RODBINA (pritisak na ženu da “sačuva” brak) STRAH (strah za fizičku sigurnost sebe i djece ako ode) SPASITELJSKI SINDROM (ako ostane s njim, može ga “spasiti” i pomoći mu da se promijeni, on ne može živjeti bez nje, ubit će se i sl. ) PORICANJE (smatra da to nije tako loš brak) LJUBAV (voli ga i razmišlja o njegovim pozitivnim osobinama) DUŽNOST (obećala je da će ostati s njim “dok ih smrt ne rastavi”) KRIVNJA (smatra kako je kriva zbog svega, jer je uzrokovala njegove probleme)

ZAŠTO ŽENE OSTAJU U NASILNIČKIM VEZAMA? ODGOVORNOST (smatra da je njena dužnost riješiti sve probleme i spasiti vezu) SRAM, PONIŽENJE (ne želi da itko za to sazna) NISKA RAZINA SAMOPOŠTOVANJA (vjeruje da je sve njena pogreška, da se drugim ženama to ne događa, te da je sigurno to zavrijedila. “Nikad neću naći boljega, i malo ljubavi je bolje nego samoća”) SPOLNE ULOGE (“Muškarci su takvi”) NERAZUMIJEVANJE NADLEŽNIH USTANOVA (ne vjeruje da će policija, pravosuđe, zdravstvene ili socijalne ustanove razumjeti o čemu se radi)

AKO VAŠ PARTNER: Naređuje i ponaša se kao gospodar Prijeti vam ili vas ucjenjuje, verbalno ponižava, vrijeđa Sam donosi sve odluke Kontrolira što radite, kuda se krećete, gdje i s kim ste bili Zabranjuje izlaske i/ili ne dozvoljava da imate vlastiti krug prijatelja Često pokazuje znakove ljubomore Prisiljava vas na spolni odnos tuče vas, vuče za kosu, gura Prebacuje krivicu na vas, nakon što vas je istukao

AKO VAŠ PARTNER: nakon počinjenog nasilja se ispričava i govori vam da vas voli poriče da vas zlostavlja POSTOJI VELIKA MOGUĆNOST DA SE NALAZITE U POTENCIJALNO NASILNOM PARTNERSKOM ODNOSU!

MITOVI I ČINJENICE O OBITELJSKOM NASILJU

MIT: Obiteljsko nasilje nastaje iz siromaštva ili manjkavog obrazovanja ČINJENICA: obiteljsko nasilje je uobičajeno na svim razinama društva bez obzira na bogatstvo ili siromaštvo. Ono se lakše drži u tajnosti ako osoba ima novaca ili utjecajne prijatelje, ali se događa bez obzira na to. Nema nikakvih dokaza koji bi poduprli ideju da neobrazovani i siromašni više zlostavljaju svoje supruge ili partnerice nego obrazovaniji i bolje stojeći.

MIT: alkohol i droge su najveći uzrok obiteljskog nasilja ČINJENICA: premda su alkohol i droge često povezani s obiteljskim nasiljem, oni ga ne uzrokuju. Mnogi muškarci koji tuku svoje supruge ne piju. Ljudi koji piju ne tuku nasumce ljude na ulici, svoje roditelje ni svoje šefove. Nasilje usmjeravaju baš prema svojim ženama. Oni mlate svoje supruge, nastavljaju tako i nakon što prestanu piti. Zlostavljač će alkohol koristiti kao ispriku za nasilje ili će ga alkohol spriječiti da shvati kojom snagom se služi, no alkohol nije uzrok. Obiteljsko nasilje i zlouporaba opojnih sredstava moraju se shvatiti i tretirati kao samostalni problemi.

MIT: Žena koju tuče partner ima mnoge razloge za ostanak u nasilnoj vezi - ČINJENICA: mnogo je socioloških, ekonomskih i kulturoloških razloga koji mogu navesti ženu da ostane u nasilnoj vezi. nema kamo otići nema sredstava za uzdržavanje djece stidi se ili osjeća poniženom zbog zlostavljanja boji se da će prijatelji, obitelj i zajednica kriviti nju zbog zlostavljanja emocionalni ili vjerski razlozi boji se da će zlostavljač prijetnje provesti u djelo (nauditi njoj, sebi, djeci, prijateljima, roditeljima) zlostavljane žene su u velikoj opasnosti od teških, pa i smrtonosnih napada ako pokušaju otići. Žena je jedina koja može prosuditi kada je za nju sigurno napustiti zlostavljača

MIT: muškarci su žrtve nasilja jednako često kao i žene ČINJENICA: u 95% obiteljskog nasilja žrtve su žene. Žene uglavnom upotrijebe silu u samoobrani. MIT: svima su poznate žrtve obiteljskog nasilja ČINJENICA: svi mi poznamo žrtve. Između 1/3 i ½ žena ima iskustva s nasiljem u intimnim vezama diljem svijeta. Žrtve obiteljskog nasilja možda ne žele govoriti o tome jer se stide, osjećaju ponižene, boje se da će njih okriviti za zlostavljanje, boje se osvete zlostavljača ili su ekonomski zavisne ili…

MIT: zlostavljači su nasilni jer ne znaju kontrolirati svoj bijes i frustracije ČINJENICA: zlostavljači nisu ljudi koji gube kontrolu: Oni u načelu ne napadaju svoje šefove, bez obzira na to koliko su ljuti. Zlostavljači se ponašaju u skladu s vlastitim pravilima o nasilnom ponašanju. Često partnere zlostavljaju isključivo bez nazočnosti drugih i paze da ne ostave vidljive dokaze. istraživanja pokazuju da zlostavljači postaju sve kontroliraniji. MIT: obiteljsko nasilje jest problem, ali u ruralnim područjima ČINJENICA: obiteljsko nasilje je problem koji postoji svugdje

MIT: žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena je to tražila. ČINJENICA: zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije. Mnogi ljudi vjeruju da nešto nije u redu sa zlostavljanom ženom (neuredna je, stalno prigovara…), odnosno da na neki način “zaslužuje” nasilje. Mišljenje mnogih je da su muškarci “izazvani” od partnerice, što može objasniti sociopsihološki fenomen po kojem ljudi vjeruju da se dobre stvari događaju dobrim, a loše lošim ljudima. Istraživanja to ne potvrđuju. Većina pretučenih žena učinila je sve da spriječi partnera da bude nasilan. On je taj koji odabire nasilje kao svoj oblik ponašanja i samo on je taj koji može zaustaviti nasilje.

MIT: ako muškarac tuče ženu mora da je mentalno bolestan ČINJENICA: mentalna bolest nije preduvjet obiteljskog nasilja MIT: djeca trebaju svog oca, iako je nasilan prema njihovoj majci. Žena bi za dobro svoje djece trebala ostati s takvim partnerom ČINJENICA: odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna. Nedvojbeno je da djeca trebaju oca, ali odrastanje u nasilnom domu ima niz štetnih posljedica za emocionalni i socijalni razvoj djece.

MIT: nasilje i ljubav ne idu zajedno ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje. Uvjerenje da su ljubav i nasilje toliko različiti da ne mogu postojati u istom odnosu u stvarnosti je drugačije. Dio djece već u djetinjstvu nauči da ih ljudi koji ih vole ujedno i tuku. Nasilni partneri mogu očitovati uzajamnu ljubav. Tjelesno nasilje nije početak kraja braka. Vjerovanje je nekih žena da su one jedine koje su ikad prihvaćale i razumjele tog muškarca, te da se on samo na njih može osloniti.

TKO MOŽE, A TKO MORA PRIJAVITI NASILJE U OBITELJI? moralna obveza svakog pojedinca u društvu zakonska obveza zdravstvenih djelatnika, djelatnika socijalne skrbi, psihologa, socijalnog radnika, socijalnog pedagoga i djelatnika odgojno-obrazovne ustanove – MORAJU policiji ili državnom odvjetništvu prijaviti nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju dužnosti – u protivnom čine prekršaj

Reference: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Ajduković M. , Pavleković G. (2004): Nasilje nad ženom u obitelji, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb Ajduković M. , Pečnik N. (1994): Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji, Zagreb, Revija soc. pol. 3, 269 -276 Jemrić I. : “Nasilje nad ženama” www. zinfo. hr Kulović S. (2005) : “Psihodinamika posljedica nasilja nad ženama”, www. zenska-mreza. hr “Oblici zlostavljanja djece”, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Zagreb, www. poliklinika-djeca. hr www. mobms. hr www. mup. hr