NASILJE MEU DJECOM U OSNOVNOJ KOLI Pripremila Dipl

NASILJE MEĐU DJECOM U OSNOVNOJ ŠKOLI Pripremila: Dipl. psiholog Emina Simunić, prof. OŠ Mate Lovrak, Županja 1. 06. 2011. g.

NASILJE MEĐU DJECOM n Uz bježanje s nastave, fizički i verbalni napadi najučestalniji su oblici rizičnog ponašanja učenika. n Istraživanja nasilja među djecom započela su kasnih 60 -ih i ranih 70 -ih godina u skandinavskim zemljama.

MEĐUNAROSNI SEMINARI I KONFERENCIJE n 1997. - sastanak stručnjaka u organizaciji Europske komisije (Utrecht); n 1999. - Europsko vijeće (Bruxelles); n 2001. - Europski opservatorij nasilja u školama (Paris); n 2002. - konferencija vijeća Europe za prevenciju i borbu protiv nasilja u školama (Strasbourg).

DEFINIRANJE NASILJA U OKVIRU TEORIJA AGRESIVNOSTI n Klasična teorija agresivnosti n Berkowitz modifikacija frustracijske teorije n Lorenzovo etološko gledište n Bandurina teorija socijalnog učenja n Teorija obrade informacija n Žužulov model agresivnosti

POJAM NASILJA n Općeprihvaćena definicija Nasiljem među djecom smatra se kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili fizički ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti.

I OBLICI NASILJA n Nasilje se može manifestirati u formama: 1. direktnog fizičkog i verbalnog napada; 2. indirektnog bullyinga ili nasilja kroz odnose koje je teži uočiti - ogovaranje, slanje ružnih poruka, širenje neugodnih, izmišljenih priča, ali i isljučivanje djeteta iz grupnih igara; Sva tri oblika nasilništva – fizičko, verbalno i nasilje u odnosima – mogu biti prožeti SEKSUALNIM PRIZVUCIMA.

DJEČACI I NASILJE n Skloni direktno usmjerenom fizičkom i verbalnom nasilju; n Tiraniziraju i dječake i djevojčice; n Sekundarna dobit: Koriste nasilnu taktiku da bi stekli ugled.

DJEVOJČICE I NASILJE n Sklone su indirektno usmjerenom nasilju; n Djevojčice uglavnom tiraniziraju druge djevojčice; n Sekundarna dobit: Nasiljem štite svoj ugled.

NASILJE vs. OBIČAN SUKOB • Nasilan postupak čini se NAMJERNO, OPETOVANO i TRAJNO • Nejednak odnos između žrtve i nasilnika • Izazivanje osjećaja STRAHA je CILJ, nasilje nije incident agresije izazvan ljutnjom nakon nečega specifičnog i koji se neće ponoviti

NASILNO DIJETE n dvoznačne postupke druge djece češće tumače kao agresivne; VS. ŽRTVA Može biti bilo koje dijete n nadareno dijete, mirno, ljubazno, sramežljivo dijete, dijete koje ima dobar odnos s učiteljem i odraslima; n ne uočavaju suptilne socijalne znakove; n novija istraživanja pokazala su da nemaju nisko samopoštovanje; n usamljeno dijete koje teško sklapa prijateljstva; n nisu iznad prosječno tjeskobna; n n spoj agresivnog obrasca s tjelesnom snagom, ali ne mora biti; Dijete s fizičkim i psihičkim poteškoćama – 2 -3 puta vjerojatnije da će biti zlostavljano; n pasivne i provokativne žrtve; n spoj strašljivog obrasca reakcija i tjelesne slabosti, ali ne mora biti. n okrutnost ima veze s inteligencijom.

TIPOVI NASILNIKA n samouvjereni n socijalni nasilnici n oboružani nasilnik n hiperaktivni nasilnik n nasilnik žrtva n grupa nasilnika n banda nasilnika

MOGUĆI UZROCI NASILNIŠTVA NASILNA DJECA SE NE RAĐAJU KAO NASILNICI 1. Obitelj – DJECA SU SIMPTOM RODITELj. A √ 30 -40% VARIJANCE NASILNOG PONAŠANJA objašnjava roditeljsko ponašanje i obiteljski procesi - roditeljski odgojni stil -mehanizam socijalnog učenja 2. Biološke osobine – slabija mentalna razvijenost - oštećenje CNS-a; 3. Školski život; 4. Zajednica i kultura;

TKO JE ODGOVORAN ZA NASILJE U ŠKOLI? n Školski pedagog ili psiholog imaju ulogu savjetnika, no NASTAVNIK JE ODGOVORAN n On mora detektirati svaki oblik nasilja i u skladu s tim primjereno reagirati

NAJČEŠĆE ZABLUDE NASTAVNIKA n “Mi nemamo problema s nasiljem, ostale škole imaju. “ n „Djeca sama među sobom trebaju riješiti „nesuglasice“ n „ Roditelji bi trebali preuzeti odgovornost za ponašanje svoje djece“ n „Nasiljem u školi trebali bi se baviti stručni suradnici i policija, ja sam nastavnik/ca. ” n „Dijete ima sve petice, od dobrih je roditelja, ne može on bit nasilan. “ n NAJVIŠE SE NASILNIŠTVA DOGAĐA NA PUTU OD ŠKOLE DO KUĆE“

MJERE KOJE MOŽETE PODUZETI 1. Opći preduvjeti: n Osviještenost odraslih u školi i kod kuće da problem postoji; n Odluke odraslih da će se angažirati u rješavanju problema. 2. Mjere na razini škole n Potrebno je da UV, Vijeće roditelja i Vijeće učenika izradi opći i dugoročni plan za prevenciju nasilja u školi: - Nadzor učenika za vrijeme odmora; - Uvođenje kontakt telefona ili kutije za pisma; - Suradnja s roditeljima u što više oblika komunikacije.

3. Mjere na razini razreda n Važno je zajedno s djecom utvrditi pravila koja se odnose na problem nasilničkog ponašanja u razredu – koja se ponašanja od njih očekuju, koje su POSLJEDICE kršenja pravila… 4. Mjere na individualnoj razini n Ako se zna učenik – nasilnik ili učenik – žrtva važno je ODMAH RAZGOVARATI n Kasnije je važno obaviti razgovore s roditeljima učenika – nasilnika i učenika – žrtve n Ovisno o složenosti situacije i potrebama žrtve – uključiti i druge stručne osobe ili institucije.

KAKO PRIMJETITI I REAGIRATI? 1. PROMATRAJTE - grupni rad u razredu Promatranjem ćete uočiti: - osamljivanje djeteta; - tko je predmet izrugivanja; - pad uspjeha u školi; - izostajanje s nastave; - psihosomatiku djeteta;

2. Tužnu djecu STRPLJIVO I UČESTALO ISPITUJTE 3. SLUŠAJTE što vam djeca govore – VJERUJTE IM, - djeca vrlo rijetko lažu o zlostavljanju; Što odgovoriti djetetu? • • Recite im da ste tu za njih, da vam je drago da su vam se povjerila i da je to vrlo hrabro; Nikako ih ne smijete okrivljavati za bilo koji oblik zlostavljanja ili zanemarivanja; Nikako ih savjetovati da se sami suočavaju s time; Jedan od načina na koji možete olakšati povjeravanje je objašnjavanje da nešto s tom osobom nije uredu.

4. ODVOJENO RAZGOVARATI s nasilnikom i žrtvom, Nikako suočavati žrtvu i nasilnika. 5. Paziti da ne narušite atmosferu u razredu - drugim učenicima reći da prijave bilo kakvo ponašanje i sačuvati njihovu anonimnost 6. Kazniti nasilnika – kazna mora biti primjerena dobi, spolu i osobi učenika. ZANEMARITE NJIHOV SES STATUS, UREDNOST, NEUREDNOST, USPJEH U ŠKOLI – SVATKO MOŽE BITI NASILNIK I ŽRTVA!!!

UPITNIK ŠKOLSKOG NASILJA 2003 n Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba provela je 2003. godine istraživanje o vršnjačkom nasilju među djecom u školi (bullying). Sudionici su bili učenici od 4. do 8. razreda iz 25 osnovnih škola u 13 gradova RH. Dobiveni razultati su pokazali: n 27% djece (gotovo) svakodnevno doživljava neke oblike nasilja u školi (verbalnog i tjelesnog) n 16% djece gotovo se svakodnevno ponaša nasilno prema drugoj djeci, pri čemu 8% djece istovremeno i čini i doživljava nasilje n dječaci se značajno češće ponašaju, ali i doživljavaju nasilje n samo oko 22% djece žrtava nasilja obrati se odrasloj osobi za pomoć n najčešće se djeca obraćaju za pomoć roditeljima, a tek 11% se obratilo za pomoć nastavnicima

n Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti objavilo je 2004. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima