NASILJE MEU DJECOM U KOLI n nasilje u

NASILJE MEÐU DJECOM U ŠKOLI

n nasilje u školi je problem koji je prisutan u cijelome svijetu n u današnje su vrijeme roditelji i učitelji vrlo zabrinuti učestalim nasilnim ponašanjima kojima su izložena njihova djeca ili u njima sudjeluju

n nasilje u školi narušava sigurnost djeteta i njegov psihofizički život n djelatnici škole i roditelji mogu pomoći u sprječavanju i zaustavljanju nasilja u školama, štoviše, bez njihove aktivnosti nije moguće smanjiti udio nasilja u školama

Nasilje u školi je. . . nasilje u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima (Olweus, 1988. i 1991. ) Termini koji se koriste za označavanje nasilja u školi su: mobbing i bullying.

Nasilje u školi nije. . . n jednokratni incident koji se neće ponoviti n prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum n nenamjerno nanošenje boli n prijateljsko zadirkivanje n nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

VRSTE NASILJA U ŠKOLI 1. FIZIČKO (naguravanja, udaranje, grebanje, i sl. ) 2. VERBALNO (nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje i sl. ) 3. SOCIJALNO (ogovaranje, ignoriranje, pokušaji da se drugu osobu izbaci iz skupine i sl. ) 4. PSIHOLOŠKO (prijeteći pogledi i sl. )

V UCESTALOST NASILJA n svako četvrto dijete izloženo je nasilju n svake je sedme minute jedno dijete u školi izloženo nasilju n 15% učenika je uključeno u nasilje -bilo da su žrtve, bilo da su nasilnici n u 4% slučajeva nasilje pokuša spriječiti odrasla osoba; u 11% slučajeva pokuša ga spriječiti suučenik; u 85% slučajeva djetetu - žrtvi nasilja ne pomogne nitko

V RAZLIKE IZMEÐU VDJECAKA I DJEVOJCICA DJEČACI više su izloženi nasilju općenito, više sudjeluju u zlostavljanju n češće se služe tjelesnim nasiljem n češće su izloženi nasilju pojedinca n n DJEVOJČICE među djevojčicama su uobičajene suptilnije metode nasilja (ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl. ) n nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva n češće su izložene nasilju grupe n Olweus, 1998.

V V OBILJEŽJA TIPICNE ŽRTVE NASILJA U ŠKOLI n n nesigurna oprezna mirna povučena niskog samopoštovanja usamljena utučena plačljiva ima malo prijatelja fizički slabija od nasilnika (nije uvjet)

KAKO PREPOZNATI DIJETE-ŽRTVU § nasilje se u školi obično događa daleko od očiju odraslih, na dvorištu izvan škole, u wc-u i sl. § djeca koja su žrtve nasilja često nikom ne govore o problemu s kojim su suočeni, jer ih je sram vlastite slabosti i nemogućnosti da se obrane ili se boje prijetnji nasilnika; ponekad se boje da će umiješanost odrasle osobe u ovaj problem izazvati još više nevolja

Ako sumnjate da je Vaše dijete žrtva nasilja u školi, obratite pozornost na sljedeće: n n n n n dijete dolazi kući u poderanoj odjeći ili pokidanih knjiga dijete dolazi kući u modricama i s ogrebotinama koje se ne mogu objasniti ne druži se s prijateljima iz razreda niti ima “najboljeg” prijatelja. Druga djeca ga/ju ne pozivaju na druženje doima se nesretnim i tužnim ima učestale glavobolje i bolove u trbuhu koji se ne mogu objasniti (osobito ujutro) ne želi ići u školu ima napade lošeg raspoloženja mijenja put kojim ide iz škole i u školu ima sve lošiji uspjeh u školi traži više novca ili krade novac iz kuće

ŠTO SU PROVOKATIVNE ŽRTVE? n djeca koja, osim što su bojažljiva, nesigurna i imaju negativno mišljenje o sebi, ponekad i sama pokušavaju uzvratiti nasilniku n najčešće u tome nemaju uspjeha n budući da su provokativnog ponašanja (nemirni su, provociraju, nezreli su i sl. ) u zlostavljanje je uključena cijela skupina ili razred n zbog njihova ponašanja i odrasli pokazuju svoju nesklonost prema njima

KAKO PREPOZNATI DIJETE-NASILNIKA? n n n n ima snažnu potrebu za moći i kontrolom često je tjelesno jače od svojih žrtava nema suosjećanja za bol svoje žrtve uživa u tuđoj boli i patnji smatra da ga je žrtva izazvala svojim ponašanjem razdražljivo je impulsivno je relativno je visokog samopoštovanja nije bojažljivo teško podnosi neuspjeh u njegovoj/njezinoj su obitelji česte fizičke kazne agresivno je i prema odraslima ne pridržava se školskih pravila

POSELJDICE NASILJA U ŠKOLI n čak 7% djece ostaje kod kuće, barem jednom mjesečno, zbog zlostavljanja u školi n žrtve nasilja trpe izoliranost od vršnjaka, jer se njihovi suučenici ne žele družiti s onima koji su neomiljeni i zlostavljani, zbog straha da bi se isto moglo dogoditi i njima n izloženost nasilju u školi vodi do niskog samopoštovanja i depresije, a ti se problemi mogu nastaviti i u odrasloj dobi n čak 60% onih koji su u školskog dobi procijenjeni kao nasilnici do 24. godine imalo barem jedno kriminalno djelo Olweus, 1993; Batsche & Knoff, 1994; prema: www.

v Što uciniti ako je Vaše dijete izloženo nasilju u školi?

n ostanite smireni i strpljivi; vjerujte djetetu i slušajte ga; otvoreno razgovarajte o tome što se dogodilo; postavljajte pitanja, ali činite to oprezno n pokažite djetetu da Vam je stalo do njega i do toga da uspješno riješi problem; ne govorite ništa što bi moglo povećati osjećaj straha ili usamljenosti kod djeteta; važno je da dijete zna da ima pravo na zaštitu te da se ima kome obratiti n ohrabrite dijete i recite mu da je postupilo dobro kada se obratilo Vama za pomoć

n ne poduzimajte nikakve ‘korake’ prije nego što ste o tome razgovarali s djetetom; roditelji ponekad zbog uzbuđenosti reagiraju emotivno i naglo, na način koji još više pogorša stanje kod djeteta (Npr. roditelj se obračuna sa zlostavljačem koji je omiljen u razredu. Druga se djeca zbog toga više ne žele družiti sa zlostavljanim djetetom. )

n ne obećavajte ništa što ne možete ispuniti; (Npr. ne obećavajte djetetu da nikome nećete reći za problem. ) n o događaju obavijestite razrednicu i/ili osobu iz stručnog tima škole; ispričajte detaljno što se dogodilo i koliko je trajalo; pitajte što će škola poduzeti i dogovorite ponovni sastanak – SURAĐUJTE SA ŠKOLOM!!! n ako ste primijetili da je Vaše dijete češće izloženo nasilju, pokušajte dogovoriti s razrednicom da dijete ciljano smjesti u klupu s djetetom koje je dobar prijatelj, ali je i vješto u socijalnim situacijama, kako bi Vaše dijete naučilo kako se družiti s drugima, ali i kako se zauzeti za sebe i pri tom nikoga ne povrijediti (=asertivnost)

n pomozite djetetu da shvati zašto je nasilnik to činio; ono treba shvatiti da nije krivo za ono što mu se događalo; ako je Vaše dijete bilo čime izazvalo agresiju nasilnika, upozorite ga na to n ako dijete pati od ozbiljnijih problema nakon što je bilo izloženo nasilju, potražite pomoć stručnjaka n ne potičite dijete na fizičko osvećivanje (Samo ti njega udari! Vrati mu!)

v Što uciniti ako je Vaše dijete izloženo nasilju u školi? n podučite dijete ponašanjima koja ga mogu zaštititi od nasilja u školi

n Ponašati se hrabro. Čak i kada smo jako uplašeni jer nam netko prijeti, korisno je ponašati se hrabro: podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oči. n Ignorirati nasilnika. Djetetu je potrebno objasniti da nasilnik upravo želi njegovu reakciju. n Zauzeti se za sebe. Djetetu je potrebno objasniti da nasilniku treba reći "ne", a zatim mirno otići.

n Povjeriti se odrasloj osobi. Djeca često smatraju da bi povjeravanje odrasloj osobi bilo tužakanje. Potrebno je objasniti što je tužakanje a što je traženje pomoći: tužakanje je kad govoriš što je netko učinio da bi mu nanio zlo. Tužakanje nije kada kažeš što ti je netko učinio da bi zaštitio sebe. Dijete treba imati osjećaj sigurnosti i povjerenja prema odraslim osobama. n Povjeriti se prijateljima i potražiti pomoć. n NIKADA ne uzvraćati na nasiljem jer to nasilnik i želi. Netko bi mogao biti i ozlijeđen.

v Što uciniti ako je Vaše dijete nasilno? Ako ste primijetili da je vaše dijete nasilno prema suučenicima, mlađoj djeci i drugima, važno je odmah reagirati i dijete poučiti nenasilnim metodama rješavanja sukoba, zadobivanja pažnje, sklapanja prijateljstava i dr. Sjetite se da su nasilna djeca u starijoj dobi češće počinitelji kaznenih djela.

n Ne tražite opravdanje za djetetovo nasilno ponašanje. n Tražite od djeteta da vam detaljno ispriča što se dogodilo. n Pitajte ga što je svojim ponašanjem željelo postići. n Pitajte da Vam kaže što je bilo loše u tom ponašanju. n Predložite djetetu da se stavi u cipele svoje žrtve. Kako se ona osjećala?

n Kako bi drugačije i nenasilno moglo riješiti tu situaciju sljedeći put? n Ne zaboravite pohvaliti dijete za miroljubivo ponašanje. n Poučite dijete nenasilnom rješavanju problema (identifikacija problema, što sve može učiniti, koja je mogućnost najbolja). n Ne negirajte djetetove emocije. n Poučite ga kontroli negativnih emocija. n Ponašajte se prema djetetu onako kako biste željeli da se ono ponaša prema drugoj djeci.

V DJECJI MEMORANDUM RODITELJIMA

n Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam. n Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto. n Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu. n Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze. n Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas. n Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede". n Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.

n Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa". n Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge. n Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo. n Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije. n Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim. n Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.

n Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati. n Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi. n Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu. n Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju. n Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje. n Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.

n Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvima je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno. n Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri. n Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada. n Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš. n Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.

LITERATURA n n n n Olveus, D. (1998. ), Nasilje među djecom u školi, Zagreb, Školska knjiga www. scre. ac. uk/bully www. dest. gov. au/schools/2000/bullying. html www. kidshealth. com www. scotland. gov. uk/library 2 www. stopbullying www. hometown. aol. com

ILUSTRACIJE n www. thepointprogram. com/ n www. rainbow. edu. on. ca/rainbow/ Info/stop-bullying. html

PREPORUCAMO V Luul, J. , (1996. ), Vaše kompetentno dijete, Zagreb, Educa n Olveus, D. , (1998. ), Nasilje među djecom u školi, Zagreb, Školska knjiga n Ortner, G. , (1998. ), Bajke koje pomažu djeci, Zagreb, Mozaik knjiga n Ortner, G. , (1999. ), Nove bajke koje pomažu djeci, Zagreb, Mozaik knjiga n