Najbolji interes djeteta Banja Luka 08 10 2019

Najbolji interes djeteta Banja Luka, 08. 10. 2019. godine Predavač Adis Abdić

Porodično pravo - Odnos roditelja i djece Poseban dio porodičnog prava - skup pravnih pravila za uređenje odnosa koji u porodici nastaje rađanjem ili usvajanjem. Propisivanje pretpostavki za zasnivanje roditeljskopravnog odnosa (porodični status djeteta) i normiranju prava koje dijete ostvaruje na osnovu svog statusa (prava djeteta), te prava i obaveze roditelja prema djetetu (roditeljsko pravo).

Razvoj prava djeteta Patrijarhalni model - ravnopravnost žene i muškarca, institut očinske ili roditeljske vlasti - ustanova roditeljskog prava, odnosno roditeljskog staranja Koncept djeteta kao nositelja prava i komplementarnost sa obavezama odraslih Deklaracija o pravima djeteta („Ženevska deklaracija”), koju je usvojila Skupština Društva naroda 1924. godine Deklaracije o pravima djeteta, Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1959. godine Konvencija o pravima djeteta 1989. godine

Konvencija o pravima djeteta - Katalog zaštićenih prava djeteta, te prava, obaveze i odgovornosti roditelja i obaveze država - Prava djeteta svrstana su u tri šire kategorije prava: a) Prava na obezbjeđenje odnose se na osnovno pravo djece na život i razvoj, pravo na ime i državljanstvo, pravo djeteta da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje, pravo na obrazovanje, pravo na očuvanje sopstvenog identiteta, pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravu okolinu, pravo na izdržavanje, pravo na usvojenje itd. b) Prava na participaciju obuhvataju građanska i politička prava djece kao što su pravo djeteta da traži, prima i daje informacije svih vrsta, pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, pravo na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja, pravo djeteta da formira i izrazi sopstveno mišljenje u skladu sa njegovim godinama i zrelošću itd. c) Prava na zaštitu odnose se na zaštitu djeteta od svake fizičke, seksualne i psihološke eksploatacije (nezakonito odvođenje i nevraćanje djece iz inostranstva, zlostavljanje, zanemarivanje, ekonomska eksploatacija, upotreba opojnih droga, seksualna zloupotreba, trgovina djecom itd. ), kao i od bilo kakve diskriminacije ili drugog postupka štetnog za dijete. U skladu sa odredbama Konvencije osnovan Komitet za prava djeteta, kome su države članice obavezne da podnose redovne izveštaje o mjerama koje su usvojile kako bi doprinjele ostvarivanju prava koja su priznata Konvencijom.

Zaštita najboljeg interesa djeteta u svijetu Velika Britanija - Zakon o djeci (engl. The children act) iz 1989. godine Član 1. „Kada sud razmatra ma koje pitanje, uzimajući u obzir (a) odgoj djeteta ili (b) upravljanje imovinom djeteta ili raspodjelu prihoda od te imovine, dječije blagostanje treba da bude u primarnom interesu suda. “ Australija - Porodični zakon iz 1975. g. primjenjuje „princip dobrobiti djeteta“ - 1995. g. preimenovan je u „princip zaštite najboljeg interesa djeteta“ - Ovom reformom se također uvelo da prilikom donošenja odluke po pitanju najboljeg interesa djeteta, sud mora razmotriti: (a) želje ispoljene od strane djeteta (u skladu sa njegovim godinama i zrelošću) (b) bilo koja promjena u okruženju djeteta u vidu razdvojenosti od jednog roditelja, drugog djeteta ili druge osobe s kojom je dijete živjelo (c) mogućnost roditelja da ili bilo koje druge osobe, da djetetu ispuni potrebe kao što su emocionalne i intelektualne potrebe

Kanada - Zakon o razvodu (engl. Divorce act) - naglašava najbolji interes djeteta po pitanju odgoja djeteta, sprovedbe posjeta drugog roditelja, te postizanja maksimuma komunikacije sa djetetom. U SAD tokom 70 -ih i 80 -ih godina prošlog stoljeća uvodi se princip najboljeg interesa djeteta. - Zakon o braku i razvodu predviđa sud da razmotri: (1) volju bračnih partnera (2) volju djeteta (3) interakciju djeteta sa roditeljima, braćom, sestrama i drugim (4) fizičko i mentalno zdravlje svih koji su u direktnoj vezi sa skrbništvom djeteta Njemačka – Njemački Građanski zakonik - član 1697 st. a: „Ukoliko opseg nije drugačije određen kada sud odlučuje o stvarima navedenim u naslovu ove odredbe, uzimajući u obzir konkretne činjenice, mogućnosti i interese osoba uključenih u ovaj spor, glavni je osvrt na dobrobit djeteta“

Francuska - sve odredbe Građanskog zakonika (Civil code) štite najbolji interes djeteta iako to nije normirano. - Član 287. a: „Oba roditelja uživaju roditeljska prava. U slučaju da ne uspiju postići nagodbu ili sud utvrdi da nagodba nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, sudija treba odrediti skrbnika, čija je kuća prebivalište djeteta“ Japan - štiti najbolji interes djeteta u svom Građanskom zakoniku iako on nije izričito normiran - član 819. st. 6. “Porodični sud ima ovlaštenje, ukoliko smatra da će koristiti djetetu, da prebaci skrbništvo sa jednog roditelja na drugog na prijedlog bilo kojeg srodnika djeteta. “ - prilikom određivanja skrbnika u razmatranje kao najvažniji faktor uzima najbolji interes djeteta

Konvencija o pravima djece član 1. Konvencije o pravima djeteta - Dijete - ’’ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se, na osnovu zakona koji se odnosi na dijete, punoljetstvo ne stiče ranije. ” Osnovni principi: - Član 2. Nijedno dijete neće biti diskriminirano na osnovu rase, boje kože, spo la, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog, etničkog ili socijalnog porijekla, imovinskog statusa, teškoća u razvoju, statusa po rođenja ili drugog statusa - Član 3. U svim postupcima koji se preduzimaju u vezi sa djecom mora se prven stveno voditi računa o najboljem interesu djeteta - Član 6. Države stranke priznaju svakom djetetu prirođeno pravo na život i u na jvećoj mogućoj mjeri će osigurati opstanak i razvoj djeteta - Član 12. Djeci će se osigurati pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim pitanjima koja se na njih odnose, te će se njihovi stavovi uvažavati u skladu sa dobi i zrelošću djeteta - Bez njihovog poštivanja nijedno drugo pravo sadrz ano u Konvenciji ne može u potpunosti ostvariti.

Porodično zakonodavstvo Bi. H - sadrži određene nepreciznosti, vezano za formulaciju "najbolji interesi djeteta", - PZ FBi. H, (članovi. 140. , 147. , 153. ), gdje je pojam "interesi" naveden u jednini u obliku "najbolji interes djeteta„ Prisutno i u praksi Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava - član 8. - pravo na porodicčni život i privatnost Evropske Konvencije o ljudskim pravima

Član 3. 1. U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. - 2. Države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne. - 3. Države stranke osigurat će da službe i ustanove odgovorne za skrb ili zaštitu djece budu pod stručnim nadzorom i da svoje djelovanje usklade sa standardima nadležnih vlasti, osobito glede pitanja sigurnosti, zdravlja te broja i stručnosti osoblja

Pojam „Najbolji interes djeteta“ pravni standard – nepreciznost i neodređenosti određenje najboljeg interesa djeteta vrši se na individualnoj osnovi, imajući u vidu kontekst u kojem se odlučuje i okolnosti koje postoje na strani svakog pojedinog djeteta i roditelja ima „prvenstveni“ značaj, ali ne i superioran „Vrhovni“ značaj - član 21. „. . . će države članice koje priznaju i/ili dozvoljavaju usvojenje osigurati da najbolji interes djeteta bude od vrhovnog značaja“. „Prvenstveni“ priznaje se u Principima Evropskog porodičnog prava koji se tiču roditeljske odgovornosti - Princip 3: 3: član 24. stav 2. „U svim predmetima koji se tiču roditeljske odgovornosti najbolji interes djeteta će biti od prvenstvenog značaja. “), - te u Povelji EU o osnovnim pravima, u kojoj se normira njegovo prvenstveno uzimanje u obzir u svim aktvnostima koje se tiču djece, preduzetim bilo od javnih organa bilo od privatnih institucija).

fleksibilan i bogat, ali istovremeno i potencijalno slab Komitet za prava djeteta istakao je da fleksibilnost ovog standarda može dovesti do manipulacija i njegove zloupotrebe nužnost njegove objektivizacije navođenjem kriterija koji će se primjenjivati u svakom konkretnom slučaju u dijelu francuske literature označen kao „magičan“, pogodan za favorizovanje sudske arbitrarnosti „ključ koji otvara neodređen prostor“ Praksa Kasacionog suda - francuske sudije u konceptu najbolji interes djeteta našle „magični napitak“ i da ga kao subjektivan i koncept koji omogućava sve, mogu iskoristiti uvijek, za opravdanje svake prakse

Definicija NID-a: Psihosocijalne potrebe i prava djeteta dvije su komponente najboljeg interesa djeteta. S jedne strane nalaze se potrebe kao prirodan biopsihosocijalni fenomen, a s druge prava kao društveni fenomen. Drugim riječima, prepoznajući dječje potrebe i skrbeći o njima, poštujemo prava djeteta i osiguravamo realizaciju načela najboljeg interesa djeteta. Tako se najbolji interes djeteta temelji na kombinaciji zakonskih i psihosocijalnih standarda (Miler, 2002. )“ (Flego M. , 2009. str. 41). Ø NID: zajednic ka odgovornost roditelja u podizanju i razvoju djeteta (čl. 18. ), zas tita djeteta od zlostavljanja (čl. 19. ), zas tita djeteta bez roditeljskog staranja (čl. 20. i 21. ), te prava djeteta u sukobu sa zakonom (čl. 37. i 40).

Elementi za utvrđivanje NID-a Zajednički- opći elementi: Ø mišljenje djeteta, Ø identitet djeteta, Ø Ø Ø očuvanje porodične sredine i održavanje odnosa djeteta s roditeljima i članovima porodice, staranje, zaštita i sigurnost djeteta, stanje ranjivosti djeteta (dijete s teškoćama u razvoju, pripadnik nacionalne manjine, žrtva nasilja, migrant, izbjeglica, itd. ), Ø pravo djeteta na zdravlje i njegovo zdravstveno stanje, Ø pravo djeteta na obrazovanje.

Ø donošenje i usklađivanje javnih politika, zakona i podzakonskih akata, Ø profesionalni standardi postupanja, Ø nadzor u primjeni propisa, Ø istraživanja s djecom i o djeci, Ø obuke.

Najbolji interes djeteta kroz pojedine odnose roditelja i djece Najbolji interes djeteta u slučaju zajedničkog života roditelja pravo da živi s roditeljima - sadržano u odredbi člana 9. stava 1. Konvencije - izričito normirano članom 124. stav 2. Porodičnog zakona Federacije Bi. H, članom 81. stav 2. Porodičnog zakona Republike Srpske i članu 107. stav 2. Porodičnog zakona Brčko Distrikta - načelo zajedničke odgovornosti roditelja - član 18. Konvencije

Rješavanje spora o ostvarivanju roditeljskog staranja Ukoliko između roditelja nastane spor o ostvarivanju roditeljskog staranja, odluku donosi sud u vanparničnom postupku (član 141. stav 3. PZ FBi. H), odnosno organ starateljstva (član 85. stav 2. PZ RS i član 124. stav 3. PZ BD). - Zakonodavac nije posebnom odredbom uredio nadležnost za postupanje u ovoj situaciji, zaključak se izvodi iz odredbe člana 150. stava 1. PZ FBi. H, člana 94. PZ RS i člana 133. stav 1. PZ BD kojom se obavezuje organ starateljstva da po službenoj dužnosti (na osnovu neposrednog saznanja ili obavještenja) preduzme potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta. - Tumačenjem odredbe člana 198. PZ FBi. H, člana 215. PZ RS i člana 179. stav 1. PZ BD, utvrđuje se da je njen ratio legis imenovanje posebnog staraoca i u ovoj situaciji.

Odgoj i obrazovanje djeteta roditelji ograničeni obavezom poštovanja načela najboljeg interesa djeteta pravo na slobodu misli, savjesti i religije, priznato djetetu u Konvenciji (član 14. stav 14. ) ograničenje priznanjem roditeljima prava i dužnosti usmjeravanja djeteta u ispoljavanju njegovih prava na način koji je u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta (član 14. stav 2. ) veće ograničenje prava na obrazovanje, pa i religiozno, normirano je Protokolom broj 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima priznavanjem roditeljima prava da djetetu osiguraju obrazovanje i propovijedanje u skladu sa svojom vlastitom religijom i filozofskim uvjerenjima (član 2. ) mogućnost intervencije radi zaštite prava djeteta na slobodu religije postoji tek onda kada se roditelji ne uspiju sporazumjeti o religijskom odgoju i obrazovanju djeteta i kada za dijete može nastati šteta dijete, ukoliko je dovoljno zrelo, ne smije biti isključeno iz donošenja odluke o religijskom odgoju

dijete, ukoliko je dovoljno zrelo, ne smije biti isključeno iz donošenja odluke o religijskom odgoju Ø uzrast nakon čijeg dostizanja se to ne može uraditi nije određen Ø u njemačkom pravu dijete starije od 14 godina ima potpunu slobodu u ovoj oblasti, sa 12 godina ne može biti obrazovan u religiji drugačijoj od one prije toga i od one koju želi, dok se dijete sa 10 godina mora o tome saslušati Ø u austrijskom pravu dijete starije od 14 godina odlučuje o religiji kojoj će pripadati, dok se protiv volje djeteta starijeg od 12 godina ne može obrazovati u religiji drugačijoj od one u kojoj se do tada obrazovalo.

Staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti djeteta normirano je i kao pravo djeteta (član 124. stav 1. PZ FBi. H i član 107. stav 1. PZ BD) i kao dužnost roditelja (osim staranja o razvoju ličnosti - član 134. stav 1. PZ FBi. H i član 117. stav 1. PZ BD), odnosno kao pravo i dužnost roditelja (član 81. stav 1. PZ RS) Konvencija obavezuje roditelje da njihova osnovna briga pri staranju o podizanju i razvoju djeteta bude najbolji interes djeteta (član 18. ) sloboda roditelja mora biti ograničenija željom i stavovima djeteta sposobnog da odredi šta je u njegovom najboljem interesu, pogotovo ako se radi o starijem i zrelijem djetetu

Najbolji interes djeteta u slučaju odvojenog života roditelja Konvencija o pravima djeteta obavezala je države članice da osiguraju da dijete ne bude protiv svoje volje odvojeno od roditelja, osim kada nadležni organi odluče u sudskom postupku, u skladu s odgovarajućim zakonima i procedurama, da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od roditelja, ili kada roditelji žive odvojeno, kada se mora donijeti odluka o mjestu prebivališta djeteta (član 9. stav 1. ) Ø Nadležnost: u Federaciji Bi. H i Brčko Distriktu ovi predmeti su u nadležnosti suda, dok je u Republici Srpskoj nadležnost podijeljena između suda i organa starateljstva, tako da je sud nadležan za odlučivanje u slučaju donošenja odluke o prestanku braka, a izvan toga odlučuje organ starateljstva.

o načinu održavanja ličnih odnosa roditelja s djetetom roditelji se sporazumijevaju, a u slučaju nepostizanja sporazuma ili njegove suprotnosti s najboljim interesom djeteta, odluku donosi sud, zajedno s odlukom o roditeljskom staranju (član 145. stavovi 1. i 2. , član 304. stav 1. i član 307 PZ FBi. H), odnosno organ starateljstva (član 93. stav 1. PZ RS) održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata roditelja s djetetom može se ograničiti ili zabraniti samo radi interesa djeteta (član 145. stav 3. PZ FBi. H i član 128. stav 3. PZ BD), odnosno radi zaštite ličnosti i drugih interesa djeteta (član 93. stav 3. PZ RS) zaštita od lošeg uticaja roditelja na formiranje njegove ličnosti (kada, naprimjer, razvija mržnju i otpor djeteta prema drugom roditelju) i na njegovo zdravstveno stanje (kada roditelj boluje od duševne bolesti) ili kada je dijete posebno osjetljivo.

ograničenje se može sastojati u kontaktu uz prisustvo stručnog radnika organa starateljstva, odnosno u odvijanju kontakata u ustanovi, u određenom trajanju ili na drugi način određen od suda lični odnosi i neposredni kontakti će se zabraniti onda kada dovode u opasnost odgoj, život ili zdravlje djeteta (npr. u slučaju teže duševne ili zarazne bolesti ili podsticanja djeteta na negativno ponašanje) ocjena interesa djeteta - da li je veća korist od neodržavanja ili šteta od njihovog održavanja

Ø Pravo na mišljenje Porodični zakon RS Član 81 b. 1) Dijete ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja u skladu sa zrelošću. 2) Dijete ima pravo da blagovremeno dobije potrebne informacije i obavještenja koja su mu potrebna za formiranje vlastitog mišljenja. 3) Mišljenju djeteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja ga se tiču i u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, u skladu sa djetetovim godinama i zrelošću. uzrastom i Član 92. 1) Sud, odnosno organ starateljstva koji donosi odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje, uzeće u obzir i želje djeteta ako je ono sposobno da ih izrazi. 2) Sud, odnosno organ starateljstva može ispitati dijete i bez prisustva roditelja i drugih lica.

Porodični zakon F Bi. H Član 125. 1) Dijete ima pravo na izražavanje i uvažavanje vlastitoga mišljenja u skladu sa njegovim uzrastom i zrelosti. 2) Pravo je djeteta da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom. 3) Dijete ima pravo na posebnog staratelja u slučajevima određenim ovim Zakonom. 4) Posebnog staratelja imenuje organ starateljstva. U slučajevima u kojima je za zaštitu prava djeteta nadležan organ starateljstva, posebnog staratelja imenuje sud.

Ø Član 271. 1) Dijete koje je navršilo 14 godina i osoba kojoj je ograničena poslovna sposobnost, za koje sud utvrdi da su sposobni shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji, mogu kao stranka ili učesnik u postupku samostalno poduzimati parnične radnje. 2) Tokom postupka u kojem odlučuje o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o osobnim odnosima i neposrednim kontaktima djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi, te o roditeljskom staranju, sud mora na odgovarajući način obavijestiti dijete koje je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice odluke o vođenju postupka i o njegovom pravu da izrazi svoje mišljenje. Sudija obavlja neformalni razgovor sa djetetom na sudu, ili van suda, uz posredovanje organa starateljstva, o čemu sastavlja zapisnik.

Pravo djeteta na slobodno izražavanje opći princip koji ima fundamentalnu važnost u svim aspektima primjene Konvencije o pravima djeteta afirmiše dijete kao osobu koja je ravnopravna i kompetentna da izražava svoje stavove u svim pitanjima koja se na nju odnose, ali i obavezuje odrasle da dijete saslušaju, te da stavovima djeteta pridaju dužnu pažnju u skladu sa njegovim godinama i zrelošću dio prava na partipaciju, koje znači da ne postoji oblast života – od tradicionalnog roditeljskog autoriteta u kući do onog u školi ili zdravstvenoj ustanovi – u kojoj nema mjesta za poglede djeteta prilikom donošenja svake odluke koja je važna za njegov život.

Za ostvarivanje ovog prava nije predviđena nikakva donja starosna granica, osim one koja nalaže da se radi o djetetu koje je sposobno da formira svoje mišljenje Buljan-Flander i Karlović (2004. ) savjetuju roditeljima da prilikom razvoda ne traže od djece da biraju strane. Direktna pitanja o tome s kojim bi roditeljem željela živjeti dovode djecu u konflikt lojalnosti. Djeci je sve do sazrijevanja potrebna zaštita od njima preteških odluka i odgovornosti, te se roditelji trebaju o takvim odlukama dogovoriti. K Kada taj dogovor ne uspijevaju postići, uključuju se stručnjaci. Preporuka da razgovor traje do 60 minuta, dati do znanja da ne donosi nikakve odluke

Kriteriji stručnjaka za određivanje najboljeg interesa djeteta Ø emocionalna vezanost / privrženost djeteta uz pojedinog roditelja Ø materijalna sigurnost Ø dosadašnja briga i skrb u podmirivanju osnovnih potreba djeteta Ø psihičko i fizičko zdravlje roditelja Ø zadovoljeni uvjeti za skladan psihofizički rast Ø riješene stambene prilike Ø angažman roditelja u raznim djetetovim aktivnostima Ø iskazana želje djeteta Ø motiviranost roditelja za daljnju skrb o djetetu Ø mogućnost ostajanja u kontaktu sa drugim roditeljem Ø koja je uloga roditelja u životu djeteta Ø prethodni brakovi /razvoda braka /izvanbračne veze Ø stalnost fizičke sredine u kojoj dijete živi

Elementi koje sud uzima u obzir: Ø mišljenje/prijedlog CZSS Ø rezultati/mišljenje vještačenja Ø izvješće socijalnog radnika Ø nalaz psihologa Ø angažman roditelja Ø odgovornost roditelja Ø dogovor roditelja Ø saslušanja stranaka

Sudska praksa Sporer v. Austria, Application no. 35637/03, Judgment 3 February 2011, Final 03/05/2011 Ø Sud je zauzeo stav da je lični utisak roditelja važan element i da roditelj (podnosilac zahtjeva) ima pravo pojaviti se pred sudom i biti lično saslušan. Ø Sud je naglasio obavezu ispitivanja da li je otac imao pravo na suđenje i ako jeste, da li je udovoljeno zahtjevima iz člana 6. stav 1. , te da li je imao pravo da se lično pojavi i, ako jeste, da li je to njegovo pravo poštovano. Po njemu, ova dva pitanja međusobno su usko vezana, pa se moraju ispitati zajedno.

Palau-Martinez v. France, Application no. 64927/01, Judgment 16. 12. 2003, para. 42. i 43 Ø Sud je naveo da nacionalni sud nije utvrdio utjecaj religijske prakse majke na odgoj i svakodnevni život djece koja su živjela s njom nakon faktičkog prestanka bračne zajednice, niti njen pokušaj da na djecu proširi svoja vjerska uvjerenja. Ø Stoga nije ni mogao zaključiti da je postojao razuman proporcionalan odnos između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja, pa je utvrdio da je , odlučivanjem da djeca žive s ocem, učinjena povreda člana 8. u vezi s članom 14. Ismailova v. Russia, Application no. 37614/02, Judgment 29 November 2007, para. 62. i 63. Ø Sud je našao da su se domaći sudovi fokusirali samo na interese djeteta, ne zasnivajući odluku na pripadnosti majke Jehovinim svjedocima, već na njenim religijskim praksama u koje je uključila djecu, što je imalo društvene i psihičke posljedice na njih i moglo bi se negativno odraziti na njihov odgoj.

Ø U predmetima pokrenutim od roditelja zbog navodne povrede prava na poštovanje porodičnog života odlukama nacionalnih organa kojim im se ograničava ili zabranjuje održavanje kontakata s djetetom, Sud zauzima stav da samo u izuzetnim, ekstremnim slučajevima kontakti djeteta i njegovih prirodnih roditelja treba da se definitivno onemoguće, dok u svim ostalim slučajevima njihovo održavanje ne smije biti spriječeno.

Gluhaković p. Hrvatske, para. 56, supra note 5 Fiala p. Češke Republike (App. 26141/03, Judgment 18. 7. 2006, ) Süss p. Njemačke (Odluka od 10. 11. 2005). Zawadka p. Poljske (Odluka od 23. 6. 2005) Ignaccolo-Zenide protiv Rumunije (App 32346 -96, Judgment 25. januara 2000. Santos Nunes p. Portugala (Requete no. 61173/08, du 22 mai 2012) Ø obaveza države na provođenje pozitivnih mjera, u skladu s članom 8. EKLJP, podrazumijeva i preduzimanje svih potrebnih mjera radi ponovnog spajanja roditelja s djecom i olakšanja tog spajanja, što se odnosi i na predmete u kojima postoje sporovi između roditelja i/ili članova djetetove porodice o kontaktima i prebivalištu djece Ø osigurati mogućnost efikasnog ostvarivanja prava na kontakte s djetetom, odnosno da se ne donese odluka o kontaktima koja se neće moći provesti bilo zbog njene neusklađenosti s mogućnostima roditelja (naprimjer s njegovim radnim rasporedom) bilo zbog neprikladnosti prostorija u kojima je određeno njihovo održavanje

Ø preduzeti mjere kojima će se olakšati kontakti roditelja s djetetom te pripremne i postepene mjere u situaciji kada se kontakti ne mogu uspostaviti odmah po donošenju odluke o njihovom ostvarivanju Ø praktične mjere radi podsticanja roditelja da učestvuju u porodičnoj terapiji ili radi postizanja dogovora o pripremnom kontaktu te da učine odgovarajuće i efikasne napore za ostvarenje prava na kontakt Ø mjera koja bude preduzeta bit će odgovarajuća samo ako bude brzo provedena, pošto za odnose između djeteta i roditelja s kojim ono ne živi “protek vremena može imati nepopravljive posljedice“

Iz izreke prvostepene presude: Ø Određeno je neometano i redovno održavanje obiteljskih/roditeljskih odnosa i neposrednih susreta oca sa mldb. sinom A. i to; najmanje jednom mjesečno, u početku u prisustvu treće osobe u vidu dnevnih susreta uz prethodnu najavu dolaska najmanje 48 sata ranije, a kada se uspostavi komunikacija i razvije emotivna povezanost oca i sina susreti će se odvijati samostalno svakom prilikom kada tuženi boravi u Sarajevu, sve u skladu sa željama i potrebama, kao i školskim obvezama malodobnog djeteta. Ø Mldb. A. će sa ocem provoditi i 7 dana u kontinuitetu za vrijeme zimskog i 7 dana za za vrijeme ljetnog školskog raspusta kada tuženi boravi u Sarajevu, a sve prema međusobnom dogovoru o tačnim terminima i načinu održavanja susreta.

Obrazloženje Ø Odluku o načinu održavanja osobnih obiteljskih odnosa malodobnog djeteta sa ocem kao roditeljem sa kojim ne živi, sud je donio u skladu sa odredbama člana 50. stav 1. i člana 145. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, cijeneći činjenicu da je tuženi kao otac nepoznat u percepciji malodobnog tužitelja te da je potreban izvjestan period prilagodbe i uspostavljanja odnosa između oca i sina, a koji period će zasigurno biti duži iz razloga što je A. dijete većeg uzrasta koje ima svoje navike, ustaljen raspored aktivnosti, pa i određene stavove te svakako sporije prihvata nove navike i nove kontakte nego što to čine djeca manjeg uzrasta. Drugostepeni sud Ø U konkretnoj pravnoj stvari, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, nepostojanje emotivne veze između tužitelja i tuženog ne predstavlja razlog za ograničavanje kontakata, nego odluka suda upravo određuje aktivnosti tuženog u cilju omogućavanju zbližavanja roditelja sa djetetom sa kojim ne živi, a što je u interesu djeteta.

Izreka: Ø Tužiteljica je obavezana da omogući tuženom viđanje mldb. djeteta svaki vikend počev od petka od 17, 00 sati do nedjelje do 18, 00 sati. Za vrijeme vjerskih i državnih praznika mldb. dijete, prvu godinu prvi dan vjerskog odnosno državnog praznika provesti će sa ocem, a drugi dan sa majkom i dalje naizmjenično svake godine promijenjenim redoslijedom. Za vrijeme zimskog raspusta otac će sa mldb. djetetom provesti 15 dana. Za vrijeme ljetnog školskog raspusta mldb. dijete će provesti 30 dana sa ocem. Iz obrazloženja Ø Odluku o načinu održavanja osobnih kontakata zajedničkog mldb. djeteta sa ocem, odnosno roditeljem sa kojim neće živjeti, sud je donio prvenstveno imajući u vidu da otac djecu često viđa i ostvario je nesmetane kontakte sa djecom, primjenom odredbi člana 50. stav 1. Porodičnog zakona, a u vezi sa članom 145. stav 1. i 2. istog zakona.

Tuženi nije zadovoljan periodom viđanja djeteta svakog petka do nedjelje navodeći da mu ne ostaje prostor za odmor, a što se odnosi i na godišinji odmor. Drugostepeni sud smatra da nije osnovan žalbeni prigovor tuženog u pogledu vremena viđanja malodobnog djeteta svakog vikenda i polovine raspusta jer je ista odluka donesena u skladu sa preporukom nadležnog organa starateljstva, potrebama djeteta i mogućnostima tuženog, a drugostepeni sud podsjeća da sedmični i godišnji odmor imaju za svrhu predah od rada kako bi zaposlenik mogao obavljati druge poslove nevezane za rad pa i provesti duže vrijeme sa svojom porodicom.

Rodne predrasude u vezi NID-a lične ideje i shvatanja o muško ženskim ulogama više utiču na sudije nego na osobe koje ne rade u sudstvu sudije više sklone diskriminiranju od osoba koje ne rade u sudstvu na način koji je štetan i za muškarce i žene u odlukama koje se tiču povjeravanja djece zbog roditeljskih obaveza sudije sa dužom ekspertizom u porodičnim predmetima predrasudama nego oni koje rade kraće na ovim predmetima predrasude su se ogledale u podržavanju tradicionalnih rodnih uloga koje ženama daju prednost u dužnostima koje podrazumijevaju brigu za druge, i koje žene ograničavaju na porodičnu sferu sudije smatraju da ih njihova dugogodišnja edukacije i ekspertiza štiti od rodnih predrasuda skloniji

Spol - biološka ili fizic ka svojstva kao što su spolni i reproduktivni organi, specific ni hormoni i hromozomi (tj. XY/XX) prema kojima se razlikuju muškarci i žene. Rod se odnosi na društvene karakteristike, uloge i ponašanja koji se pripisuju muškarcima i ženama u datom društveno-kulturnom kontekstu. Termin rodne predrasude se odnosi na nejednak tretman ili očekivanja od pojedinca ili grupe, na osnovu spola, a kao rezultat formiranih rodnih uloga. Implicitne predrasude - podsvjesne pretpostavke ili stereotipi o određenim društvenim grupama (rod, rasa, nacionalnost, vjeroispovijesti itd. ), koje se razviju od malih nogu i s vremenom se sve više ukorjenjuju. Implicitne predrasude mogu postojati čak i ako pojedinac usvoji eksplicitno (svjesno usvojen) nepristran pogled na svijet – drugim riječima, nesvjesni ili implicitni stereotipi mogu i dalje opstati. Odluke o povjeravanju djece osjetljive na rodne predrasude.

Evropski sud za ljudska prava (ECt. HR) utvrdio je da države ne mogu nametati i izvršavati tradicionalne rodne uloge i rodne stereotipe putem sudskog odlučivanja, navodeći: “Rodni stereotipi o ženi kao osobi koja primarno vodi brigu o djeci i o muškarcima kao primarnim hraniteljima porodice ne mogu se sami po sebi smatrati dovoljnim opravdanjem za različito postupanje, jednako kao ni drugi slični stereotipi po osnovu rase, porijekla, boje kože ili seksualne orijentacije. “

Mit: Očevi rade duže, pa stoga nikad jednako ne učestvuju u brizi o djeci kao majke, a i po prirodi nisu toliko skloni da se brinu za svoju djecu. Ø Činjenica: Po potrebi, kada oba roditelja rade, obično dijele odgovornost za “brigu o djeci i dijele kućanske poslove, što je još teže. Također, kada se roditelji razvedu, često se poveća broj majki koje rade. Mit: Centri za socijalni rad znaju najbolje i daju preporuke zasnovane na dokazanim socijalnim i psihološkim činjenicama. Ø Činjenica: Iako socijalni radnici možda tome teže, nisu oslobođeni predrasuda. Mit: Nakon razvoda, očevi su skloni izbjegavanju plaćanja izdržavanja bivšoj supruzi i postepeno prorjeđuju kontakte s djecom. Ø Činjenica: U većini slučajeva, očevi ostaju uključeni u živote svoje djece i redovno plaćaju izdržavanje za suprugu i djecu. Mit: Većina majki su osvetoljubive i koriste različite strategije kako bi očeve spriječile da viđaju svoju djecu. Ø Činjenice: Mnogi roditelji se dogovaraju oko posjeta, izdržavanja i brige o djeci na uzajamno zadovoljavajući način.

Mit: Očevi su usmjereni na posao, a majke su posvećene brizi o djeci, i zbog toga bi majkama trebalo povjeravati djecu. Ø Činjenica: To je bio slučaj prije nego što su majke počele ulaziti na tržište rada, a danas često oba roditelja rade. Osim toga, iako mnoge majke uzimaju pauzu tokom karijere dok su im djeca mala, mnoge se namjeravaju vratiti na posao kada im djeca započnu redovno obrazovanje. Mit: Majci koja radi na direktorskoj poziciji i često je na poslovnim putevima ne bi trebalo povjeriti djecu. Ø Činjenica: Danas većina roditelja radi, a majku koja radi i putuje ne bi trebalo tretirati drugačije od oca koji radi i putuje. Ako bi se ovo uzelo u obzir, to bi bilo kažnjavanje žena zato što rade i žele doprinositi izdržavanju svoje porodice. Nijednog roditelja ne bi trebalo kazniti zbog dogovaranja o kratkoročnom čuvanju djece sa odgovornom trećom osobom – bilo da se radi o osobama koje se profesionalno brinu o djeci, bliskom prijatelju ili rođaku – kako bi se mogao posvetiti karijeri.

Mit: Ako je majka počinila preljub, na njoj je teret dokazivanja, kako bi pokazala da je adekvatna osoba za primarno staranje o svojoj djeci. Činjenice: Bilo da je majka imala vanbračnu vezu ili ne, to ne utječe na njenu sposobnost da vodi brigu i voli svoju djecu. Mit: Žena koja ostavi dijete sa ocem u procesu rastave nije dobra majka i ne bi je trebalo uzeti u obzir kod povjeravanja djece na staranje. Činjenica: Ponekad žene nemaju izbora i moraju bježati kako bi spasile vlastiti život, ako žive u nasilnim vezama. Žene koje žive u takvim ranjivim situacijamačesto moraju donositi teške odluke – napuštanje muža i traženje sudske odluke povjeravanju djeteta možda je bila njena najbolja raspoloživa opcija.