Naini i sredstva komunikacije u meunarodnim odnosima Svi

Načini i sredstva komunikacije u međunarodnim odnosima

§ Svi instrumenti koji se primjenjuju u odnosima između subjekata koji postoje i djeluju na međunarodnom planu. Ø Diplomatija Ø Javno mnjenje i međunarodna propaganda Ø Ekonomska sredstva i instrumenti Ø Vojna sredstva

§ Diplomatija § Izraz ukupnog djelovanja svih sudionika međunarodnog političkog života, koji u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i vremenom akcije nastoje realizovati optimalne ciljeve na međunarodnom planu. § Najveći broj međunarodnih sporova rješava se posredstvom diplomatije.

§ Najstariji oblik opštenja među državama § Diplomatija kao sinonim za spoljnu (vanjsku) politiku § Vođenje međunarodnih pregovora i mirno rješavanje međunarodnih sporova § Spoljna politika određuje strategiju, a diplomatija taktiku, spoljna politika program, a diplomatija metode

§ Državu van zemlje zastupaju posebna tijela: šef države (predsjednik/monarh), vlada, skupština, ministarstvo vanjskih poslova, aparat koji djeluje u diplomatskim predstavništvima u inostranstvu. § Društvena djelatnost s odgovarajućom organizacijom kojoj je glavna namjera predstavljanje države u međunarodnim odnosima i rad na ostvarivanju vanjskopolitičkih ciljeva države mirnim sredstvima.

§ Klasična vs. moderna diplomatija § „Poštena osoba poslata u inostranstvo da tamo laže za dobro svoje zemlje. ” (Voton) § „Špijuni najmanje vrijedni poštovanja” (Fridrih Veliki) § „Primjena razuma i takta u vođenju oficijelnih odnosa između vlada suverenih država. ” (Satou) § „Biznis komuniciranja među vladama. ” (Kenan)

§ Prva stalna diplomatska predstavništva nastaju sredinom 15. vijeka u italijanskim državicama. § Nakon II svjetskog rata: razvoj tehnologije, međunarodnih organizacija, rast broja država, broja savjetnika i atašea za razna pitanja, novi značaj ekonomije, vojnih saveza. . .

§ Osnovni zadaci diplomatije Ø Zaštita interesa države, kao i kompanija i građana; Ø Reprezentacija (zastupanje) – vođenje bilateralnih kontakata, obaveze ceremonijalnog karaktera; Ø Posmatranje i obavještavanje; Ø Pregovaranje – pripremanje sporazuma i ugovora.

§ Javno mnjenje kao odnos ili kao jedan od odnosa građana prema društvenim kretanjima i procesima koji mogu biti na internom planu razvoja ili u spoljnoj politici pojedine države. § „Nevidljiva i nesavladiva sila” § „Većina ljudi nema sopstvenih pogleda i treba im ih uliti u glavu kao što se ulje uliva u mašinu. ” § Džordž Galup je izvršio prvo istraživanje javnog mnjenja 1936. godine.

§ Poslovima pripremanja i modeliranja javnog mnjenja bavi se propaganda. § Organizovana akcija koja teži dobrovoljnom prihvatanju nekih ideja i stavova ili pak mijenjanju političkog ponašanja. § Korijeni – stara Grčka, Rimokatolička crkva (propaganda fide), sredstva masovne komunikacije, Jozef Gebels

§ § § Odnos diplomatija : propaganda Obje su verbalne Dok je diplomatija namijenjena službenicima države, propaganda je upućena narodima § Diplomatija traži kompromis, propaganda je isključiva § Diplomatske poteze često prati propaganda, a diplomatski sastanci se nekad zakazuju u propagandne svrhe

§ Ekonomski instrumenti spoljne politike – svaka mogućnost, institucija ili politika koja se primjenjuje radi postizanja spoljnopolitičkih ciljeva i ima posredna ili neposredna spoljnopolitička obilježja. § Mogu biti usmjereni na postizanje različitih ciljeva: Ø Ekonomskog karaktera (uvoz sirovina, izvoz proizvoda) Ø Političkog karaktera (širenje uticaja putem trgovine) Ø Vojnog karaktera (npr. obezbjeđenje prava na držanje vojnih baza) Ø Psihološkog karaktera (demonstracija simpatije nekoj državi ili narodu)

§ Trgovina § Grci, Feničani, hanzeatski gradovi, Nizozemska. . . § Instrumenti usmjeravanja trgovinske akcije – bilateralni ugovori, preferencijalne tarife, kvote, specijalni krediti, manipulacije sa cijenama § Međunarodni trgovinski ugovori i organizacije

§ Instrumenti i tehnike inostrane ekonomske pomoći Ø Pomoć koja se daje radi razvoja (Maršalov plan, pomoć zemljama u razvoju. . . ) Ø Tehnička pomoć (stvaranje obrazovne mreže, prenos iskustava. . . ) Ø Pomoć radi daljeg razvoja (pomoć stabilizaciji i jačanju sistema. . . )

§ Ekonomsko ratovanje – upotreba svih sredstava koja mogu oslabiti protivničku stranu, bez obzira na to je li stanje ratno ili mirnodopsko. § U doba rata – pomorska blokada; u doba mira – visoke carinske stope, uvozne kvote, bojkot, embargo, odbijanje kredita, manipulisanje kursom valute.

§ Vojni instrumenti u međunarodnim odnosima § Klauzevic: rat je nastavak politike drugim sredstvima § Promjene nakon II svjetskog rata: Ø Društveno-ekonomske Ø Vojno-tehničke

§ Vojna sila ü Sredstvo odbrane teritorije i nacionalne bezbjednosti ü Sredstvo zastrašivanja i odvraćanja protivnika od napada ü Instrument koji će protivnika natjerati da odustane od napada i potraži druge načine rješavanja problema ü Značajan element nacionalnog prestiža ü Organizovana sila u rukama vladajuće grupe koja treba da održi red na unutrašnjem planu i pomogne ostvarivanje proklamovane politike ü Organizovana sila za vođenje ratnih operacija

§ Različiti oblici upotrebe vojnih instrumenata – pojedinačni akti nasilja, sabotaža, diverzija. . . ali najvažniji je rat. § Osvajački i odbrambeni, ograničeni i totalni. § Demografska teorija – uzrok rata je u suprotnosti između prirodnog priraštaja i mogućnosti ostvarenja normalnih životnih uslova (Platon, Aristotel, Maltus) § Biološka teorija – čovjek podliježe biološkim pravilima, vođen je urođenim instinktima (Ciceron, Rasel)

§ Legalistička teorija – rat kao ultima ratio regum, tj. posljednji instrument u pokušaju realizacije svojih državnih prava, izraz vremena u kojem je postojalo pravo država na rat. § Rat kao sredstvo društvenog napretka – poziva se na iskustva napretka koje su ratovi donijeli određenim narodima

§ Totalni rat – potpuno uništenje protivnika (pohodi Asiraca, Rim protiv Kartagine, španski pokolji Mavara, Tridesetogodišnji rat, svjetski ratovi) § Ograničeni rat – ograničen po izboru protivnika, ciljeva, prostoru djelovanja i sredstava koja se u njemu koriste

§ Građanski rat – rat između različitih strana u okviru države sa ciljem kontrole određene teritorije ili dolaska nove vlasti. § Akteri djeluju unutar države, što ga razlikuje od intervencije, a ima duže trajanje što ga razlikuje od državnog udara. § Vrste: Ø Antikolonijalni Ø Ratovi za odvajanje određenog dijela države u zasebnu cjelinu Ø Ratovi kao izraz želje za ujedinjenjem sa drugim dijelom svog naroda

§ Terorizam – prijetnja ili upotreba sile koja ima za posljedicu strah § Otmica aviona, uzimanje taoca, ubijanje, aktiviranje bombi § Metoda kojom grupe koje imaju određena vjerska, ideološka, nacionalistička ili rasna uvjerenja koriste kako bi destabilizovale određenu zemlju ili regiju. § Državni terorizam – kada se država obračunava sa zemljama za koje se vjeruje da pomažu teroriste