NAELO NE BIS IN IDEM U KONTEKSTU KRIVINIH

NAČELO NE BIS IN IDEM U KONTEKSTU KRIVIČNIH DJELA I PREKRŠAJA Odluke Ustavnog suda Bi. H

Načelo ne bis in idem – u kontekstu krivičnih djela i prekršaja ■ Međunarodni dokumenti, a na prvom mjestu Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: EKLJP) u odredbi stava 1. člana 4. Protokola 7. normira načelo da se nikome ne može ponovo suditi, odnosno da se niko ne može ponovo kazniti u krivičnom postupku iste države za krivično djelo za koje je već pravosnažno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom te države. ■ Ovo načelo inkorporirano je u Ustav Bi. H 11 i propisano u krivičnoprocesnim i prekršajnim zakonima.

• Preovladavalo je shvatanje krivičnih sudova da se ono primjenjuje samo onda kada u vezi s određenim protivpravnim događajem postoji prethodni krivični postupak, ali ne i prekršajni. • Nije se uzimalo u obzir da li postoji činjenični i personalni identitet između prekršajnog i krivičnog predmeta, pa tako prethodno vođenje prekršajnog postupka nije bilo prepreka kasnijem vođenju krivičnog postupka za iste radnje. • Međutim, praksa ESLJP-a pokazala je da je potrebno mnogo ozbiljnije pristupiti analizi onih događaja u kojima se može desiti faktičko preklapanje djela zbog aktivacije načela ne bis in idem.

• ESLJP ne pravi razliku između prekršaja, tj. prekršajnog postupka i krivičnog djela, tj. krivičnog postupka isključivo na temelju formalnog razlikovanja u domaćim zakonskim nazivima, već se fokusira na činjenični identitet djela ili predmeta postupka te u tom pravcu cijeni da li je riječ o istom protivpravnom ponašanju. • Analiziranjem suštine događaja u svakom konkretnom predmetu, ESLJP iznosi shvatanje o tome da li djelo u svojoj prirodi sadrži krivičnopravna obilježja. • Sud je kroz nekoliko predmeta postavio kriterije utvrđivanja identiteta djela. Za aktivaciju načela nužan je dakle personalni identitet djela u dva ili više postupaka protiv iste osobe. SERGEY ZOLOTUKHIN protiv RUSIJE (Zahtjev broj 14939/03, 10. februara 2009); MARESTI protiv HRVATSKE, (Zahtjev br. 55759/07)

• Nasuprot toj praksi, posljednjih godina doneseno je više odluka US Bi. H u kojima je odlučivano o načelu ne bis in idem, odnosno dvostrukom gonjenju u prekršajnom i krivičnom postupku, i usljed kojih je došlo do promjene postupanja kako tužilaštava tako i redovnih sudova. • Nakon što je ESLJP donio odluke u predmetima Maresti protiv Hrvatske i Tomasović protiv Hrvatske došlo je do promjena u sudskoj praksi. • Nakon ovih odluka, i US Bi. H je u svojoj odluci u predmetu br. AP 133/09 po pitanju dvostrukog suđenja i povrede načela ne bis in idem u slučaju vođenja prekršajnog i krivičnog postupka po istom djelu utvrdio da je povrijeđen član 4. stav 1. Protokola broj 7 uz EKLJP.

2. Praksa Ustavnog suda Bi. H ■ Ranija teorija i praksa u Bi. H su bile jedinstvenog stanovišta da se po istom djelu mogu voditi i krivični i prekršajni postupci, te da odluka koja bi služila kao povod za aktiviranje načela ne bis in idem mora biti krivična, a ne administrativna ili disciplinska. ■ Ustavni sud Bi. H je u svojim ranijim odlukama navodio da protivpravno ponašanje može da povlači i krivičnu i prekršajnu odgovornost, jer su ti postupci nezavisni jedan od drugog.

Kao primjer može se navesti odluka US Bi. H u predmetu AP-965/08 u kojem je apelant prekršajno kažnjen za povrede Zakona o šumama, a vođen je i krivični postupak zbog šumske krađe. US Bi. H u odluci zaključuje da se nisu vodila dva postupka za isti delikt, već da se u radnjama apelanta stiču obilježja nedopuštenog ponašanja koja povlače odgovornost po dva osnova (prekršajnom i krivičnom) koja su nezavisna jedan od drugog.

• Nakon što je ESLJP donio odluke u predmetima Maresti protiv Hrvatske i Tomasović protiv Hrvatske došlo je do promjena u sudskoj praksi. • Nakon ovih odluka, i US Bi. H je u svojoj odluci u predmetu br. AP 133/09 po pitanju dvostrukog suđenja i povrede načela ne bis in idem u slučaju vođenja prekršajnog i krivičnog postupka po istom djelu utvrdio da je povrijeđen član 4. stav 1. Protokola broj 7 uz EKLJP.

U tom predmetu Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Maresti protiv Hrvatske utvrdio da je pri odlučivanju o postojanju dvostrukog suđenja ili kažnjavanja u smislu člana 4. Protokola broj 7 potrebno odgovoriti na sljedeća pitanja: • Da li je prva kazna po svojoj prirodi bila krivičnopravna? ; • Da li je djelo zbog kojeg je apelant krivično gonjen isto (idem); • Da li je postojala dvostrukost postupka (bis).

Da li je prva kazna po svojoj prirodi bila krivičnopravna? ■ Pravno označavanje postupka prema nacionalnom pravu ne može biti jedino mjerilo relevantnosti za primjenu načela ne bis in idem ■ Pojam „krivični postupak“ u tekstu člana 4. Protokola broj 7 treba tumačiti u svjetlu opštih načela koja se odnose na odgovarajuće riječi „optužba za krivično djelo“ i „kazna“ u čl. 6. i 7. Evropske konvencije ■ U utvrđenoj praksi Evropskog suda postavljena su tri mjerila koja su opštepoznata kao „mjerila Engel“, koja treba razmotriti pri utvrđivanju radi li se o „optužbi za krivično djelo

Mjerila Engel ■ pravno razvrstavanje djela prema nacionalnom pravu, ■ priroda djela, ■ stepen težine kazne kojoj je dotična osoba moguće izložena Drugo i treće mjerilo je alternativno, ne nužno kumulativno. To, međutim, ne isključuje kumulativni pristup kad odvojena analiza svakoga mjerila ne omogućava postizanje jasnog zaključka u pogledu postojanja optužbe za krivično djelo

Da li je djelo zbog kojeg je apelant krivično gonjen isto? (idem) ■ Sud zauzima stajalište da se član 4. Protokola br. 7. mora tumačiti na način da zabranjuje krvični progon ili suđenje za drugo 'djelo' ukoliko ono proizlazi iz istih činjenica ili činjenica koje su u biti iste. ■ Sud se u svome ispitivanju treba stoga usredotočiti na one činjenice koje predstavljaju skup konkretnih činjeničnih okolnosti koje uključuju istoga optuženog i koje su nerazdvojno povezane u vremenu i prostoru, a čije postojanje treba dokazati kako bi se osigurala osuđujuća presuda ili pokrenuo krivični postupak.

Da li je postojala dvostrukost postupka? (bis) ■ Prema stanovištu Evropskog suda član 4. Protokola broj 7 nužno se ne proteže na sve postupke pokrenute u odnosu na isto djelo. ■ Sam novi postupak pokrenut uz znanje da je okrivljeniku već suđeno u prijašnjem postupku, predstavljao bi povredu ove odredbe.