Naela upravnog postupka Strahinja urkovi Sudija Vrhovnog suda

Načela upravnog postupka Strahinja Ćurković Sudija Vrhovnog suda

Načelo zakonitosti Član 5 • Orani koji postupaju u upravnim stvarima rješavaju na osnovu zakona i drugih propisa. • U upravnim stvarima u kojima je organ zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašćen da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlašćenja i u skladu sa ciljem u kojem je ovlašćenje dato. • Ovo je jedno od osnovnih načela upravnog postupka i ima rang ustavnog načela.

Načelo zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa Član 6 • Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom. • Kad ovlašćeno služeno lice, sazna ili ocijeni da stranka ili učenik u postupku ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozoriće ih na to. • Ako se na osnovu zakona strankama nalaže kakva obaveza, prema njima će se primjenjivati one mjere predviđene propisima, koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postiže cilj zakona.

Načelo efikasnosti Član 7 • Kad organi rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka. • Ovo načelo iako slično načelu ekonomičnosti u pogledu utroška vremena ipak podrazumijeva „optimalan odnos između postavljenih ciljeva i postignutih rezultata“.

Načelo materijalne istine Član 8 • U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. • Dakle, organ koji vodi postupak je dužan da objektivno utvrdi da li postoje činjenice i okolnosti koje su prema materijalnim propisima od značaja za priznanje prava, odnosno za određivanje obaveze građana i pravnih lica kao i drugih stranaka u upravnom postupku.

Načelo saslušanja stranke Član 9 • Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. • Ovo načelo stoji u neposrednoj vezi sa načelom materijalne istine. Samo se zakonom mogu propisati izuzeci kada se rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke (skraćeni ispitni postupak).

Načelo slobodne ocjene dokaza Član 10 • Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlašćeno službeno lice po svom uvjerenju na osnovu svjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. • Ovo načelo daje ovlašćenje službenom licu koje vodi postupak da odluči koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ne. Iako organ prilikom ocjene dokaza ima slobodu u pogledu utvrđivanja činjenica, on mora voditi računa o tome da ne može proizvoljno postupati, već ocjenu dokaza vrši na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja po pravilima koja važe za ocjenu dokaza.

Načelo samostalnosti u rješavanju Član 11 • Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlašćenja utvrđenog zakonom ili drugim propisom. • Ovlašćeno službeno lice samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti, i na podlozi utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje zakone i druge propise. • Koje će činjenice utvrđivati u postupku odlučuje ovlašćeno službeno lice koje vodi postupak pridržavajući se pri tome pravila postupka i materijalnih propisa koje treba primijeniti za rješavanje konkretne upravne stvari.

Načelo dvostepenosti u rješavanju (pravo na žalbu) Član 12 • Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo na žalbu. Samo zakonom može se propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena i to ako je na drugi način obezbijeđena zaštita prava i pravnih interesa stranke i zaštita zakonitosti. • Ako nema organa uprave drugog stepena, žalba protiv prvostepenog rješenja može se izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno. Tim zakonom odrediće se i organ koji će rješavati po žalbi.

Pravo na žalbu kad prvostepeni organ nije donio rješenje Član 12 • Pod uslovima iz ovog zakona stranka ima pravo na žalbu i kad prvostepeni organ u određenom roku ne donese rješenje po njenom zahtjevu, odnosno ne donese rješenje u postupku pokrenutog po službenoj dužnosti, a u interesu stranke. • Ovdje vrijedi neoboriva pravna pretpostavka (presumtio iuris et de iure) da je zahtjev stranke odbijen (član 206 stav 2 ZOUP). • Protiv rješenja donesenog u drugom stepenu, žalba nije dopuštena.

Načelo konačnosti i pravnosnažnosti rješenja Član 13 • Rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba (konačno rješenje), niti pokrenuti upravni spor (pravnosnažno rješenje), može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su zakonom predviđeni. • Dakle, pravnosnažno rješenje kojim je neko lice steklo određena prava može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo po vanrednim pravnim sredstvima, tj. ako su ispunjeni uslovi iz odredbi člana 248. , 249. , 250. , 251. i 252. ZOUP.

Formalna pravnosnažnost • Formalnu pravnosnažnost u upravnom postupku stiče ono rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, odnosno rješenje protiv koga je bezuspješno upotrebljena žalba, odnosno pokrenut upravni spor. • Ovi uslovi su kumulativni, tj. oba ova uslova moraju postojati u svakom pojedinom slučaju da bi jedno rješenje moglo da stekne formalnu pravnosnažnost.

Materijalna pravnosnažnost • Materijalnu pravnosnažnost stiče ono rješenje koje je postalo formalno pravnosnažno (protiv koga se ne može izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor) i kojim je neko lice steklo određena prava, ili kojim je stranci određena neka obaveza. • Dakle, materijalnu pravnosnažnost stiču samo ona rješenja kojim je stranka stekla određena prava ili kojim je stranci određena neka obaveza.

Načelo ekonomičnosti postupka Član 14 • Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i donošenja zakonitog i pravilnog rješenja. • To podrazumijeva da organ ne odugovlači postupak i da se njime ne prouzrokuju nepotrebni troškovi i gubitak vremena. Međutim, primjena ovog načela ne smije biti na štetu ostvarivanja cilja postupka, a naročito na štetu primjene načela materijalne istine.

Načelo pružanja pomoći neukoj stranci Član 15 • Organ će se starati da neznanje i neukost stranke i drugih učesnika u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. • To podrazumijeva da organ koji vodi postupak je dužan da stranci ukaže na ovlašćenja koja ona ima po propisu o upravnom postupku ne samo kada se postupa po njenom zahtjevu, već kad je organ pokrenuo postupak na sopstvenu inicijativu, odnosno po službenoj dužnosti.

Načelo o upotrebi jezika i pisma Član 16 • Upravni postupak vodi se na jednom od jezika konstitutivnih naroda u skladu sa Ustavom i zakonom (član 7 Istava-Amandman LXXI). • Pripadnicima drugih konstitutivnih naroda u Bi. H kao strankama ili drugim učesnicima u postupku pripada pravo da se služe svojim jezikom. • Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, odnosno drugih učesnika u postupku, organ je dužan da im omogući da preko prevodioca prate postupak na svom jeziku, kao da im pozive i druga pismena dostavljaju na njihovom jeziku i pismu. • Stranka i drugi učesnici u postupku koji nisu državljani Republike Srpske, a ne znaju jezik na kojem se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko prevodioca.