Mree i internet Paketni prijenos podataka protokoli i

Mreže i internet Paketni prijenos podataka – protokoli i adrese

Norme za prijenos - protokoli � Kako bi prijenos podataka bio uspješan, i računala i mrežni uređaji moraju se držati dogovorenih pravila. � Skup tih pravila nazivaju se norma za prijenos (protokolom). � Najpoznatija norma za prijenos jest TCP/IP na kojoj se temelji Internet. ◦ TCP (Transmission Control Protocol) ◦ IP (Internet Protocol)

Svrha protokola � Znači, norme za prijenos se brinu za: ◦ dijeljenje podataka u pakete kod računala-pošiljatelja, ◦ pronalaze siguran put do računala-primatelja i ◦ osiguravaju ispravno spajanje paketa kako bi na odredište stigli identični podaci.

Adrese računala � Kako bi paketi u računalnoj mreži sigurno stigli do odredišta, računala i usmjernici (router) moraju imati svoje adrese. � Te se adrese nazivaju IP adrese. � Svako računalo i usmjernik na Internetu ima jedinstvenu IP adresu.

Adrese računala � IP adresa sastoji se od 32 bita tj. 4 bajta (byte), koji se kod zapisa odvajaju točkama. � Pretvorimo li te binarne brojeve u dekadske, dobit ćemo IP adresu u dekadskom obliku � (npr. : 193. 198. 184. 155).

Oblik IP adrese � Dakle, svaki od 4 bajta (byte) zapisuje se decimalno (svaki bajt ima vrijednosod 0 do 255).

Statičke i dinamičke IP adrese � Po načinu dodjeljivanja, IP adrese možemo podijeliti na statičke (nepromjenljive) i dinamičke (promjenljive). � Statičke IP adrese imaju računala koja su stalno spojena na internet. � Najčešće su namijenjene web poslužiteljima čija stalna adresa omogućuje nesmetano pristupanje podatcima i uslugama poslužitelja.

Statičke i dinamičke IP adrese � Dinamičke IP adrese dodjeljuje ISP (davatelj internet usluga) uzimanjem IP adrese iz grupe adresa pri svakom spajanju na internet. � Time ISP tvrtka štedi svoje resurse jer IP adrese imaju isključivo korisnici koji su trenutačno spojeni.

Problemi sa IP adresama � Zaliha slobodnih IP adresa stalno se smanjuje zbog širenja Interneta. � Riječ je o sadašnjem obliku IP adrese s 32 bita kojom se može zadati oko 4, 3 milijarde IP adresa. � Jedan od načina riješenja tog problema jest uvođenje javnih i privatnih IP adresa u lokalnim mrežama

Javne i privatne IP adrese � Usmjernik (router) izlazi na Internet preko jedinstvene javne IP adrese dok računala u lokalnoj mreži imaju svaki svoju privatnu IP adresu. � Komunikacija računala u lokalnoj mreži sa usmjernikom se odvija putem privatnih IP adersa. � Kada neko računalo iz mreže pristupi Internetu, usmjernik, preko koga se odvija komunikacija, zamjeni privatnu IP adresu svojom javnom adresom.

Javne i privatne IP adrese

IPv 6 standard adresiranja � Za daljni rast Interneta potreban je novi način adresiranja koji podržava mnogo veći broj IP adresa. � Dugoročno, rješenje tog problema jest uvođenje norme IPv 6 koja se koristi 128 -bitnom IP adresom, a omogućuje ukupno 3, 4 x 1038 različitih adresa. � Od lipnja 2012. godine započeo je zvanični prelazak sa IPv 4 na IPv 6 standard adresiranja.