Mr Vidovic Aleksandra Uremovi Nina Makroekonomija bavi se

Mr Vidovic Aleksandra Uremović Nina

� "Makroekonomija bavi se agregatnom ponudom i agregatnom tražnjom, odnosno šire posmatrano akcenat se stavlja na agregatnu potrošnju, štednji i agregatnim investicijama, kao zbiru ukupne potrošnje štednje i investicija.

� Razlikujemo � 1. � 2. � 3. � 4. 4 cilja maksimalan rast proizvodnje; ostvarenje pune zaposlenosti; stabilne cijene i ravnoteža uvoza i izvoza.

� Društveni bruto proizvod predstavlja tržišnu vrijednost ukupne mase proizvoda ( materijalnih dobara i proizvodnih usluga) proizvedenih u jednoj zemlji za određeni vremenski period, obično za godinu dana. DBP= P+I+G+(E-M) gdje je P -potrošnja, I-investicije, G-državna potrošnja, (E-M) razlika između uvoza i izvoza odnosno neto izvoz. Postoje 2 načina mjerenja BDP. 1. je Nominalni BDP izražava se u tekućim cijenama, a realni u stalnim ne promijenjenim cijenama ( iz nekih prethodnih godina ) i 2. nacin je potencijalni BDP predstavlja mogućnost proizvodnje.

� STOPA INFLACIJE=indeks cijena ove godine indeks cijena prošle godine/ indeks cijena prošle godine X 100 � Ako se dogodi opšti pad cijena tada govorimo o deflaciji

� Razlika između potencijalnog i stvarnog BDP naziva se jaz odnosno GAP. Veliki jaz znači da je privreda u silaznom kretanju i da djeluje ispod svojih proizvodnih mogućnosti.

� Predstavlja postotak radne snage koji ne može da nađe zaposlenje.

� Pod radnom snagom se podrazumijevaju svi zaposleni i oni koji traže zaposlenje.

� Trgovinski suficit je stanje kada je vrijednost izvoza veća od vrijednosti uvoza, za razliku od trgovinskog deficita kada je vrijednost uvoza veća od vrijednosti izvoza.

� Fiskalna politika( ubiranje poreza i kretanje javne potrošnje građenje škola, zgrada), monetarna politika (upravljanje ponudom novca, upravljanje kreditiranjem i bankarskim sistemom), međunarodna ekonomska politika (sastoji se iz dva dijela prvi se odnosi na mjerenje regilisanja uvoza i izvoza, dok se drugi dio odnosi na politiku deviznog kursa) i politika dohodaka (odnosi se na rješavanje pitanja dva goruca problema -nezaposlenost i inflacija).

� Makroekonomska ravnoteža predstavlja kombinaciju opšteg nivoa cijena i agregatnog proizvoda kojim se maksimalno zadovoljavaju potrebe i kupaca i prodavaca.

� � � Agregatna tražnja je tražnja svih dobara i usluga u određenoj ekonomiji za vrijeme od jedne godine. Predstavlja zbir potrošnje gdje se sva dobra sabiraju u jedno dobro (AD) koje se prema namjeni troši za zadovoljenje potreba stanovništva ( C), za investicionu potrošnju u privredi (I), za potrošnju države (G) i neto izvoz (X-M). AD=C+I+G+(X-M) Kriva agregatne tražnje pokazuje sve količine dobara (C+I+G(X-M) koje su potrošači spremni da kupe po različitim cijenama. Agregatna ponuda je ukupna vrijednost svih finalnih dobara i usluga koje je privreda spremna da ponudi u određenom vremenu, najčešće se uzima period os 1 g. Kriva agregatne ponude pokazuje sve količine outputakoja su preduzeća spreman da isporuče po različitim cijenama. (P). Veličina agregatne ponude zavisiti će od obima upotrebljenih faktora proizvodnje i stepena njihovog proizvodnog korištenja. Funkkcija agregatne ponude jednaka je : AS=f(P, L, K. G, S, T) � -����� +������ c���������� + � Makroekonomska ravnoteza je kombinacija opšteg nivoa cijena i agregatnog proizvoda koji maksimalno zadovoljava potrebe kupaca i prodavaca, svaka promjena cijena i količina dovodi do smanjenja obima kupovine ili prodaje. � � �

� Društveni proizvod, druš. bruto i društ. neto proizvod predstavljaju zbir tržišnih vrijednosti svih finalnih dobara i usluga u nekoj privredi u toku jedne godine. Radi izbjegavanja višestrukog računanja koristi se metod dodate vrijednosti, gdje ulaze samo dodata vrijednost svakog učesnika u privredi.

� Investicije su finalna dobra koja nisu u posjedu domaćinstva nego preduzeća. Bruto investicije predstavljaju vrijednost svih proizvodnih investicionih dobara u godini dana. Neto investicije su bruto investicije umanjene za amortizaciju. Što znači da se od bruto društvenog dohotka oduzima amortizacija, da se dobije društveni neto proizvod ili samo društveni proizvod kao mjera nacionalnog bogatstva. �

� Nacionalni dohodak- neto ostvarena vrijednost u društvu. Društveni neto dohodak = suma tržišnih vrijednosti svih potrošnih i investicionih dobara u toku jedne godine po faktorskim cijenama. Kada se od društv. neto dohotka odbiju indirektni porezi a doda iznos naplaćenih subvencija, dobija se vrijednost nacionalnog (narodnog) dohotka, odnosno društveni neto proizvod po faktorskim cijenama. Dohodak domaćinstva = nacionalni dohodak -iznos koji ostaje u preduzeći (profit preduzeća). Kada se od nacionalnog dohotka oduzmu iznosi profita preduzeća, plaćeni direktni porezi, plaćeno socijalno osiguranje, dobija se iznos dohotka domaćinstva, odnosno dohodak stanovništva.

� Proizvodni metod (račun troškova faktora u proizvodnji), dohodni metod (račun raspodjele) i potrošni metod ( račun upotrebe);

� Rast društvenog proizvoda je osnovni pokazatelj makroekonsmskih ciljeva. Porast društvenog proizvoda pouzdan je pokazatelj da je društvo proizvelo veću masu dobara, i da je životni standard porastao. Stopa rasta = promjena realnog DP/realni DP u prethodnoj godini *100

� Moguće je posmatrati na nivou: preduzeća( radnadnice, kapital-kamate, zemlja-renta)ovo se naziva faktorska ili funkcionalna raspodjela, države (sekundarna raspodjela) i stanovništva (raspodjela među grupama domaćinstava ili pojedinaca tada govorimo o personalnoj raspodjeli nacionalnog dohotka. Mjerenje nejednakosti -razlikuje 2 osnovna modela Lorencova kriva i Džini koeficijent. � Primarna i sekundarna raspodjela dohotka; primarna se odvija pod odlučujućim uticajem tržišta. Na njemu preduzeća prisvajaju određen ukupan prihod koji u sebi može da sadrži profit ili čak gubitak. Sekundarna raspodjela je raspodjela putem poreza, raspodjela između države i preduzeća, a sredstav ubrana na ovakav način tako služe opštedruštvenim potrebama.

� Lorencova kriva i Gini koeficijent

� � Ukupna vrijednost proizvoda i usluga koju proizvedu preduzeća u jednoj zemlji predstavljaju realni domaći društveni proizvod (Y) ili agregatni output(proizvod). Adam Smit smatra da stalno pomicanje razvoja, rasta zaposlenosti i outputa u cjelini zasniva se na pretpostavci da ponuda stvara vlastitu tražnju. Osnovna kejnsova teza je veličina nacionalnog dohotka u određenim okolnostima faktora proizvodnje zavisi od stepena njihove zaposlenosti, a stepen zaposlenosti od obima agregatne tražnje. Agregatna tražnja se sastoji od tražnje za potrošnim dobrima(C), obima tražnje za investicionim dobrima (I), tražnje države (G) koju je moguće dijeliti na tražnju za potrošnim i investicionim dobrima i inostrane tražnje uvijek se analiziraju svi elementi. Faktori potrošnje: raspoloživi dohodak domaćinstva, raspoloživa imovina kojom domaćinstvo raspolaže visina kamatne stope, životna dob, procjena budućnosti.

� 1. Zdravstveno stanje stanovnistva, � 2. stepen obrazovanosti, � 3. uslovi na radnom mjestu, � 4. slobodno vrijeme, � 5. situacija u privredi i potrošačke sposobnosti, � 6. psihičko okruženje, � 7. lična sigurnost i mogućnost društvenog napredovanja.

� 1. Raspoloživi dohodak domaćinstva (Raspoloživi dohodak domaćinstva je dohodak kojim raspolaže u određenom vremenu i razlikuje se od bruto ostvaruje po osnovi rada i imovine. ), 2. raspoloživa imovina kojom domaćinstvo raspolaže (Domaćinstva približnog nivoa tekućih dohodaka, ali različitog bogatstva (visine imovine) različito će se ponašati u potrošnji. ), 3. visina kamatne stope (Više kamate će uticati na porast štednje, odnosno na smanjenje potrošnje. ), � 4. životna dob (Mladi ljudi, s obzirom da očekuju porast dohodaka u budućnosti spremniji su više troše, a manje štede. ), � 5. procjene budućnosti.

Potrošnja je funkcija dohotka, odnosno potrošnja i štednja su u neposrednoj (linearnoj) zavisnosti od visine dohotka: C=f(Y). � F-ja štednje međuzavisnost visine dohotka i štednje: S = f (X). � Štednja je dio dohotka koji nije potrošen: S =Y -C. � F-ja investicija, lnvesticije su upotreba, odnosno aktiviranje štednje. I=S

� Nemonetana ekonomija. Barter (trampa) je neposredna zamjena jedne robe ili usluge za drugu robu ili uslugu. Uslov da se to dogodi je obostrana podudarnost želja, odnosno da lice koje posjeduje određenu robu mora da nađe neko drugo lice koje posjeduje željenu robu i koje želi tu robu koja se nudi. � Monetarna ili novčana ekonomija. Osnovna karakteri-stika nemonetarnih ekonomija, odnosno ekonomija koje su koristile robni novac je da je taj novac istovremeno imao i monetarnu i nemonetarnu vrijednost.

� HVALA ZA PAŽNJU