MOTIVACIJA ZA KOLSKO UENJE Metodika rada sa decom
























- Slides: 24
MOTIVACIJA ZA ŠKOLSKO UČENJE Metodika rada sa decom sa posebnim potrebama Pedagoški fakultet u Jagodini 2008/09
Šta je motivacija? • Pokretač ponašanja • Laičke teorije/miskoncepcije o motivaciji: – Neko je motivisan za školu, neko nije – “Budi motivisan” Laička shvatanja na motivaciju gledaju kao na nešto kod učenika postoji ili ne postoji, pa se tako tumači i njihov neuspeh: nisu zainteresovani. – Ko treba da motiviše koga: • Nastavnik: roditelj treba da motiviše dete • Roditelj: nastavnik treba da motiviše dete • (Učenik treba da motiviše nastavnika)
Motivacija za školsko učenje • Činilac uspešnog učenja • Cilj školovanja • Uspostavlja se i razvija u školi • Bez osmišljene intervencije teško se može razviti, a postojeća se lako gubi.
Šta utiče na motivaciju? 1. Ciljevi učenja 2. Nivo zadovoljenosti potreba 3. Lična uverenja učenika o uzrocima postignutog (ne) uspeha 4. Uverenja nastavnika
1. Ciljevi učenja • Pokreću na aktivnost, po principu prevazilaženja nesklada izmedju onog «gde smo sada» i «gde želimo da budemo» • • Specifični Jasni Prilagodjeno teški Ostvarivi u bližoj budućnosti
1. Ciljevi učenja Primer: • "treba da popuniš rupe u znanju" • "nauči ovih 20 glagola u 4 vremena, u upitnoj, afimativnoj i odričnoj formi"; • "vežbaj pisanje kod kuće", • "prepiši ovaj tekst pisanim slovima u školsku svesku do sutra". Povratna informacija obaveštava učenika koliko se približio cilju. • najefikasnija ona kojom se ukazuje na napredak, na postignuto; u preporukama za sledeći korak navodi se ono što učenik još nije savladao.
2. Nivo zadovoljenosti potreba • Potrebe su biološki ili psihološki zahtevi koji se manifestuju stanjem napetosti ili nezadovoljstva. Abraham Maslov • potrebe su uređene hijerarhijski • da bi više potrebe mogle da utiču na motivaciju neke osobe, treba da su zadovoljene niže • neostvarene niže potrebe mogu doći u sukob sa ciljevima višeg nivoa koje postavlja nastavnik
Samo aktualizacija • Maslov: hijerarhija motiva • Važno za školu: potreba za uvažavanjem mora da bude zadovoljena da bi mogla da se razvije potreba da se zna i razume (potrebe nedostatka-potrebe razvoja) Estetske potrebe Potreba da se zna i razume Uvažavanje Pripadanje Sigurnost, bezbednost Fiziološke potrebe
3. Lična uverenja o uzrocima ne/uspeha Stabilni uzroci Prolazni uzroci Uspeh Neuspeh Sposobnost “pametan sam” “glup sam” Trud “trudio sam se” “nisam se trudio” Uspeh Neuspeh Težina zadatka “bilo je lako” “bilo je teško” Sreća “imao sam sreću” “nisam imao sreće” pripisivanje neuspeha nedostatkom sposobnosti – izbegavati!
Relevantno za školu: • Školska situacija zasićena informacijama o uspehu/neuspehu – to svakako utiče na percepciju sebe. Važno kako se daje fidbek (Blumenfeld, 1992), najveće motivaciono dejsto imaju nastavnici koji interpretiraju uloženim trudom (Hunter i Barker, 1989) • Wigfield, 1995: školski uspeh se najuspešnije predviđa na osnovu informacija o stepenu uverenosti učenika da mogu postići uspeh i o njegovom vrednovanju akademskog uspeha (uspešnije nego kada imamo informaciju o sposobnostima)
Pripisivanje neuspeha nedostatku sposobnosti • neuspeh • • • nemam sposobnosti ne mogu na to da utičem nisam odgovoran posramljenost ne trudim se novi neuspeh
Naučena bespomoćnost Kad ljudi počnu da veruju da na dogadjaje i ishode u svom životu ne mogu da utiču (da ih kontrolišu, da je izvor kontrole van njih, a njihov život zavisi samo od spoljnih okolnosti) oni razvijaju naučenu bespomoćnost Ishodi: • Motivacioni - neće ni da pokuša, jer očekuje neuspeh • Kognitivni - gubi šansu da vežba, razvija veštine, sposobnosti i napreduje • Emotivni - razvija depresivnost, apatiju Jednom uspostavljena, naučena bespomoćnost teško se menja, posebno kod dece sa teškoćama u učenju. Učenici koji vide neuspeh u ovom svetlu, manje i ređe će tražiti pomoć jer veruju da im niko i ništa ne može pomoći.
• Naučena bespomoćnost (Seligman), relevantno u školi: – Različiti nastavnici sa različitim standardima, nepredvidivo ponašanje nastavnika, nemogućnost kontrole nad rezultatom – Kako izbeći (saveti nastavnicima): • Istaći pozitivno, izbegavati negativno poređenje sa drugima, • Graditi razumevanje od poznatog ka nepoznatom • Stvarati izazove, ali regulisano od strane učenika
Pripisivanje neuspeha nedostatku truda • neuspeh • • • nisam se potrudio mogu da utičem na to odgovoran sam krivica trudim se mogući uspeh
4. Uverenje učitelja o uzroku neuspeha učenika • Uverenje: Neuspeh je posledica sniženih sposobnosti, tj. snaga koje su van kontrole deteta • Izbegava kažnjavanje i reaguje naklonošću, saosećanjem i niskim očekivanjima postignuća deteta • Daje zadatke koji su prelaki i ne vuku dete u zonu narednog razvoja • Deca ovakve postupke prepoznaju kao utešnu nagradu, prebrižnu pomoć, koja upućuje nenameravanu poruku: ti ovo ne možeš da naučiš
4. Uverenje učitelja o uzroku neuspeha učenika • Uverenje: sposobnosti učenika su nestabilne karakteristike podložne promeni • Sposobnosti čine čitav repertora veština i znanja koja se razvijaju • Trudom, radom i učenjem, znanje se može uvećati, a sposobnosti unaprediti – visoka očekivanja • Pozitivni uticaj na učenike • Očekivanja učitelja utiču na napredovanje dece, jer ih učitelji svojim stavom i postupcima iskazuju
Školska motivacija: spoljašnja i unutrašnja • Spoljašnju motivaciju izgrađujemo i prepoznajemo ako je učenikovo ponašanje usmeravano nagradama i kaznama. Tako učenik uči za ocenu, da popravi ocenu (pa da mu se ukine neka kazna), za pohvalu, odlazak na more, da ne bi bio kažnjen. . . • Unutrašnja motivacija znači zainteresovanost učenika za samu aktivnost, temu; ona ispunjava učenika zadovoljstvom; učenik želi da sazna više, da napreduje.
Istraživanje(Pelletier i Vallerand, 1997): uloga nastavnika u stvaranju unutrašnje motivacije kod učenika: Uverenja nastavnika o tome kako su deca motivisana (unutrašnje, spoljašnje. . ) utiču na ponašanje nastavnika. Kada veruje da su deca unutrašnje motivisana, više podržava njihov izbor i samostalnost. Kada veruje da su deca spoljašnje motivisana, više kontroliše i ograničava. U prvom slučaju ponašanja nastavnika omogućavaju razvoj unutrašnje motivacije, a u drugom se razvija spoljašnja motivacija. Tako se zatvara krug i nastavnik će smatrati da su njegovi početni utisci bili ispravni, neće primetiti da je on, svojim postupcima, stvorio razlike.
KAKO PODSTICATI MOTIVACIJU?
Podsticanje motivacije Jačanje samopoštovanja i samopouzdanja • ključ motivacionog podsticanja učenika • Nije dovoljno samo verbalno podržavati i podsticati učenike da se više trude. • Važno je stvoriti realne prilike u kojima će učenici doživeti da se trud isplati, da se vredi potruditi, da postavljanje viših ciljeva ne vodi neuspehu, da je napredak moguć i da se sposobnosti mogu usavršavati.
Podsticanje motivacije Potkrepljivanje: • Pozitivno (pohvale, nagrade) • Negativno (prekori, kazne) loše je što aktivnost nestaje čim više nema potkrepljenja i ovim se uglavnom obezbeđuje razvoj samo spoljašnje motivacije.
Kako razvijati unutrašnju motivaciju? • • • Kreirati zadatke u skladu sa interesovanjima ili potrebama dece, relevantne za život dece i probleme koji ih muče; kreirati maštovite zadatke Oslanjati se na potencijale deteta, sve njegove sposobnosti, veštine, znanja Omogućavati izbor – teme rada, sa kim će se raditi, na koji način će se raditi Davati podržavajuću povratnu informaciju - ističe postignuto i efikasno vodi dete napred Ispoljavati sopstvenu unutrašnju motivaciju Verovati da se deca mogu zainteresovati
Unutrašnja - spoljašnja motivacija Zadatak zanimljiv Učenik zainteresovan Učenik nezainteresovan Unutrašnja Uloga nastavnika bitna Zadat Uloga nastavnika nezanimljiv bitna spoljašnja
Kada motivacija za učenjem slabi? • Kada je cilj pretežak i deluje neostvarivo, ili je vremenski veoma udaljen (učenje stranog jezika) ili je nejasan (čemu služe integrali? ) • Kada ne smatramo usvajanje određenih sadržaja svojim, već nametnutim ciljem (ma šta će nam ovo) • Kada doživimo veliki neuspeh • Kada patimo od “naučene bespomoćnosti «