MORSKO DNO Morsko dno je nalik Na boino

MORSKO DNO

Morsko dno je nalik Na božićno drvce: Sve na njemu tinja, Svjetluca, treperi. Vesna Parun

HEJ, SIGURNO SE OD NEKUDA ZNAMO! NEMO I JA, DORA , POVEST ĆEMO VAS MORSKIM DNOM JADRANSKOG MORA. SAMO SMO U PROLAZU! JURIMO DO OCEANA!

Najčešće životinje uz more poskok galeb

Bjeloglavi supovi hrane se isključivo uginulim životinjama i ne napadaju živi plijen. Pronalazeći strvine i hraneći se njima zaustavljaju zarazu, pa tako sprečavaju stočne epidemije. No, strvine su hrana koja se ne pojavljuje redovito, pa se u supova razvio druževan život: gnijezde se u kolonijama s većim brojem jedinki, a i u potragu za hranom kreću u grupama. Bjeloglavi sup je posebno zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode, a njegovo ubijanje, otimanje jaja ili mladih i uznemiravanje gnijezda, krivično je djelo i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu i do 40. 000 kn (više od 5. 000 EUR). Zabranjeno je čak i posjedovanje preparirane ptice.

BRANCIN UŠATA RIBE ORADA PAPALINA

Raža Murina tuna Vau, koja ljepota! GRDOBINA

GRDOBINA je plosnata životinja. Na glavi Ima svjetlo s kojim privlači ribe koje kada joj se približe dovoljno blizu postaju njezina hrana.

OTROVNE RIBE JADRANA Morski pauk je najotrovnija riba naših mora. Živi na pjeskovitom i muljevitom dnu uz obalu, do 100 metara dubine. U Jadranu žive četiri vrste pauka: pauk bijelac, pauk crnac, pauk mrkulj, te najmanji ali i najotrovniji pauk žutac. Otrov, koji je termolabilan, može ući u tijelo žrtve preko 5 bodlji: 3 na leđnoj peraji, i po jedna na svakom škržnom poklopcu. Najčešće žrtve uboda kod nas su turisti ribolovci. Iako za čovjeka nije po život opasan, ubod na paukovu bodlju je izrazito bolan. Škrpine su jestive ribe koje na svom ružnom tijelu s velikom glavom prepunom raznih izraslina imaju i otrovne bodlje na škržnim poklopcima i leđnoj peraji. Škarpina velika živi i u Jadranskom moru, na grebenastu ili pjeskovitu dnu. Obično je ružičasto-crvene boje sa smeđim šarama, a može narasti i do 50 cm. cr Otrov škarpine ima iste karakteristike kao i onaj paukovki, ali ima slabije djelovanje. Unatoč ružnom izgledu i njihovoj otrovnosti ljudi škarpine love u velikim količinama zbog izrazito ukusna mesa

R A K O VI jastog KOSMELJ ŠKARE IMA, KROJAČ NIJE, U VODI ŽIVI, RIBA NIJE. OKLOP NOSI VOJNIK NIJE. škampi

Zaštićeni kraljevi mora Plemenita periska Dobri dupin Sredozemna medvjedica Prstaci

Dobri dupin ima izduženi hidrodinamični oblik tijela, a boja varira od tamno plave do smeđe-sive na leđima, preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu, koja može poprimiti i ružičastu nijansu tijekom ljeta kad je temperatura mora viša. Odrasli dobri dupini dugački su od 2 do 4 metra, a težina se može kretati između 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije koja naseljava Jadran dosižu najveću dužinu od oko 3 metra. Dobri dupini, sa svojim čelično-plavim leđima i njuškama kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje.

PLAKAT izradio: VLADO

Sredozemna medvjedica Ovaj rod životinja rađa se sa oko 80 cm dužine, a kad odrastu, mogu doseći dužinu oko 2, 40 metara. Težina im može biti sve do 320 kg, pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Krzno im je crno (mužjaci) ili smeđe do tamno sivo (ženke) sa svjetlijim trbuhom koji je kod mužjaka gotovo bijel. Mladunci se rađaju u jesen, a u vodu ulaze u dobi od dva tjedna. Majke ih doje do starosti od oko 18 tjedana. Rađaju se s crnim krznom, često s mjestimičnim bijelim mrljama. Šare, odnosno oblik i mjesto ovih bijelih mrlja mogu se koristiti za prepoznavanje pojedinih jedinki. Spolno zreli postaju u dobi od četiri godine, a očekivan životni vijek im je više od 20 godina. Skotna ženka sredozemne medvjedice za koćenje i podizanje mladunca traži nepristupačnu špilju s ulazom ispod morske razine, iako povijesni opisi govore, da su sve do 18. stoljeća u tu svrhu koristile i otvorene plaže. To su dnevne životinje koje se hrane ribom i školjkašima, no primarno glavonošcima. Dnevno im je potrebno više od 3 kg hrane. Sredozemna medvjedica je nekad nastanjivala obale Sredozemnog i Crnog mora i dijelove obala Atlantika na jugu do Zelenortskih otoka, a na zapadu do Madeire. U Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta. Udomaćeno neznanstveno ime ove vrste u Hrvatskoj je "morski čovik", "morski medvid" ili "morski fratar".

Periska je Sredozemni endem i rasprostranjena je u čitavom Jadranu. Ova je vrsta najveći školjkaš u Sredozemnom i Jadranskom moru te je vrlo cijenjeni ukras i traženi suvenir. Populacije periske, zbog prekomjernog izlovljavanja, u mnogim su turističkim područjima potpuno uništene. Stoga je periska od 1994. godine zakonom zaštićena te je sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom strogo zabranjena (Zakonu o zaštiti prirode NN 30/94). Periska je zaštićena u cijelom Sredozemlju. Prema Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama (NN 84/96) novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Pinna nobilis iznosi 500, 00 Kn.

PRSTACI Prstac (Litophaga litophaga) je valjkasti školjkaš dugačak do 12 cm. Živi u obalnim stijenama, liticama i samostalnom većem kamenju, u vlastitim bušotinama koje se rastom školjkaša šire. Vrlo je čest i u podmorskim špiljama. Radi velike populacije čija gustoća može prijeći 300 primjeraka po m 2. Životna dob prstaca je oko 80 godina. Ovo je u kulinarstvu jedna od najcjenjenijih vrsta školjkaša, pa su se razvojem turizma na Jadranu, zbog prekomjernog izlova, populacije prstaca mjestimice jako smanjile. Kako je za vađenje ovog školjkaša neophodno razbijati stijene, njegovim izlovom uništavaju se velike površine kamenite obale koja se na niti jedan način ne može obnoviti. Lomljenje stijena čekićima uzrokuje razaranje čitavog staništa, nestanak autohtonih zajednica i pretvaranje u podvodnu pustinju. Za ponovno obnavljanje biocenoza i naseljavanje autohtonih biljnih i životinjskih vrsta ponekad su potrebna desetljeća. Upravo zato je zabranjeno razbijanje stijena u priobalnom području te izlov prstaca i njihovo stavljanje u promet na cijelom teritoriju Republike Hrvatske (Zakon o zaštiti prirode NN 30/94 i Zakon o morskom ribarstvu NN 46/97).

OSTALI STANOVNICI… Oktopus Morski ježinac dagnja Morske zvijezde Koralji

MORSKE SPUŽVA je životinja, a ne biljka, a u evolucijskom nizu pripada prvim višestaničnim bićima nastalima na Zemlji. Načelno, spužve uspijevaju u toplijim morima, a zanimljivo je da su obnovljiva vrsta, dakle ukoliko je pravilno odrezana, na mjestu gdje je dotad bila jedna, nastat će druga spužva. Vole toplo, mirno i čisto more, hrane se planktonom, a rastu pričvršćene na hridinasta morska dna sve do dubine od 200 m. Da bi narasla do cca 15 cm u promjeru spužvi trebaju 2 do 4 godine, a budući da plankton dobivaju filtriranjem mora, zapanjujući je podatak da spužva prosječne veličine dnevno profiltrira nešto manje od 2000 litara morske vode. U Jadranu obitava vrlo kvalitetna oblo-okrugla vrsta spužve tzv. Dalmata Fina, koja u promjeru naraste do 40 cm, a karakterizira je vrlo fina struktura zbog koje je na tržištu cijenjena i tražena. Osim ove, u Jadranu uspijeva još jedna vrsta spužve, zbog specifičnog oblika i karakteristične žilavosti zvana Slonovo uho. Ona pak može narasti do 1 m u promjeru, ali nije tako cijenjena poput svoje pitome srodnice.

OPASNOSTI, MORSKI PESEK!

Ove zastrašujuće i po zlu poznate ribe, imaju različitu veličinu. Većina morskih pasa su grabljivice, koje se hrane ribama i drugim morskim životinjama. Morski pas viđen između Šolte i Brača Splitski Centar 112 je u jučerašnjim poslijepodnevnim satima primio dojavu od osobe koja je brodicom iz smjera Splita plovila prema Braču da je morski pas duži od četiri metra na području između otoka Brača i Šolte i da se kreće prema Splitu. To je drugi put u posljednja dva dana da je morski pas uočen u blizini Brača. U subotu je u blizini Povlja, rta na sjevernoj strani otoka Brača, primijećen morski pas dugačak oko pet metara. Profesor Centra za studij mora Sveučilišta u Splitu Alen Soldo izjavio je da u morskim kanalima između srednjodalmatinskih otoka ovih dana ima dosta plave ribe - lokarde pa je moguće da su morski psi krenuli u potragu za hranom. U Jadranskom moru živi 28 vrsta morskih pasa i više desetaka hiljada jedinki te ne znamo pouzdano kojoj vrsti pripadaju morski psi što su viđeni u blizini Brača, rekao je prof. Soldo. Po njegovim riječima, viđeni morski psi vjerojatno su iz tzv. pelagične kategorije, a najčešće plivaju površinom vode i iznimno su migratorni. Za razliku od njih, postoji i tzv. pridnena kategorija morskih pasa koji su skloniji plivanju po morskome dnu. Visoke su temperature, ljudi se više kreću morem te zato ljeti češće primjećuju morske pse, rekao je prof. Soldo. Po njegovom tumačenju, u Jadranu su za ljude najopasnije dvije vrste morskih pasa: dugonosa i velika bijela psina. "U hrvatskom dijelu Jadrana dugonosa morska psina posljednji je put viđena 1974. godine, a velika bijela psina u posljednjih je tridesetak godina primijećena tri puta - zadnji put u listopadu 2008. u blizini otoka Visa, gdje je napala slovenskog ronioca", objasnio je prof. Soldo.