MONETARNO PRAVO POJAM PREDMET CILJ NACIONALNO MEUNARODNO FINANSIJSKO

MONETARNO PRAVO POJAM, PREDMET, CILJ, NACIONALNO - MEĐUNARODNO

FINANSIJSKO PRAVO Finansijsk o pravo Monetarno pravo Pravo javnih finansija

v Finansijsko pravo bismo mogli definirati i kao skup pravnih pravila koji uređuju odnose prikupljanja, raspodjele i trošenja sredstava radi finansiranja javnih djelatnosti i finansijsko poslovanje pravnih osoba, osobito radi javnog nadzora nad pribavljanjem i trošenjem njihove imovine. Sačinjeno je od: 1. Monetarnog prava - pravila o stvaranju, upotrebi, poništavanju i drugim radnjama s novcem, te o bankovnim aktivnostima s novcem (npr. štednji i kreditiranju). Dijeli se na nacionalno i međunarodno monetarno pravo; 2. Prava javnih financija - pravila o sastavljanju, izglasavanju i ostvarivanju proračuna, o javnim zajmovima, o rezerviranju i naplati poreza itd.

POJAM MONETARNOG PRAVA v Monetarno pravo jeste skup pravnih normi kojima je reguliran pravni položaj novčanih, kreditnih, bankarskih i drugih organizacija koje obavljaju poslove s novcem, zatim pravnih normi kojima je reguliran odnos između tih organizacija i organa javnopravnih kolektiviteta ( društvenopolitičkih zajednica) te, na kraju, pravnih normi kojima je reguliran međusoban odnos ovih organizacija i institucija na jednoj strani i njihov odnos prema drugim pravnim I fizičkim licima na drugoj strani. v Monetarno pravo je sačinjeno od tri osnovne grupe pravnih normi: 1. Norme koje reguloraju pravni status navedenih organizacija u pogledu njihove unutrašnje organizacije, organa upravljanja i drugih organa, statusnih promijena, prestanka organizacija, osnivanja, i mnoga druga pitanja; 2. Norme koje reguliraju i definiraju pravne okvire djelatnosti monetarnih institucija I drugih institucija; 3. Norme koje reguliraju pravne odnose čiji sudionici jesu monetarne organizacije I druga pravna ili fizička lica, a koji se odnose na obavljanje monetarnih/ bankarskih poslova, kao i kolizione norme koje definiraju mjerodavno pravo u pravnim odnosima koji uključuju obavljanje monetranih/ bankarskih poslova sa inostranim elementom.

MONETA v Pojmom moneta označavamo domaće novčano važenje, odnosno novčani sistem, stvarna novčana jedinica i dan dospijeća nekog potraživanja. v Novčani sitem svake države se označava prema moneti koja je zakonsko sredstvo plaćanja u toj zemlji. v Danas, novčani ili monetrni sistem se definira kao skup pravnih propisa i mjera kojima nadležni državni organ utvrđuje i uređuje sva pitanja i uvjete značajne za cirkulaciju novca. v U kontekstu monetarnog Bosne i Hercegovine, Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine članom 38. stavom 1. i 2. , normira slijedeće: “ 1. Monetarna jedinica Bosne i Hercegovine je “Konvertibilna marka” koja se dijeli na stotinu “Feninga”, čiji su simboli “KM”, odnosno “F”. Konvertibilnu marku izdaje Centralna banka i stavlja u cirkulaciju preko svoje centrale i glavnih jedinica. 2. Konvertibilna marka je zakonito sredstva plaćanja svih javnih i privatnih obaveza i dugova u Bosni i Hercegovini. Naročito, sve javne institucije i privatna lica ili preduzeća moraju prihvatiti Konvertibilnu marku u poravnjanju i plaćanju bilo kojih obaveza prema njima. ”.

NOVAC v Novac jeste sredstvo plaćanja, svojevrsna roba za koju se može kupiti svaka druga roba. Novcem se raspoređuju i razmjenjuju svi proizvodi ljudskog rada. Brojne su funcije novca, a neke od njih jesu: 1) sredstvo razmjene roba; 2) sredstvo plaćanja; 3) sredstvo osiguranja vrijednosti imovine; 4) sredstvo reguliranja raspodijele; 5) sredstvo regulacije kreditnog poslovanja; 6) sredstvo regulacijena, i druge.

BANKARSKO PRAVO v Bankarsko pravo možemo definirati kao granu pozitivnog prava koja se sastoji od skupa pravnih normi kojima se uređuju određena pitanja kao što su: osnivanje, status i poslovanje banaka i drugih finansijskih organizacija i njihovi pravni poslovi u vezi sa prometom novca, hartija od vrijednosti i vršenja usluga sa novcem i hartijama od vrijednosti. v Bankarski sistem predstavlja skup pravnih propisa kojima se uređuje materija vezana za nosioce monetarnog i bankarsko- kreditnog sistema i politike. Bankarski sistem Bosne i Hercegovine se sastoji od Centralne banke Bosne i Hercegovine; depozitnih, poslovnih i investicionih banaka u Bosni i Hercegovini; Agencije za bankarstvo i berze.

v Zakon o bankama Federacije Bosne i Hercegovine banku definira na slijedeći način: “Banka je dioničarsko društvo sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje ima dozvolu za rad Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, čija je djelatnost primanje depozita i sredstava sa obavezom vraćanja i davanje kredita za vlastiti račun, a može obavlјati i druge poslove u skladu sa ovim zakonom. ”. Dakle, bankom se naziva specijalizovana organizacija koja uzima i daje kredite, obavlja platni promet i vrši druge slične poslove za svoje komintente. v Banke, kao i druge finansijske organizacije su pravna lica. Banku mogu da osnuju domaća i strana pravna kao i fizička lica. Banke se, u širem smislu, bave kreditnim poslovima koji obuhvataju pikupljanje slobodnih novčanih sredstava u vidu štednje ili uzimanjem kredita od drugih banaka, te plasiranjem prikupljenih sredstava. Pored toga, banke se bave posredničkim poslovima koji podrazumijevaju poslove platnog prometa koje obavljaju za svoje komintente.

v Poslovi koje banke obavljaju za svoje komintente se dijele na: a. a. b. c. Aktivne- poslovi u kojima se banke javljaju kao povjerioci; d. Poslovi za državne organe koje obavlja po nalogu državnih organa. Pasivne- poslovi u kojima se banke pojavljuju u ulozi dužnika; Neutralni- poslovi koje banka obavlja u ulozi komisionara, za tuđi račun; Sopstveni- poslovi koje banka obavlja sopstvenim učešćem radi ostvarivanja prihoda; v Kredit je jedan od najznačajnijih bankarskih poslova, te on predstavlja dužničko-povijerilački odnos u kome povijerilac ustupa dužniku pravo raspolaganja određenom količinom novca ili nekim drugim pravom na određeno vrijeme i pod određenim uslovima (rok, kamata, način vraćanja).

IZVORI MONETARNOG PRAVA Nacionalni/ domaći izvori Izvori Međunarodni izvori

NACIONALNI/ DOMAĆI IZVORI Zakon Podzakonski akti Običaj i običajno pravo Akti ovlaštenih organizacija Sudska praksa

v Zakoni se smatraju najvažnijim izvorima monetarnnog prava, a neki od njih jesu: Zakon o novcu, Zakon o mjenici i čeku, Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o računovodstvu, Zakon o Centralnoj banci Bi. H, Zakon o finansijskim poslovima, Zakon o bankama Federacije Bosne i Hercegovine, te mnogi drugi. v Podzakonski akti U pogledu podzakonskih propisa kao izvora monetarnog prava, njihov značaj se ogleda u reguliranju i konkretiziranju pitanja normiranih nekim od zakona iz oblasti monetarnog prava. Ove propise čine brojne odluke i uredbe, kao što su: Odluka o deviznoj politici, Odluka o monetarnokreditnoj politici koja se donosi za svaku kalendarsku godinu, Uredba o općim uvjetima za davanje potrošačkih kredita, te brojne druge.

v Običaj i običajno pravo veoma važnu ulogu imaju u međunarodnom platnom prometu, te u unutrašnjem finansijsko-pravnom prometu. Potvrdu značaja običaja i običajnog prava pružaju i Jednoobrazna pravila o bankarskom poslovanju, donijeta od strane Međunarodne trgovinske komore, koja suštinski predstavljaju skupljanje, sistematiziranje i objavljivanje međunarodnih bankarskih uzansi/ običaja. v Akti ovlaštenih organizacija U našem pravnom sistemu oni uključuju pojedine odluke Centralne banke Bosne i Hercegovine, koje mogu imati obaveznu pravnu snagu za sve poslovne banke, privredne i druge organizacije, pa i za građane, te aktivnosti Agencije za bankarstvo Bi. H, te akti Agencije. v Sudska praksa Rijetki su sudski sporovi u vezi s monetom, a naročito rijetki u vezi s bankarskim poslovima, što u konačnici rezultira i rijetkim sudskim odlukama, osim o nekim veoma bitnim pitanjima. Uprskos svemu navedenom, sudska praksa se ipak može smatrati supsidijarnim izvorom monetarnog prava.

MEĐUNARODNI IZVORI v Međunarodni izvori monetarnog prava sačinjeni su od raznih konvencija, pravila i drugih dokumenata na međunarodnom nivou, donesenih od strane raznih međunarodnih organizacija , a od kojih su najbitniji slijedeći: a. Ženevska konvencija o čeku, trasiranoj i sopstvenoj mjenici, iz 1930. Godine ; b. Tzv. Haško- Visbyska pravila, iz 1968. Godine ; c. Pravila Međunarodne trgoviske komore, tzv. Jednoobrazna pravila za ugovorne garancije (1978. godine) d. Pravila Međunarodne banke za obnovu i razvoj- IBRD e. Pravila Međunarodnog monetarnog fonda- MMF, te mnogi drugi.

CILJ MONETARNOG PRAVA v Cilj ove grane prave jeste uređivanje pravnog okvira monetarnog sistema svake pojedine države, kako bi se osiguralo sukladno i ispravno fukcionisanje ekonomskih tokova u državi, te u konačnici osigurao stalni ekononmski razvoj. Monetarno pravo to čini posredstvom pravnih normi od kojih je sačinjeno. v Suštinski, mogli bismo reći da se monetarno pravo pojavljuje kao instrument u rukuma države, a kojim država nastoji da postigne ciljeve ekonomske politike i ekonomskog razvoja. Država raspolaže značajnim instrumentarijem postizanja ovih ciljeva, te kroz monetarno pravo koristi ciljeve ekonomske politike, a čiji sastavni dio jesu i ciljevi monetarnokreditne politike. Ciljevi ekonomske politike usmjereni su na porast proizvodnje, porast zaposlenosti, standarda, stabilnost domaće valute i privrednih kretanja, a koji se ostvaruju nizom mjera kao što su fiskalna politika, politika rezervi i slično. Sastavni dio ekonomske politike jeste Monetarno - kreditna politika koju ćemo definirati kao skup pravila, propisa, mijera i instrumenata kojima se u monetarno-kreditnoj sferi društvene reprodukcije reguliše nivo, struktura i dinamika novčane mase, novčana cirkulacija u sferi privrede, nivo, struktura i dinamika kredita, likvidnost privrede, itd. Glavni ciljevi monetarne politike su: ekonomska

MEĐUNARODNO MONETARNO PRAVO v U okviru svake države, postoji zakonsko sredstvo plaćanja, njena moneta, njen nacionalni novac. U domenu međunarodnih ekonomskih transakcija ne postoji međunarodni, svjetski novac. Međutim, u uslovima neophodnosti obavljanja takvih transakcija, neophodno je pronaći neko sredstvo plaćanja. U fukciji toga, kreiran je međunarodni monetarni sistem. v Međunarodni monetarni sistem je okvir u kome se države zadužuju, pozajmljuju, kupuju, prodaju i obavljaju isplate bez obzira na političke granice. Odnosi se na pravila, običaje instrumente, službe i organizacije za sprovođenje međunarodnih plaćanja. v Međunarodno monetarno pravo se prvenstveno odnosi na skup politika, praksi, propisa, mehanizama koji određuju stopu po kojoj se jedna valuta razmenjuje za drugu.

ZLATNI STANDARD v Prvi oblik međunarodnog monetarnog sistema nastao je u drugoj polovini 19. stoljeća. v 1865. godine Evropske države osnovaju Latinsku monetarnu uniju, čiji monetarni sistem je počivao na upotrebi bimetalnih valuta koje su imale međunarodnu prihvatljivost unutar država članica unije. U uslovima bimetalizma, države će uvesti Grešamov zakon (Gresham’s Law) koji je zapravo ekonomski princip koji kaže: “Kada vlada prinudno preceni jednu vrstu novca i podceni drugu, podcenjeni novac će napustiti državu ili se povući iz opticaja u rezerve, a precenjeni novac će preplaviti opticaj”, jednostavnije rečeno: “Loš novac istiskuje dobar ako je njihov kurs određen zakonom”. v U kasnom 19. stoljeću, dolazi do velikog rasta trgovine, što u konačnici rezultira potrebom kreiranja zvaničnog sistema za rješavanje međunarodnih trgovinskih odnosa. Shodno tome, države su utvrđivale nominalnu vrednost svoje valute u zlatu. Na taj način nastaje klasični zlatni standard. v U uslovima ovakvom međunarodnog monetarnog sistema, nije bio potreban nikakav međunarodni, odnosno svjetski novac- tu funkciju je obavljalo

MEĐUNARODNI MONETARNI FOND - MMF v Međunarodni monetarni fond (Internacional monetary fund – IMF) je specijalizirana agencija Ujedinjenih nacija sa sjedištem u Washington-u, koja broji 189 zemalja članica. v Međunarodni monetarni fond posuđuje novac svojim članicama koje imaju problema sa podmirivanjem finansijskih obveza. v Osnovan je na svjetskoj monetarnoj finansijskoj konferenciji, održanoj u period od 1. do 22. jula 1944. godine u Breton Vudsu (Bretton Woods, New Hempsire, SAD), uz učešće 44 zemlje zajedno sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj- IBRD. v Nastao je kao rezultat kompromisa američkog (“Vojlan plan”) i britanskog (“Kejnsov plan”) prijedloga u vidu pravila za regulisanje poslijeratnih međunarodnih monetarnih odnosa.

v Ciljevi Međunarodnog monetarnog fonda su sledeći: 1. Razvijanje međunarodne monetarne saradnje; 2. Olakšavanje širenja i ravnomijeran rast međunarodne trgovine; 3. Rad na stabilnosti kurseva; 4. Pomaganje uvođenja multilateralnog sistema plaćanja; 5. Stavljanje na raspolaganje sredstava Fonda u vidu kratkoročnih kredita zemljama članicama, sa ciljem razvoteže u njihovim platnim bilansima. v Sredstva Međunarodnog monetarnog fonda formiraju se iz sledećih izvora: 1. Uplaćeni kapital u vidu kvota zemalja članica prilikom njihovog stupanja u članstvo Fonda; 2. Povremena zaduživanja Fonda prema suficitarnim zemljama članicama; 3. Prihodi fonda koji potiču od usluga za korišćenje njihovih sredstava od zemalja

v Kvote se određuju prlikom stupanja u članstvo, te čine osnovni element u finansijskim i organizacionim odnosima članice sa Fondom. Visina kvote zemlje članice određuje se u skladu sa njenom međunarodnom ekonomskom pozicijom, i na osnovu formule date prilikom formiranja Fonda, zasnovane na veličini ukupnog nacionalnog dohotka, veličini monetarnih rezervi i vrijednost uvoza i izvoza zemlje. To znači da što je zemlja bogatija to je kvota veća. Kvote se provjeravaju svakih 5 godina i mogu se prema potrebama MMF-a i gospodarskom stanju zemlje povećati ili smanjiti. Svaka zemlja koja stupa u članstvo Fonda, dužna je da uplati iznos ravan njenoj kvoti i to jednu četvrtinu (25%) u rezervnoj aktivi, a ostatak (75%) u nacionalnoj valuti. Veličina kvote je u direktnoj srazmeri sa glasačkom snagom. v MMF je ovšten s kreditorima dogoviriti iznos sredstava, uslove i rokove otplate, zatim tehniku pozajmljivanja u skaladu sa smjernicama pozajmice Fonda. Pritom, neiskorištene kreditne linije ne bi trebalo da prelaze 50 -60 % ukupnih kvota. Tehnika korišćenja sredstava Fonda svodi se na to da zemlja članica može da kupuje ili vuče od Fonda valutu neke druge zemlje za kojom ima potrebu da bi izmirila svoja dugovanja, u zamenu za svoju valutu koju predaje Fondu. Ovakva transakcija je u stvari kratkoročni zajam, s obzirom da zemlja ima obavezu tokom isteka da ponovo proda Fondu prethodno pozajmljenu stranu valutu od Fonda, otkupljujući ponovo svoju ranije datu sopstvenu valutu.

EUROPSKA EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA- EMU v Ekonomska i monetarna unija (EMU) rezultat je postupne gospodarske integracije u EU-u, a podrazumijeva proširenje jedinstvenog tržišta EU-a koje je obilježeno zajedničkim odredbama o proizvodima i slobodnim kretanjem robe, kapitala, radne snage i usluga. Suštinski, ekonomska i monetarna unija znači: a. koordinaciju ekonomske politike među zemljama članicama; b. koordinaciju fiskalne politike među državama članicama; c. neovisnu monetarnu politiku koju vodi Europska centralna banka (ECB); d. uvođenje zajedničke valute u europodručju. v Svih 28 država članica, osim Ujedinjenog Kraljevstva i Danske, mora preuzeti euro nakon najmanje dvije godine sudjelovanja u europskom tečajnom mehanizmu II (ERM II) i ispunjavanja konvergencijskih kriterija. Jedinstvenu monetarnu politiku utvrđuje Europska centralna banka (ECB), a ona se dopunjuje usklađenim fiskalnim i ekonomskim politikama. U EMU-u ne postoji jedna institucija koja je odgovorna za ekonomsku politiku, te se

NASTANAK EMU-A v Na sastanku u Haagu 1969. godine, čelnici država i vlada odredili su novi cilj europske integracije: ekonomsku i monetarnu uniju (EMU). Ugovorom, a na osnovu prijedloga Delorsovog izvješća, utvrđeno je da se EMU uvodi u tri odvojene, ali razvojno povezane faze: 1. Prva faza: (od 1. srpnja 1990. do 31. prosinca 1993. ): slobodno kretanje kapitala među državama članicama; 2. Druga faza: (od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 1998. ): konvergencija ekonomskih politika država članica i jačanje suradnje među nacionalnim centralnim bankama država članica. Usklađivanje monetarnih politika institucionalizirano je uspostavljanjem Europskog monetarnog instituta (EMI), čije su zadaće bile jačanje suradnje među nacionalnim centralnim bankama i provođenje potrebnih priprema za uvođenje jedinstvene valute. Nacionalne centralne banke trebale su u toj fazi postati neovisne; 3. Treća faza: (provodi se od 1. siječnja 1999. ): postupno uvođenje eura kao jedinstvene valute država članica i provedba zajedničke monetarne politike pod okriljem ECB-a. Prijelaz u treću fazu ovisio je o postizanju visokog stupnja trajne konvergencije koja se mjerila prema nizu kriterija utvrđenih Ugovorima. Jedinstvena monetarna politika uvedena je i povjerena Europskom sustavu centralnih banaka (ESCB), koji čine nacionalne centralne banke i ECB.

v Prve dvije faze EMU-a su dovršene, međutim treća se idalje provodi. Načelno to znači da sve države članice EU-a moraju preuzeti euro. v Izuzetak od ovog pravila je učinjen i u slučaju dvije države- članice EU-a, Ujedinjenog Kraljevstva, te Danske, koje su dale su doznanja da ne namjeravaju pristupiti trećoj fazi EMU-a i shodno tome ne žele preuzeti euro. v Glavni organi u Ekonomskoj i monetarnoj uniji su: a. Europsko vijeće - donosi sveukupni politički okvir; b. Vijeće EU-a (Vijeće) - usklađuje planiranje gospodarske politike Europske unije i donosi odluku smije li država članica uvesti euro; c. Euroskupina - koordinira politiku u zajedničkom interesu država članica u europodručju; d. Zemlje članice - donose svoje nacionalne proračune unutar dogovorenih ograničenja u svezi s proračunskim manjkom i javnim dugom te određuju svoje strukturne politike, uključujući tržište rada, mirovinski sustav i tržište kapitala; e. Europska komisija - prati rad i usklađuje međusobnu suradnju različitih igrača; f. Europska centralna banka (ECB) - određuje monetarnu politiku, čiji je primarni cilj održanje stabilnosti cijena; g. Europski parlament - zajedno s Vijećem oblikuje pravni okvir te je odgovorno za

PITANJA 1. Pojam Monetarnog prava? v Monetarno pravo jeste skup pravnih normi kojima je reguliran pravni položaj novčanih, kreditnih, bankarskih i drugih organizacija koje obavljaju poslove s novcem, zatim pravnih normi kojima je reguliran odnos između tih organizacija i organa javnopravnih kolektiviteta ( društveno- političkih zajednica) te, na kraju, pravnih normi kojima je reguliran međusoban odnos ovih organizacija i institucija na jednoj strani i njihov odnos prema drugim pravnim I fizičkim licima na drugoj strani. 2. Pojam bankarskog prava? v Bankarsko pravo možemo definirati kao granu pozitivnog prava koja se sastoji od skupa pravnih normi kojima se uređuju određena pitanja kao što su: osnivanje, status i poslovanje banaka i drugih finansijskih organizacija i njihovi pravni poslovi u vezi sa prometom novca, hartija od vrijednosti i vršenja usluga sa novcem i hartijama od vrijednosti.

PITANJA 3. Pojam monete? v Označavamo domaće novčano važenje, odnosno novčani sistem, stvarna novčana jedinica i dan dospijeća nekog potraživanja. v Monetarna jedinica Bosne i Hercegovine je “Konvertibilna marka” koja se dijeli na stotinu “Feninga”, čiji su simboli “KM”, odnosno “F”.