MONETARNA EKONOMIJA NOVAC I MONETARNI AGREGATI Prof dr

MONETARNA EKONOMIJA NOVAC I MONETARNI AGREGATI Prof. dr. Halil Kalač

NOVAC Šta je novac, kada je nastao i kako se razvijao tokom istorije. U prošlosti je novac bio raznih oblika i od različitih materijala. Trampa. Danas novac je jedino zakonsko sredstvo razmjene roba i usluga. Novac kao opšte sredstvo razmjene i istorijska geneza Geneza nastanka novca se vezuje za grčke gradove Male Azije i Egejsko područje u 7. vijeku prije n. e. U prednovčanoj trgovini prodavci su vrijednost svojih roba saopštavali u specifičnim robama.

Novac iskovan od plemenitog metala zove se moneta. Od druge polovine 20. veka u opticaju isključivo novac od papira i legura. Vrijeme tzv. "zlatni standard", novčanice su se slobodno zamjenjivale za zlato u centralnoj banci. Bretenvudske institucije: MMF i Svetska banka su uticale na odluku da samo dolar stekne odmah status konvertibilne valute Koncept MMF podrazumijeva samo mogućnost zamijene domaćeg za strani novac ali ne i za zlato. Za vrijeme ratova, u logorima su cigarete ratnim zarobljenicima bile novac. U 19. vijeku, novac su, u osnovi, bili srebrni i zlatni novčići (pored zlatnog standarda). Sve su ovo primjeri robnog novca, tj. novca koji se javlja u obliku robe koja ima unutrašnju vrijednost.

Vrste novca Novac koji nema unutrašnju vrijednost naziva se dekretni ili fiat novac. Fiat podrazumijeva naredbu ili dekret, pa se fiat (dekretni) novac uvodi naredbom (dekretom) države. Osim toga, prihvatanje dekretnog novca zavisi i od očekivanja i društvene konvencije. Upotreba novca znatno pojednostavljuje transakcije na tržištu.

Trgovac prodaje robu za novac samo zato što on isti novac koristi da plati ili kupi robu koja mu je potrebna. On takođe može da razmijeni novac za robu i usluge. Shodno tome, novac igra glavnu ulogu i omogućava kontinuirani niz razmjena koja karakterišu tržišnu ekonomiju. Novac ima i druge poželjne karakteristike. Trgovac koji primi vaš novac u zamjenu za robu, ne mora svoj novac odmah da potroši. On može da ga zadrži nekoliko dana ili meseci, ne brinući da će se pokvariti.

Stoga je novac takođe koristan način čuvanja vrijednosti, tj. mehanizam pretvaranja tekućih prihoda u buduće nabavke. Konačno, novac najčešće služi kao mjera vrijednosti, (standard) za poređenje tržišne vrijednosti različitih dobara i usluga. Sve što služi kao sredstvo razmjene, sredstvo očuvanja vrijednosti i kao obračunsko sredstvo, može se smatrati novcem.

Funkcije novca Novac kao: – Sredstvo razmjene – Sredstvo očuvanja vrijednosti i – Obračunska jedinica Da nema novca, kako biste mogli da kupite potrebštine? Novac kao sredstvo razmjene. Tržišna ekonomija

– Novac mora biti fizički prisutan. Novac u funkciji čuvanja vrijednosti – Mehanizam pretvaranja tekućih prihoda u buduće nabavke. Novac najčešće služi kao standard – mjera za vrijednost radi poređenja tržišne vrijednosti različitih roba.

Funkcija novca kao sredstva razmjene polazna je osnova za razvoj svih ostalih funkcija koje novac ima. Da bi obavljao ovu funkciju, novac mora biti fizički prisutan, da bi se vrijednost robe mogla realizovati u novcu. Novac kao sredstvo razmjene predstavlja predmetnu vrijednost koju kupci, kada kupuju robe i usluge daju prodavcima.

Pojava novca je olakšala, ubrzala i učinila efikasnijom razmjenu, jer prodaja nije više uslovljena kupovinom, i obrnuto. Svaki robni proizvonač prvo da proda robu za novac i tako obezbedi potrebna sredstva za kupovinu druge vrste robe, bilo za proizvodnju bilo ličnu potrošnju.

On je potpuno slobodan da bira kada i gde će da obavi drugi dio metamorfoze robe, odnosno da za dobijeni novac kupi drugu robu. Naime, iako niko ne može da proda a da neko drugi ne kupi, niko ne mora odmah da kupi zato što je sam već prodao i niko ne mora da kupi odmah nakon što je prodao.

Proizvođač može, kraće ili duže vrijeme, da zadrži novac koji je dobio prodajom vlastitih proizvoda. Čim vlasnik novca sa njim ne izađe na tržište i ne kupi robu, to znači da neki drugi vlasnik robe neće moći da proda svoju robu, pa ni da se pojavi kao kupac roba drugih proizvonača, što prouzrokuje robno-novčane poremećaje.

Lakoću kojom neka imovina može da se pretvori u sredstvo razmjene, ekonomisti nazivaju likvidnost. U tom smislu, novac je najlikvidnija rasploživa imovina od svih ostalih vrsta imovine. Manje likvidna imovina su hartije od vrijednosti (HOV), kuće, umjetnička djela itd.

Novac kao obračunska jedinica Obračunska jedinica je mjerilo na osnovu kojeg ljudi odrenuju cijene i registruju svoje dugove. Novac kao obračunska jedinica podrazumijeva da se sve prodaje i kupuje za novčane jedinice. Kod nas je standardno sredstvo plaćanja KM.

Jednostavno rečeno, kao obračunska jedinica je najpogodniji novac jer čuva svoju vrijednost kroz vrijeme (ako nema inflacije). Novac je trajan, ne topi se i ne gubi vrijednost prebrzo, tako da trajno može da vrši funkciju obračunskog sredstva.

Novac kao sredstvo očuvanja vrednosti Novac u funkciji sredstava očuvanja vrijednosti predstavlja predmetnu vrijednost koju ljudi mogu da upotrebe za prenos kupovne moći iz sadašnjeg u budući period. U uslovima poremećaja prodaje i kupovine robnih vrijednosti (prodati, a ne kupiti druge robe), novac se povlači iz opticaja i prekida svoje kretanje, odnosno prestaje da funkcioniše kao prometno sredstvo.

Time se novac pretvara u relativno trajnu vrijednost, a njegov vlasnik odlaže kupovine za buduća vremena, odnosno novac se tezauriše. Oblici novca u opticaju: Robni Metalni Papirni Transakcijski novac

Robni novac Zlato i srebro Duvan, pirinač, šećer itd. Oblici novca u opticaju Metalni novac Država vremenom počinje da stavlja znakove na komade zlata kojima garantuje da ti komadi predstavljaju određenu količinu i kvalitet zlata. Moneta predstavlja oznaku za određenu vrstu kovanog novca čiji oblik, kvalitet, težinu i naziv određuje država.

Papirni novac Danas je u opticaju papirni novac koji nije zamjenljiv za zlato. Za nastanak papirnog novca bila je neophodna pojava države koja će snagom prinude garantovati papirni novac kao posrednika u razmjeni robe

Transakcijski novac Novac koji se koristi za transakcije. – Kovani novac – Papirne novčanic – Čekovni računi (to su: depoziti i bankovni novac)

Monetarni agregati Novčani agregati – alternativne mjere novca: Mo M 1 M 2 M 3 i NDA – neto domaće aktiva.

Novčani agregati – alternativne mjere novca: Novac kao sredstvo razmjene omogućava obavljanje transakcija. Stoga je novčana masa, ili monetarna osnova, zbir gotovine u opticaju van banka i bankarskih depozita. Na prvi pogled izgleda jednostavno, ali nije baš tako. Koji bankarski depoziti i zašto baš bankarski depoziti? Naime, savremeni novac predstavlja isprave koje su proglašene zakonskim sredstvom plaćanja.

U monetarnoj oblasti, državu predstavlja centralna banka. Kod nas je to CB i ona vrši funkciju centralne monetarne vlasti Monetarna politika (bavi se određivanjem ponude novca od strane kreatora politike. U Centralnoj banci se sprovodi preko novčanih agregata

Novčani agregati - M Monetarna politika (bavi se određivanjem ponude novca od strane kreatora politike u Centralnoj banci) se sprovodi preko novčanih agregata, i to: (1) M 1 – agregat ili novčana masa u užem smislu reči, (2) M 2 – agregat ili novac u širem smislu reči, (3) M 3 – kao najširi novčani agregat i (4) M 4 ili NDA – neto domaća aktiva.

Novčani agregat – M 1 (a) Gotov novac u opticaju – sastoji iz novčanica i kovanog novca van poseda bankarskog sistema (b) Depozitni novac, – sastoji od: tekućih računa građana i drugih nebankarskih subjekata kod banaka;

– novčanih sredstava na zbirnim računima budžeta; – sredstava izdvojenih na posebnim računima za investicije, finansiranje zajedničke potrošnje, stambenu izgradnju itd. Kreditne kartice su popularno sredstvo plaćanja. – Ljudi koriste kreditne kartice za oko jednu trećinu svih kupovina. – Stanja na kreditnim karticama se moraju refundirati gotovinski ili čekom. Stoga su kreditne kartice samo usluga plaćanja, a ne krajnji oblik plaćanja (firme za kreditne kartice zaračunavaju proviziju i kamatu za ovu uslu-gu).

Novčani agregat – M 1 Kartice same po sebi nisu lager vrijednosti, za razliku od gotovine ili bankovnih računa. Još jedna komponenta osnovnih zaliha novca su putnički čekovi koji se izdaju firmama koje nisu banke (na primer, American Express). – Takvi čekovi se mogu upotrijebiti direktno u tržišnim transakcijama, kao i stari dobri "keš". Zbog toga što se ovakvi računi mogu upotrijebiti direktno u transakcijama na tržištu (bez putovanja u banku), oni se zajedno mogu nazvati prolazni računi

Novčani agregat – M 1 – to je bankovni račun koji omogućava direktno plaćanje trećim licima, na primjer, korišćenjem čeka. S obzirom na to, da se sa prolaznih računa može trošiti kao i gotovina, oni se računaju kao dio zaliha novca. Dodavanjem stanja na prolaznim računima količini novčića i novčanica dobija se ukupna količina raspoloživog novca – tj. osnovne zalihe novca

Novčani agregat – M 1 – (novac u upotrebi + stanja na prolaznim računima, depoziti kod banaka i depozitnih institucija i putnički čekovi). Osnovne zalihe novca se skraćeno zovu M 1. -30% Gotovina -Depozitni novac 70%

Novčani agregat – M 2 (Novčana masa M 1 + novac na dohvat ruke) M 2 pored agregata M 1 sadrži: – ostale depozite po viđenju u domaćoj valuti (ulozi na štednim računima, državni depoziti po viđenju i drugi depoziti po viđenju); – kratko oročeni depoziti (depoziti u novčanicama); – kratkoročne hartije od vrednosti, što obično nazivamo kratkoročni transakcioni depozit.

Novčani agregat – M 3 (M 2 + devizne obaveze prema privrednim subjektima) Obuhvata: – likvidna sredstva M 1 i – novčana sredstva na dohvat ruke M 2 – dugoročne obaveze bankarskog sistema prema nebankarskim subjektima, kao i – kratkoročne i dugoročne devizne obaveze prema domaćim privrednim subjektima. Neto-domaća aktiva – M 4 (novčana sredstva M 3 + neto-devizna pasiva). Obuhvata: – novčani agregat M 3 neto-devizne obaveze bankarskog sistema prema inostranstvu.

Tu spadaju kratkoročne i dugoročne obaveze u devizama prema inostranstvu – (redovni klirinški računi, obaveze po kreditima, oročeni depoziti stranih lica i druge obaveze prema inostranstvu)

REKAPITULAR: Novčani agregati: M 1, M 2, M 3 i M 4 (NDA) M 1 - obuhvata gotovinu i depozite; M 2 - sadrži M 1 i novac nadohvat ruke, odnosno kratkoročne transakcione depozite i HOV;

M 3 se sastoji od M 2 i -deviznih obaveza prema privredi i dugoročni -neto devizne obaveze prema inostranstvu novčanih obaveza, odnosno dugoročnih depozita prema nebankarskim subjektima; M 4 sadrži M 3 i neto devizne obaveze prema inostranstvu.

Poslovi banaka – SEKUNDRNA EMISIJA NOVCA • Finansijski posrednici su institucije kao što su banke, osiguravajuća društva, štedne i kreditne zadruge koje primaju depozite ili novac od jedne grupe svojih komitenata (građana i preduzeća) i

pozajmljuje ih drugoj grupi (građanima i preduzećima) ili kupuju obveznice i akcije. • Banke su glavni izvor bankovnog novca, koji je sastavni dio M 1, ili dio likvidnih sredstava iz M 2

Rezerve i depoziti po viđenju su najvažnije stavke bilansa stanja poslovnih banaka Rezerve i depoziti po viđenju su ključni za bankovnu kreaciju novca. Depoziti po viđenju su plativi na prvi zahtev i stoga mogu biti brzo povučeni kada komitent napiše ček. Rezerve su propisane prema zakonskoj obavezi držanja od strane centralne monetarne vlasti. Banke primaju sredstva depozitara: – Dio tih sredstava drže kao rezerve, – dio za davanje zajmova i – dio za kupovinu HOV. Njihove se obaveze sastoje od depozita po viđenju i sredstava koje su položili građani i preduzeća.

Proces višestrukog kreiranja - umnožavanja novca Banke pretvaraju “rezerve” u bankovni novac. Dvije su mogućnosti:

1. Centralna banka određuje količinu rezervi cjelokupnog sistema poslovnih banaka. 2. Koristeći novčane rezerve kao input, bankovni sistem ih transformiše u mnogo veću količinu bankovnog novca. Gotovina + rezerve (primarni novac) čine ponudu novca pod nazivom višestruka ekspanzija bankovnih depozita.

Kreiranje depozita – novca Novac stvara novac. Banke same kreiraju novac. Dva osnovna principa: – bilansi na prolaznim računima su najveći dio zaliha novca; i – banke kreiraju bilanse prolaznih računa davanjem kredita.

Primjer sekundarne emisije novca: Deponujete 1. 000 eura u Privrednu banku. Kada deponujete gotovinu ili novčiće u banku, vi mijenjate sastav zaliha novca, a ne njegovu veličinu. Šta će Privredna banka uraditi sa vašim depozitom? Banke su tu da bi ostvarile profit, a profit se neće ostvariti samo čuvanjem novca. One mogu zaračunati proviziju na čuvanje, ali ako je ona veoma visoka, vi jednostavno možete povući svoj depozit

Da bi ostvarila dobit od vašeg depozita, Privredna banka će morati da ubaci vaš novac u opticaj. – Ovo znači upotrebu vašeg depozita kao osnove za davanje zajma nekom ko je spreman da plati bankovnu kamatu za upotrebu novca u biznisu ili kupovinu trajnih dobara i sl.

Inicijalni zajam. – Pretpostavimo da je Privredna banka odlučila da dâ na zajam svih 1. 000 € Radiju B, koji želi da kupi novu antenu ali nema dovoljno novca na svom čekovnom računu. – Da bi ipak kupili antenu, Radio B mora dobiti pozajmicu od Privredne banke. Kada Privredna banka odluči da dâ pozajmicu od 1. 000

€ Radiju, to čini kreditiranjem Radija. – Umesto da Radiju dâ 1. 000 €, Privredna banka jednostavno doda 1. 000 € na račun Radija. – Dakle, pozajmica se daje prostim knjigovodstvenim ulazom Ovaj prost knjigovodstveni ulaz je ključ za kreiranje novca. Onog momenta kada se izvrši knjigovodstveni ulaz od 1. 000 € - kreira se novac.

Treba imati u vidu da su prolazni depoziti dio zaliha novca. Jednom kad se na račun Radija ubaci novac, ova firma isti novac može upotrebiti za kupovinu željene antene, bez brige da će otići u minus Korišćenje zajma Delimične rezerve. – Bankovne rezerve predstavljaju samo dio ukupnog depozita �

Moć kreiranja novca leži u bankovnom sistemu, a ne u jednoj jedinoj banci. �Potrebne rezerve (minimum rezervi koje banka mora imati u skladu sa zakonskim regulativama) koje su na primjer jednake 10% od ukupnog depozita, uključujući i onaj dio kreiran kroz pozajmice. potrebne rezerve = minimalne rezerve x ukupan depozit Da bi imala podršku za 2. 000 € depozita, Privredna banka bi morala da zadovolji ovu jednačinu: potrebne rezerve = 0, 10 x 2. 000 € = 200 €.

Višak rezervi. višak rezervi = ukupne rezerve – potrebne rezerve Primjer: depozit Privredne banke od samo 1. 000 € u novcima koje ste vi deponovali. Pretpostavite i regulativu CB za 10% rezervi Rezerve + 100 € Depoziti + 1. 000 €, Zajmovi i investicije + 900 € € Ukupno: + 1. 000 € Banka koja maksimizira profit, pozajmljuje ili investira svaki višak rezervi Tako, ova banka 1 zadržava samo 100 € izvornog novčanog depozita (obavezna rezerva) i pozajmljuje ili investira preostalih 900 €.

Višestruko kreiranje – umnožavanje novca Kada ovih 900 € kreiranih u banci 1, napusti banku naći će se u drugoj banci i započinje lanac ekspanzija kojim se kreira još više novca. Banke druge generacije u inicijalnoj poziciji Rezerve + 900 € Depoziti + 900 € Ukupno: + 900 € Banka kreira dodatni novac po osnovu rezervi, odnosno depozita Rezerve su 10%, a višak rezervi 90% od ukupnih depozita. U obavezne rezerve treba izdvojiti 10% od 900 €, odnosno 90 €. Ostalih 810 € će se koristiti za kredite i investicije.

Završna pozicija banaka druge generacije Novac pozajmljen od Banke 1 Ovaj novac uskoro odlazi u druge banke, koje ponovo pozajmljuju devet desetina od 900 €, te su zajmovi i investicije 810 €, a preostalih 90 € su obavezne rezerve. Dakle, ovih 1. 000 € funkcioniše kroz bankovne depozite, kao obračunski novac, a ne kroz cirkulisanje efektivnog novca od ruke do ruke, i tako stvara 2. 710 € (1. 000 + 900 + 810 €) knjigovodstvenog novca.

Proces višestrukog kreiranja – umnožavanja novca Svaka banka može da upotrijebi višak svojih rezervi da dâ novi zajam. Zajam će završiti kao depozit u drugoj banci. Ove banke će potom imati nešto viška rezervi i kapaciteta za pozajmicu. (Banka broj 2 može da pozajmi 90% od 900 €, odnosno 810 € za zajmove i investicije i 90 € za rezerve itd. )

VJEŽBE

Monetarni multiplikator Proces stvaranja novca se zasniva na umnožavanju ili multiplikaciji primarnog novca kao osnove novčanog sistema. o se odvija kroz kreditne i depozitne operacije poslovnih banaka. Ključne dvije veličine za konačan efekat formiranja ukupne ponude novca su:

1. odnos rezervi banaka prema njenim depozitima, 2. odnos gotovine koju žele da drže privredni i drugi subjekti prema bančinim depozitima. Obe ove veličine utiču na visinu monetarnog multiplikatora (m) koji pokazuje koliko se povećava primarni novac (obeležen sa H) u odnosu na polaznu novčanu osnovu. Ukupna ponuda novca (Ms) ili ukupna masa novca u opticaju dobija se po obrascu: Ms = m x H

Monetarni multiplikator i i novčana masa Novčana masa (osnova) obuhvata gotov novac u opticaju i depozite u bankama. Monetarna baza, koju kreira CB, drži se ili u vidu novca u opticaju ili u obliku gotovinskih rezervi banaka. Budući da su depoziti osnova multiplikacije gotovinskih rezervi banaka, monetarni multiplikator je veći od 1. Pošto novčani multiplikator zavisi od odnosa gotovine i depozita, svako smanjenje gotovine u opticaju, a povećanje depozita kod banaka, kreira više novca.

Monetarna baza se naziva primarnim novcem, ili novcem „velike moći“, pošto se jedan njen dio multiplikuje, jer bankarski sistem kreira dodatne depozite – osnovu komponenti novčane mase. Centralna banka, radi sigurnosti, zahtijeva od svih poslovnih banaka određeni minimum rezervi gotovog novca koji se odredjuje prema visini njihovih depozita. Poslovne banke ne mogu sa svojim rezervama gotovog novca da padnu ispod tog minimuma. �Drugim rečima, Centralna banka može da utiče na proces umnožavanja novca menjajući visinu obaveznih rezervi.

Brzina opticaja novca Ako se osvrnemo na model kružnog kretanja dobara i finansijskih plaćanja u privredi, zapazićemo da omaćinstva na osnovu novčanih dohodaka koje su primila po osnovu rada, zemljišta i kapitalnih dobara, usmjeravaju za kupovinu dobara i usluga od preduzeća. Tim novčanim prihodima, preduzeća su mogla ponovo da kupe inpute proizvodnje i da nastave ciklus proizvodnje (novi reprociklus). U ovom slučaju, novac je omogućio kružno kretanje resursa (inputa proizvodnje), dobara i usluga u privredi

Brzina opticaja novca u funkciji kružnog toka makroekonomskih aktivnosti Stanovništvo, odnosno domaćinstva, troše novac za kupovinu dobara i usluga (novčani tokovi), a preduzeća za kupovinu inputa proizvodnje. Novac se više puta u toku godine upotrijebi za kupovinu i prodaju dobara, usluga i inputa proizvodnje. Banke imaju posredničku ulogu izmjenu svih entiteta u privredi, a brzina opticaja novca pokazuje koliko se puta godišnje obrne novčana masa.

Kvantitativna jednačina novca Korelacionu vezu produkcije i nivoa cijena objašnjava kvantitativna teorija novca, po kojoj nivo cijena varira u direktnoj proporciji sa količinom novca. Na primjer, ako priliv novca raste za 10%, nivo cijena takođe raste za 10%. S druge strane, privredni subjekti koriste novac radi razmjene roba. Ukoliko je veći obim razmjene, potrebno je više novca. Tu vezu između količine novca u opticaju i tržišnih transakcija izražavamo preko kvantitativne jednačine novca, odnosno:

novac x brzina opticaja = transakcije x cijene Mx. V=Tx. P gde je: T – broj razmjena roba i usluga između privrednih subjekata u određenom periodu, obično godinu dana; P – cijene formirane na tržištu izražene u evrima, izraz T x P predstavlja ukupnu vrijednost razmijenjenih roba, izraženu u evrima. M – predstavlja količinu novca u opticaju, a V – brzinu obrta novca u određenom vremenu, obično u godini dana (novac ide iz “ruke u ruku”).

Na primjer: 1 bicikl prodaje se za 400€ i proda se godišnje 5. 000 kom. U ovom slučaju ukupan broj transakcija (T) je 5. 000, a ukupna vrijednost razmjene je • (400 x 5. 000) = 2. 000€ za godinu dana, odnosno:

T x P = 5. 000 kom bicikala godišnje x 400 € = 2. 000€ godišnje. Ako je ukupna masa novca u opticaju 500. 000€, tada je brzina opticaja novca: V = 2. 000€ godišnje/500. 000€ = 4 puta godišnje. odnosno: V T P = ----M Svaka novčana jedinica 4 puta godišnje se obrne da bi se realizovala ukupna vrijednost od 2. 000€, uz ukupnu masu novca od 500. 000€. novac x brzina opticaja = društveni proizvod x cijena M x V = Y x P.

Makroekonomska uloga banaka u privredi Finansiranje ukupne proizvodnje. a) banke prenose novac od štediša na potrošače pozajmljivanjem sredstava (rezervi) koje se drže u depozitu, i b) bankarski sistem kreira dodatni novac davanjem pozajmica preko viška ukupnih rezervi.

Uloga banaka u kružnom toku makroekonomskih aktivnosti Banke pomažu da se ostvareni dohodak, odnosno štednja, preusmjerava od štediša na potrošače. Bankarski depoziti se koriste za davanje pozajmica poslovnim firmama i drugim potrošačima koji žele da troše više novca ili da investiraju. Davanjem pozajmica, banke im pomažu da održe ukupnu potrošnju na višem nivou, odnosno potrebni nivo investicija.

Primarni novac Centralna banka emituje gotov novac (novčanice i kovani novac). Početna masa novca koju emituje Centralna banka predstavlja ponudu primarnog novca

Ukoliko sa Hd obeležimo tražnju za primarnim novcem, onda je tražnja za primarnim novcem jednaka sumi tražnje za gotovinom (CUd) i tražnje za rezervama (Rd), odnosno: Hd = CUd + Rd (Obr. 3)

Tražnja za primarnim novcem Primarni novac Centralne banke Strukturu primarnog novca prikazuje pasiva, koja predočava izvore primarnog novca (gotovinu, depozitni novac, žiro-računi banaka, obavezne rezerve i hartije od vrijednosti), dok aktiva pokazuje kome se i na osnovu kojih poslova emituje primarni novac (krediti bankama, krediti državi, hartije od vrijednosti i neto devizne transakcije).

Da bismo u potpunosti razumjeli obrazac (3) neophodno je razlikovati: tražnju za novcem građana; tražnju za novcem banaka i tražnju za primarnim novcem. Tražnja za novcem građana Građani mogu držati i gotovinu i depozite po viđenju. A koji dio novca će zadržati u gotovini, a koji u depozitima zavisi od obima transakcija nominalnog dohotka (Yn) (veći nominalni dohodak, veći obim transakcija i obrnuto) i visine kamatne stope (r) (povećanje kamatne stope smanjuje tražnju za novcem, i obrnuto).

Prema tome, ukupnu tražnju za novcem možemo prikazati slijedećim obrascem: MD = Yn L (r) – ukupna tražnja za novcem je ekvivalentna tražnji za gotovinom, tražnji za depozitima po viđenju i tražnji banaka za rezervama. Tražnja za novcem banke – Banke svoju tražnju za novcem ispoljavaju prevashodno kroz tražnju za depozitima po viđenju.

– Tražnja za primarnim novcem jednaka je tražnji za gotovinom plus tražnja za rezervama. S druge strane, ponudu primarnog novca određuje CB, ali tako da je ponuda jednaka tražnji novca, odnosno: Hs = Hd

Ponuda primarnog novca CB kontroliše ponudu novca u ekonomiji, potrebno je sagledati monetarnu politiku sa stanovišta: a) operacija na otvorenom tržištu; b) obaveznih rezervi i c) eskontne stope. a) Operacije na otvorenom tržištu. CB mijenja ponudu novca kupnjom ili prodajom obveznica na tržištu obveznica. Ako CB želi povećati ponudu novca u ekonomiji, ona kupuje obveznice i plaća ih kreiranjem novca.

– Porast ponude novca uzrokuje pad kamatne stope. No, ako CB želi smanjiti količinu novca u ekonomiji, ona prodaje obveznice, te povlači novac iz opticaja u zemjenu primarnog novca za obveznice. – Smanjenje ponude novca uslovljava rast kamatne stope. Ove operacije nazivaju se operacijama na otvorenom tržištu, jer se odvijaju na "otvorenom tržištu" obveznica. Aktivu CB čine obveznice koje ona drži u svom portfoliju, dok pasivu čini količina novca u ekonomiji.

Ponuda primarnog novca Bilans stanja CB - Rezultati ekspanzivne monetarne politike a) Aktiva Pasiva b) Aktiva Pasiva Obveznice Gotovina Promjena obveznica + 2 miliona € Promjena novca + 2 miliona € Prikaz Bilans CB i rezultati ekspanzivne monetarne politike Aktivu CB čine obveznice, a pasivu količina novca u ekonomiji (panel a). Operacije na otvorenom tržištu u kojima CB kupuje obveznice i izdaje novac povećava i aktivu i pasivu u istom iznosu (panel b).

a) Operacije na otvorenom tržištu. Pretpostavimo da jednogodišnje obveznice vrijede (državne obveznice ili blagajnički zapisi ili T-zapisi) 1. 000 €, nakon godinu dana. Današnju cijenu obveznice obeležavamo sa PB € (gde eksponent B označava obveznicu – bond).

Znači, ako danas kupite obveznicu i zadržite je godinu dana, stopa prinosa ili povrata na držanje obveznice godinu dana iznosi: (1. 000 € - PB €) / PB €. Dakle, kamatna stopa (prinos ili povrat) na obveznicu određena je P B izrazom: Ako je cijena obveznice (PB) 950 €, kamatna stopa je: 50 € / 950 € = 0, 053 ili 5, 3%. Ako je cijena obveznice (PB) 900 €, kamatna stopa je 11, 1% godišnje. Što je viša cijena obveznice, niža je kamatna stopa. 1. 000 – PB € r = -----------PB €

Današnja cijena jednogodišnje obveznice koja donosi 1. 000 € za godinu dana, određena je relacijom: PB € = 1. 000 € / 1 + r. Dakle, današnja cijena obveznice (PB u €) jednaka je konačnoj isplati podijeljenoj sa 1 plus kamatna stopa. Ako je kamatna stopa pozitivna, cijena obveznice je manja od konačne isplate. Što je viša kamatna stopa današnja cijena je niža.

b) Obavezne rezerve. CB ponudu novca reguliše i preko obaveznih rezervi , propisujući minimalnu količinu rezervi koju su banke obavezne držati u odnosu na veličinu depozita. Ako CB povećava rezerve, banke moraju da drže veću količinu rezervi, i time se automatski smanjuju zajmovi, odnosno ponuda novca.

I obrnuto, smanjenjem obaveznih rezervi, kreiraju se zajmovi i povećava ponuda novca. c) Eskontna stopa. Treći instrument koji koristi CB u regulisanju ponude novca je eskontna stopa. – Reč je o kamatnoj stopi na kredite koje CB daje bankama.

Determinante tražnje i ponude primarnog novca Tražnja za novcem je određena i tražnjom za depozitima po viđenju i za gotovinom. S druge strane, banke su obavezne držati rezerve za pokriće depozita po viđenju. Tražnja za primarnim novcem jednaka je tražnji banaka za gotovinom plus tražnja za rezervama. Ponuda primarnog novca je određena od strane CB, pri kamatnoj stopi kada je ponuda jednaka tražnji. Ukupna tražnja za novcem (gotovina plus depoziti po viđenju), odnosno [(MD = Yn L (r)] predodređena je: – veličinom transakcija nominalnog dohotka (Yn) i – veličinom kamatne stope (r).

Kada je viši obim transakcija i niža kamatna stopa na obveznice i građani će držati više gotovine, i obrnuto. Gotovina je povoljnija za manje transakcije (kao i za ilegalne transakcije – na crno), a čekovi i kartice za veće transakcije, što obezbjeđuje i viši stepen sigurnosti. Za potrebe naše analize pretpostavimo: – da građani drže fiksnu (konstantnu) proporciju u gotovini (c) i – fiksnu proporciju u depozitima po viđenju (1 -c). Ako građani drže 30% svog novca u gotovini, onda je c = 0, 3, a preostali dio od 70% su depoziti po viđenju (1 c) = 70%.

Depozite po viđenju obeležićemo sa Dd (D – depoziti, a d eksponent za tražnju), tako da pomenute dvije tražnje (za gotovinom i depozitima) možemo predstaviti obrascima: CUd = c. MD Tražnja granana za gotovinom Dd = (1 -c) MD Depoziti po viđenju Banke moraju držati veći iznos rezervi, ako je veći iznos depozita po viđenju, i zbog sigurnosti i zbog zakonskih obaveza. – Ako je γ (grčko malo slovo gama) srazmera rezervi koje banka drži po evru, dolaru i dr. valutama,

– R rezerve banke, a – D iznos depozita po viđenju u evru, dolaru i dr. valutama, tada za γ vredi sledeći odnos izmenu R i D: R = γD Shodno prethodnom obrascu i srazmjeri rezervi oko 10%, γ je približno 0, 1. Ako građani žele držati Dd u depozitima, tada banke moraju držati γDd u rezervama. Druga komponenta tražnje za primarnim novcem – tražnja banaka za rezervama: Rd = γ (1 -c)MD

S obzirom na to, da je tražnja za primarnim novcem jednaka sumi tražnje za gotovinom i tražnje za rezervama (Hd = CUd + Rd), možemo zamjenom CUd i Rd njihovih izraza dobiti obrazac: Hd = c. MD + γ (1 -c)MD = [c + γ (1 -c)] MD Zamjenom ukupne tražnje za novcem (MD) dobijamo: Hd = [c + γ (1 -c)] Yn L (r) Ponuda primarnog novca (Hs) određena monetarnom politikom CB i da je CB može mijenjati operacijama na otvorenom tržištu, rezervama ili eskontnom stopom. Uslov ravnoteže je da je ponuda primarnog novca jednaka tražnji za primarnim novcem (HS = Hd). Dobijamo relaciju koja predstavlja jednakost ponude i tražnje primarnog novca: HS = [c + γ (1 -c)] Yn L (r)

Ravnoteža na tržištu primarnog novca i određivanje kamatne stope • Što je veći nivo oportunitetnog troška držanja novca, to će biti manja tražnja novca, i obrnuto. Ravnotežna kamatna stopa r je ona kod koje je ponuda primarnog novca HS jednaka tražnji za primarnim novcem (H d = CU d + R d), odnosno u tački ravnoteže. • Višak smanjuje cijenu obveznica i povećava prinos na obveznice, vraćajući kamatnu stopu na nivo ravnoteže. No, pri smanjenju ponude novca, kriva ponude novca Hs se pomijera ulijevo, javlja se manjak tražnje , prouzrokujući porast kamatne stope.

HVALA NA PAŽNJI !