MOLITVA ZA ISTO SJEANJE Dan sjeanja na Vukovar

MOLITVA ZA ČISTO SJEĆANJE Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju 18. 11.

Djetinjstvo mnogih danas odraslih ljudi bilo je ispunjeno pucnjavom i jekom granata, umjesto smijehom i igrom. Taj dio života, iz kojeg su trebali imati samo lijepe uspomene, sada mnogi pamte kao doba straha i žalosti. Usporedimo naša djetinjstva, prepuna igre i druženja s djetinjstvom ljudi odraslih u progonstvu, mržnji i tjeskobi. . . Zahvaljujući Bogu, većina njih sada živi, radi i funkcionira normalno. Međutim, oni osjećaju možda ne toliko fizičke koliko emocionalne posljedice svega što su vidjeli i proživjeli.

Molimo Te za njih, da pronađu Božje dijete u sebi i prepoznaju priliku da u svojoj sadašnjosti i budućnosti nadoknade „izgubljeno” djetinjstvo, da zaborave sve tužne trenutke i odgajaju svoju djecu učeći ih živjeti prema istinskim vrijednostima, u ljubavi i miru.

U ratu nisu samo ljudi bili ranjavani, nestao je i njihov grad, sav trud uložen u gradnju kuća i ulica… Nestale su sve uspomene koje su ih vezale za vlastiti grad, vlastitu mladost, povijest i kulturu cijelog naroda. Napuštajući ono što je ostalo od njegovog doma, čovjek gazi po vlastitoj muci, radu i odricanju s kojima je isti taj dom i sagradio. Međutim, naučili smo – dok je Vukovaraca, Grad nikada neće nestati.

Pomozi nam, Gospodine, da kao Tvoji učenici uspijemo u naš narod unijeti novu snagu i vjeru u bolje sutra. Molimo Te za sve one čija je vjera bila oslabljena ili uzdrmana u razdoblju rata, da je obnoviš i umnožiš.

Na ljudske emocije uvelike utječu riječi i djela okoline. U ratu je učinjeno i izrečeno mnogo toga što je ostavilo tragove na svima koji su rat proživjeli na bilo kakav način. Nisu to samo metci u fasadi, nego i rane na srcu. Upravo ta djela promijenila su ljude, njihove stavove, osjećaje, i prouzrokovali „unutarnje ratove i nemire“.

Molimo Te, Bože za sve nevine ljude koji su morali imati i još imaju posljedice tog zemaljskog pakla. Sve te površne rane na licu su prolazne, ali one koje su duboko u njima su najveće, one su zapečaćene. Bože, ti ih možeš izliječiti, makar sjećanje na bol ostalo. Molimo Te da izliječiš rane, strahove pretvoriš u pouzdanje, a ratove i oluje stišaš i podariš nam mir.

Ranjeni, u vukovarskoj bolnici, u podrumu… dugi hodnik… ni kraja ni izlaza. U mraku… okovani strahom… A neprijatelj nema ni sućuti ni milosti… Iz dana u dan ranjenika sve više, a prostora, lijekova i nade sve manje… Teško je, ali nemoguće, u tami misliti na svijetlo… Upravo to je znak koliku želju za životom su imali ranjenici, ali i svi prognanici.

Molimo i mi danas za sve one koji su bili još jesu u tami, da svijetlo i nadu pronađu u Kristu koji je Put, Istina i Život i koji nas oduvijek izbavlja iz tame zla i grijeha. Molimo Te za sve one koji i danas osjećaju posljedice tjelesnih i duševnih „ozljeda”, da nauče živjeti s njima i zahvaljivati Tebi za sve što si im u životu podario.

Da ljudi nisu vjerovali da postoji izlaz, vjerojatno mi ne bismo stajali danas ovdje gdje jesmo. Moć molitve i vjere uistinu je velika i toga moramo biti svjesni. Kao što nam kruh daje život tijela, tako nam i molitva daje hranu za život duše. Bogu je sve moguće, sve naše uzdahe čuje, i naš svaki šapat grmljavina Mu postaje. Ove krunice simboli su koliku su ljudi imali nadu i vjeru u spasenje i bolji život.

Molimo Te da sve naše strahove i nesigurnosti pretvoriš u nadu da možemo ustrajno koračati kroz život slijedeći Tvoje korake.

Gradom vlada sablasna tišina između dvaju odjeka udara granate. Osjeća se u zraku ono što vlada u ljudskim srcimatuga, jad, bijeda, iščekivanje, nesigurnost, uznemirenost… Otpalo je lišće ispod otpalih cigli i srušenih krovova … Hladnoća kuca na vrata, ne samo u prirodi, već u samom čovjeku koji polako gubi emocije i postaje hladan kao i kiša , suh ko ogoljena stabla i kuće. Gdje pronaći sklonište, gdje pronaći toplinu, novi početak, novi život? Slična pitanja postavljamo sebi i danas. Možda se ne vide, ali stabla kriju tajnu – pupove lišća kao znak novog početka. Život se ne da zaustaviti. Život je živ. Molimo Te da u svim ljudima probudiš želju za obraćenjem, za novim početkom i novim životom. Obnovi u nama vjeru i ne daj da ikada posumnjamo u snagu Tvoje ljubavi. Osposobi nas da ljubimo jedni druge kao što Ti nas ljubiš - bez granica i prepreka.

Dugujem zahvalnost onima koji su svoje živote predali za budućnost domovine u kojoj mi danas živimo. Nijedan od ovih branitelja nije htio otići i ostaviti svoju obitelj i dom. Svaki od ovih 938 vukovarskih bijelih križeva, a i svih onih križeva koje nosimo u srcima, simbol je odanosti i požrtvovnosti - velikih Božjih darova. Njihov život za naš. Hvala za život.

Molimo za duše svih onih koji su svojim životom platili naše živote i slobodu po uzoru na Isusa Krista, da ih privedeš u svoj počinak. Molimo Te i za sve one koji su ubijali, krali, silovali, vrijeđali, otimali, proganjali… Daj cijelom hrvatskom narodu snage da im oproste sva (ne)djela koja su okaljala ljudsko dostojanstvo, a u njima probudi savjest da shvate što su činili, da se pokaju i upoznaju veličinu Tvoje neizmjerne ljubavi.

Ipak znamo, kad ljudi zatvore vrata, Bog otvori prozor. Pogled prema Nebu, uvijek je otvoren pa snaga, nada, smisao, mogu se s neba liti. Danas nakon dva i pol desetljeća, voljeli bismo reći kako je sve ono što je bilo srušeno, sada ponovno izgrađeno; ono što je izgubljeno, sada prežaljeno ili zamijenjeno; ono zlo što je izgovoreno, učinjeno, sada oprošteno… Ožiljci, posljedice, još postoje. . .

i-portal. com n c u a n o r je http: //v Otvorimo srca za milost opraštanja za učinjeno i izrečeno. OŠIzgradimo Stjepana Radića Bibinje ponovno sve što je srušeno, ali ne zaboravimo je bio i 8. jest Marija VrkićOnoga i Matijakoji Šaravanja, b uz nas od početka. s vjeroučiteljicom Ružicom Anušić Pogledajmo prema Bogu, predajmo mu svoje patnje i boli i dopustimo mu da nas vodi k vječnosti za koju nas je i stvorio.