MODERNE PRAVNE KODIFIKACIJE Doc dr Benjamina Londrc V

MODERNE PRAVNE KODIFIKACIJE Doc. dr. Benjamina Londrc

V. AUSTRIJSKI GRAĐANSKI ZAKONIK 1. Nastanak; 2. Sistem; 3. Izvori; 4. Karakter; 5. Recepcija (Rađen dugo: za vladavine tri cara: Marije Tereze, Jozefa II, Leopolda II i Franza II) Udžbenik: Fikret Karčić, Moderne pravne kodifikacije, Sarajevo, 2006. , str. 43 - 46

1. Nastanak (od 1753 – 1811. ) a) Proces kodifikacije građanskog prava započeo je u Austriji u vrijeme Marije Tereze (1740. -1780. ); b) Nacrt zakona Codex Theresianus – odbijen od strane Carice i njenog imperijalnog savjeta zbog preopširnosti i nejasnoće; c) Nastavak rada na izradi zakonika: novi nacrti publikovani u vrijeme Cara Jozefa II i cara Leopolda II; d) Treća komisije za izradu Zakonika formirana je za vladavine Franza II (1792. -1835. ) - proglašen 1. 6. 1811. , - u Austriji na snazi i danas (uloga Zeillera)

a) Proces kodifikacije građanskog prava započeo je u Austriji u vrijeme Marije Tereze (1740. -1780. ) (1) Godine 1753. formirana je komisija za izradu zakononika: - koji bi važio za sve podanike habsburških nasljednih zemalja i - koji bi, nakon usvajanja, primjenjivali svi državni sudovi; (2) Plan je bio: - da se novi zakonik temelji na pandektnom pravu (usus modernus), a - da koristi prirodno pravo kao dopunski izvor;

b) Nacrt zakonika Codex Theresianus – odbijen od strane Carice i njenog imperijalnog savjeta zbog preopširnost i nejasnoće (1) Rezultat rada prve komisije bio je nacrt zakona poz-nat kao Codex Theresianus - koji je imao sljedeće karakteristike: - pisan je na njemačkom jeziku, - slijedio sistem Justinijanovih Institucija i - predstavljao zapis opšteg prava (Gemeines Rechts) habsburških nasljednih zemalja; (2) Marija Tereza i njen imperijalni savjet odbili su ovaj nacrt iz dva razloga: (a) preopširnosti i (b) nejasnoće, (3) ali, iako su ga odbili, složili su se da predstavlja materijal za jednu buduću kodifikaciju.

c) Nastavak rada na izradi zakonika: novi nacrti publikovani u vrijeme Cara Jozefa II i cara Leopolda II (1) Nova (druga) komisija radi na drugom nacrtu Zako-nika od 1772. do 1786. , - nacrt je publikovan za vrijeme cara Jozefa II, 1786. , - bio je kraći i jasniji nego prethodni, ali je uočeno da je potreban dalji rad na njegovom tekstu; (2) Dalji rad na tekstu zakona nastavljen je u vrijeme Cara Leopolda II (1790. -1792. ); - Leopld II je naredio da se o tekstu budućeg zakonika zatraže mišljenja pokrajinskih vlada, pravnih fakulteta i predstavnika sudstva; - Rezultat je takođe bio zapis pandektnog prava;

d) Treća komisija formirana je za vladavine Franza II (1792. -1835. ) - proglašen 1. 6. 1811. , u Austriji na snazi i danas (uloga Zeillera) (1) Najaktivniji član te komisije bio je Franz von Zeiller, sudija i profesor prirodnog prava na Univerzitetu u Beču; (2) U izradi zakonika Zeiller se najviše oslanjao na učenje prirodnog prava i ideje prosvjetiteljstva; (3) Zakonik je proglašen 1. 6. 1811. u Beču, pod naslovom Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch fur die deutschen Erblander (Opšti građanski zakonik za njemačke nasljed-ne teritorije), skrać. ABGB (kod nas citiran kao AGZ). (4) U Austriji je AGZ na snazi i danas, uz izmjene koje su u međuvremenu izvršene, posebno u oblasti ugovora.

2. Sistem a) Sastavni dijelovi Zakonika (uvod i tri dijela); b) Sadržaj uvoda i prvog dijela (o licima); c) Sadržaj drugog dijela (o stvarima); d) Sadržaj trećeg dijela (lična prava i prava na stvari)

a) Sastavni dijelovi Zakonika (uvod i 3 dijela) - AGZ predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja slijedi sistem Institucija (lica, stvari, tužbe); - Imao je 1502 člana; - Tekst je podijeljen na kraći uvod i tri dijela;

b) Sadržaj uvoda i prvog dijela (o licima) (1) Sadržaj Uvoda: - Daje odgovor na pitanje: šta je građansko pravo). , - Daje njegovo tumačenje i određuje mu važenje; (2) Sadržaj prvog dijela – govori se o licima, uključujući sljedeća pitanja: - pitanje pravne sposobnosti, - pitanja ženidbenog prava, - pitanja odnosa među roditeljima i djecom i - tutorstvo.

c) Sadržaj drugog dijela (o stvarima) (1) Drugi dio govori o stvarima i definiše: - vrste stvari, - realna i personalna prava na stvari. (2) U realna prava na stvari spadaju: posjed, vlasništvo, zalog, služnost, pravo nasljedstva i sl. ; (3) U personalna prava na stvari spadaju: - ugovori (poklon, ostava, posuda, zajam, zamjena, kupoprodaja, nasljedni zakup, usluga za plaću, zajednica dobara, bračni ugovor, ugovori na sreću i sl. ) i - pravo naknade štete;

d) Sadržaj trećeg dijela (zajedničke odredbe za lična prava i prava na stvari) (1) Treći dio posvećen je zajedničkim odredbama za: - lična prava i - prava na stvari. (2) Treći dio ima četiri glave i uređuje pitanja koja se odnose: - na utvrđivanje prava i obaveza, - na preinačenje i prestanak prava i obaveza kao i - na zastarjelost i održaj.

3. Izvori a) Dva glavna izvora: (1) rimsko pravo i (2) prirodno pravo; (korišteni su tako da AGZ sadržajno predstavlja njihovu kombinaciju); b) Primjeri kombinacije rimskog i prirodnog prava: priznaje samo norme unijete u zakon;

a) Dva glavna izvora: (1) rimsko pravo i (2) prirodno pravo - (korišteni su tako da AGZ sadržajno predstavlja njihovu kombinaciju); (1) Rimsko pravo je bilo historijsko nasljeđe njemačkih zemalja, jer se od 1495. primjenjivalo na teritoriji Svetog rimskog carstva; (2) Učenje prirodnog prava bilo je rezultat intelektualnog razvoja Evrope iz doba prosvjetiteljstva;

b) Primjer kombinacije rimskog i prirodnog prava: priznaje samo norme unijete u zakon - Zakonik, npr. ne slijedi učenje prirodnog prava po kome je saglasnost volja dovoljna da prenese vlasništvo nego zahtijeva i neke vanjske forme prenosa. - Pravi razliku između pravnog naslova, koji opravdava sticanje vlasništva i predaje stvari, koja je neophodna za sticanje kao što su to i Rimljani činili). - S druge strane, pod uticajem škole prirodnog prava, isključuje bilo kakvo uvažavanje budućih običajnih normi, te priznaje samo one običajne norme koje su unijete u zakon; - Kako je poznato, škola prirodnog prava učila je da pravne norme treba da budu date i tumačene samo od strane zakonodavca.

4. Karakter a) Kontrakodifikacija Francuskom građanskom zakoniku; b) AGZ nije bio pod uticajem ideja političke demokratije i narodnog suvereniteta (jednakost shvaća kao pravnu jednakost); c) Po svom sadržaju AGZ je više skup principa koje treba primijeniti nego kodeks koji sadrži detaljne i precizne norme; d) Sretan spoj između kritičke racionalnosti i jasnog smisla za tradiciju (jasan, razumljiv, mogao je biti predmet modernog tumačenja); e) Efikasno regulisao odnose kvazifeudalnog društva (uticaj revizionističke austrijske škole prirodnog prava Josefa Ungara)

a) Kontrakodifikacija Francuskom građansk. zakoniku - (1) političko stanje u vrijeme kada je izvršena kodifikacija prava u Austriji: - Austrija i Francuska bili su glavni politički neprijatelji; - Veliki broj Austrijanaca bili su protiv Francuske revolucije i njenih rezultata; - (2) U tom smislu, AGZ može da se posmatra i kao kontrakodifikacija Francuskom građanskom zakoniku;

b) AGZ nije bio pod uticajem ideja političke demokratije i narodnog suvereniteta (jednakost shvaća kao pravnu jednakost) - Poznato je na primjer, da je glavani arhitekta AGZ Franz von Zeiller bio oštar kritičar francuske kodifikacije; - AGZ prihvata učenje o jednakosti ljudi, ali ovu jednakost shvaća kao pravnu jednakost. (tako što npr. smatra da obje strane u ugovorima zakupa i najma, i zakupodavac i zakupac, i najmodavac i najamnik, imaju istu ekonomsku moć i jednaku snagu pregovaranja, što se pokazalo kao netačno).

c) Po svom sadržaju AGZ je više skup principa koje treba primijeniti nego kodeks koji sadrži detaljne i precizne norme. - Među principima privatnog prava koje uspostavlja ovaj zakonik treba spomenuti dva ključna: - (1) princip individualne slobode, koji znači slobodu da se ulazi u pravne odnose na način i u obliku koje zainteresovane strane odrede; - (2) princip konsenzusa, koji znači da se promjene u pravnoj situaciji mogu postići samo saglasnošću stranaka;

d) Sretan spoj između kritičke racionalnosti jasnog smisla za tradiciju (jasan, razumljiv, mogao biti predmet modernog tumačenja) (1) Taj sretan spoj sastavljači AGZ postigli su, oslanjajući se: - s jedne strane na rimsko pravo (koje je od 1495. predstavljalo osnovu opšteg prava Svete rimske imperije) i - s druge strane, oslanjajući se na prirodno pravo (Konrad Zweigert i Hein Kofz); (2) Takav spoj je dozvoljavao pravnicima da popunjavaju praznine, bio jasan, razumljiv i mogao biti predmet moder-nog tumačenja. (Tako je naprimjer, 1867. liberalna većina u austrijskom parlamentu isključila kanonsko pravo iz porodične sfere, dok je područje ekonomskih odnosa otvoreno za razvijajuće buržoaske odnose). i

e) Efikasno regulisao odnose kvazifeudalnog društva (uticaj revizionističke austrijske škole prirodnog prava Josefa Ungara) (1) Gotovo pola stoljeća od donošenja, zakonik je efikas-no regulisao odnose kvazifeudalnog društva. (2) Josef Unger: polovinom 19. st. vodeća ličnost revizionističke austrijske škole prirodnog prava je: -uticao na austrijske sudove da započnu modernu i liberalnu interpretaciju AGZ. - krajem 19. st. imenovan u komisiju za reviziju AGZ. - pod njegovim uticajem i uticajem Njemačkog građan-skog zakonika iz 1900. , donijete su 1914. - 1916. glavne izmjene ovog zakona u obliku tri novele).

5. Recepcija - AGZ je primjenjivan u zemljama Austrijske carevine (kako se ova zemlja zvala nakon 1804. ), odnosno Austro-Ugarske Monarhije (kako se zvala nakon 1867. ); - Primjena AGZ bila je protegnuta na sljedeće zemlje: Lihtenštajn, Mađarsku, Hrvatsku, Slavoniju, Vojvodinu i Banat (od 1853. ), te na krajeve koji će kasnije postati Rumunija, sve dok u njima nije 1865. uveden zakonik urađen po uzoru na francuski Code Civil; - U Bi. H ovaj zakonik je tokom austrougarske uprave imao značaj pomoćnog pravnog izvora; - Nakon raspada Austr. -Ugar. , 1918. , AGZ se primjenjivao u zemljama nasljednicama u centralnoj i jugoistočnoj Evr. , sve do uvođenja socijalističkih režima;

Vježba 1

AUSTRIJSKI GRAĐANSKI ZAKONIK

Podsjetimo: Kodifikacija privatnog prava, odnosno AGZ sastoji se iz 1502 člana, podijeljen je na kraći uvod i tri dijela. Uvod: govori šta je to građ. pravo uopšte, njegovom tumačenju i važenju. Prvi dio: govori o licima, uključujući pitanje pravne sposobnosti, ženidbenog prava, odnosa među roditeljima i djecom i tutorstvo. Drugi dio: govori o stvarima, uključujući pitanja definicije stvari, vrste stvari, realna i personalna prava na stvari. U realna prava na stvari spadaju: posjed, vlasništvo, zalog, služnost, pravo nasljedstva i sl. U personalna prava na stvari spadaju: ugovori (poklon, ostava, posuda, zajam, zamjena, kupoprodaja, nasljedni zakup, usluga za plaću, zajednica dobara, bračni ugovori, ugovori na sreću i sl. ) i pravo naknade štete.

PRVA GLAVA - O pravima koja se tiču ličnih svojstava i odnosa - Lična prava: čl. 15. Lična prava ili se tiču ličnih svojstava ili odnosa, ili se osnivaju na porodičnim odnosima.

Iz karaktera ličnosti. Urođena prava 16. Svaki čovjek ima urođenih prava, koja se samim razumom poznaju, i stoga se ima kao lice smatrati. Ropstvo ili podložništvo i vršenje vlasti, koja bi se na to odnosila, u ovim zemljama nije dopušteno. 17. Ono što se slaže sa urođenim prirodnim pravima smatra se da postoji dotle dok se ne dokaže zakonito ograničenje ovih prava. 18. Svako je sposoban pod zakonom propisanim uslovima za pribavljanje prava. 19. Svakome koji drži da je u svome pravu povrijeđen, slobodno je tužiti se zakonom određenim vlastima. Ko se, obilazeći vlast, samopomoću posluži, ili ko prekorači granice nužne odbrane, odgovoran je za to.

20. I o takvim pravnim poslovima, koja se tiču državnog poglavara, ali se odnose na njegovu privatnu imovinu, ili na načine pribavljanja, ustanovljene u građanskom pravu, sude sudske vlasti po zakonima.

Lična prava 21. Ona lica koja usljed maloljetstva, duševnih bolesti, ili usljed drugih okolnosti, nisu sposobna da sama vrše svoje poslove kao što treba, stoje pod osobenom zaštitom zakona. Tu dolaze: djeca, koja nisu navršila sedmu godi-nu života, nedorasli, koji nisu navršili četrnaestu, malo-ljetnici koji nisu navršili dvadeset i četvrtu godinu života. Dalje: bjesomučni, ludi, slaboumni, koji su ili sasvim lišeni razuma, ili najzad nisu u stanju da shvate posljedice svojih postupaka, zatim: ona lica kojima je sudija kao oglaše-nim raspikućama zabranio dalje rukovanje sopstvenom imovinom, i najzad odsutnici i opštine.

22. I sama nerođena djeca imaju pravo na zaštitu zakona od trenutka svog začeća. Ukoliko se radi o njihovim, a ne o pravima trećih, ona se smatraju kao rođena, ali mrtvo rođeno dijete u pogledu prava, koja su mu zadržana za slučaj da se živo rodilo, smatra se kao da nikad nije ni bilo začeto. 23. U slučaju sumnje: da li je dijete živo ili mrtvo rođeno pretpostavlja se prvo. Ko protivno tvrdi, mora to dokazati.

Iz odnosa građanstva 28. Potpuno uživanje građanskih oprava pribavlja se građanstvom. Djeca austrijskog građanina samim svojim rođenjem zadobijaju građanstvo u ovim nasljednim zemljama. 29. Stranci pribavljaju austrijsko građanstvo stupanjem u kakvu javnu službu (otpočinjanjem kakve radnje, za čije je obavljanje potrebna stalna nastanjenost u zemlji); neprekidnim, punim desetogodišnjim stanovanjem u ovim zemljama, ali pod uslovom da stranac za sve ovo vrijeme nije bio kažnjen zbog zločinog djela.

30. I bez otpočinjanja kakve radnje ili zanata, i prije isteka deset godina, može se tražiti građanstvo kod političkih vlasti, i one ga mogu podariti, pošto ispituju imovno stanje, tekovinsku sposobnost i moralno ponašanje molioca. 31. Austrijsko građanstvo ne pribavlja se prostim držanjem ili privremenim uživanjem kakvog poljskog imanja, kuće ili zemljišta, otvaranjem kakve trgovine, fabrike ili učešćem u kakvoj trgovini ili fabrici, bez lične nastanjenosti u jednoj od ovih zemalja. Kako se gubi građanstvo? 32. Gubitak građanstva usljed iseljavanja ili udajom građanke za stranca određuju zakoni o iseljavanju.

Prava stranaca 33. Stranci imaju uopšte ista građanska prava i obaveze kao i domoroci, ako se za uživanje ovih prava izrično ne traži svojstvo građanina. Takođe moraju se stranci, ako hoće da uživaju podjednaka prava sa građanima, u sumnjvim slučajevima dokazati, da država, čiji su oni građani, u pogledu prava, o kome je riječ, postupaju sa austrijskim građanima isto onako kao i sa svojima. 34. Lična sposobnost stranaca za preduzimanje pravnih poslova ima se uopšte cijeniti prema zakonima mjesta, kojima stranac po mjestu svog prebivanja, ili ako on nikakvog pravog mjesta prebivanja nema, po svom rođenju kao podanik podliježe, a ukoliko za pojedine slučajeve nije u zakonu drugačije naređeno.

35. Posao preduzet od stranca u ovoj državi, kojim on drugima daje pravo, ne obavezujući i ove uzajamno, ima se cijeniti ili po ovom zakonu, ili pak po onome, kome stranac kao podanik podliježe - sve po tome koji je zakon pogodniji za važnost i ispravnost posla. 36. Ako stranac u ovoj državi zaključi sa austrijskim građaninom posao, koji uzajamno obavezuje obje strane, o njemu će se suditi bez izuzetka po ovom zakoniku. Ukoliko pak stranac sa strancem posao zaključi, sudiće se po ovom zakoniku samo onda ako se ne bude dokazalo, da se pri zaključenju posla gledalo na neko drugo pravo.

37. Ako stranci sa strancima, ili sa podanicima ove drža-ve, u inostranstvu pravne poslove poduzimaju, ovi se cijene prema zakonima mjesta, gdje je posao zaključen osim ako se jasno vidi da se pri zaključenju posla uzelo u osnov neko drugo pravo, i ako se o tome ne protivi propis ovog zakona. 38. Poslanici, javni otpravnici poslova i lica, koja su u njihovoj službi, uživaju povlastice priznate u međunarodnom pravu i u javnim ugovorima.

Sticanje / uživanje građ. prava FGZ i AGZ FGZ 7. Vršenje građanskih prava je neovisno od statusa građanina, koji se samo stiče i čuva u skladu s ustavnim pravom, AGZ 28. Potpuno uživanje građanskih prava pribavlja se građanstvom. Djeca austrijskog građanina samim svojim rođenjem zadobijaju građanstvo u ovim nasljednim zemljama. FGZ 10. Svako dijete rođeno od strane Francuza u nekoj stranoj zemlji je Francuz. Svako dijete rođeno od strane Francuza koji je izgubio francuski status, može u svako doba ponovo zadobiti ovaj status u skladu sa formalnost. propisanim u članu 9.

Kako se pribavlja (stiče) pravo građanstva po AGZ (uslovi)? Čl 29 Stupanjem u javnu službu (otpočinjanje kakve radnje za čije obavljanje je potrebna stalna nastanjenost u zemlji) nastanjenjem u zemlji, pod uslovom 10 -godiš-njeg neprekidnog stanovanja u zemlji i nekažnjavanja za krivična djela „neprekidnim punim 10 -godišnjim stanovanjem u ovim zemljama, ali pod uslovom da stranac za sve ovo vrijeme nije bio kažnjen zbog zločinog dela“ Čl. 30. odobrenjem od političkih vlasti i bez obavljanja javnih službi, odnosno desetogodišnjeg stanovanja u zemlji, koje se odobrava nakon ispitivanja imovinskog stanja, tekovinske sposobnosti i moralnog ponašanja molilac;

31. Austrijsko građanstvo se ne pribavlja prostim držanjem ili privremenim uživanjem kakvog poljskog imanja, kuće ili zemljišta, otvaranjem kakve trgovine, fabrike, ili učeš-ćem u kakvoj trgovini ili fabrici, bez lične nastanjenosti u jednoj od ovih zemalja. FGZ 11. Stranac će uživati u Francuskoj ista građanska prava koja su ili će biti data Francuzima putem ugovora sa državom kojoj taj stranac pripada.

AGZ 33. Stranci imaju uopšte ista građanska prava i obaveze kao i domoroci, ako se za uživanje ovih prava izrično ne traži svojstvo građanina. Takođe moraju se stranci, ako hoće da uživaju podjednaka prava sa građanima, u sumnjvim slučajevima dokazati, da država, čiji su oni građani, u pogledu prava, o kome je riječ, postupaju sa austrijskim građanima isto onako kao i sa svojima. FGZ kao i AGZ podrazumijevaju mogućnost uživanja građanskih prava strancu, na osnovu odobrenja vlade o ustanovljenju prebivališta u Francuskoj, koja će trajati sve dok stranac boravi u njoj.

FGZ predviđa da stranac rođen u Francuskoj može tražiti status Francuza „tokom godine koja nastupi nakon stjecanja punoljetstva, ukoliko boravi u Francuskoj i izjavi namjeru da ustanovi domicil u ovoj zemlji, a u slučaju da boravi u nekoj stranoj zemlji da garanciju da će ustano-viti domicil u Francuskoj i učiniti to u roku od godine, koja se računa od datuma takve izjave. “(član 9) Austrijski građanski zakon ne predviđa mogućnost sticanja građanstva bez nastanjenja u zemlji osim u slučaju odobrenja od vlade.

Gubitak građanstva i građanskih prava: (AGZ/FGZ) Oba zakona predviđaju kao razloge za gubitak statusa građanstva, iseljav. iz zemlje i udaju građanke za stranca; AGZ 32. Gubitak građanstva usljed iseljavanja ili udajom građanke za stranca određuju zakoni o iseljavanju. FGZ 17. Status Francuza će se izgubiti: (1) naturalizacijom u stranoj zemlji; (2) prihvatanjem, bez saglasnosti vlade, javnih zaposlenja od strane neke strane sile; (3) ulaskom u neko strano udruženje koje zahtijeva razliku na osnovu rođenja; (4) ukratko, svakim naseljavanjem u stranoj državi bez namjere povratka. 18. Francuz koji je izgubio svoj francuski status može ga u svakom momentu ponovo steći povratkom u Francusku uz suglasnost vlade, izjavljujući istovremeno svoju namje-ru da se tu nastani i odbacujući svaku distinkciju koja je nespojiva sa zakonima Francuske.

Pravni poslovi sa strancem AGZ/FGZ U pogledu prava i odgovornosti stranaca za preuzimanje obaveza u pravnim poslovima, prema AGZ zakoniku cijeni se „prema zakonima mjesta, kojima stranac po mjestu svoga prebivanja, ili ako nikakvog pravog mjesta prebivanja nema, po mjestu svog rođenja kao podanik podliježe, a ukoliko za pojedine slučajeve nije u zakonu drugačije naređeno“(član 34) FGZ podrazumijeva da sklapanje ugovora između stranca i Francuza u stranoj zemlji podrazumijeva primjenu pravila ovog zakonika i utuživost pred francuskim sudovima 14. Stranac, iako ne boravi u Francuskoj, može se optužiti pred francuskim sudovima radi izvršenja ugovora koji je sklopio s Francuzima u nekoj stranoj zemlji

15. Francuz može biti pozvan pred francuski sud za ugovore koje je sklopio u stranoj zemlji sa strancima, dok AGZ za sklapanje ugovora u inostranstvu podrazumijeva primjenu zakona mjesta, gdje je posao zaključen, osim ako se u skladu sa tim zakonom uzelo za osnov neko drugo pravo AGZ, čl. 37. Ako stranci sa strancima, ili sa podanicima ove države, u inostranstvu pravne poslove poduzimaju, ovi se cijene prema zakonima mjesta, gdje je posao zaključen osim ako se jasno vidi da se pri zaključenju posla uzelo u osnov neko drugo pravo, i ako se o tome ne protivi propis ovog zakona.

Vježba 2

1. Uporedite položaj stranaca prema Franc. i Austrijskom građanskom zakoniku. Prema Francuskom građanskom zakoniku, stranci u Francuskoj imaju isti položaj kao i Francuzi koji borave na teritoriji države kojoj taj stranac pripada. Ukoliko je stranac učinio neko krivično djelo ili nepravdu prema Francuskom građaninu ili prema samoj državi, može se optužiti pred francuskim sudom, iako ne boravi u ovoj zemlji. Strancima koji se opredijele ustanoviti domicil u Franc. , te strankinjama koje se udaju za Francuza, biće date sve privilegije koje imaju i sami Francuzi, sve dok borave unutar njenih granica (redom: članovi 11, 14, 13 i 12. Francuskog građanskog zakonika).

Austrijski građanski zakonik sa druge strane nije bio rigorozan kao Francuski. Stranci su uživali ista prava kao i domoroci, dakle - njihov položaj je bio dosta bolji od onog u Francuskoj. Jedino su u sumnjivim slučajevima morali dokazati da njihova država postupa prema građanima Austrije koji borave u matičnoj zemlji stranca jednako kao i prema svojim građanima. Oni automatski stupanjem u javnu službu mogu pribaviti austrijsko građanstvo, ili ga jednostavno zatražiti od političkih vlasti.

Neke poslove stranac je mogao obavljati pod okriljem drugog, za njega pogodnijeg zakona za važenje i ispravnost tog posla, ukoliko je ovaj sklopljen takođe sa strancem. Ukoliko je posao sklopljen između stranca i austrijskog građanina u inostranstvu, gledat će se na zakone mjesta u kojem je sklopljen pravni posao. O položaju i pravima stranaca - redom: članovi 33, 29, 30, 35 i 36. Austrijskog građanskog zakonika.

2. Pod kojim uslovima se nestalo lice može proglasiti umrlim prema Austrijskom građ. zakoniku? Okolnosti koje su povod za proglašenje nestalog lica umrlim su: (1) nestalo lice je staro najmanje 80 godina, i o njegovom mjestu prebivališta se ne zna ništa najmanje 10 godina; (2) o nestalom licu se ne zna ništa najmanje 30 godina; (3) nestalo lice je u ratu bilo teško ranjeno, ili je sudjelovalo u pomorskom saobraćaju kada je prevozno sredstvo pretrpjelo brodolom, ili je bilo u nekoj drugoj bliskoj smrtnoj opasnosti, i od toga su prošle najmanje 3 godine, kako se i vidi iz člana 24. Austrijskog građanskog zakonika.