MODERNE PRAVNE KODIFIKACIJE Doc dr Benjamina Londrc I

MODERNE PRAVNE KODIFIKACIJE Doc. dr. Benjamina Londrc

I. KODIFIKACIJA: KONCEPT I HISTORIJA Pitanja; 1. Pojam kodifikacije, 2. Ciljevi kodifikacije, 3. Uslovi i faktori koji pomažu kodifikaciju;

1. Pojam kodifikacije

a) Šta je kodeks (lat. Codex)? Kao zbirka pravila o ponašanju i postupcima, ma tri osnovna značenja: (1) Najstariji oblik knjige, (2) Zakonik, (3) Pravni zbornik,

b) Šta znači pojam kodificirati? 1. Pojam kodificirati vuče korijene iz dvije riječi: (a) lat. codex - zakonik, (b) facere - činiti, praviti, sastavljati zakonik (ili: zbornik zakona);

c) Šta je kodifikacija, a šta kodifikator? 1. Kodifikacija znači: (a) Pribiranje pojedinačnih zakona i njihovo sređivanje i unošenje u jedno jedinstveno sistematsko djelo; (b) Ukupnost zakona, pravnih normi, pravila radi lakšeg snalaženja u materiji, radi preglednosti, kriterija jedinstva i sl. 2. Kodifikator: n. lat. sastavljač zakona ili zbornika zakona (Hamurabi, Justinijan, Napoleon)

d) Defincija kodifikacije i kodeksa (ili zakonika) Kodifikacija je: "proces u kome najviši politički autoritet u jednoj političkoj jedinici unosi u pravni sistem te jedinice: jedinstven, novoosmišljen i pravno obavezujući zakonik". Temelji se na uvjerenju da je moguće dati koherentnost, t. j. unutrašnju usklađenost cjelini pravnih normi koje će nadživjeti političke okolnosti u kojima su te norme formulisane; Zakonik ili kodeks je: cjelina pravnih normi koje obuhvataju sve ili većinu aspekata određene pravne oblasti ili grane, kao što je građansko, krivično, procesno pravo i sl. ).

e) Glavni dijelovi ili tehnički aspekti kodeksa (naslov, kolekcija teksta, tabela sadržaja) a) Naslov daje kodeksu politički i pravni identitet (indicira pravnu oblast u kojoj je kodifikacija izvršena (npr. Francuski građanski zakonik); b) Kolekcija teksta (to je cjelina skupljenih normi, kodek-si su susistemska i tematska djela, kolekcija je glavni dio kodeksa); c) Tabela sadržaja: pokazuje kako je sadržaj kodeksa organizovan u hijerarhijski sistem pravnih normi, koji se temelji na principu nadređenosti, omogućava čitaocu kodeksa da razlikuje suštinsko od sporednog, opšte od posebnog, pravilo od izuzetka.

3. Ciljevi kodifikacije

a) Ujednačenje ili unifikacija prava i dokida-nje pravnog partikularizma i neujednačenosti prava na određenoj teritoriji (1) Kad je određeni pravni sistem neujednačen i kad različiti pravni propisi važe za iste ili slične situacije u kojima se nađu pravni subjekti na određenoj teritoriji, onda se kodifikacija prava pojavljuje kao efikasan način da se takvo stanje ukine (prevaziđe). (2) Kodifikacija je, dakle, sredstvo: - kojim se efikasno dokida pravni partikularizam ili - kojim se efikasno dokida neujednačenost prava na datoj teritoriji.

b) Pojednostavljivanje pronalaženja primjenjive pravne norme u datom slučaju - Ako se određeni pravni sistem zasniva na brojnim i raznovrsnim izvorima, onda se pravni subjekti susreću sa teškoćama pronalaženja pravne norme koja reguliše dati slučaj; - Pošto kodeks u sebi sadrži sve primjenjivo pravo u datoj pravnoj oblasti ili grani, kodifikacija je efikasno sredstvo, za pronalaženje primjenjve pravne norme u datom slučaju;

c) Glavni oblici kodifikacije: reformne i konstantne (1) Proces kodifikovanja prava u jednoj zemlji može biti dobra prilika: da se pravo te zemlje promijeni ukoliko se smatra da je to pravo zastarjelo. (2) U tom pogledu razlikuju se: a) Reformne kodifikacije: kad se, pored postojećeg prava na određenoj teritoriji unose i novi koncepti i nove pravne norme – dakle, inovacija ili zamjena pravnog sistema; b) Konstantne kodifikacije: promjena isključivo postojećeg prava na određenoj teritoriji;

a)Tri ključna uslova moraju se ispuniti da bi moglo doći do kodifikacije u datom prav-nom sistemu - (1) Prvo, potrebno je da postoji visoko uvažavanje koncepta pisanog prava. (To znači da nosioci vlasti smatraju da je pisano, a ne, npr. , nepisano, pravo odgovarajuće sredstvo za održavanje reda u društvu); -(2) Drugo, potrebno je da u datoj političkoj jedinici postoji visoka koncentracija vlasti. (Zakonodavna vlast ne smije biti podijeljena između većeg broja divergentnih faktora); -(3) Treće, potrebno je da postoji visoki politički autoritet koji ima volju da nametne kodifikaciju.

b) Faktori koji mogu djelovati u korist kodifik. (kad se steknu gornja 3 usl. , onda 5 faktora – djeluje u korist kodifikacije) -(1) Postojeće pravo je haotično i teško se pronalazi primjenjiva norma. (npr. , pravo je sadržano u različitim izvorima, nije napisano ili je protivrječno); -(2) Postojeće pravo nije u skladu sa radikalnim promjena-ma koje su se desile u društvu. (npr. , revolucija); -(3) Postojeće pravo je u cjelini zastarjelo, te pravne norme ne izražavaju kulturu datog društva; -(4) Postoji ranija kodifikacija kao kulturno relevantan mo-del za narod te političke jedinice. (npr. , narodi koji su pod kulturnim uticajem države koja ima kodifikaciju inkliniraće prema slijeđenju tog modela). -(5) Postoje pravnici koji su spremni da igraju ulogu u izradi kodeksa i oni su u tom poslu nezamjenjivi;