MIRNO REAVANJE RADNIH SPOROVA Kultura kompromisa uopte a

  • Slides: 15
Download presentation
MIRNO REŠAVANJE (RADNIH) SPOROVA

MIRNO REŠAVANJE (RADNIH) SPOROVA

Kultura kompromisa uopšte, a pogotovo u odnosu poslodavac radnik, nije na visokom nivou u

Kultura kompromisa uopšte, a pogotovo u odnosu poslodavac radnik, nije na visokom nivou u Republici Srbiji i potrebno je uložiti značajan trud da postojeći mehanizmi dopru do potencijalnih korisnika. Tranzicija i privatizacija su već preko dve decenije „alibi“ kršenja svih ljudskih prava, uključujući radna i socijalna prava. Sve zemlje tranzicije su u procesu uspostavlja njanove pravne regulative primerene novim društvenim odnosima, gde spada i pravna regulativa radnih i socijalnih prava, koristili iskustva i zakonska rešenja ekonomski i tehnološki razvijenih zemalja Evrope. Međutim, tako se javljao veliki raskorak između pravnih stan darda i realnog stanja radnih i socijalnih prava. Sudeći po svom formalnom izgledu, pravni okvir Republike Srbije kreće se već dvadesetak godina, putem evropskih integracija. Međutim, puko preuzimanje rešenja iz pravnih sistema zemalja razvijenog Zapada, najpre zemalja EU, zaslužuje i nailazi na kritički osvrt. Presađivanje („pravni transplanti“) pravnih pravila drugih kultura koji nemaju koren u kulturi našeg društva, a time ni pretpostavki za uspešno funkcionisanje, te u vezi s tim slabost postojećih institucija i nekritičko presađivanje ili kalemljenje institucija iz drugog okruženja, imaju slabe garancije uspeh.

Nesporno je da je u Republici Srbiji prisutna višedecenijska pravna nesigurnost i izvesno je

Nesporno je da je u Republici Srbiji prisutna višedecenijska pravna nesigurnost i izvesno je da će nepopularne, ali nužne i bolne redukcije radnih i socijalnih prava, dodatno zaoštriti odnose zapsoleni poslodavac država. Pravo na suđenje bez nepotrebnog odlaganja ili pravo na rešavanje pravne stvari u razumnom roku, što se pojmovno najčešće određuje kao „Pravo na suđenje u razumnom roku“ jemči Ustav u okviru zagarantovanog Prava na pravično suđenje, čl. 32. , st 1. : Svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Međutim, iako radni sporovi spadaju u prioritete, čl. 438 ZPP propisuje izričito U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito prilikom određivanja rokova i ročišta, sud posebno vodi računa o potrebi hitnog rešavanja radnih sporova, oni traju godinama i neretko završavaju u Strazburu, pred Evropskim sudom za ljudska prava. Broj predstavki je u periodu od 2011 do 2013. godine porastao 300 puta, ima ih preko 12. 500, a samo tokom 2012 godine Srbiji je naloženo da isplati 1, 6 miliona evra na ime naknade štete. Verujemo da će dvogodišnji period, 2013 2015. godine, biti bolji.

Mirno, vansudsko rešavanje sporova predstavlja potencijal koji zaslužuje sistemsku podršku kako bi u budućnosti

Mirno, vansudsko rešavanje sporova predstavlja potencijal koji zaslužuje sistemsku podršku kako bi u budućnosti doživeo potpunu afirmaciju. Razlozi su, s jedne strane, u prednostima koje ima vansudsko alternativno rešavanje sporova: dobrovoljnost, nepristrasnost, zasnovanost na toleranciji, kulturi kompromisa i dijaloga, rešenje prihvatljivo za obe strane, fokus na tačke slaganja, brzina, ekonomičnost i efikasnost, itd. , a sa druge u „manama“ sudskog postupka: statičnost, formalnost, sudski postupci dugo traju, produbljivanje sukoba i nedobrovoljnost u izvršavanju presude, gubitak poverenja u pravosuđe, visoki troškovi sudskih taksi i zastupanja

Prednosti mirnog rešavanja sporova vs. „Mane“ sudskog postupka Hitnost, brzina sudski postupci dugo traju

Prednosti mirnog rešavanja sporova vs. „Mane“ sudskog postupka Hitnost, brzina sudski postupci dugo traju Dobrovoljnost Nepristrasnost Počinju tužbom, bez dobrovoljnosti, izostanak ima negativne posledice (presuda zbog izostanka) i fleksibilnost nedobrovoljnost u izvršavanju presude ekonomičnost Kruti, formalni, statični Poverljivost Visoki troškovi sudskih taksi i zastupanja Kompromis i dijalog, rešenje prihvatljivo za obe strane, fokus na tačke slaganja produbljivanje sukoba Gubitak poverenja u pravosuđe Efikasnost

Najpre, prema Zakonu o radu, zaštitu svojih pojedinačnih prava, zaposleni mogu ostvariti i u

Najpre, prema Zakonu o radu, zaštitu svojih pojedinačnih prava, zaposleni mogu ostvariti i u postupku tzv. „unutrašnje arbitraže“ koja je regulisana odredbama čl. 194. Naime, opštim aktom i ugovorom o radu može se predvideti postupak sporazumnog rešavanja spornih pitanja između poslodavca i zaposlenog. Sporna pitanja rešava arbitar koga sporazumom određuju strane u sporu iz reda stručnjaka u oblasti koja je predmet spora. Navedeno predstavlja pokušaj unutrašnjeg rešavanja spornog pitanja između poslodavca i zaposlenog, bez prepuštanja tog rešavanja subjektima van poslodavca, zbog čega se ovaj vid zaštite pojedinačnih prava naziva „unutrašnja arbitraža“, dok je „spoljna rabitraža“ je postupak mirnog rešavanja individualnog radnog spora koji regulisan odredbama ZMRRS. U pitanju je zakonska mogućnost, tj. navedena norma nema prinudni karakter, te zaposleni i poslodavac mogu, ali ne moraju, da predvide postupak sporazumnog rešavanja spornih pitanja. Ukoliko se odluče da iskoriste datu mogućnost, na raspolaganju su im kratki rokovi, rok za pokretanje postupka pred arbitrom je tri dana od dostavljanja rešenja zaposlenom, a arbitar je dužan da donese odluku u roku od deset dana od dana podnošenja zahteva za sporazumno rešavanje spornih pitanja. Odluka arbitra je konačna i obavezuje poslodavca i zaposlenog. Za vreme trajanja postupka pred arbitrom zbog otkaza ugovora o radu, zaposlenom miruje radni odnos, a rešenje o otkazu ugovora o radu postaje izvršno, ako arbitar ne odluči u roku od deset dana. Iako „unutrašnja“ arbitraža nije zaživela, noveliranje zakona iz jula meseca 2014. godine nije obuhvatilo odredbe kojima je uređena.

Predmet Zakona o mirnom rešanju radnih sporova Službeni glasnik RS", br. 125/2004 i 104/2009

Predmet Zakona o mirnom rešanju radnih sporova Službeni glasnik RS", br. 125/2004 i 104/2009 je način i postupak mirnog rešavanja kolektivnih i individualnih radnih sporova, izbor, prava i obaveze miritelja i arbitara i druga pitanja od značaja za mirno rešavanje radnih sporova. Mirenje, jeste postupak u kome miritelj pruža pomoć stranama u kolektivnom sporu sa ciljem da zaključe sporazum o rešenju spora ili u kome miritelj stranama u kolektivnom sporu daje preporuku o načinu rešavanja spora. Arbitraža, jeste postupak u kome arbitar odlučuje o predmetu individualnog spora Čl. 7: Obrazuje se Republička agencija za mirno rešavanje radnih sporova kao posebna organizacija Čl. 8: Agencija obavlja stručne poslove koji se odnose na: 1) mirno rešavanje kolektivnih i individualnih sporova; 2) izbor miritelja i arbitara; 3) vođenje Imenika miritelja i arbitara; 4) stručno usavršavanje miritelja i arbitara; 5) odlučivanje o izuzeću miritelja i arbitara; 6) evidenciju o postupcima mirnog rešavanja radnih sporova; 7) druge poslove određene zakonom. Čl. 9: Radom Agencije rukovodi direktor, koga postavlja Vlada Republike

Član 2 Kolektivnim radnim sporom smatra se spor povodom: 1) zaključivanja, izmena i dopuna

Član 2 Kolektivnim radnim sporom smatra se spor povodom: 1) zaključivanja, izmena i dopuna ili primene kolektivnog ugovora; 2) primene opšteg akta kojim se regulišu prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, poslodavca i sindikata; 3) ostvarivanja prava na sindikalno organizovanje i delovanje; 4) štrajka; 5) ostvarivanja prava na informisanje, konsultovanje i učešće zaposlenih u upravljanju, u skladu sa zakonom. Opštim aktom smatra se pravilnik o radu i sporazum poslodavca i sindikata. Stranom u kolektivnom sporu smatraju se učesnici kolektivnog ugovora odnosno poslodavac, sindikat, zaposleni ili predstavnik zaposlenih u odnosu na primenu kolektivnog ugovora ili opšteg akta i ostvarivanje kolektivnog prava,

Individualnim radnim sporom, smatra se spor povodom diskriminacije i zlostavljanja na radu, otkaza ugovora

Individualnim radnim sporom, smatra se spor povodom diskriminacije i zlostavljanja na radu, otkaza ugovora o radu i ugovaranja i isplate minimalne zarade. Dakle, individualni spor može da se rešava pred arbitrom, ako je predmet spora: 1) otkaz ugovora o radu; 2) ugovaranje i isplata minimalne zarade; 3) diskriminacija i zlostavljanje na radu; 4) naknada troškova za ishranu u toku rada; 5) naknada troškova za dolazak i odlazak sa rada; 6) isplata jubilarne nagrade; 7) isplata regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Ako među stranama u individualnom sporu teče sudski postupak iz istog činjeničnog i pravnog osnova sud će zastati sa postupkom. Strane u sporu dužne su da sud obaveste o pokretanju individualnog spora u skladu sa ZMRRS. Strane u individualnom sporu suse zaposleni i poslodavac

Postupak mirnog rešavanja radnog spora i individualnog i kolektivnog pokreće se podnošenjem predloga Agenciji.

Postupak mirnog rešavanja radnog spora i individualnog i kolektivnog pokreće se podnošenjem predloga Agenciji. Ovaj predlog strane u sporu mogu da podnesu zajednički ili pojedinačno, dostavljajući uz njega i dokumentaciju u vezi sa predmetom spora, kao i imena svedoka, ako ih imaju. Ako je predlog podnela jedna od strana u sporu, Agencija dostavlja predlog i dokumentaciju drugoj strani i poziva je da se u roku od 3 dana izjasni da li prihvata mirno rešavanje spora. Miritelja/arbitra sporazumno određuju strane u sporu iz Imenika, u zajedničkom predlogu, odnosno u roku od tri dana od dana prihvatanja pojedinačnog predloga, a ako sporazuma nema, određuje ga direktor Agencije. Miritelju/arbitru koji je određen za konkretan spor, Agencija dostavlja predlog i dokumentaciju U vezi sa izuzećem miritelja i arbitara, propisano je da strana u sporu može direktoru Agencije da podnese zahtev i to: 1) ako zastupa neku od strana u sporu, ili je u poslednjih pet godina zastupao neku od strana u sporu; 2) ako je srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena neke od strana u sporu, odnosno ako je bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stepena neke od strana u sporu; 3) ako je u radnom ili članskom odnosu sa nekom od strana u sporu ili je takav odnos postojao u poslednje dve godine; 4) ako je povezan sa stranama u sporu na bilo koji drugi način koji bi mogao da utiče na njegovu nepristrasnost. I miritelj i arbitar po službenoj dužnosti vode računa o razlozima za izuzeće u toku postupka, dužni su da o njima obaveste direktora, koji odlučuje o izuzeću u roku od osam dana od saznanja za postojanje razloga.

Postupak mirenja u kolektivnom sporu vodi se pred Odborom za mirenje, koji čine po

Postupak mirenja u kolektivnom sporu vodi se pred Odborom za mirenje, koji čine po jedan predstavnik strana u sporu i miritelj. Miritelj je dužan da zakaže raspravu u roku od tri dana od dana prijema predloga i dokumentacije o predmetu spora i o tome obaveštava strane u sporu. Strane u sporu su dužne da odrede svog predstavnika u Odboru i o tome obaveste miritelja najkasnije do dana zakazane rasprave. Ako strane u sporu ne odrede svog predstavnika u tom roku, postupak mirenja vodi miritelj neposrednim kontaktom sa stranama u sporu. Miritelj je predsedavajući Odbora, otvara raspravu i rukovodi njome. Predstavnici strana u sporu na raspravi iznose svoje stavove i predloge, a miritelj ima pravo da odvojeno, van rasprave, prikuplja informacije i druge podatke od predstavnika strana u sporu. Po okončanju postupka mirenja, miritelj zaključuje raspravu i sa članovima Odbora donosi preporuku o načinu rešavanja spora. Odbor daje preporuku u pismenom obliku, sa obrazloženjem. Za preporuku je potrebno da glasaju svi članovi Odbora. Ako Odbor ne donese preporuku u roku od pet dana od dana zaključenja rasprave, miritelj može stranama u sporu da predloži preporuku, koja ne obavezuje strane u sporu. Ako strane u sporu prihvate preporuku, zaključuju sporazum o rešenju spora. Ako je predmet spora kolektivni ugovor, sporazum postaje sastavni deo kolektivnog ugovora, a ako nije, sporazum ima snagu izvršne isprave. Strana u sporu koja ne prihvati preporuku dužna je da u roku od tri dana od dana dostavljanja preporuke navede razloge za neprihvatanje preporuke. Na predlog miritelja Agencija može da objavi preporuku i razloge za neprihvatanje preporuke u sredstvima javnog informisanja. Postupak mirenja okončava se pred Odborom ako strane u sporu zaključe sporazum o rešenju spora u roku od 30 dana od dana otvaranja rasprave, u suprotnom, miritelj raspušta Odbor i nastavlja postupak mirenja neposrednim kontaktom sa stranama u sporu, pružajući pomoć stranama u sporu da se sastanu, raspravljaju o predmetu spora i zaključe sporazum o rešenju spora

Individualni spor vodi arbitar, koji je dužan da zakaže raspravu u roku od tri

Individualni spor vodi arbitar, koji je dužan da zakaže raspravu u roku od tri dana od dana prijema predloga i dokumentacije o predmetu spora i o tome obaveštava strane u sporu. Rasprava se održava u prisustvu strana u sporu i arbitra. Arbitar otvara raspravu, utvrđuje da li sva pozvana lica prisustvuju raspravi, a ako jedna od strana u sporu neopravdano izostane arbitar može da održi raspravu u njenom odsustvu, uzimajući u obzir dokumentaciju koju je ta strana dostavila. Svaka strana u sporu može da povuče predlog za pokretanje postupka najkasnije do dana otvaranja rasprave. Održavanje rasprave je javno, ali arbitar može da isključi javnost na zahtev strana u sporu, ako za to postoje opravdani razlozi. Arbitar rukovodi raspravom, uzima izjave od strana u sporu i drugih lica u postupku, izvodi dokaze i stara se da se u toku rasprave iznesu sve činjenice relevantne za odlučivanje. Strane u sporu imaju pravo da se izjasne o predmetu spora i odgovore na navode druge strane u sporu. Arbitar odlučuje o odlaganju rasprave, po službenoj dužnosti ili na zahtev strane u sporu, a novu raspravu zakazuje najkasnije u roku od pet dana odlaganja. Strane u sporu imaju pravo da daju završnu reč na raspravi. Ako arbitar smatra da je predmet spora raspravljen tako da može da odluči, zaključuje raspravu i donosi rešenje o predmetu spora u roku od 30 dana od dana otvaranja rasprave.

Ko može da bude izabran za miritelja i arbitra? “Miritelji i arbitri” je naziv

Ko može da bude izabran za miritelja i arbitra? “Miritelji i arbitri” je naziv IV dela ZMRRS, čl. 38 53. Za miritelja i arbitra može da bude izabrano lice koje ispunjava sledeće uslove: 1) da je državljanin Republike Srbije; 2) da ima visoku stručnu spremu i najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti radnih odnosa; 3) da nije osuđivano za krivično delo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest meseci ili za kažnjivo delo koje ga čini nepodobnim za obavljanje ovih poslova; 4) da je dostojno dužnosti miritelja, odnosno arbitra. Za arbitra može biti izabrano lice koje pored navedenih uslova ima položen pravosudni ispit ili je redovni profesor fakulteta iz pozitivno pravnih predmeta. Izbor miritelja i arbitara vrši se putem javnog oglasa koji objavljuje Agencija, a izbor između prijavljenih kandidata vrši Komisija za izbor miritelja i arbitara, koju čine 2 predstavnika Vlade, 2 predstavnika reprezentativnih sindikata i 2 predstavnika reprezentativnih udruženja poslodavaca osnovanih za teritoriju Republike Srbije. Biraju na 4 godine i mogu biti ponovo izabrani, a svojstvo miritelja/arbitra stiče se danom upisa u Imenik. Svojstvo se gubi ako se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni gore navedeni uslovi i ako neki od uslova prestanu da postoje (npr. uslov državljanstva i nekažnjivosti), po isteku roka na koji je izabran, ako ne bude ponovo izabran, ako odbije da se stručno usavršava, ako nestručno i nesavesno obavlja dužnosti, ako se neuredno odaziva na poziv Agencije, ako neopravdano odugovlači postupak mirnog rešavanja radnog spora, kao i na lični zahtev, te usled gubitka poslovne sposobnosti i usled smrti. Miritelj i arbitar su dužni da postupaju savesno i po svom najboljem znanju, u cilju rešavanja spora između strana u sporu, da se stručno usavršavaju i dužni su da redovno obaveštavaju Agenciju o pokretanju, toku i okončanju postupka mirnog rešavanja radnog spora. Imaju pravo na nagradu za rad i naknadu troškova koje su imali tokom postupka, te pravo na odsustvo sa rada bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo) za vreme dok vode postupak

Preventivni koncept treba da ide u više smerova kako bi urodio plodom i predstavljao

Preventivni koncept treba da ide u više smerova kako bi urodio plodom i predstavljao „vetar u leđa“ pravnoj normi, ne dozvolivši joj da ostane “mr tvo slovo na papiru” Na prvom mestu, radnici moraju biti pravovremeno obavešteni koja pravna sredstva imaju na raspolaganju radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa. Prava koja proizilaze iz radničke participacije su, između ostalog, i pravo na informacije i pravo na konsultovanje. U uslovima zagarantovanog prava na konsultacije, u različitim legislativnim rešenjima, radnička participacija može da se pozicionira kao efikasan instrumet u zaštiti idividualnih prava iz radnog odnosa edukacija zaposlenih, koja može da se sprovodi u okviru poslodavca, kao i van njega (predavanja, radionice. . ) Edukacija koja bi se sprovodila pod okriljem poslodavca je naročito značajna, jer znači i istovremenu edukaciju poslodavca ili bar znak da je sa njom saglasan. Mediji su odličan vid prevencije i mogu biti značajan faktor za podizanje svesti o prednostima mirnog rešavanja sporova, za obe strane u sporu.

Zaključak Rešavanje trajno poremećenih odnosa tako da strane mogu da nastave svoju poslovnu i

Zaključak Rešavanje trajno poremećenih odnosa tako da strane mogu da nastave svoju poslovnu i drugu saradnju, predstavlja cilj u koji vredi ulagati. Arbitramentum aequum tribuit cuque sum. Pravična arbitraža dosuđuje svakom svoje Arbitrum est iudicum boni viri secundum aequum et bonum. Arbitraža je odluka (poštenog, uglednog) čoveka o onom što je pravo i dobro