MIKROEKONOMIJA IVDio Prof dr Sadik Bahti MONOPSON Monopolsko

MIKROEKONOMIJA IV-Dio Prof. dr Sadik Bahtić

MONOPSON �Monopolsko stanje može postojati i na strani tražnje. �Monopson predstavlja tržišno stanje na kojem postoji samo jedan (1) kupac. �Znači monopson je suprotno stanje od monopola gdje na strani ponude imamo jednog ponuđača i veliki broj kupaca.

MONOPSON �Monopson je tržišno stanje na kome imamo veliki broj ponuđača na strani ponude, ali samo jednog kupca na strani tražnje. �Kad postoji samo jedan ili samo nekoliko kupaca , neki od njih mogu imati monopsonsku moć, mogućnost kupca da utječe na cijenu dobra.

PRIMJERI MONOPSONA PRIMJERI MONOPSONA: 1. PRIMJER, mljekara”MEGLE”Bihać Ako na nekom području imate veći broj stočnih farmi i veliki broj individualni poljoprivredika koji se bave proizvodnjom mlijeka a na drugoj strani tražnje imate samo jednu mljekaru koja vrši otkup tog mlijeka, tada se takvo tržište može nazvati kao monopsonsko tržište.

PRIMJERI MONOPSONA 2. PRIMJER Otkupna stanica ljekovitih bilja u nekom gradu ili regiji. 3. PRIMJER Preduzeće prehrambene industrije se u određenom regionu pojavljuje kao monopsonist prema velikom broju individualnih prodavaca nekih od tih proizvoda, preduzeća koja kupuju otpadne materijale u gradovima.

PRIMJERI MONOPSONA 4. PRIMJER Država se može pojavljivati kao monopstonist u : 1. kupovini oružja, 2. željeznice u kupovini vagona i železničkih materijala, 3. PTT u kupovini TT uređaja itd. , 4. Često su i centralne banke monopsonisti u kupovini deviza).

MONOPSONSKA MOĆ �Monopsonska moć omogućuje kupcu da kupuje dobra za nižu cijenu od one koja bi bila na konkurentnom tržištu. �Kupac će nastaviti kupovati jedinice dobra sve dok zadnja kupljena jedinica donosi dodanu vrijednost ili korist jednaku trošku posljednje jedinice.

IZVORI MONOPSONSKE MOĆI Monopsonska moć ovisi o tri (3) stvari: 1. elastičnost ponude, 2. broj kupaca na tržištu i 3. interakcija kupaca na tržištu.

MONOPSONSKA MOĆ U AMERIČKOJ PROIZVODNJI AUTOMOBILA �Svi najveći proizvođači automobila u SAD-u obično kupuju pojedinačne dijelove od barem 3, a često i do 12 -tak dobavljača. �Stoga, automobilske kompanije imaju značajnu monopsonsku moć.

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA U CIJENAMA �Diskriminacija u cijenama je jedan od oblika zlouporabe vladajućeg položaja preduzetnika na tržištu. �Riječ je o naplaćivanju različitih cijena za iste ili odgovarajuće proizvode ili usluge različitim preduzetnicima, čime se kupce dovodi u neravnopravan položaj na tržištu. �Jedan od oblika neizravnih oblika diskriminacije u cijenama jest i odobravanje određenih popusta i sniženja kupcima.

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA NA TRŽIŠTU RADA �Na tržištu rada diskriminacija cijena može da se vrši u odnosu na različite kategorije radnika. �U starijoj ekonomskoj literaturi to se ilustrovalo činjenicama da je ženska radna snage bila slabije plaćena od muške.

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA NA TRŽIŠTU RADA �U savremenim uslovima bolje bi odgovarao PRIMJER diskriminacije stranih radnika u odnosu na domaće. �Bez obzira na primjere, riječ je o radnicima jednakih kvalifikacija i jednake efikasnosti rada, ali sa različitim ponudama tog istog rada (STRANI RADNICI su spremni da rade za niže najamnine od onih koje se daju DOMAĆIM).

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA NA TRŽIŠTU RADA U nekih sektorima zapošljavanja u zemljama zapada može se često naići na situacije: 1. da je obim zapošljavanja stranih radnika nekoliko puta veći od obima zapošljavanja domaćih, a 2. da su plate domaćih približno 1/3 veće od plata stranih radnika.

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA NA TRŽIŠTU RADA Također, imamo situaciju u kojoj se zapošljavaju: 1. Domaći i 2. Strani radnici, sa tom razlikom, da su domaći sindikalno organizovani, a strani ne. 1. Domaći radnici preko svog sindikata uspjevaju da nametnu najamninu kao najnižu, koju im preduzetnici moraju plaćati.

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA NA TRŽIŠTU RADA Postoji i još jedan razlog razlikama u visinama najamnina. To je diskriminacija određenih društvenih skupina bilo po: 1. rasnoj, 2. etničkoj, 3. vjerskoj ili 4. spolnoj osnovi. Najveća društvena skupina koja je izložena diskriminaciji su žene koje su, u odnosu na muške kolege, slabije plaćene za isti posao i teže se zapošljavaju.

MONOPSONSKA DISKRIMINACIJA NA TRŽIŠTU RADA �Razlozi nižih zarada žena nalaze se u društvenim stavovima i običajima, ali i ekonomskim činiteljima. �Niže plaće žena proizlaze i dijelom iz toga što su one isključene iz visoko plaćenih zanimanja. �Diskriminacija se u pravilu provodi suptilnim metodama, kroz segmentaciju tržišta rada čime se neke društvene skupine stavljaju u preferentni položaj u odnosu na druge.

USPOREDBA MONOPOLA I MONOPSONA �Za čistu monopolsku strukturu tržišta karakteristično je da na strani ponude postoji samo jedan ponuđač – monopolist, a na strani potražnje samo jedan kupac – monopsonist. �Bitna karakteristika monopola je da može potpuno odrediti cijenu robe koju prodaje, bez obzira na količinu koju nudi. �Isto tako na strani potražnje monopsonist određuje po kojoj će cijeni robu kupovati.

MONOPOLSKA MOĆ �Monopolska moć, ipak, ne garantira profit. �Profit ovisi o relativnom odnosu prosječnog troška prema cijeni. �Jedno preduzeće može imati veću monopolsku moć, ali niži profit zbog viših prosječnih troškova.

IZVORI MONOPLSKE MOĆI Do pojave monopolske moći mogu dovesti brojni razlozi: 1. Nadzor nad sirovinama – čest slučaj u nekim granama industrije. Tako, preduzeće koje ima nadzor nad nekom rudom, npr boksitom, može postati monoploist u proizvodnji aluminija. 2. Vlasništvo nad patentima – preduzeće koje ima patent za proizvodnju, npr. , specifičnih strojeva, može postati jedini proizvođač tih dobara. 3. Politika cijena – često, preduzeće koje prvo započne s proizvodnjom nekog dobra, vođenjem politike cijena onemogućuje konkurente i postaje monopolist. 4. Prirodni monopol –javna preduzeća

DISKRIMINACIJA CIJENA �Diskriminacija cijena primjenjuje se na domaćem i stranom tržištu, a javlja se i utiče na ekonomski položaj preduzeća koja vode politiku diskriminacijena, ali i na različito postupanje prema kupcima. �Opći princip diskriminacijena označava situacije u kojima preduzeće ima različite uslove prodaje i različite cijene za isti proizvod.

DISKRIMINACIJA CIJENA Cjenovna diskriminacija podrazumijeva prodaju istog proizvoda po različitim cijenama. Po načinu primjene cjenovne diskriminacije, razlikujemo tri (3) stepena cjenovne diskriminacije: 1. cjenovna diskriminacija prvog (1), 2. Drugog (2) i 3. trećeg (3) stepena.

DISKRIMINACIJA CIJENA Cjenovna diskriminacija u avioindustriji nudi se širok raspon avionskih karata, ovisno o tome: 1. koliko unaprijed se kupuje karta, 2. postotku iznosa koji se vraća u slučaju promjene ili otkaza putovanja, 3. te uključuje li put boravak preko vikenda.

DISKRIMINACIJA CIJENA �Cilj avio-kompanija bio je finija diskriminacija putnika prema različitim rezervacijskim cijenama. �Avio-kompanije na svakom letu odrede određeni broj sjedala za svaku kategoriju karte, ovisno o ukupnoj potražnji i sastavu putnika koji se očekuje za svaki let, a može se mijenjati kako se približava vrijeme polaska i mijenjaju se procjene potražnje i sastava putnika.

DISKRIMINACIJA CIJENA Direktor jedne avio-kompanije je rekao: ''Ne želite nekome prodati sjedalo za 69 dolara kada je on spreman platiti 400 dolara. '' �Istovremeno, avio-kompanija će radije prodati sjedalo za 69 dolara, nego da ono ostane prazno.

DISKRIMINACIJA CIJENA �Ukoliko neki monopolist istovremeno prodaje svoj proizvod ili uslugu na domaćem i na stranom tržištu, mogućnosti prodaje mogu biti različite, pogotovo ako je domaće tržište zaštićeno carinskim barijerama i restriktivnim režimom uvoza, a na stranom se tržištu susreće s proizvođaćima drugih zemalja. �Na domaćem tržištu nema konkurencije i ostvaruje se veća cijene nego na stranom tržištu. �Iz toga proizilazi viša cijena na domaćem, a niža na stranom tržištu (DAMPING CIJENE).

DISKRIMINACIJA CIJENA 1. Određivanje cijene prema kupovnom obliku – kada neki proizvođači koriste različita pakovanja i različite promotivne kampanje za plasiranje jednog proizvoda po različitim cijenama različitim tržišnim segmentima. �Osnovna namjera ovih aktivnosti jeste stvaranje posebnog imidža za proizvod. �NA PRIMJER, pakovanje mineralne vode od 0, 5 l može biti samo neznatno jeftinije od pakovanja te iste mineralne vode od 1, 5 l).

DISKRIMINACIJA CIJENA 2. Određivanje cijene prema vremenu – cijene mogu biti prilagođene prema godišnjoj sezoni, prema danu u sedmici, prema satu u toku jednog dana itd. NA PRIMJER, ukoliko avionsku kartu kupite mjesecima unaprijed za let tokom nekih praznika, ona može biti znatno jeftinija - i do 50% - od cijene avio karte za istu destinaciju koju kupite neposredno prije leta).

DISKRIMINACIJA CIJENA 3. Određivanje cijene prema mjestu – isti proizvod ili usluga mogu imati potpuno različite cijene na različitim prodajnim lokacijama, da bi se maksimalno iskoristio predviđeni nivo tražnje. NA PRIMJER, bolja mjesta za prisustvovanje nekim koncertima ili fudbalskim utakmicama uvijek imaju višu cijenu karte ili posluživanje pića po različitim cijenama u zavisnosti da li sjedite za šankom, u sali ili u bašti restorana.

DISKRIMINACIJA CIJENA 4. Određivanje cijene prema različitim potrošačkim segmentima – ovo je najčešći oblik diskriminacijskih cijena, kada se različitim segmentima kupaca zaračunavaju različite cijene, a prema njihovoj spremnosti ili mogućnosti da istu plate. NA PRIMJER, različite cijene karata za posjete muzejima, ukoliko se radi o studentima ili đacima, a ne turistima, ili različite cijene turističkih aranžmana za penzionere u odnosu na ostale kupce.

OSVAJANJE POTROŠAČEVEG VIŠKA �Diskriminacija cijena postoji onda kad se isti proizvod prodaje različitim kupcima po različitim cijenama. �Cilj diskrimacije jeste da monopolista prisvoji što veći nivo POTROŠAČEVOG VIŠKA.

DISKRIMINACIJA CIJENA PRVOG STEPENA 1. Diskriminacija cijena prvog stepena predstavlja slučaj kada monopolista određuje različitim kupcima različitu cijenu za isti proizvod, određujući svakome od njih najveću cijenu koju je ovaj spreman platiti samo da ne ostane bez datog dobra. �Praksa napaćivanja rezervacijske cijene svakom kupcu naziva se savršena diskriminacija prvog stepena. �Primjenom ovog oblika diskriminacije monopolista pokušava iscijediti sav potrošačev višak.

DISKRIMINACIJA CIJENA DRUGOG STEPENA 2. Diskriminacija cijena drugog stepena na tržištu je kada preduzeće zaračunava istu cijenu za sve potrošače ali daje popust (rabat) onim potrošačima koji kupuju veće količine. �Na taj način monopolista maksimizira vlastiti profit.

DISKRIMINACIJA CIJENA DRUGOGSTEPENA �PRIMJERI uključuju vodu, plin i električnu energiju. �Preduzeće može diskriminirati cijene u skladu s potrošenom količinom. �To se naziva cjenovna diskriminacija drugog stepena, a funkcionira tako da se različite cijene naplaćuju za različite količine istog dobra ili usluge.

DISKRIMINACIJA CIJENA DRUGOG STEPENA �KOLIČINSKI POPUSTI su primjer cjenovne diskriminacije drugog stepene. �NA PRIMJER, jedna čokolada može koštati 2 KM, a dok pakovanje sa četiri čokolade može koštati 6 KM, tako da je prosječna cijena po čokoladi 1, 5 KM.

DISKRIMINACIJA CIJENA TREĆEG STEPENA �Pored diskriminacijena drugog stepena prirodni monopoli u politici cijena koriste i DISKRIMINACIJU CIJENA TREĆEG STEPENA, koja se najčešće i primjenjuje. �NA PRIMJER, Elektroprivreda zaračunava različite cijene preduzećima i domaćinstvima, ili potrošnja električne energije u periodu od 13 do 16 i od 23 do 07 sati se naplaćuje po nižoj cijeni u odnosu na ostatak dana.

KREIRANJE GRUPE POTROŠAČA �Kod svakog slučaja koriste se određene karakteristike za podjelu potrošača u različite grupe. �Za mnogo vrsta dobara, studenti i stariji građani su, NA PRIMJER, obično spremniji u prosjeku platiti manje od ostatka stanovništva (jer su njihova primanja niža), a njihov identitet se može lako utvrditi (pomoću iskaznice fakulteta ili vozačke dozvole).

DAMPING Diskriminaciju cijenama trećeg stepena najviše primjenjuju preduzeća koja dijele tržište na domaće i strano, pri čemu na stranom tržištu prodaje svoje proizvode po nižim cijenama nego na domaćem. �Navedeno formiranje cijena se naziva DAMPING. �Damping omogućava prodaju dobra ispod troškova proizvodnje. �Damping može da obezbijedi povoljniji položaj izvoznika na tržištu uvoznika.

DVODJELNA TARIFA �Dvodijelna tarifa je oblik određivanja cijene kod kojeg se potrošačima prvo naplaćuje naknada za ulazak tj. pravo kupovine proizvoda a zatim plaćaju naknadu za korištenje. � Klasični primjer je zabavni park, gdje se prvo plaća ulaznica a zatim i određeni iznos za svaku vožnju.

DVODJELNA TARIFA � Na vlasniku parka je da odluči da li će naplaćivati visoku cijenu ulaznica a nisku cijenu pojedinačnih vožnji ili da dozvoli besplatan ulazak, ali da naplaćuje više cijene vožnji.

DISKRIMINACIJA CIJENA NA TRŽIŠTU AVIO-KOMPANIJA Postoje dvije (2) različite vrste avio karata koje putnik može da kupi: 1. skupa fleksibilna karta čija kupovina omogućava putniku da promijeni svoj red leta ili da ga otkaže bez doplate i 2. jeftina karta sa mnogim ograničenjima.

DISKRIMINACIJA CIJENA NA TRŽIŠTU AVIO-KOMPANIJA �Druga zajednička karakteristika mnogih avio-tržišta je da velika preduzeća potpisuju ugovor sa aviokompanijama o kupovini avio-karata, gdje zaposleni dobijaju određeni popust za svaku kupljenu kartu. �Također postoje avio-kompanije koje nude kupcima i skupljanje poena, koje putnik dobije za svaku

DISKRIMINACIJA CIJENA NA TRŽIŠTU AVIO-KOMPANIJA „Oštećena“ usluga u avio-saobraćaju je poznata pod nazivom „OGRANIČENA KARTA, a obuhvata ograničenja poput: 1. da subotnju noć putnik mora provest u odredištu i 2. kupovina karte unaprijed i nepostojanje fleksibilnosti u pogledu promijene reda leta. �Glavni razlog za „oštećenje“ usluge od strane avio-kompanija je da uslugu učini manje atraktivnom za putnike sa većom spremnošću plaćanja. �Poslovni ljudi smatraju neatraktivnim ograničenje da subotnju noć provedu u odredištu.

OLIGOPOL �Riječ oligopol je izvedena iz grčke riječi "oligos", koja označava nekoliko. �Oligopol znači "nekolicina prodavaca", predstavlja strukturu na tržištu gdje se na strani proizvodnje i ponude javlja nekoliko preduzeća koja proizvode homogen proizvod.

OLIGOPOL � Oligopol je tržišno stanje kada na tržištu postoji mali broj svega nekoliko prodavača nekog proizvoda, od kojih svaki ima značajni udio u ukupnoj ponudi.

OLIGOPOL Postoje dva tipa oligopolista: 1. Prvo, kada su proizvodi homogeni, radi se o čistom oligopolu. Oligopolist može biti jedan od malog broja prodavaca koji proizvode neki istovrsan proizvod. TO JE NA PRIMJER, slučaj u proizvodnji aluminijuma i nafte gdje je proizvod prilično homogen, a istovremeno su velika ulaganja kapitala za ulazak u taj sektor.

OLIGOPOL 2. Drugi tip oligopola čini privredni sektor u kome je samo nekoliko prodavaca diferenciranih proizvoda. TO JE NA PRIMJER, u automobilskoj industriji gdje se automobili prodaju po brojnim obiježjima kao što su: 1. veličina, 2. snaga, 3. potrošnja goriva, 4. sigurnost i sl.

OLIGOPOL Oligopoli se najčešće javljaju u teškoj industriji, kao što su: 1. proizvodnja čelika, 2. mineralnih sirovina, 3. nafte, 4. automobila, 5. aviona, 6. lijekova, 7. kompjutera i drugih proizvoda.

OLIGOPOL Neki oligopoli prodaju proizvode koji su suštinski identični kao što je, na primjer, valjani čelik iz različitih čeličana. Drugi oligopoli prodaju proizvode koji su sasvim različiti u očima kupaca, primjera radi, različite tipove automobila, kao što su; 1. porše, 2. ford, 3. mercedes, 4. opel, 5. BMW itd.

OLIGOPOL Velike kompanije najčešće posluju na oligopolskom tržištu kao NA PRIMJER : 1. DHL, UPS, EWS na tržištu prenosilaca pošiljki, 2. Telekom operatori u Bi. H: BH Telekom, Eronet , M-Tel, ili 3. Tržište kamiona kao što su: �Mercedes, �Man, �Volvo, Iveco itd.

OLIGOPOL �Za mjerenje stepena snage preduzeća, odnosno stepen koncentracije u jednom sektoru, koristi se KOEFICIJENT KONCENTRACIJE. �Koeficijent koncentracije pokazuje koji stepen koncentracije imaju 4, 8 ili 12 najvećih preduzeća u određenom sektoru.

OLOGOPOL-KOEFICIJENT KONCETRACIJE 1. Ako je koeficijent koncentracije za 4 preduzeća 100% radi se o monopolu. 2. Kada je stepen učešća oko 50% ili 70% od ukupne prodaje, radi se o oligopolu.

OLIGOPOL-DUOPOL �Ako na oligopolskom tržištu imamo samo dva (2) ponuđača tada se takvo tržišno stanje naziva DUOPOL. �DUOPOL je najjednostavniji oblik oligopola. �NA PRIMJER, na tržištu mogu postojati samo dvije fabrike za proizvodnju vojne opreme.

FAKTORI OLIGOPOLA Faktori oligopola su: 1. tehnologija, 2. troškovi, 3. prepreke konkurenciji, 4. strateška interakcija među preduzećima i 5. iznos kapitala.

FAKTORI OLIGOPOLATEHNOLOGIJA 1. Tehnologija NA PRIMJER, samo mali broj prodavača ima tehnologiju kojom može proizvoditi lijekove, automobile ili izrađivati asfalt. Stoga preduzeća nastoje prva doći do nove tehnologije kako bi imala određene konkurentske prednosti nad drugim sličnim preduzećima u grani.

FAKTORI OLIGOPOLA-TROŠKOVI 2. Troškovi bitno predodređuju nepotpunu konkurenciju i mogu se smanjivati, a time povećavati profiti. TAKO NA PRIMJER, troškovi prevoza cementa na veću udaljenost čine ponuđača nekonkurentnim ako je udaljenost veća od 200 kilometara. Stoga se obično cementare grade u radijusu od 150 do 200 kilometara.

FAKTORI OLIGOPOLA-PREPREKE KONKURENCIJI 3. Prepreke konkurenciji pretpostavljaju suparništvo među preduzećima u nekom sektoru. �Moguće je uz visoke prepreke i suparništvo ograničiti. �To je slučaj sa oligopolom kod koga postoji ekonomija obima i prepreke ulaska.

FAKTORI OLIGOPOLA-STRATEŠKA INTERAKCIJA 4. Strateška interakcija dolazi do izražaja kada mali broj preduzeća djeluje na nekom tržištu. �Tada moraju voditi računa o međuzavisnosti. �Kada uvažavaju jedan drugog, onda između njih postoji strateška interakcija.

FAKTORI OLIGOPOLA-KAPITAL 5. Iznos kapitala �Ako imate dovoljno kapitala možete, kupiti najnoviju tehnologiju, možete izgraditi savremeno i veliko postrojenje za masovnu proizvodnju, možete puno ulagati u istraživanje tržišta i marketing itd. �NA PRIMJER, iako je poznato da su naftne kompanije profitabilne i da ostvaruju odlične rezultate u poslovanju, velike zarade i profite, samo mali broj preduzeća ima dovoljno kapitala da izgradi rafineriju nafte ili da se bavi njenom eksplotacijom.

KARAKTERISTIKE OLIGOPOLA Karakteristike ili pretpostavke oligopla su: 1. Mali broj, svega nekoliko učesnika, 2. Mogućnost vođenja aktivno-pasivne politike cijene ponuđača, 3. Postojanje barijera ulaska, 4. Preduzeća mogu da konkurišu cijenama ili količinama, 5. Postoji mpogućnost udruživanja učesnika na strani ponude, 6. Preduzeća mogu nuditi i homogene i heterogene proizvode, 7. Elastična funkcija tražnje, 8. Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje, određeni broj.

BARIJERE-SPREČAVANJA ULASKA NA OLIGOPOLSKA TRŽIŠTA �Jedan od veoma značajnih oblika strateškog ponašanja preduzeća na ograničenom tržištu, jeste i spriječavanje ulaska potencijalnih konkurenata. � Spriječavanje ulaska se ostvaruje preko ulaznih barijera, koje su produkt prirode poslovanja u nekoj grani i preko svjesno smišljenih akcija postojećih konkurenata.

BARIJERE ULASKA NA OLIGOPOLSKA TRŽIŠTA Neke od najčešćih barijera su: 1. Potreba da se prizvodi u velikim serijama da bi jedinični trškovi bili dovoljno niski, kao npr. elektroenergija, voda, plin, telefon itd. 2. Patenti i licence koje određenim proizvođačima daju isključivo pavo proizvodnje i/ili prodaje određenog proizvoda i usluga. 3. Kontrola osnovnoh sirovina, kao npr. urana, boksita itd. 4. Ugled postojećeg proizvoda, npr, teško je konkurisati britvicama marke”Gilette”. 5. Tajnost recepta, koji proizvođač ne želi patentirati, nego ga drži u tajnosti. PRIMJER za ovo je Coca Cola. 6. Vlasništvo i kontrola sistema distribucije

BARIJERE ULASKA NA OLIGOPOLSKA TRŽIŠTA 7. Ekonomija obima Ova barijera podrazumjeva situaciju u kojoj je, zbog karakteristika proizvodnog procesa, neophodna velika količina početnog kapitala da bi se pokrenula proizvodnja i izgradili kapaciteti koji će obezbjediti optimalnu i ekonomski isplativu proizvodnju. Ovo je najčešći slučaj u infrastrukturnim djelatnostima, auto industriji, telekomunikacijama, hemijskoj industriji itd.

BARIJERE ULASKA NA OLIGOPOLSKA TRŽIŠTA 8. Raspoloživost prirodnih resursa Firme koje već koriste prirodne resurse posjeduju stratešku prednost u odnosu na potencijalne konkurente. Primjer djelovanja ove barijere vezan je za: rudarstvo, energetiku i industriju građevinskog materijala. 9. Manjak raspoloživog kapitala Ova barijera ukazuje na nemogućnost da se zbog nerazvijenog finansijskog sektora u nekoj zemlji prikupi dovoljna količina kapitala potrebnog za pokretanje ekonomske aktivnosti i ulazak na novo tržište. To je karakteristično za zemlje u tranziciji kao što je Bi. H.

BARIJERE ULASKA NA OLIGOPLSKA TRŽIŠTA 10. Troškovna inferiornost novih konkurenata Kompanije koje posluju u nekom sektoru uživaju troškovne prednosti koje novim konkurentima njisu dostupne bez obzira na veličinu proizvodnje, odnosno ekonomiju obima. 11. Pristup distributivnim kanalima Novi konkurent kada ulazi na neko tržište suočava se sa problemom obezbjeđivanja kanala distribucije za svoje proizvode. Novi proizvod mora da istisne sa police druge slične poizvode koji se tu već nalaze.

BARIJERE ULASKA NA OLIGOPOLSKA TRŽIŠTA 12. Državna politika Država, svojom politikom, može da ograniči ili čak spriječiti ulazak novih konkurenata. Ona to čini preko instrumenata kao što su zahtjevi za posjedovanje licence ili ograničavanje pristupa sirovinama. 13. Posebnu vrstu prepreka čini problem informisanosti potencijalnih konkurenata. Nepoznavanje informacija o mogućnostima i tehnologiji proizvodnje, kanalima prodaje, mogućnostima snadbijevanja sredstvima za proizvodnju i sl. , mogu da otežaju ulazak novih kompanija.

BARIJERE ULASKA NA OLIGOPOLSKA TRŽIŠTA 14. Najbolji način spriječavanja konkurenata da uđu u granu, jeste stvaranje slike da je ulazak u granu neprofitabilan. Takvu sliku preduzeća stvaraju preduzimanjem niza aktivnosti od kojih je određivanje izuzetno niskih cijena, najčešća. Prijetnja snižavanjem cijena mora biti uvjerljiva. Jedino tada potencijalni konkurenti neće ući u granu.

MODELI OLIGOPOLA Mogu se istaći dva najvažnija slučaja oligopola: 1. tajni oligopol i 2. oligopol malog broja. Tajni oligopol podrazumjeva saradnju među preduzećima u obliku tajnog pregovaranja i dogovaranja. To je slučaj kada dva ili više preduzeća zajednički određuju svoje cijene ili količine proizvodnje, dijele tržište među sobom ili donose zajedničke i druge poslovne odluke.

MODELI OLIGOPOLA �U razvijenom zapadnom svijetu oligopolisti su se često ujedinjavali i stvarali TRUST I KARTEL. �KARTEL je organizacija samostalnih preduzeća koja proizvode slične proizvode, te deluju zajedno da bi podigli cijene i ograničili količinu proizvodnje, dok TRUSTOVI nastaju spajanjem već postojećih kapitalističkih preduzeća iste ili različitih industrijskih djelatnosti, koje su međusobno povezane. �Trustovi ukidaju nerentabilna preduzeća, a njihov kapital prebacuju u druga preduzeća.

OLIGOPOL �Danas dogovaranje nije dozvoljeno i zabranjeno je kompanijama da se tajno dogovaraju o određivanju cijena i diobi tržišta. �Kad god su oligopolisti u mogućnosti da se tajno dogovaraju u svrhe zajedničkog maksimiziranja profita, cijena i količina će biti kao kod monopolista.

MODELI OLIGOPOLA 2. Oligopol malog broja podrazumjeva konkurenciju između dva ili tri krupna preduzeća koja djeluju na određenom regionalnom području. Kada na nekom tržištu međusobno konkuriše mali broj preduzeća, ona moraju uzimati u obzir svoje strateško uzajamno djelovanje. Stratešku interakciju imamo i u dnevnoj štampi, televizijskim programima, u proizvodnji automobila, štampanju udžbenika iz ekonomije i slično.

MODELI OLIGOPOLA Kod sporazumnog oligopola razlikujemo slijedeće podjele: 1. kartel, 2. cjenovno predvođenje (liderstvo u određivanju cijena) i 3. necjenovna konkurencija.

COURNOTOV MODEL 1. Cournot model Cournot je analizirao ponašanje dva (2) preduzeća-dva (2) prodavača mineralne vode čiji su troškovi proizvodnje jednaki nuli. Svako preduzeće mora odlučiti koliko će proizvesti i oba donose svoje odluke u isto vrijeme. Ovaj model ima i određene kritike, a one su: �Način ponašanja preduzeća je naivan, �Zatvoreni model (nema ulaska novih pouđača), �Nije vremenski određen, �Pretpostavka o proizvodnji bez troškova je nerealna.

EDGEWORTHOV MODEL 2. Edgeworthov model Njegov model u analizu uzima veličinu raspoloživih kapaciteta učesnika na tržištu. Polazi od jedne realne pretpostavke da preduzeća imaju ograničeni kapacitet i da sama ne mogu podmiriti svu tražnju na tržištu. Edgeworth je dalje pošao od pretpostavke da učesnici zajedno mogu zadovoljiti najviše 75% tržišta, odnosno svako od njih može podmiriti po 3/4 pripadajućeg mu dijela tražnje.

SPORAZUMNI OLIGOPOLI-KARTEL 1. Kartel �Oligopoli se mogu sporazumijevati, bilo javno, tajno ili prešutno, odnosno implicitno. �Umnogim državama sporazumijevanje o cijenama i podjeli tržišta je zabranjeno, ali isto tako unekim državama ti su sporazumi legalni. �Pored toga, postoje i međunarodni karteli, koji određuju jedinstvene cijene, dijele tržište i sporazumijevaju se o kvotama proizvodnje. �Proizvođači u kartelu pristaju na dogovor o određivanju cijena i razini proizvodnje.

SPORAZUMNI OLIGOPOLI-KARTEL Da bi izbjegli razorno suparništvo ratom cijena oligopoli se tajno, ili gdje to zakoni ne zabranjuju, i javno sporazumijevaju o: 1. cijenama, 2. kvotama proizvodnje, 3. podjeli tržišta i 4. podjeli profita. Takva organizacija oligopolističkih preduzeća zove se KARTEL.

SPORAZUMNI OLIGOPOLILIDRESTVO U ODREĐIVANJU CIJENA 2. Liderstvo u određivanju cijena �Liderstvo u određivanju cijena ili cjenovno predvođenje je jedan od načina ponašanja oligopolista, kojim se izbjegava rat cijenama i tajno sporazumijevanje. �Rat cijenama vodi do smanjenja profita svakog oligopoliste, a tajni sporazumi su pod udarom državne kontrole. �Preduzeće, cjenovni predvodnik, započinje sa promjenom cijene, a potom ga ubrzo slijede sva ostala preduzeća u privrednom sektoru. �Cjenovni predvodnik, ili lider, je obično najveće preduzeće.

SPORAZUMNI OLIGOPOLINECJENOVNA KONKURENCIJA 3. Necjenovna konkurencija na oligopolističkim tržištima analizira se pomoću TEORIJE IGARA. Teorija igara obuhvata sve strategije i cjenovne i necjenovne konkurencije, tako da sepomoću ove metode mogu analizirati svi oblici oligopolske konkurencije, odnosno svi oblici ponašanja u oligopolskoj strukturi.

MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA �Monopolistička konkurencija je tržišno stanje gdje postoji mnogo prodavača, koji prodaju slične, ali ne i istovjetne proizvode, gdje je ulazak i izlazak u granu i iz grane slobodan. �Monopolistička konkurencija je takav tip tržišta na kome veliki broj preduzeća međusobno konkuriše proizvodeći neidentične, ali slične proizvode.

MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA Osnovna karakteristika ovog tipa tržišne strukture je da posjeduje dio obilježja konkurentskih tržišta i dio obilježja imperfektnih tržišta. Ovakvo tržište ima dvije (2) osnovne karakterstike: 1. Veliki broj malih preduzeća u industrijskoj grani; 2. Sloboda ulaska na tržište i izlaska sa tržišta.

MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA Osnovno obilježje monopolističke konkurencije 1. Svako preduzeće nudi proizvod koji je diferenciran po nekom od kriterija (lokacija, kvalitet, brzina servisa, promocija). To, drugim riječima, znači da su proizvodi na ovom tržištu nesavršeni supstituti. 2. Proizvod jednog proizvođača može biti zamijenjen proizvodom drugog proizvođača, ali kupci kupovinom različitih proizvoda nesavršenih supstituta ne zadovoljavaju svoju potrebu na identičan način.

MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA Monopolistička konkurencija predstavlja na neki način mješavinu tržišta potpune konkurencije i tržišta monopola. Zajednički elementi sa savršenom konkurencijom su: 1. velika brojnost prodavača, 2. sloboda ulaska i izlaska iz grane, 3. prihvatanje cijena ostalih ponuđača kao date.

TEORIJA IGARA Malo je vjerovatno da postoji neko ko nikada nije ušao u sportsku kladionicu da odigra «keca» ili «dvojku» ili igrao igre na sreću na vašaru gdje «svaka dobija» . �Koliko smo puta čuli izraz «siguran par, dobitak zagarantovan» . �Ali šta se ustvari krije iza tih parova, tombole, lutrije i kladionice? �Krije se nešto je puno širi pojam od kladionice ili pobjede i poraza. �Krije se nauka koja je utkana u sve sfere života. �Tu se krije, među običnim ljudima nepoznata, TEORIJA IGARA.

TEORIJA IGARA Teorija igara predstavlja puno više od osvrta na igru. Teorija igara sadrži strategiju kao najsavršeniji pojam u igri. �Šta je to strategija koju primjenjuju igrači u igri? �Ko su igrači? �Šta je igra?

TEORIJA IGARA �Igra je lijepa stvar, lijepo je biti igrač. �Sjajno je biti strateg. �Ali samo kad se radi o zabavi. �Zamislite da ste u situaciji da vam život ovisi o vašoj strategiji i da vas pogrešna procjena ili rizikovanje može stajati glave. To je već nešto sasvim drugo. �To je ono što ćemo vam pokušati približiti u ovom poglavlju. �U teoriji igara se obrađuje način na koji se dva igrača u igri odlučuju na strategiju, koja procjenjuje namjeru drugog sudionika u igri.

TEORIJA IGARA Tvorcem teorije igara smatra se J. Von Neuman, koji je porjeklom iz Mađarske a koji je još 1928 godine utemeljio osnovne postavke teorije igara Osnovni pojmovi u teoriji igara su: 1. igra, 2. igrač, 3. strategija i rezultat (ishod).

TEORIJA IGARA-IGRA 1. IGRA �IGRA je aktivnost u kojoj učestvuju dva (2) ili više igrača, čiji su interesi različiti (suprotni ili konfliktni). �NAJBOLJI PRIMJER za pojašnjenje pojma igra su preduzeća, koja međusobno konkuriraju određivanjem cijena ili grupe potrošača, koje se takmiče na aukciji za kupovinu nekog umjetničkog djela.

TEORIJA IGARA-IGRAČ 2. IGRAČ je osoba koja sudjeluje u igri a njih može biti dva (2) ili više. Ovi igrači mogu biti individualci (kao igrači pokera), firme (kao na oligopolskom tržištima), ili cijeli narod (npr. tokom vojnih sukoba).

TEORIJA IGARA-STRATEGIJA 3. Strategija označava skup planiranih akcija koje preduzeima svaki igrač. � NA PRIMJER, startegija preduzeća može biti promjena ambalaže proizvoda, određivanje cijene proizvoda na 200 KM, trošenja 3, 5% ukupnog prihoda na propagandu, itd. �Svaki od igrača unaprijed postavlja svoj cilj, i u zavisnosti od njega bira strategiju. �Što je igrač izabrao bolju strategiju i njegov će rezultat biti bolji.

TEORIJA IGARA-STRATEGIJA �Glavni cilj teorije igara je određivanje optimalne strategije, koju će primjenjivati svaki pojedinac u igri. �Dakle strategija je pravilo ili plan akcija za igranje igre. �Za preduzeće, koje određuje cijenu moguća je strategija: «Održavat ću visoku cijenu sve dok tako postupaju i moji konkurenti, ali ću, kad neki od konkurenata

TEORIJA IGARA-STRATEGIJA �Natjecatelj na aukciji može imati ovakvu strategiju: «Ja ću dati prvu ponudu od 2000 dolara kako bih uvjerio druge natjecatelje da ozbiljno namjeravam dobiti, ali ću odustati, ako ostali natjecatelji podignu ponudu iznad 5000 dolara» . � Optimalna strategija je strategija koja svakom igraču maksimizira njegov očekivani povrat, odnosno rezultat (ishod).

TEORIJA IGARA Igre su podjeljene na osnovu dva (2) osnovna kriterija: 1. koliki je broj učesnika u igri, i 2. kakav je konačan ishod igre. 1. Zavisno od broja igrača, razlikujemo igru dvojice, trojice ili općenito n-igrača (dupol, oligopol, polipol, potpunu konkurenciju). 2. S obzirom kakav je konačan ishod, postoje igre sa nultom sumom i igre čija suma krajnjih rezultata nije ravna nuli.

TEORIJA IGARA Rezultat (ishod) igre može biti: 1. stalna ili 2. nestalna suma. 1. U igri sa stalnom sumom može biti bilo koji broj, ako je u igri dobitak jednog igrača jednak gubitku drugog igrača, imamo igru sa sumom 0. NA PRIMJER, preraspodjela tržišta kod oligopola, koji je na tržištu sa koeficijentom elastičnosti potražnje. Što jedan dobije drugi gubi.

TEORIJA IGARA 2. U igri sa nestalnom sumom zbir rezultata nije i ne može biti konstantan. PRIMJER, ako je koeficijent elastičnosti potražnje na tržištu duopolista različit od 1, tada će ukupni prihod biti također različit, odnosno veći ili manji, zavisno od nivoa cijene. �U teoriji igara rezultat svakog igrača se zove isplata. �U oligopolskoj konkurenciji rezultat je profit ili gubitak oligopoliste.

VRSTE IGARA Ekonomska igra u kojoj sudjeluje preduzeće može biti: 1. kooperativna i 2. nekooperativna. 1. Kooperativna igra je igra u kojoj sudionici mogu sklapati obavezujuće ugovore, koji im omogućavaju planiranje zajedničkih strategija. Primjer kooperativne igre možemo naći u sferi običnog trgovanja.

VRSTE IGARA-KOOPERATIVNA IGRA NA PRIMJER, pregovaranje prodavača i kupca oko prodaje bicikla. � Ako proizvodnja bicikla iznosi 100 KM, a kupcu taj bicikl vrijedi 200 KM, u tom slučaju moguć je kooperativan ishod igre; bilo koji dogovor o prodaji bicikla po cijeni između 101 KM i 199 KM maksimizirat će zbir potrošačevog viška i prodavačevog profita, te su tako obje strane na dobitku.

TEORIJA IGARA-NEKOOPERATIVNA IGRA 2. Nekooperativna igra je situacija kod koje dva konkurentna preduzeća uzimaju u obzir vjerovatno ponašanje onog drugog kada ta preduzeća nezavisno jedno od drugog određuju svoju cijenu. Svako preduzeće zna da bi snižavanjem svojih cijena ispod cijena konkurenta zadobilo veći udio na tržištu, ali da bi taj riskantni potez povukao, malo poželjni, rat cijena.

ZATVORENIKOVA DILEMA-PRIMJER ZATVORENIKOVA DILEMA je jedan od najranijih i najpoznatijih primjera na koju se može primjeniti metodologija teorije igara. NEDOSTATAK DOKAZA Tužilac je obećao da će zatvorenik koji prizna zločin ubistva biti oslobođen bilo kakve kazne, a onaj koji ne prizna zločin dobit će 20 godina robije.

ZATVORENIKOVA DILEMA-PRIMJER �Ako nijedan od njih ne prizna, obojica će biti oslobođeni zbog nedostatka dokaza. �Važan detalje je da su njih dvojica zatvoreni u različitim ćelijama i nemaju nikakvog kontakta. , �Također, tužilac je rekao da, ukoliko obojica priznaju dobit će kazne koje zakon propisuje , a to je po 10 godina

ZATVORENIKOVA DILEMA-PRIMJER �S tim u vezi svaki osumnjićeni ima dvije (2) startegije, a to su priznati i ne priznati. �Svaki od njih se suočava sa dilemom priznati ( i u tom slučaju biti oslobođen, ako drugi ne prizna ili ako drugi osumnjićeni prizna dobiti zatvorsku kaznu od 10 godina ) ili ne priznati ( i u tom slučaju se osloboditi svake sumnje ako i drugi osumnjićeni ne prizna ili dobiti maksimalnu kaznu zatvora od 20 godina ako drugi osumnjićeni prizna zločin).

ZATVORENIKOVA DILEMA-PRIMJER �Ako je cilj postići ravnotežu onda je ravnoteža postignuta kad se zatvorenik 1. odluči za najbolju moguću startegiju pri tome uzimajući u obzir šta će učiniti zatvorenik 2. i obrnuto. �Za prvog zatvorenika dominantna startegija je da prizna , a ta startegija dominantna je i za drugog.

HVALA NA PAŽNJI