MIKROEKONOMIJA IDio Prof dr Sadik Bahti NASTANAK I

MIKROEKONOMIJA I-Dio Prof. dr. Sadik Bahtić

NASTANAK I RAZVOJ EKONOMIJE KAO NAUKE �Riječ“ ekonomija“ je grčkog porjekla. Nastala je kombinacijom riječi OIKOS, što znači kuća, imanje i NEMOS, što znači zakon-upravljati kućom, imanjem. Proizilazi da rijec ekonomija doslovno prevedena na BOSANSKI JEZIK znac i upravljati imanjem, kućom, gazdinstvom.

EKONOMIJA KAO NAUKA �Izučavanje ekonomije kao nauke traje od preko 200 godina. U toku ovog perioda ekonomija kao nauka se: � proširivala, �dograđivala i �diferencirala od drugih nauka i postala veoma složena.

NASTANAK I RAZVOJ MIKROEKONOMIJE �Mikroekonomija potiče od grčke riječi MICRO(mali) i OIKONOMIJA (privreda), ona proučava pojedinačne privredne subjekte kao što su domaćinstva, preduzeća i tržišta, kao i odnose među njima.

NASTANAK MIKROEKONOMIJE � Na primjer, MIKROEKONOMIJA objašnjava kako potrošači donose odluke o kupnji i kako na njihove izbore utječe promjena cijena i dohotka. � Ona također, objašnjava kako firme odlučuju koliko će radnika zaposliti i kako radnici odlučuju šta će i koliko će raditi

PREDMET IZUČAVANJA MIKROEKONOJE Predmet izučavanja Mikroekonomije je: � Mikroekonomska teorija, analiza i modeli, � Tržište i država (uloga države u privredi), � Tražnja i ponašanje potrošača, � Ponuda, � Teorija i analiza proizvodnje, � Teorija i analiza troškova, � Načine primjene teoretskih modela u rješavanju konkretnih ekonomskih problema, � Formiranja i raspodijele profita, � Formiranja cijena proizvodnje i distribucije roba i usluga, � Pojedinačna tržišta, � Individualnu štednju i akumulaciju, � Životni standard i ličnu potrošnju itd.

PREDMET IZUČAVANJA MIKROEKONOMIJE �Mikroekonomija izučava i donošenje odluka o upotrebi određenih proizvodnih resursa. �Proučava zašto pojedinci daju prednost jednom tipu robe ili usluga u odnosu na drugi. �Na primjer: Zašto pojednici više vole automobile od od motora i kako na kraju proizvođači odlučuju da li će proizvoditi automobile ili ipak motore. �U tom slučaju se istražuju tržišta (automobila i motora) i prilikom njihove usporedbe i usporedbe odnosa ulaganja i profita odlučuje o tome šta će se proizvoditi

DEFINICIJA MIKROEKONOMIJE Postoji više definicija Mikroekonomije, a u literaturi se najčešće mogu naći sljedeće definicije: � 1. Mikroekonomija je grana ekonomske nauke koja se bavi istraživanjem ponašanja pojedinačnih ekonomskih subjekata na tržištu. � 2. Mikroekonomija analizira ponašanje pojedinačnih ekonomskih subjekata na tržištu (domaćinstva i preduzeća) u korišćenju ograničenih prirodnih resursa.

ODNOS MIKROEKONOMIJE I MAKROEKONOMIJE Postoji razlika između Mikroekonomije kao ekonomske discipline i Makroekonomije. �Razlika se prije svega ogleda u predmetu proučavanja. �MIKROEKONOMIJA proučava pojedinačne učesnike na tržištu, kao što su kupci, proizvođači ili država (kada ima svojstvo nekog regulatora), dok MAKROEKONOMIJA proučava privredu jedne države u cjelini.

PODRUČJA MAKROEKONOMIJE MAKROEKONOMIJA ima četiri (4) osnovna područja, a to su: � 1. Politika (ne) zaposlenosti na nivou cijele ekonomije. Kako smanjiti nezaposlenost na nivo da svi oni koji žele raditi imaju i gdje da rade. � 2. Bruto domaći proizvod (GDP) jedne države. Kako da se ukupna proizvodnja u jednoj privredi poveća. � 3. Obezbjeđenje rasta i razvoja privrede, ali i njene stabilnosti, kako se ne bi dešavala npr. velika inflacija. � 4. Upravljanje uvozom i izvozom. Cilj je da se formira ravnoteža uvoza i izvoza iz jedne države, jer ni prevelik deficit ni prevelik suficit dugoročnije gledano nisu povoljni za privredu neke države.

MAKROEKONOMIJA �Da bismo mogli proučavati makroekonomske pojave, moramo shvatiti i razumjeti mikroekonomske, jer su one osnova na bazi kojih nastaju i prilike u cijeloj nacionalnoj ekonomiji. � MIKROEKONOMIJA je baza, temelj i podloga za sve druge ekonomske nauke.

MIKROEKONOMSKI MODELI �MIKROEKONOMSKI MODEL predstavlja pojednostavljenu sliku stvarnosti. �Mikroekonomski modeli se primjenjuju za mnoge namjene u ekonomiji. �Svaka pojava koja se proučava je pod određenim uticajem različitih faktora.

MIKROEKONOMSKI MODELI �Mikroekonomisti pokušavaju sagledati probleme realnog svijeta. �Za te svrhe oni koriste i međusobno kombinuju definicije, pretpostavke, grafikone i jednačine, a sve to s ciljem formiranja ekonomskih modela. �Postoje jednostavni modeli, ali i oni dosta složeniji modeli, koje razlikujemo u zavisnosti od broja faktora.

MIKROEKONOMSKA ANALIZA Za razliku od mikroekonomskih modela koji predstavljaju teoretsku podlogu za rješavanje određenih ekonomskih problema, MIKROEKONOMSKA ANALIZA kao primjenjeni dio Mikroekonomije, koristi te modele za rješavanje konkretnih problema sa kojim se suočavaju učesnici na tržištu (proizvođači, potrošači, država itd. ).

MIKROEKONOMSKA ANALIZA �Mikroekonomija kao naučna disciplina u sebi sadrži i mikroekonomsku teoriju i mikroekonomsku analizu i za uspješno rješavanje problema potrebno je koristiti oba dijela. Mikroekonomija = mikroekonomska teorija + mikroekonomska analiza

TRŽIŠTE KAO PREDMET MIKROEKONOMSKE ANALIZE �Tržište predstavlja mjesto (prostor) na kome se susreću ponuda i tražnja proizvoda. �Obično se na tržištu pojavljuju proizvođači i kupci, no nekada je neophodno da se na tržištu pojavi i država kako bi uspostavila određena pravila po kojim će se razmjena odvijati.

TRŽIŠTE �Tržište se u stvari nalazi u presjeku aktivnosti proizvođača, potrošača i države. � Sva tri (3) učesnika su neophodna kako bi tržište moglo nesmetano funkcionisati. �Tržište može biti fizičko mjesto (kao što je pijaca) ili virtualno mjesto, kao što je prodaja putem Interneta.

TRŽIŠTE Tržište obavlja niz zadataka i to: � 1. podstiče razvoj proizvodnje i potrošnje i usklađuje ponudu i tražnju istih, � 2. stimuliše primjenu ekonomskih principa - produktivnosti, ekonomičnosti, rentabilnosti i profitabilnosti, � 3. podstiče primjenu naučno-tehničkog progresa i razvoj proizvodnih faktora, � 4. omogućava formiranje tržišnih cijena, � 5. pruža pregled obima i strukture ponude.

PODJELA TRŽIŠTA PREMA RAZLIČITIM KRITERIJUMA 1. Prema geografskom položaju ili teritoriji koju zauzima tržište se djeli na: 1. Lokalno tržište obuhvata užu teritoriju neke općine, grada odnosno neko uže gravitaciono područje. Primjer za lokalno tržište u Bi. H je tržište Sarajeva.

PODJELA TRŽIŠTA PREMA GEOGRAFSKOM POLOŽAJU 2. Regionalno tržište je teritorijalno šire od lokalnog. Ovo tržište obuhvata prostor regiona unutar jedne države. �Primjeri takvog regionalnog tržišta kod nas su tržišta krajine, hercegovine ili nekog drugog regiona u Bi. H. 3. Nacionalno tržište se najčešće poklapa sa teritorijom jedne zemlje, odnosno carinskom teritorijom te zemlje. � Nacionalno tržište je, recimo, cjelokupno tržište Bosne i Hercegovine.

PODJELA TRŽIŠTA PREMA GEOGRAFSKOM POLOŽAJU 4. Međunarodno tržište obuhvata područje više zemalja, na čijim tržištima se obavlja spoljnotrgovinska razmjena i gdje zemlje međusobno imaju privrednu saradnju. 5. Makroregionalno tržište odnosi se na područje koje zahvata više nacionalnih ekonomija udruženih u makroregije u svijetu ka što su, recimo, makroregije Evropske Unije, Latinske Amerike, Pacifičkog pojasa, Jugoistočne Azije, itd. 6. Svjetsko ili globalno tržište. Još uvek nije uspostavljeno kao takvo, ali proces globalizacije ide u smjeru uspostvaljanja jedinstvenog svjetskog, tj. globalnog tržišta.

PODJELA TRŽIŠTA PREMA PREDMETU RAZMJENE 2. Tržišta prema predmetu razmjene : 1. tržište roba i usluga, 2. tržište valuta i deviza, 3. tržište hartija od vrijednosti (akcija, dionica, mjenica, obveznica i. dr. ), 4. tržište kredita, 5. tržište faktora proizvodnje (tržište kapitala, radne snage i prirodnih resursa).

PODJELA TRŽIŠTA PREMA VRSTI ROBA 3. Podjela tržišta prema vrsti robe: 1. tržište sredstava za proizvodnju (tržište investicione opreme, uređaja, mašina, fabričkih hala i dr. ), 2. tržište sredstava za potrošnju (tržište robe široke potrošnje), 3. tržište usluga, 4. tržište sirovina i repromaterijala itd.

PODJELA TRŽIŠTA PREMA KONKURENCIJI 4. Podjela tržišta prema konkurenciji: 1. slobodno, 2. monopolsko, 3. administrativno, 4. ograničeno.

PODJELA TRŽIŠTA 5. Podjela tržišta prema položaju kupaca i prodavaca: 1. tržište kupaca i 2. tržište prodavaca.

FUNKCIJE TRŽIŠTA Funkcije tržišta su: 1. Informativna, 2. Selektivna, 3. Alokativna i 4. Distributivna.

INFORMATIVNA FUNKCIJA TRŽIŠTA 1. Informativna funkcija tržišta je prva i najvažnija od svih funkcija. �Tržište daje obilje različitih informacija. �Najprije, ono nam pruža informacije o vrsti, količini i kvalitetu robe ili usluge koji se nude i koji se traže. �Na osnovu tih informacija svaki privredni subjekt donosi odluke o svojim daljim planovima u proizvodnji i potrošnji. �"KO VLADA INFORMACIJAMA ON VLADA I S TRŽIŠTEM"

SELEKTIVNA FUNKCIJA TRŽIŠTA 2. Selektivna funkcija tržišta ostvaruje se uzajamnim dejstvom zakona ponude i tražnje, kroz proces konkurencije. �Selektivna funkcija tržišta sastoji se u tome što ono motiviše i nagrađuje sve one privredne subjekte koji su efikasniji i produktivniji, a kažnjava neefikasne i neproduktivne. Tržište prije svega vrši selekciju: 1. roba i usluga, 2. prodavaca, 3. kupaca, 4. tržišne cijene.

ALOKATIVNA FUNKCIJA TRŽIŠTA 3. Alokativna funkcija tržišta podrazumjeva razmještaj faktora proizvodnje i resursa sa aspekta privredne aktivnosti ili teritorije, odnosno njihovo raspoređivanje u odgovarajuće privredne aktivnost; ili u odgovarajuća područja i rejone u odnosu na njihove specifične prirodne, klimatske, kulturne i druge uslove. �Investitori ili vlasnici kapitala povlače resurse iz djelatnosti i područja sa lošom poslovnom perspektivom i usmjeravaju ih u one u kojima je povoljnija mogućnost poslovanja i sticanja dobiti.

DISTRIBUTIVNA FUNKCIJA TRŽIŠTA 4. Distributivna funkcija tržišta odnosi se na raspodjelu novostvorene vrijednosti između učesnika u društvenoj reprodukciji. �Ona se vrši putem primarne raspodjele nacionalnog dohotka, preko mehanizma cijena. �Tako jedni ekonomski subjekti prisvajaju relativno veći a drugi manji dio ostvarenog dohotka.

CIJENA KAO ELEMENT TRŽIŠTA Šta je cijena? CIJENA je novčani izraz vrijednosti robe, (vrijednost robe izražena u novcu) ili kao „stopa razmjene jednog dobra za novac“, što onda znači da je cijena, jednostavno, količina novca koja se traži-nudi za prodaju-kupovinu neke robe.

CIJENA KAO ELEMENT TRŽIŠTA Tržište preko cijena, kao jedinstvenih i temeljnih informacija, uspostavlja ravnotežu ponude i traženje. Cijene zavise od: 1. vrijednosti robe, 2. vrijednosti novca, 3. ponude i tražnje.

OSNOVNE VRSTE CIJENA Osnovne vrste cijena koje se koriste u ekonomskoj nauci su: 1. Cijena ponude, 2. Cijena tražnje , 3. Cijena proizvodnje, 4. Cijena koštanja i 5. Tržišna cijena.

CIJENA KAO ELEMENT TRŽIŠTA Cijena proizvodnje sadrži cijenu koštanja (to je cijena utrošenih sredstava-sp i plaćene najamnine-pl) i prosječan profit-ppf na uloženi kapital. Tržišna cijena je cijena, koja se formira prema dnevnim promjenama odnosa ponude i tražnje. Ako je tražnja veća od ponude tržišne cijene rastu iznad cijene proizvodnje.

TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ PRIVREDI �Uloga države se najčešće ogleda u sprovođenju određenih zakona po kojima se poslovanje odvija, u kreiranju normi zaštite životne okoline ili u sprječavanju antimonopolskog ponašanja učesnika. �Ukoliko je država previše prisutna na tržištu tada učesnici ne mogu iskazati svu kreativnost u svom radu, jer je previše pravila koja gotovo sve regulišu.

FUNKCIJE DRŽAVE I TRŽIŠTA Država ima određene funkcije na tržištu i to: � 1. promoviranje jednakosti putem progresivnih poreskih stopa, transfernih plaćanja, određenih subvencija itd, � 2. obezbjeđenje određenih dobara i usluga za koje privatni kapital nema interesa kao što su: (policija, vatrogasci, vojska, socijalne ustanove itd), � 3. promovisanje i obezebjeđenje makroekonomskog rasta i stabilnosti privrede u šta spadaju: (vođenje fiskalne i monetarne politike). � 4. regulisanje i kontrola određenih eksternalija na tržištu, kao na primjer, zagađenje okoline, kontrola o skladištenju opasnih materija, propisivanje određene zaštitne opreme za radnike itd.

TRŽIŠNA TRAŽNJA POTREBE I TRAŽNJA Pojam potreba i zašto kupujemo robe? � Potrošači kupuju robe i usluge kako bi zadovoljili svoje potrebe. �POTREBE PREDSTAVLJAJU zahtjeve pojedinaca ili grupa za materijalnim dobrima i uslugama radi otklanjanja nezadovoljenosti i postizanja odgovarajućeg blagostanja.

POTREBE I DOBRA Dobra su stvar ili usluge kojima se zadovoljavaju neke ljudske potrebe. Dobra se dijele na: 1. slobodna i 2. ekonomska.

SLOBODNA DOBRA 1. Slobodna dobra su ona dobra koja svojom količinom premašuju ljudske potrebe (zrak koji udišemo, sunčevo svjetlo, voda itd. ). �Priroda ih pruža ne zahtijevajući ljudske napore, a za njihovu upotrebu ne treba plaćati nikakvu naknadu. �Ovakvih dobara je sve manje jer ih čovjek osvajanjem prirode sve više pretvara u ekonomska dobra (npr: vode, šume).

EKONOMSKA DOBRA 2. Ekonomska dobra su rijetka jer ih ima manje nego što su ljudske potrebe , pa stoga, jedino i predstavljaju predmet izučavanja ekonomske nauke. To su svi prirodni i, od strane čovjeka, proizvedeni resursi koji se koriste u proizvodnji dobara i usluga. U pitanju su, npr. : 1. proizvodna oprema, 2. sredstva transporta i 3. komunikacionih veza.

POTREBE Ljudi imaju različite potrebe, a njihov broj svakim danom postaje sve veći. Struktura i veličina potreba zavisi od mnogo faktora, a neki od njih su: 1. fiziološke potrebe potrošača, 2. navike i običaji stanovništva, 3. dostignuti nivo razvoja, 4. razvoj kulturne svijesti potrošača, 5. status pojedinaca i grupe u društvu, 6. obrazovanost stanovništva, 7. religija i druga društvena uvjerenja, 8. područje na kome se nalaze potrošači, itd.

POTREBE Nosioci potreba mogu biti: 1. pojedinci, 2. društvene grupe i 3. društvo u cjelini. Danas svoje potrebe pojedinci najčešće zadovoljavaju u SHOPING CENTRIMA koji nude velik broj proizvoda na jednom mjestu.

PODJELA POTREBA 1. Sa stanovišta područja potrošnje potrebe se dijele na: 1. lične potrebe (fizička lica se zadovoljavaju potrošnjom finalnih potrošnih dobara), 2. proizvodne potrebe (vezane su za proizvodni proces, to znaći nabavka i potrošnja roba/dobara koje služe za proizvodnju finalnih proizvoda/dobara.

PODJELA POTREBA 2. Sa stanovišta preduzeća (proizvođača), koje ima aktivan pristup potrošaču (marketing pristup), nužno je spoznati kako: 1. postojeće tako i 2. potencijalne potrebe potrošača (sadašnjih i budućih).

POTREBE Ukoliko preduzeće uspije odgovoriti na ova pitanja, imat će i dobar dio odgovora na glavna tri ekonomska pitanja: 1. Šta proizvditi? 2. Koliko proizvoditi? 3. Za koga proizvoditi? Ima jedna izreka koja kaže: „Bogati proizvode robe i usluge a siromašni to kupuju“.

FUNDAMENTALNE POTREBE 1. Fundamentalne potrebe obuhvataju osnovne potrebe za život čovjeka. U fundamentalne potrebe spadaju: 1. potrebe za hranom, 2. pićem, 3. odjećom, 4. stanom, 5. sigurnošću, 6. zdravljem i sl.

OSTALE POTREBE 2. Ostale potrebe obuhvataju: 1. potrebe za luksuznim proizvodima, 2. putovanjem, 3. druženjem, 4. dokazivanjem u društvu i sl.

ANONIMNOST POTREBA 3. Anonimnost potreba �Generalno posmatrajući postoji određena anonimnost potreba kupaca. � Mi kao proizvođač ne znamo šta kupcu sve treba i zbog toga nastojimo to procijeniti i ispitati. �Zato se organizuju razne ankete i upitnici koje dajemo potencijalnim kupcima ili građanima da ih ispune. �Tako recimo u velikim trgovačkim centrima postoje kamere koje prate proces kupovine kupaca. �Na bazi toga saznajemo više o stvarnim potrebama naših kupaca i nastojimo im to ponuditi u momentu kada su kupci spremni na kupovinu.

NUŽNA, TRAJNA I LUKSUZNA DOBRA Kada govorimo o potrebama kupaca onda ćemo se kratko osvrnuti na: a). nužna, b). trajna i c). luksuzna dobra. a). Nužna dobra zadovoljavaju fundamentalne potrebe. Na primjer, hrana mora proći stroge higijenske standarde, a izgradnja stambenih jedinica podrazumjeva da je komisija primila objekat kao tehnički ispravan i da je sigurna njegova upotreba.

TRAJNA DOBRA b). Trajna dobra-su dobra ili proizvodi koji se koriste duži niz godina kao npr: 1. kućanski aparati, 2. automibili, 3. namještaj. �Ovi proizvodi moraju imati zagarantovan kvalitet i obezbjeđen servis. �Na primjer, da bi se organizirala prodaja automobila u nekoj državi od strane neke fabrike automobila prvo se mora uspostaviti servisna mreža. �Niko ne želi imati auto koje mu, ukoliko dođe do kvara, nema ko popraviti.

LUKSUZNA DOBRA c). Luksuzna dobra su posebna kategorija dobara. Namijenjena su prvenstveno kupcima sa visokim primanjima. �Svakako možemo navesti automobil Mercedes S klase kao primjer ove kategorije proizvoda. �Luksuzni proizvodi podrazumijevaju i visoku cijenu proizvoda, ali i visok kvalitet. �Kupci nisu značajnije osjetljivi na povećanje cijene ovakvih proizvoda.

PLAN POTROŠNJE Plan potrošnje nam pomaže da se opredjelimo za kupovinu određenih proizvoda i usluga. Pri procesu kupovine mi svjesno ili podsvjesno vodimo računa o nekoliko stvari: 1. sistemu potreba, 2. poznavanju svojstva određenih proizvoda, 3. nivou raspoloživog dohotka, 4. postojećim cijenama, 5. našem predviđanju obudućim cijenama. Svaki pojedinac i domaćinstvo, u manjoj ili većoj mjeri, razmatra ove faktore i pravi vlastiti plan potrošnje. Domaćinstva to najčešće rade na mjesečnom nivou.

TRŽIŠNA TRAŽNJA �Tražnja je količina roba ili usluga koju su kupcipotrošači spremni kupiti pri svim cijenama u određenom vremenskom periodu i na određenom tržištu. �Opšte je poznato da količina neke robe koji se kupuje zavisi od njegove cijene. �Što je viša cijena neke robe ljudi će je manje kupovati i obrnuto, što je cijena nekog dobra niža potrošači će kupovati više jedinica tog dobra.

TRAŽNJA �Za razliku od tražnje često analiziramo količinu roba koja se na tržištu traži pri tačno određenoj cijeni. �Na primjer, proizvođači hljeba svaki dan predviđaju kolika će biti tražnja za hljebom na području nekog grada pri cijeni od 1 KM/kom. �Taj podatak ja važan za planiranje proizvodnje.

TRAŽNJA �Tražena količina je količina robe ili usluga koju su kupci spremni kupiti pri tačno određenoj cijeni, u određenom vremenskom periodu i na određenom tržištu. �Tražena količina se obično obilježava sa slovom Q. �Na tržištu roba/usluga najvažniji je odnos između tržišne cijene i tražene količine iz čega izvodimo „ZAKON TRAŽNJE“, koji glasi: „Kada cijena roba/usluga na tržištu raste tražnja za njima će opadati, i obrnuto sa opadanjem cijena tražnja raste".

TRAŽNJA Tražnja se može izražavati u naturalnim i vrijednosnim pokazateljima. a). Naturalnim pokazateljima 1. komadi, 2. jedinice, 3. kilogrami, 4. metri itd. ) i b). Vrijednosnim pokazateljima 1. putem cijena.

VRSTE TRAŽNJE 1. Sa aspekta veličine tržišta, tražnja može biti: �Lokalna , �Nacionalna , �Svijetska. 2. Prema vremenskom kriterijumu, tražnju djelimo na: �Dnevnu, �Nedeljnu, �Mjesečnu i �Godišnju tražnju.

VRSTE TRAŽNJE 3. Prema subjektima, postoje slijedeće vrste tražnje: � Pojedinačna, � Tražnja privredne grane i � Ukupna tražnja cijelog društva (Agregatna tražnja). 4. Prema namijeni, tražnju dijelimo na: � Tražnju za proizvodnim dobrima (sredstva za rad i predmeti rada) , � Tražnju za potrošnim dobrima (nužna dobra, luksuzna i trajna dobra). 5. Sa prostornog aspekta, postoje dvije vrste tražnje: � Domaća tražnja i � Inostrana tražnja.

SKALA TRAŽNJE Skala tražnje predstavlja tabelarni prikaz odnosa cijena i količine nekog proizvoda na nekom tržištu uz sve moguće cijene za taj proizvod. Skala tražnje može biti: 1. individualna-pojedinačna i 2. ukupna-agregatna. 1. Individualna-pojedinačna skala tražnje pokazuje nabavnu spremnost pojedinog kupca. 2. Ukupna-agregatna skala tražnje pokazuje nabavnu spremnost svih kupaca na nivou nacionalne ekonomije.

SKALA TRAŽNJE �Za svaki nivo cijene pretpostavlja se količina koju su kupci spremni da kupe. �Na primjer, po cijeni od 3 KM kupci su spremni da kupe 20 KG određene robe. �Uz najvišu cijenu od 5 KM potraživana količina je samo 10 KG, � Dok je uz najnižu cijenu od 1 KM potraživana količina najveća, 40 KG.

KRIVA TRAŽNJE �Na osnovu skale tražnje može se dati kriva tražnje, kao geometrijski prikaz funkcije tražnje. �KRIVA TRAŽNJE je grafički prikaz rasporeda potražnje neke robe i izvodi se iz skale tražnje. � Kriva tražnje ima negativan nagib, odnosno, opadajuća.

KRIVA TRAŽNJE �Kriva tražnje prikazuje kako količina proizvoda koju potrošači potražuju ovisi o cijeni tog proizvoda. �Opće je poznato da količina neke robe koju će potrošači u jednom određenom trenutku kupiti direktno zavisi od cijene te iste robe. � Ukoliko je cijena robe veća utoliko je manja količina robe koju su potrošači voljni da kupe.

KRIVA TRAŽNJE Ovu pojavu ekonomisti objašnjavaju na tri (3) načina: 1. Sniženje cijene privlači dotadašnje potrošače, 2. Sniženje cijena stimuliše da se u date kupovine uključe i novi potršači s nižim dohocima i 3. Sniženje cijena stimuliše da se u date kupovine uključe i oni potrošači koji kod viših cijena tu robu bi tražili (npr. tražnja za ulaznicama za neki koncert).

INDIVIDUALNA-POJEDINAČNA TRAŽNJA 1. Individualna-pojedinačna tražnja Kriva individualne potražnje pokazuje odnos količine robe koju je potrošač spreman kupiti i cijene te robe. Pojedinačna kriva tražnje ovisi o izborima potrošača koji se suočava s budžetskim ograničenjima.

INDIVIDUALNA-POJEDINAČNA TRAŽNJA

PROMJENE I POMACI TRAŽNJE �Kriva tražnje za nekom robom pokazuje koliko robe potrošači kupuju pri bilo kojoj cijeni, držeči konstantnima sve ostale faktore koji mogu utjecati na potrošačeve odluke o kupnji, naravno osim cijene. �Na primjer, pretpostavite da Amričko medicinsko udruženje otkrije da ljudi koji redovno jedu sladoled duže i zdravije žive. �Ovo otkriće bi povežalo tražnju sladoleda. �Pri bilo kojoj cijeni kupci bi sada željeli kupiti veću količinu sladoleda te bi se kriva tražnje pomakla u desno.

KRIVA PROMJENE TRAŽNJE

PROMJENE I POMACI TRAŽNJE �I funkcija tražnje se pomjera udesno ili ulijevo. �Svaka promjena koja povećava količinu proizvoda koju kupci traže (žele) da kupe po datoj cijeni, pomjera krivu tražnje iz položaja D, D udesno, u D 1, D 1. �Svaka promjena koja smanjuje tražnju proizvoda koju kupci žele da kupe po datoj cijeni, pomjera krivu tražnje ulijevo, iz položaja D, D u D 2. �NA PRIMJER, kada kupci goriva primjete da se na pojedinim benzinskim pumpama prodaje gorivo lošeg kvaliteta dolazi do smanjenja tražnje za gorivom na tim pumpama pri svim cijenama.

KVANTITATIVNI FAKTORI TRAŽNJE U kvantitativne faktore tražnje ubrajamo: 1. Promjene dohotka potrošača, 2. Promjene kreditne aktivnosti banaka, 3. Promjene cijena supstitutivnih roba, 4. Promjene cijena komplementarnih roba. 1. Dohodak potrošača nam govori koliko on može maksimalno sredstava potrošiti na proizvode i usluge. Jedan dio sredstava potrošači štede a jedan dio troše. Što je dohodak potrošača viši, oni će biti u mogućnosti kupovati veću količinu nekog proizvoda. Na primjer, ako prosječna plaća u državi poraste sa 520 KM na 800 KM, porast će tražnja za namještajem, s obzirom da većina porodica želi svakih pet-šest godina promijeniti namještaj u svom domu.

KREDITNE AKTIVNOSTI BANAKA 2. Kreditne aktivnosti banaka: ovaj faktor je u direktnoj zavisnosti od stepena razvijenosti bankarskog sistema. Ako su banke stabilne, onda dostupnost kredita domaćinstvima se povećava, i tako se povećava i njihova kupovna moć. Banke nude: 1. potrošačke (kratkoročne) i 2. investicijone (dugoročne) kredite. Kada se dostupnost kredita smanjuje, zbog kriza bankarskog sektora koje se pojavljuju zbog lošeg upravljanja finansijskim sredstvima, onda potrošači smanjuju tražnju za robama bez promjena cijena tih roba.

KREDITNE AKTIVNOSTI BANAKA Finansijska kriza koja je objelodanjena u SAD u avgustu 2007 god. prenesena je na skoro cijeli svijet, pa i na Bi. H 2008 godine. Posljedice krize su: Pad kupovne moći stanovništva, iz čega slijedi smanjena mogućnost proizvođača da prodaju svoje proizvode, rast zaliha, otpuštanje zaposlenih (radnika) i smanjivanje plata. Sve ovo ima za posljedicu da potrošači naglo smanjuju kupovine pri nepromijenjenim cijenama roba i imovina.

CIJENA SUPSTITUTIVNIH ROBA 3. Cijena supstitutivnih roba: robe supstituti su robe koje na isti ili sličan način zadovoljavaju potrebe potrošača. Na primjer, sintetički đemper može zamjeniti pamučni, različite vrste i kvalitet pasta za zube itd. Jedino SO nema supstituta.

CIJENE KOMPLEMENTARNIH ROBA 4. Cijene komplementarnih roba: komplementarne robe su robe koje su uslov potrošnje jedne ili više drugih roba. U prehrani to su proizvodi kao što su: kruh, meso, ulje, začini, povrće itd. Dakle, za komplemenatarna dobra bitna je činjenica da je potrošnja jedne robe uslov potrošnje druge/drugih roba.

KVALITATIVNI FAKTORI TRAŽNJE U kvalitativne faktore tražnje ubrajamo: 1. Uticaj istorijskog perioda u kojem analiziramo tražnju (uticaj epohe), 2. Demografske faktore, 3. Pripadnost društvenom sloju, 4. Pripadnost državi, odnosno grupaciji zemalja, 5. Strukturu ponude i dostupnost proizvoda, 6. Razvijenost i način komuniciranja između ponuđača i potrošača, 7. Promjene navika i preferencija potrošača, 8. Broj kupaca na tržištu, 9. Sistem potreba, 10. Ukusi potrošača, 11. Buduće cijene proizvoda ili usluga, 12. Cjene dobara koji su povezani sa tim dobrom (supatituti ili komplementi), 13. Posebni utjecaji kao što su klimatski uslovi, religijska uvjerenja,

UTICAJ EPOHE NA TRAŽNJU 1. Uticaj epohe na tražnju: ovaj element tražnje je istorijske prirode. Različite epohe se razlikuju po načinu proizvodnje, a način proizvodnje opredjeljuje kvalitet i kvantitet ponude pa, prema tome, i strukturu tražnje. Učešće različitih vrsta proizvoda u različitim epohama je različito. Prema Engelovom drugom zakonu tražnje, učešće izdataka za odjeću i obuću ostaje isto pri povećanju dohotka.

DEMOGRAFSKI FAKTORI 2. Demografski faktori: najznačajniji kvalitativni faktori koji opredjeljuju strukturu tražnje su demografski faktori. U demografske faktore ubrajamo: 1. Ukupan broj stanovnika, 2. Regionalnu distribuciju stanovnika, 3. Gradsko, prigradsko i seosko stanovništvo, 4. Broj, veličinu i starosnu strukturu domaćinstava, 5. Nivo obrazovanosti.

PRIPADNOST ODREĐENOM DRUŠTVENOM SLOJU 3. Pripadnost određenom društvenom sloju: određuje i veličinu primanja, sklonost ka potrošnji i sklonost štednji. �Vlasnici kapitala i menadžeri u pravilu imaju znatno veće dohotke (primanja), njihova sklonost štednji je veća. �Sklonost potrošnji stanovništva koje pripada srednjim i nižim slojevima je veća budući da imaju manje dohotke pa ga većim dijelom usmjeravaju na zadovoljavanje osnovnih i relativno luksuznih potreba. �Na primjer, tržište Afrike.

PRIPADNOST DRŽAVI ILI GRUPI DRŽAVA 4. Pripadnost državi ili grupi država: određuje i prosječnu kupovnu moć stanovništva, mogućnost kupovine proizvoda višeg tehnološkog nivoa, odnosno zadovoljavanja kulturnih i obrazovanih potreba. Zemlja sa najvišim BDP po stanovniku je Luksemburg. Sa druge strane, najniže vrijednosti BDP po stanovniku su u zemljama Sub-Saharske Afrike i Centralne Azije. Visok nivo BDP po stanovniku omogućava stanovnicima najbogatijih zemalja svijeta da u strukturi potrošnje (tražnje) imaju najkvalitetnije proizvode, odnosno proizvode najsavremenijih tehnoloških generacija.

STRUKTURA PONUDE I DOSTUPNOST PROIZVODA 5. Struktura ponude i dostupnost proizvoda Struktura ponude se bitno mijenja prelaskom na marketing orijentaciju proizvođača, što podrazumijeva kontinuirano istraživanje tržišta i analizu potreba potrošača, segmentiranje tržišta na osnovu specifičnih zahtjeva grupa potrošača za određenim proizvodima, te proizvodnju proizvoda za kojima postoji tražnja potrošača. �Kanali distribucije i njihovo efikasno funkcionisanje smanjuju transakcione troškove i stoga imaju veliki značaj za ekonomiju kao cjelinu. �Ukoliko kanali distribucije nisu razvijeni, raspoloživi proizvodi ne mogu da stignu na vrijeme u mjesto gdje su potrebni potrošačima.

KOMUNIKACIJA IZMEĐU PONUĐAČA I POTROŠAČA 6. Komunikacije između ponuđača i potrošača U današnjim uslovima razvoj sredstava komuniciranja, veliki broj medija i informatičke opreme stvara uslove ponuđačima da detaljno obavještavaju kupce o svim relevantnim osobinama proizvoda i uslovima pod kojima nude te proizvode. Na ovaj način se omogućava potrošačima da poređenjem različitih uslova ponude šire svoj izbor i povećavaju mogućnost kvalitetnijeg i adekvatnijeg zadovoljavanja potreba uz niže cijene.

PROMJENE NAVIKA I PREFERENCIJA POTROŠAČA 7. Promjene navika i preferencija potrošača Neki kupci automobila preferiraju : 1. sigurnost i udobnost, 2. drugi snagu motora i izgled, 3. treći luksuz i dokazivanje a 4. četvrtima je važna potrošnja i niska cijena održavanja. Povećavanjem dohotka potrošači postaju probirljiviji.

BROJ KUPACA 8. Broj kupaca je također važna determinanta tražnje na tržištu. Veći broj kupaca znači i veću potrošnju proizvoda i usluga. Danas većina svjetskih kompanija ima za cilj da pristupe nacionalnom tržištu Kine s obzirom da je to tržište sa gotovo 1, 5 milijardi potrošača. Kada biste svakome potrošaču u KINI prodali po jedan par cipela prosječne cijene od 50 KM to bi ukupno iznosilo 75 milijardi KM.

SISTEM POTREBA 9. Sistem potreba Potrebe potrošača predstavljaju najznačajniju determinantu tražnje za proizvođače jer oni svojim proizvodima i uslugama nastoje zadovoljiti njihove potrebe. U mjeri u kojoj uspješno zadovoljimo te potrebe imat ćemo i uspješan biznis.

UKUS POTROŠAČA 10. Ukus potrošača Ukusi potrošača su posebno važni za biznise koji su vezani za ponudu različitih vrsta prehrambenih proizvoda. Na primjer, u arapskim zemljama se nude veoma začinjena hrana dok se na američkom kontinentu nudi hrana mnogo blažih okusa i mirisa. U Bi. H stanovništvo veoma mnogo konzumira hljeb, razna slatka jela i kafu, što obezbjeđuje dosta prostora za biznis.

KRETANJE BUDUĆIH CIJENA 11. Kretanje budućih cijena je važno i za ponuđače i za potrošače. Ako ste planirali kupiti automobil ili stan, svakako ćete pratiti kakav trend imaju cijene na tržištu. Tako je prije uvođenje PDV-a (poreza na dodanu vrijednost) potpisan veliki broj kupoprodajnih ugovora za kupovinu stanova, s obzirom da se od 01. januara 2006. godine na nove stanove plaća dodatnih 17% poreza. Također, ukoliko se očekuje opadanje cijena tada kupci, ako mogu, sačekaju sa kupovinom kako bi platiti manje.

CIJENE PROIZVODA POVEZANIH SA DOTIČNIM DOBROM 12. Cijene proizvoda povezanih sa dotičnim dobrom u određenoj mjeri utječu na tražnju za tim dobrom. Danas veliki broj proizvoda trošimo skupa. Ne možemo koristiti automobil bez goriva ili automobilskih guma.

POSEBNI UVJETI I UTJECAJI TRAŽNJE 13. Pod posebnim utjecajima možemo podrazumijevati veliki broj faktora. �Neki proizvodi se konzumiraju ili ne konzumiraju iz religijskih razloga, u toku žestokih zima mnogostruko se povećava tražnja za plinom ili drugim energentima koji se koriste za grijanje. �Cvijeće se najviše traži 8. marta i u toku praznika, potražnja za zimskim gumama je najveća pred zimu, pred Kurban Bajram se mnogostruko poveća tražnja za stokom, zimske gume pred zimu itd.

ZAKONI TRAŽNJE Zakoni tražnje nastoje dati odgovor na pitanje koji faktori određuju nivo tražnje svakog proizvoda prisutnog na tržištu. Do sada su razvijena četiri ( 4) opća zakona tražnje: 1. Cournot- Marshallov zakon tražnje, 2. Walrasov , 3. Hiks-Alenov i 4. Moore-Schultzov zakon tražnje. Najstariji od njih je Cournot- Marshallov zakon formulisan prije više od 150 godina.

IZNIMKE OD OPĆEG ZAKONA TRAŽNJE Uočeno je da za neke proizvode ne vrijede opći zakoni tražnje, nego da ti proizvodi predstavljaju svojevrsne izuzetke. To su: 1. Giffenovo dobro-paradoks, 2. Veblenov efekat i 3. Slučaj špekulacije

GIFFENOVO DOBRO-PARADOKS 1. Giffenovo dobro-paradoks Pokazuje da tražnja za proizvodom raste ukoliko dolazi do povećanja cijene proizvoda na tržištu. NA PRIMJER : Svako povećanje cijene hljeba primorava kupca da još veći procentualni iznos svojih primanja izdvaja na njegovu kupovinu.

VEBLENOV EFEKAT 2. Veblenov efekat Pojedini proizvodi se kupuju iz želje da se njima dokaže određeni status u društvu. TAKO NA PRIMJER: neki potrošači kupuju veoma skupe satove, tašne, parfeme ili specijalitete čija cijena je mnogostruko veća od svih troškova proizvodnje tog proizvoda i za te proizvode plaćaju više hiljada eura, npr. SAT 5000 eura itd. U Bi. H recimo veliki broj mlađih kupaca želi imati najnoviji model mobilnog telefona.

SLUČAJ ŠPEKULACIJE 3. Slučaj špekulacije Kupci uvjek prate št se dešava sa cijenama proizvoda na tržištu. Prate njihov trend i nastoje predvidjeti buduće kretanje cijena. Zbog toga nekada i pored rasta cijena proizvoda kupci povećavaju svoju kupovinu, a razlog je informacija da će cijena još više rasti. To je bio slučaj s uvođenjem PDV-a. Kupci su znali da će uvođenjem PDV-a u Bi. H doći do poskupljenja proizvoda u visini PDV-a, 17%. Posebno se to dešava u slučajevima promjene cijena na svjetskom tržištu nafte. Trgovci na berzi zarađuju između 10 i 12% od formirane cijene nafte. Ako se posmatra dnevna količina prodate nafte od 85 miliona barela, tada se jednostavnom računicom dobija da špekulanti dnevno zarađuju oko 550 miliona dolara.

ELASTIČNOST TRAŽNJE Pod elastičnošću podrazumijevamo sposobnost ekonomske veličine da, više ili manje intenzivno, reagira na promjenu neke druge veličine koja je s njom u odnosu međuzavisnosti. Definicija elastičnost glasi: „Elastičnost označava stepen u kome se tražnja i ponuda mjenjaju u odnosu na promjenu cijena ili drugih faktora, odnosno predstavlja mjeru osjetljivosti količine tražnje i ponude u odnosu na promjenu cijene, iskazane u procentu. “

ELASTIČNOST TRAŽNJE U ekonomskoj analizi imamo: 1. Cjenovna elastičnost tražnje, 2. Unakrsna elastičnost tražnje i 3. Dohodovna elastičnost tražnje.

FAKTORI ELASTIČNOSTI TRAŽNJE Faktori koji utiču na elastičnost tražnje su: 1. Mogućnost i broj supstitutivnih roba, , 2. Vrsta robe – da li roba pripada grupi osnovnih potreba ili luksuznih roba, 3. Procenat dohotka potrošača izdvojenog za određenu robu, 4. Vrijeme, 5. Luksuzna roba i robe životne potrošnje, 6. Očekivanja o budući kretanju cijena(praćenje stope inflacije itd).

CJENOVNA ELASTIČNOST TRAŽNJE 1. Cjenovna elastičnost tražnje je mjera reakcije potrošača na promjenu cijene, i izražava se kao odnos procentne promjene količine tražnje i procentne promjene cijene, duž odgovarajuće funkcije tražnje. Cjenovna elastičnost je reakcija količine tražnje na cijene.

CJENOVNA ELASTIČNOST Mjeri se koeficijentom elastičnosti (Et) kao odnos procentualne promjene količine tražnje i procentualne promjene cijena. Promjena tražnje (povećanje ili smanjenje) u % Et = -------------------------------; Promjena cijena (povećanje ili smanjenje) u %

KOEFICIJENT ELASTIČNOSTI Koeficijent elastičnosti tražnje, može biti: 1. veći od 1, 2. jednak 1 i 3. manji od 1, Na osnovu čega imamo slijedeće elastičnosti: 1. elastična tražnja (Et >1), što znači da se tražnja jedne robe brže mijenja od promjene cijene te robe (npr. promjena cijene od 10 % izaziva promjenu traženih količina od 15 %, pa koeficijent elastičnosti iznosi Et = 1, 5), 2. jedinična elastičnost (Et = 1), što znači da se cijene i tražnja mijenjaju po istoj stopi (npr. promjena cijene jedne robe od 10 % izaziva promjenu traženih količina te robe, također, za 10 %), 3. neelastična tražnja (Et < 1), što znači da se tražnja sporije mijenja od promjene cijene (npr. u slučaju da promjena cijene od 10 % izaziva promjenu traženih količina od 5 %, koeficijent elastičnosti je Et = 0, 5).

OBLICI CJENOVNE ELASTIČNOSTI Razlikujemo pet (5) oblika cjenovne elastičnosti tražnje: 1. Savršeno elastična tražnja, 2. Savršeno neelastična tražnja, 3. Jedinična elastičnost tražnje, 4. Srazmjerno elastična tražnja, 5. Srazmjerno neelastična tražnja.

UNAKRSNA ELASTIČNOST TRAŽNJE 2. Unakrsna elastičnost tražnje Nekada je važno da znamo kako promjena cijena drugih proizvoda utječe na tražnju za našim proizvodima. Uzmimo situaciju u automobilskoj industriji. Svakako da porast cijena nafte na svjetskom tržištu dovodi do smanjenja tražnje za automobilima sa velikom potrošnjom goriva. Također, veliki porast cijena željeza i betona dovodi do većih troškova izgradnje novih stanova, a samim time i do povećanja krajnjih cijena.

UNAKRSNA ELASTIČNOST �Unakrsnu elastičnost tražnje mjerimo koeficijentom unakrsne elastičnosti tražnje (Ex ili Eu). �Unakrsna elastičnost (Eu) pokazuje reakcije količine tražnje jedne robe (npr. robe A) na promjene cijena druge robe (robe B), odnosno promjene njene cijene.

UNAKRSNA ELASTIČNOST %Qa Procentualna promjena tražene količine proizvoda A EX = -------------------------------; %Cb Procentualna promjena cijene B

DOHODOVNA ELASTIČNOST 3. Dohodovna elastičnost tražnje Za neke proizvode je važan nivo dohotka kao odrednica tražnje za njim. TO JE NA PRIMJER: tražnja za korištenjem usluga gradskog saobraćaja, tražnja sa hamburgerima i drugom hranom niskog kvaliteta, tražnja za odjećom koja nema poznatu robnu marku, tražnja za automobilskim gumama lošeg kvaliteta itd.

KOEFICIJENT DOHODOVNE ELASTIČNOSTI �Koeficijent dohodovne elastičnosti pokazuje reakciju količine tražnje na raspoloživi dohodak. �Koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje je veličina koja pokazuje za koliko će se procenata promijeniti tražena količina proizvoda A kao posljedica promjene dohotka potrošača za jedan procenat.

DOHODOVNA ELASTIČNOST Dohodovna elastičnost računa se po formuli % Qa Procentualna promjena tražene količine proizvoda A Edt = ----------------------------------------- % D Procentualna promjena dohotka potrošača

ENGELOVI ZAKONI Reakcija tražnje, odnosno potrošača na promjene u dohotku izražena je Engelovim zakonima Zakoni su formulirani način: 1. Prvi Engelov zakon: udio izdataka za hranu smanjuje se s rastom dohotka, 2. Drugi Engelov zakon: udio izdataka za odjeću i obuću ostaje približno nepromijenjen bez obzira na promjene u dohodka, 3. Treći Engelov zakon: udio izdataka za stanovanje, ogrjev, osvjetljenje i sl, također, ostaje približno isti bez obzira na dohodak, 4. Četvrti Engelov zakon: što se dohodak više povećava, to je veći udio tzv. raznih izdataka (npr. za zdravlje, higijenu, kulturu, sport, putovanja i druge razonode).

HVALA NA PAŽNJI