Metodika nastave informatike as 3 Prof Dr Dragana
- Slides: 11
Metodika nastave informatike čas 3 Prof. Dr Dragana Glušac
METODIKA NASTAVE Metodika informatike jeste naučna disciplina, ako je izgradila svoj metodološki sistem, sistem svojih pravila, zakonitosti spoznaja. Međutim, njena specifičnost je u tome što mora biti nešto više od nauke, nešto nije i ne može biti nauka. To određenje ne treba shvatiti kao nedostatak ili degradaciju metodike U oblasti informatičkog obrazovanja metodika informatike proučava pojedine pojave, njihove uzroke i posledice, utvrđuje zakonitosti tih pojava i ukazuje na nepovoljne i povoljne uzroke sa ciljem da se postignu optimalni rezultati u informatičkom obrazovanju Osnovni elementi koji spadaju u predmet istraživanja metodike informatike kao naučne discipline su: analiza društveno postavljenog cilja, određivanje, razrada i formuliranje zadataka nastave "svog" predmeta:
određivanje (i stalno razvijanje) spoznajne, vaspitne, obrazovne i preltične društvene vrednosti sadržaja, njegovo značenje za svestrani razvoj ličnosti i osposobljavanje učenika; izbor, razrada kriterijuma, metoda i postupaka izbora, oblikovanja i struktuiranja (te selekcija) sadržaja nastavnog predmeta i njegovo kontinuirano usavršavanje (naučno stvaranje programa "svog" nastavnog predmeta, u cilju sprečavanja preopterećenosti programa i njegovog stalnog osavremenjivanja); izučavanje i usavršavanje metoda i organizacije rada u nastavi, koje najbolje odgovaraju cilju, zadacima, sadržaju, i psihofizičkoj razvijenosti učenika; · planiranje, projektovanje i pripremanje za neposredno izvođenje nastave, te racionalna organizacija i efikasna realizacija nastave; izrada, oblikovanje i opremanje udžbenika, te ostale nastavne opreme, za što efikasniju realizaciju nastave "svog" nastavnog predmeta; istraživanje korelativnih veza sadržaja informatike sa sadržajima drugih nastavnih predmeta, kako bi se što efikasnije ostvario opšti cilj i zadaci vaspitno-obrazovnog procesa; Naučna razrada i stalno unapređivanje sadržaja, formi i organizacije metodičkog osposobljavanja nastavnika; · stalna izgradnja i usavršavanje sopstvenog naučno-metodološkog sistema unapređivanja metoda sopstvenog naučno-istraživačkog rada i naučno uobličavanje sopstvene teorije
Kvalitet procesa savremene nastave i učenja ogleda se u: · kvalitetu rada nastavnika koji su posrednici između dece i nastavnih sadržaja; organizaciji procesa nastave i fokusiranja istog na učenika; · interaktivnim nastavnim metodama sa aktivnim učešćem učenika; · fokusiranje nastave na postignuća učenika a ne na puku realizaciju nastavnog programa; · korišćenje formativnih metoda za ocenjivanje učenika; · kvalitet postignuća u učenju koji treba da se ogleda između ostalog u eliminaciji mehaničkog učenja napamet i nepotrebnog ponavljanja; · obezbeđivanju učenicima suštinska znanja koja se aktivno mogu koristiti u daljem obrazovanju i u životu uopšte; · koncentrisanju na informatičku pismenost; · krajnji ishod kvalitetnog obrazovanja jeste osposobljenost učenika da koriste svoja novostečena znanja i veštine van školskog konteksta.
Predmet metodike nastave informatike Univerzalno pitanje svake metodike je „KAKO? “ koje traži odgovore na to koje su optimalne metode poučavanja i učenja i u njih inkorporirane metode kojima se mogu ostvarivati konkretizovani ciljevi poučavanja i učenja. Treba dodati i to da pod strategijom podrazumevamo redosled mera kojima nastavnik vodi učenike ka ovim ciljevima. Prema tome predmet MNI je KO? KAKO? ŠTA? . . . poučava i uči u nastavi informatike Centralni problem MNI je optimalno razrešenje odnosa CILJEVI (ishodi) – SREDSTVA, odnosno u koijm psihološko – didaktičkim, materijalno –tehničkim i društveno- kulturnim uslovima se odgovarajućim sredstvima mogu postići maksimalni efekti nastave informatike.
PRINCIPI NASTAVE INFORMATIKE Didaktički principi su opšte važeća pravila i rukovodeća načela kojima se regulišu tokovi poučavanja i učenja u nastavi i van nje. navedeni principi nisu u hijerarhijskim već u korelativnim odnosima, međusobno se prožimaju i ukrštaju. nova naučno - tehnička i pedagoška saznanja utiču i na nove pristupe izboru i klasifikaciji didaktičkih principa PRINCIP NAUČNE ZASNOVANOSTI POUČAVANJA I UČENJA PRINCIP USMERENOSTI POUČAVANJA PREMA CILJEVIMA POUČAVANJA I UČENJA PRINCIP OČIGLEDNOSTI PRINCIP AKTIVNOSTI – KONSTRUKTIVIZMA PRINCIP POSTUPNOSTI PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE I SOCIJALIZACIJE PRINCIP EKONOMIČNOSTI I RACIONALIZACIJE PRINCIP TRAJNOSTI ZNANJA, VEŠTINA I NAVIKA . . .
U vaspitno-obrazovnom procesu, kao i u svakoj drugoj oblasti ljudske delatnosti, traže se i biraju odgovarajuća sredstva, načini i postupci pomoću kojih se mogu postići zadovoljavajući rezultati. Kako je nastava najorganizovaniji vid vaspitnoobrazovnog rada, razumljiva su nastojanja da se pronađu, selekcionišu i primene oni načini ili metode i postupci koji će biti najcelishodniji i koji će dati optimalne rezultate. U kontekstu operativnog planiranja nastave nastavnici informatike trebaju obaviti sledeće » predradnje « radi kvalitetnog organizovanja časa: PROCENITI / ANALIZIRATI POLAZNU SITUACIJU ODREDITI / DEFINISATI CILJEVE ODREDITI TIP NASTAVNOG ČASA IZABRATI SADRŽAJE RAZRADITI GLOBALNU STRUKTURA ČASA – ARTIKULACIJA ČASA DEFINISATI OBLIKE (NAČINE) RADA IZABRATI METODIČKE PRISTUPE IZABRATI I PRIPREMITI NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA ELABORACIJA SADRŽAJA ČASA
TIP NASTAVNOG ČASA ODREDITI TIP NASTAVNOG ČASA obrada novog gradiva, ponavljanje ili vežbanje, proveravanje i ocenjivanje rekapitulacija i sistematizacija, kombinovani čas.
Čas obrade novog gradiva Nastavni časovi koji služe za uvođenje u novu oblast, služe upoznavanju učenika sa novim nastavnim predmetom, njegovim ciljevima i zadacima, strukturom i sadržajem, ili njihovom pripremanju za usvajanje sadržaja većih celina, područja, tema. Najopštija orijentacija strukture časa za prenošenje novih znanja, prema većini didaktičara, obično se sastoji iz sledećih elemenata; 1. Obnavljanje ranije učenog gradiva, čije razumevanje je osnov i pretpostavka usvajanju novih znanja; 2. Upoznavanja sa činjeničkim materijalom putem usmenog izlaganja nastavnika ili na osnovu posmatranja učenika, šireg sagledavanja izloženog gradiva, formulisanja i utvrđivanja zaključaka; 3. Ponavljanja usvojenih znanja, njihovog prenošenja na nove sadržaje, primene različitih vežbanja; 4. Domaćih zadataka: usmenim pismeni, praktični.
Čas ponavljanja ili vežbanja Karakteristika časova koji pretežno služe razvoju i usavršavanju sposobnosti i umešnosti sastoji se u tome što učenici obavljaju određene aktivnosti pod neposrednim ili posrednim rukovodstvom nastavnika. Javljaju se u dvostrukoj funkciji: 1. Ako se aktivnost obavlja s ciljem da se oforme sposobnosti, umešnosti ili navike, radi se o časovima vežbanja. Inače, Časovi vežbanja su tipični u nastavi crtanja, likovnog i muzičkog vaspitanja. Različitim vežbama i stvaralačkom primenom usvojenog gradiva, u okviru pomenutih časova, razvijaju se i usavršavanje brojne navike i umenja. 2. Ako nasuprot tome dominira, primena stečenih znanja, umešnosti ili samostalnih aktivnosti, s ciljem njihovog daljeg razvijanja i usavršavanja, onda se radi o časovima primene.
Čas rekapitulacije i sistematizacije Časovi predviđeni za utvrđivanje znanja imaju za cilj ostvarivanje funkcija nastave koja se odnose na sigurnost i trajnost stečenih znanja. U školskoj praksi ovaj tip časa se veoma često primenjuje i u različitim oblicima. Valja razlikovati časove ponavljanja i časove sistematizovanja. Na časovima ponavljanja insistira se na zamapćivanju i usvajanju bitnih činjenica, na uopštavanju i usvajanju pravila i obrazaca ako je moguće u novim vidovima. Na časovima sistematizacije nova znanja se upoređuju s ranije usvojenim i uspostavlja se redosled, stečena znanja se sređuju u veće celine.