Metode pouavanja PREDAVANJE GRUPNA RASPRAVA RADIONICA DEMONSTRACIJA PRAKTINA

Metode poučavanja PREDAVANJE, GRUPNA RASPRAVA, RADIONICA, DEMONSTRACIJA, PRAKTIČNA IZVEDBA

Razmislite… U kojim situacijama su prikladni slijedeći načini podučavanja: �Predavanja �radionice �praktična izvedba/vježba �individualni razgovor/savjetovanje Što vi najčešće primjenjujete u svom radu i u kojim situacijama?

IZRAVNO POUČAVANJE �Izravno izlaganje u kojem se “učenicima” prenose strukturirane informacije ili u kojoj se demonstriraju koraci koje učenici trebaju slijediti u svrhu stjecanja vještina GLAVNA OBILJEŽJA �Središnju ulogu ima edukator/nastavnik �Visoka strukturiranost informacija

PREDNOSTI �Vremenska ekonomičnost �Sustavnost u izlaganju gradiva/materije �Povezivanje novog gradiva s predznanjima i upotreba primjera koji ilustriraju apstraktne pojmove i njihove međuodnose NEDOSTACI �Smatra se da čini učenike pasivnima tj. ona otežava aktivno učenje �Pogrešna pretpostavka da su svim učenicima potrebne istovrsne informacije �Predavanja obično preduga i nadilaze slušačeve mogućnosti održavanja pažnje �Prenošenje informacija koje se djelotvornije mogu prikupiti na druge načine

IZRAVNO POUČAVANJE JE NEPRIKLADNO IZRAVNO POUČAVANJE JE POGODNO Kada se želi postići primjena znanja ili uvježbavanje vještina Kada je glavna svrha iznošenje činjenica i podataka Kada su lako dostupni drugi izvori informacija Kada je gradivo teško dostupno u drugom obliku Kada su učenici heterogeni s obzirom na predznanje Kada je potrebno pobuditi zanimanje za određeno gradivo Kada je gradivo apstraktno, složeno i puno pojedinosti koje treba zapamtiti Kada je potrebno uputiti slušače u novo gradivo Kada je za postizanje željenih ishoda učenja potrebno aktivno sudjelovanje učenika Kada je potrebno sažeti i sintetizirati građu iz više izvora

KORACI U PROCESU UČENJA KORACI U PROCESU POUČAVANJA 1. Očekivanje, kognitivna udešenost 1. Informiranje o ciljevima, motiviranje 2. Pažnja, selektivna percepcija 2. Pobuđivanje i usmjeravanje pažnje 3. Kodiranje informacija 3. Izlaganje informacija 4. Obrada informacija u radnom pamćenju 4. Poticanje upotrebe strategija pohrane 5. Pohranjivanje u dugoročno pamćenje 5. Utvrđivanje gradiva 6. Prijenosi u druga područja/probleme 6. Poticanje generalizacije 7. Dozivanje iz dugoročnog pamćenja 7. ispitivanje, provjera zapamćenog 8. Praćenje i regulacija učenja 8. Davanje povratnih informacija

Vježba 1. Planiranje ciljeva SMART CILJ

Planiranje ciljeva i postupaka �Dobro određen cilj poštuje slušačeve razvojne mogućnosti i predznanja te jasno određuje očekivane ishode

Zadatak 1… OSMISLITE TEMU RADIONICE ILI PREDAVANJA

Polazna pitanja za planiranje poučavanja 1. 2. 3. 4. 5. Kakav treba biti ishod učenja na kognitivnoj, motivacijsko-emocionalnoj, vrijednosnoj razini i razini ponašanja? Što polaznici moraju znati i što će moći raditi nakon radionice? Kakve im spoznaje, aktivnosti i iskustva treba predočiti kako bi stekli željena znanja i vještine? Koliko je potrebno vremena za ostvarenje željenog cilja? Kako povezati novo gradivo sa starim, kako provjeriti predznanje slušača?

Polazna pitanja za planiranje poučavanja 6. Jesu li raspoloživi priručnici, udžbenici i tekstovi dovoljno stručni? 7. Kakve metode i tehnike poučavanja koristiti (izlaganje, čitanje, igranje uloga, rješavanje zadataka)? 8. Kojim se izvorima znanja i nastavnim pomagalima služiti? 9. U kojoj će mjeri polaznici aktivno sudjelovati u provedbi radionice (rad u parovima, male grupe, suradničko učenje, samostalan rad)? 10. Kako će pratiti i procjenjivati individualni i grupni napredak u stjecanju novih znanja i vještina?

Etape izravnog poučavanja ETAPE POUČAVANJA PONAŠANJE EDUKATORA Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje Edukator objašnjava ciljeve radionice, priprema “učenika” za učenje Obrada nove cjeline i/ili pokazivanje vještina Edukator sustavno izlaže informacije ili modelira aktivnost Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe Edukator zadaje zadatke prikladne za uvježbavanje Provjera razumijevanja Edukator provjerava izvedbu zadataka i daje dodatna objašnjenja Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera Edukator proširuje primjenu znanja i vještina na različite i složenije primjere

1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje �Stvaranje pozitivnog stava prema novoj materiji i spremnost za učenje �Kako pobuditi zanimanje slušača? �Pristupanje poučavanju s jasno pokazanim entuzijazmom �Stvaranje ugodne atmosfere – pričanje anegdote ili šale povezane s novom materijom, postavljanjem uvodnog izazovnog pitanja ili navođenjem na raspravu oko neke naizgled proturječne tvrdnje �Povezivanje gradiva s prethodnim znanjima ( s poznatim informacijama ili osobnim iskustvom)

2. Iznošenje spoznaja i pokazivanje postupaka �Predavanje �Strukturirano iznošenje spoznaja u određenom području �Modeliranje �Usvajanje određenih postupaka

Tehnika predavanja �Verbalno izlaganje gradiva od 5 do 30 minuta �Izravno predavanje u kojem se iznose činjenice, opisi ili objašnjenja koje polaznici slušaju ili prema potrebi i bilježe �Duže predavanje = veća smislena cjelina �Postavljanje pitanja publici u svrhu održavanja pažnje i zanimanja za sadržaj te provjera razumijevanja

STRUKTURA PREDAVANJA 1. Početak predavanja – dio u kojem se određuje cilj i širi kontekst izlaganja tj. kaže se ono što će se reći 2. Središnji dio predavanja – dio u kojem se izlažu ključni pojmovi i njihov međuodnos te se daju konkretni primjeri i dodatna objašnjenja tj, kaže se ono što se željelo reći 3. Završetak predavanja – dio u kojem se iznose glavni zaključci i ponavljaju najvažniji dijelovi tj. kaže se ono što ste rekli

Tehnika pokazivanja i modeliranja �Edukator pokazuje određena ponašanja i modelira ih �Promatranje nastavnika i ostalih sudionika, uočavanje koraka u izvedbi vještine te uočavanje veza između postupaka i ishoda ponašanja

3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe �Vođena i nadzirana vježba �Davanje povratne informacije �Pokazati povezanost određenog postupka s ciljem izvedbe rečenicom tipa ako…onda �Objasniti mu prirodu pogreške i razloge za promjenu ponašanja �Općenito treba koristiti ohrabrujuće izričaje kojima se iskazuje povjerenje u učenikove mogućnosti �Aktivacija samog edukatora/nastavnika

4. Provjera razumijevanja 5. Dodatno uvježbavanje i osiguranje transfera

Poučavanje vođenim otkrivanjem i razgovorom 1. 2. 3. 4. 5. Rad u parovima Rad u malim grupama Sažimanje prethodnog izlaganja Brze kružne izjave ili neverbalni znakovi Vremenski žetoni

RAD S POJEDINCEM: INTERVJU

Izbjeći “razumijevanje na prvu loptu” Ne odmah na problem, bez lažnih obećanja! FAZE komunikacijske vještine SREDIŠNJA POČETNA p. dovesti do otvorenosti i iskrenosti smiriti tjeskobu i napetost ili ljutnju dobiti i prenijeti relevantne informacije utjecati na motiviranost za promjenu potaknuti promjenu ZAVRŠNA postići percepciju p. da je sam došao do rješenja donio odluku da mu nije nametnuta

PODUČAVANJE BOLESNIKA Procjena sposobnosti i spremnosti na učenje Planiranje ciljeva (SMART) Provedba: učenje i prihvaćanje informacija, samokontrola, samozbrinjavanje. . . Praćenje i evaluacija: ljestvice procjene, dnevnici, fiziološke mjere, povijest bolesti. . .

Različiti sustavi pomoći Uloga pomagača �pružanje potrebne pomoći (edukacijska, savjetodavna) �pružanje podrške �osiguranje adekvatne okoline

Samozbrinjavanje �traženje pomoći �adekvatni postupci u vezi sa stanjem �pridržavanje uputa �promjena načina života �očuvanje samopoštovanja i samopouzdanja

Važno!!! �dati mogućnost korisniku da govori, kako bi mu dali mogućnost da iznese vlastito viđenje problema �razgovarati o očekivanjima bolesnika (klijenta) u vezi s vlastitom aktivnošću (angažmanom) u rješavanju problema (liječenju bolesti) �razgovor o rezultatima koji se žele postići �stupanj odgovornosti klijenta za rješavanje problema

Upute, upute… IDEALNO Određeni postupci se rade na propisani način, na mjestu i u vrijeme koje je za to određeno �Slijeđenje upute u odsustvu osobe koje je uputu zadala

Što kažu istraživanja? �pacijenti se ne mogu sjetiti velikog broja informacija koje im liječnik ili medicinska sestra usmeno priopće �anksioznost i dosjećanje uputa su u zakrivljenom odnosu �nisko anksiozne osobe nisu jako zabrinute za svoje zdravlje �visoka anksioznost nepovoljno djeluje na pamćenje

Što kažu istraživanja? �visoka povezanost količine zapamćenog i važnosti koja je pridana tim informacijama (samo ponavljanje informacije nije dovoljno) �povećanjem medicinskih informacija pada postotak zapamćenog �konkretne informacije bolje se pamte od apstraktnih �smetnje epizodičkog pamćenje – ne bez upotrebe vanjskih pomagala i suradnje obitelji

Ono što nije stvar pamćenja je: �pomanjkanje znanja i vještina �neuklapanje uputa u sustav vrijednosti bolesnika �neuklapanje u dnevni red ili navike korisnika, odnosno ometanje ukućana

Kako povećati vjerojatnost pridržavanja uputa? �upute trebaju biti jasne i konkretne, treba izbjegavati opće upute �provođenje složenih vježbi - prve vježbe pod nadzorom �upute trebaju biti specifične, po mogućnosti date i u pismenom obliku �upotreba različitih pomagala za dosjećanje �poticati i ohrabrivati �kognitivni medijatori (vođenje dnevnika – prijedlozi i primjedbe)

�Informacije i sadržaj koje treba prenijeti �VAŽNE informacije �NEVAŽNE informacije �SUVIŠNE informacije �ZANIMLJIVE informacije Razlikovati TREBA ZNATI od LIJEPO JE ZNATI