Memorija spremnik raunala Memorija raunala sastoji se od

Memorija (spremnik) računala

Memorija računala sastoji se od: Centralne memorije računala (RAM) Memorije za čitanje (ROM) Vanjskih memorija

Centralna memorija (RAM) RAM (engl. Random Access Memory) – memorija sa izravnim pristupom (jer se pojedinim adresama u RAM-u može izravno pristupiti) RAM je ishodište i odredište svih podataka koji kolaju unutar računala RAM je mjesto iz kojeg centralni procesor dobiva upute, dakle, NAREDBE što treba napraviti u RAM-u su također i podatci s kojima treba obaviti navedene naredbe rezultati izvođenja naredbi se ponovno spremaju u RAM to sve znači da kada pokrenemo neki program koji se nalazi na nekoj vanjskoj memoriji (tvrdi disk, CD i slično), taj se program kopira u RAM, gdje se isto tako rezervira i mjesto za sve podatke koji se unose u taj program, rezultate itd. , dakle u RAM-u se nalazi program koji se upravo izvodi u računalu, i to sa svim pripadajućim (potrebnim) podatcima

Centralna memorija (RAM) RAM se sastoji od niza memorijskih lokacija u koje se zapisuju naredbe ili podatci u binarnom obliku svaka memorijska lokacija u RAM-u ima svoju jedinstvenu adresu, koja se isto tako izražava binarnim brojem pojedini bit (binarna znamenka, engl. binary digit ) (0 ili 1) zapisuje se pomoću bistabila bistabil je elektronička komponenta koja može biti u jednom od dva stanja (0 ili 1) uobičajeno je da jedna memorijska lokacija ima 8 bitova (8 b) niz od 8 bitova zovemo bajt ili oktet (engl. byte) (1 B) budući da većina podataka koju pohranjujemo u RAM zauzima više od jednog bajta, to znači da će se, općenito, neki podatak zapisati na nekoliko uzastopnih memorijskih lokacija, tj. u nekoliko uzastopnih bajtova npr. za zapis jednog cijelog broja se uobičajeno koristi 32 bita, pa će on zauzeti 4 memorijske lokacije u RAM-u (4 bajta)

Centralna memorija (RAM) tradicionalno se jedinice za količinu podataka izvode na osnovi fizikalnih mjera za veličinu sa standardnim prefiksima (kilo, mega, giga, tera itd. ) iz SI sustava za razliku od uobičajenih primjena SI sustava, gdje npr. kilo označuje 103 = 1 000, u informatici kilo predstavlja 210 = 1 024, što je često dovodilo do zbrke u značenjima zato se u posljednje vrijeme sve češće uz SI sustav koristi i IEC sustav IEC norma SI norma

Centralna memorija (RAM)

Centralna memorija (RAM) kondenzator može u sebi držati određenu količinu električnog naboja različitim količinama naboja ostvarit će se različite razine napoona na krajevima kondenzatora visoku razinu napona (npr. 5 V) smatramo logičkom jedinicom (1), dok nisku razinu napona (npr. 0 V) smatramo logičkom nulom (0) na taj način podatke spremamo u Radnu Memoriju (RAM) da bi se održala količina naboja u kondenzatoru, potrebna je električna energija kada se dovod električne energije prekine, kondenzatori se prazne, napon im pada prema nuli – tada kondenzatori gube informaciju koju su sadržavali (0 ili 1), pa se sadržaj RAM-a gubi

Memorija za čitanje (ROM) to je posebna mala poluvodička memorija, koja je izvedena tako da se iz nje može samo čitati: ROM (engl. Read Only Memory) u ROM proizvođač računala pri proizvodnji smješta manje programe i neke podatke, npr. program koji učitava dijelove operacijskog sustava sa diska podatci zapisani u ROM su trajno pohranjeni no, postoje i vrste ROM-a čiji se sadržaj može mijenjati (PROM; EEPROM)