Maturski ispit Ilijada O Starogrki ep Ilijada predstavlja

Maturski ispit

Ilijada O Starogrčki ep „Ilijada“ predstavlja napopularniji O O ep staroga vijeka i najsavršeniji ep svjetske književnosti. Ima 15. 696 heksametara. Sastoji se iz dvadeset i četiri dijela koji se označavaju kao knjige ili pjevanja. Ovakva podjela izvršena je prema broju slova u starogrčkom alfabetu, ali se pritom nije vodilo računa o sadržini nego o broju heksametara-da ni jedno pjevanje ne prelazi brojku od hiljadu stihova Radnja djela odigrava se u desetoj godini trojanskog rata.

Siže Ilijade O Radnja Ilijade je tako iskomponirana da čitalac postepeno O O O sklapa priču o povodu koji je doveo do trojanskog rata. Paris, sin trojanskog kralja Prijama, otima Helenu; lijepu ženu spartanskog kralja Menelaja, i odvodi je u Troju. Uvrijeđeni Ahejci krenu na Troju. Helensku vojsku vodi Menelajev brat Agamemnon. Na samom početku Ilijade , postupkom in medias res( u središte stvari) pjeva se o Ahilejevom gnijevu: „Gnev mi, boginjo pevaj, Ahileja , Peleju sina, zlosrećni, štono Ahejce u hiljade uvali jada, duše pak mnogih junaka jakih posla Aidu, a njih učini same da budu pljačka za psine i još gozba za ptice i tako se Divova volja

Siže Ilijade O Uvrijeđen što mu je vrhovni vojskovođa i kralj Agamemnon preoteo robinju Brisejidu, Ahilej neće da pomaže Ahejcima u borbi protiv Trojanaca O. Borbe se odvijaju sa promjenljivim uspjehom za obije strane. Ratni uspjesi ne zavise samo od hrabrosti vojski i njihovih vođa, nego i od volje bogova koji su se podijelili pomažući Ahejce ili Trojance, a neki i jedne i druge istovremeno. U tim borbama ističu se dva junaka: Diomed na strani Ahejaca i Hektor na strani Trojanaca O. Kada Trojanci pritisnu Ahejce, osjeća se nedostatak Ahilejev. Nikakve molbe ne mogu da ublaže Ahilejevu ljutnju i da ga podstaknu na boj. Patroklo, njegov veliki prijatelj, moili ga da mu dopusti da pomogne Ahejcima.

Ilijada O Trijanski rat je samo povod i umjetnička pozadina da se O O O prikaže središnja tema epa: tragična Ahilejeva sudbina. da je tako, zaključuje se iz sljedećih činjenica: 1. Invokativni početak epa 2. Složeno psihološko jedinstvo u Ilijadi ostvarenoi je na taj način što su svi djelovi i epizode vezani za Ahilejev gnjev. 3. Tri četvrtine epa I-VIII pjevanja posvećeni su Ahilejevom gnjevu 4. Epska priča se zasniva na dva ključna sukoba-između Agamenona i Ahileja(I-VIII) i između Ahileja i Hektora(XVIIIXXIII) pjevanja; 5. preokreti u epskoj priči vezani su za Ahilejevu ličnost. . Patroklova smrt)XVIII)pokreće Ahileja u borbu; Hektorova smrt(XXIII) otkriva ljudsku stranu Ahilejeve ličnosti: odnos prema Prijamu

Tema O. O Tragična Ahilejeva sudbina dominantna je u Homerovom epu po snazi ličnosti ovoga junaka i po mjestu koje zauzima u epu. Ova sudbina ne potiskuje aktivitet i trgiku brojnih individualnosti koje se nameću čitaočevoj pažnji. Tako čitalac apstrahuje istorijskomitološku podlogu snažno doživljavajući tragiku pojedinaca. O

Ahilej O Ahilejeva ličnost je vrlo složena: u njemu se sučeljavaju osjećanja i raspoloženja, gnjev i tuga, unutrašnji sukobi i lomovi. On je tip neobuzdanog, kavgađijskog i sujetnog arhaičnog heroja koga lako može da zasilepi ljubav ili mržnja. Oličenje je silovitih strasti, ljutoga bijesa i samovolje. Na njegovom primjeru Homer pokazuje koliko gnjev zaslepljuje i vodi čovjekaa u postupke koji ne mogu da idrže moralne kriterijume. Ahilej je prikazan kao olujni ratnik iza koga ostaju porušeni gradovi i pomorene vojske, ali i kao ljudsko biće koje ume da voli i ispolji nežna osjećanja. On shvata apsurdnost svoga ratovanja i apsurdnost svoga položaja: mjesto da dvori svoga ostarjelog oca, on unesrećuje i žalosti djecu i očeve onih koji mu nisu ništa skrivili: U svjetlu ovog samosaznanja Ahilejeva ličnost dobija tragične obrise.

Hektor-junak i vitez O O Hektor, sin Prijama i Hekabe, najhrabriji branilac Troje vrhovni je zapovjednik trojanske vojske. On je najčuveniji trojanski ratnik, junak posebnog tipa kome su čast i dostojanszvo osnovni zakon vladanja i ponašanja. Za Hektora Homer kaže da je vojskomora, rušivojska i konjomora, nazivjući ga i sjajnošlemi veliki Hektor. On je po snazi i vještini jednak Ahileju. Međutim, po moralnim osobinama Hektor je sušta suprotnost Ahileju: Ahilej je ratnik i osvajač, osvetnik a Hektor je ratnik branilac; Ahilej je zaslijepljen osvetom, ratoboran i nemilosrdan, Hektor je branilac, borac visokog morala, dostojanstven a čojstvo je njegova glavna osobina. Najupečatljivija scena u kojoj se hektor oprašta od žene Andromahe i sina , u stvari je, posvećena osvjetljavanju njegove ličnosti i njegovom odnosu prema porodici i dužnosti

Likovi Ilijade O Likovi helenske epike i Ilijade su antropomorfni jer su bogovi uvijek dobijali ljudsjki lik. U Homerovim epovima jasno je naglašen antrpocentrizamčovjek je u središtu zbivanja i umjetnikove pažnje, a sudbine junaka (Ahilej, Hektor, Helena, Prijam)su čisto ljudske, bliske čitaocu i svevremene.

Predikat O Predikat je osnovni rečnični član bez kojeg O O O nema predikacije, odnosno rečenice. Njim se subjektu, kao osnovnom članu, pripisuje neka osobina , bilo kao prava osobina koju subjekat ima, bilo kao stanje ili raspoloženje u kome se nalazi, bilo kao radnja koju vrši. Predikat može biti: 1. glagolski 2. imenski 3. prost 4. složen 5. udvojen

PREDIKAT O Glagolski predikat : to je takav predikat kojim ono što se O O pripisuje subjektu izražava se glagolskim oblicima. Imenski predikat-se javlja u onim rečenicama u kojima se ono što se subjektu pripisuje označava nepotpunim glagolom i nekom drugom vrstom riječiimenicom, zamjenicom, pridjevom, brojem ili prilogom. On se satoji od dva dijela: glagolskog i imenskog. Glagolski dio uvijek u ličnom glagolskom obliku, i to su najčešće glagoli jesam, biti i htjti i glagoli nepotpunog značenja (postati, proglasiti se, smatrati se i sl). U imenskom dijelu nalazi se neka od navedenih riječi , i ako se mijenja po padežima, najćšće je u nominativu, a može biti u akuzativu s predlogom ZA ili u instrumentalu.

Vrste predikata O Prost predikat: je onaj u kojem se nalaze samo jedan O O O glagolski oblik u ličnom glagolskom obliku(Ona čita. ) Složen predikat: je onaj koji je sastavljen od dva u ličnom glagolskom obliku (Ona poče da čita. ) Ne smijemo se sa tim šaliti. On se najčešće sastoji od glagola nepotpunog značenja, kakvi su modalni glagoli: moći, morati, trebati, smjeti, glagoli što označavaju početak ili prekid ranje: početi, stati, prekinuti i infinitiva ili prezenta sa veznikom da nekog drugog glagola. Udvojen predikat je onaj glagolski oblik koji se više puta ponavlja u istoj rečenici: ( Ja mpjevam, pjevam ali se vama to ne dopada. ).

Aorist O Prost glagolski oblik O Njim se obilježava radnja koje se vršila ili izvršila u vremenu govorenja ili neposredno prije njega § Gradi se najčešće od svršenih glagola tako što se na ihfinitivnu dodaju nastavci za oblik: 1. -oh 1. -osmo(smo) 1. pad-oh 1. padosmo 2. -h 2. -oste(ste) 2. pad-e 2. padoste 3. / 3. -oše/še 3. pad-e 3. padoše

Relativna i modalana upotreba aorista Indikativni-pravi Relativna upotreba aorista Modalna upotreba aorista -označava radnju koja se desila u neposrednoj prošlosti u odnosu na trenutak govora -gradi se od svršenih glagola 1. Mi vas dosad čekasmo pa odosmo. 2. Slomi se staklo! UPAMTI: Uz pravi aorist se upotrebljavaju prilozi DOSAD i SAD -uz relativni stoje: TADA, ONDA, JEDNOM, JUČE. -u pripovijedanju: 1. Nestalo je vode, crkoh od žeđi. 1. On ustade, spusti roletne i 2. Pišite, inače stradaste! sjede. 2. Juče odoh u grad i posjetih novootvorenu knjižaru. 3. Tog maja pođosmo na ekskurziju potpuno spremni. Futurski aorist: 1. Evo, odosmo za minut. 2. Ako ne donesete seminarski padoste na ispitu.

Gnomska upotreba aorista AORIST 1. Čašu meda još niko ne popi, što je čašom žući ne zagrči. 2. Dokse ne namuči, donde se ne nauči. 3. Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogreja.

Atribut i apozicija Imenske odredbe su riječi koje se upotrebljavaju da odrede pojam uz čije ime stoje. Imenske odredbe su: atribut, atributiv, apozicija, apozitiv, i atributsko-priloške odredbe.

Atribut Nesamostalna pridjevska riječ, ili veza riječi sa pridjevskom funkcijom, koja Određuje neki pojam; pridjevski -su odredbe imenskih riječi čiju funkciju vrše: pridjevi, pridjevske sintagme, pridjevske zamjenice i redni brojevi. Sa imenicom se slažu u rodu, broju i padežu. -dobra, zanimljiva knjiga -veoma dobra, neobično laka knjiga; -Miljanova knjiga; -Moja, ova, neka knjiga; -prva, osma, stota knjiga Padežni -su imenice ili imeničke sintagme u nekom zavisnom padežu, bez predloga ili sa njima, u službi određivanja pojma uz koje stoje. Takvi su kvalifikativni genitiv ili kvalifikativni instrumental, ali i ma koji drugi padež koji se javi u funkciji atributa: Starac sijede kose, mladić olavih očiju, dvorište nepravilonog oblika, starac sa sijedom bradom, sveska sa debelim koricama. . .

Atributiv: imenička odredba u kojoj se drugom imenicom sužava značenje iskazano prvom imenicom kao glavnom riječi: ptica selica, kamen ATRIBUTIV temeljac, sin jedinac, pas lutalica, vozač početnik -atributivi su i: 1. nazivi srodstva, titule: Baba Jana, čika majo, gospodin Dragović, 2. Nazivi knjiga, listova, časopisa, udruženj a, sportskih klubova, institucija: Hotel „Onogošt“, roman“nečista krv“, fudbalski klub „jezero“. UPAMTI: ovakvi atributivi stavljaju se u navodnike i stoje uz imenicu.

Apozicija: imenica ili 1. Naša škola, jedina imenička sintagma koja gimnazija u gradu, slavi određuje već poznat pojam svoj praznik. Apozituv: najčešće pridjev ili pridjevska sintagma , ponekad je vezan za predikatovu radnju kao njen uzrok 2. Moj brat, umoran od puta, odmah je zaspao. 3. Takmičari kviza, sigurni u pobjedu, odmah su počeli da slave.

Primjeri O U sljedećim rečenicama pronađi apoziciju: O 1. Podgorica, glavni grad Crne Gore, ekonomski je i O O O kulturni njen centar. 2. Najveća živa pop ikona, Madona, održala je nezaboravni koncert na Jazu u Budvi. Sljedeće rečenice transformiši tako da od odgovarajućih članova rečenice stvoriš apoziciju: 3. Ljubav je najuzvišenije osjećanje koje ljudima pomaže i u najtežima trenucima. 4. na glavnoj stanici dočekala me je moja najstarija sestra Ana sa porodicom. 5. još jedna imenska odredba je apozicija koja se uvijek odvaja zarezom.

Pisanje brojeva O Sastavljeno se pišu: 1. Brojevi koje označavaju stotine: dvjesta, trista, sedamsto 2. Složenice s brojem: osmogodišnji, dvadesetpetogodiš nji, pedesetogodišnjica, osamnaestogodiš njak 3. Složenice: četrdesetpetica, osmomsrtovsk i, šesnaestomjesečni, trostruki. . .

Rastavljeno se pišu: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Brojevi koji označavaju stotine ako se upotrijebe u potpunom obliku i sa posebnim akcentom: dvije stotine, pet stotina Višečlani brojevi : četrdeset osam, osam stotina dvadeset dva, deset milona dvjesta pedeset hiljada trista četrdeset jedan Višečlani redni, zbirni brojevi i brojne imenice : dvadeset prvi, pedeset deveti, dvjesta dvadeset petoro. .