Likovi iz mitova i legendi Istre i Kvarnera

Likovi iz mitova i legendi Istre i Kvarnera

MALIK - (Macmalić, Macmolić, Macić) je, u narodnom vjerovanju, malen (Mići je poput djeteta od 5/6 godina. ), vrlo lijep čovjek. Odjeven je u blavitene (plavkaste) bagešice (hlačice) i ima crvenu kapicu. Dobrodošao je i rado će pomoći čovjeku u nevolji iako ponekad čini nestašluke. Živi u škujinama (starim jamama) u kojima lijepe mramorne sobe. U takvim rupama odzvanja kada se u njih baca kamenje. Tu macmalić čuva veliko bogatstvo. Ako mu netko baca kamenčiće u njegovu kuću, onda se zna ljutiti i čovjeka navesti na krivi put. Na Cresu se običavalo govoriti za nekoga tko se obogati da ima Macmalića na čufitu (u potkrovlju). U šumi pokraj Belog ima nekoliko panjeva oko bijele stijene. Narod vjeruje da je to stol kojim se služe Macmalići.

Malik u zelenom

ORKO (VORKO ili MRAK ili BILFO) - Sitan stvor koji se zavlači među noge. Nije nužno zao, ali nije ni sasvim dobar. Stane li čovjek na njegovu stopu ili sjedne li na Orka dugo ide krivim putem. Izlazi iz tame i otima naivne ljude pa ih odvodi na razna mjesta na kojima se gube i ne mogu pronaći put kući. Ima veliku moć prerušavanja: "po čovik, po praz" (neka vrsta satira), magarac, miš, kozlić, pas, ovca, a može ga netko na ramenu donijeti kući kao duha.

Orko

Tolkienova varijanta Orka

• ŠTRIGA, ŠTRIGUN - Štriga ili štringa, štrigon, štrigun (prema tal. strega: vještica, od vulg. lat. striga, lat. strix: sova krvopija, noćna mora), u nar. vjerovanju u hrv. primorskom pojasu od Istre do Dubrovnika, te u sjev. Italiji i dijelu Švicarske, vještica ili vještac, u pravilu žena ili muškarac s nekim posebnim, prirođenim ili naučenim opakim moćima kojima nanosi štetu ljudima i životinjama. To je osoba začeta na Božić, Uskrs ili o kvatrama, ili rođena o kvatrama. Rađa se u crvenoj ili crnoj košuljici i s malim repom. Do dobi od 24 godine nije opasna, potom počinje činiti zlodjela i pakosti, ali potpuno izgubi moći ako je netko otkrije i vikne njezino ime. Danju živi poput drugih ljudi, a obično se u kasnu večer ili oko ponoći, pretvara u žabu, mačku, psa, svinju, vola, leptira i dr. U to doba, posebno za loša vremena, leti na sastanke s drugim štrigama, koje se okupljaju na posebnim mjestima, raskrižjima, smetlištima, vrhovima planina ili pod orahovim stablom, među sobom se tuku gorućim bakljama, pričaju kome su naudile i dogovaraju se gdje će pronaći iduću žrtvu. O Sv. Ivanu (24. VI) u ponoć plešu oko paprati, i tu noć paprat procvjeta. Najraširenije je vjerovanje da š. baca čari i uroke na ljude i životinje i tako ih čini bolesnima, neplodnima, kravama oduzme mlijeko, volovima srce i radnu snagu, djeci zdravlje tako da umru, posvadi mladića i djevojku, učini da se osoba utopi, donosi loše vrijeme i stvara tuču i sl. Kada umre osoba za koju se vjerovalo da je bila š. , u usta joj se stavi čavao ili kakav oštar predmet od kovine kako bi se spriječio njezin povratak.

Štriguni

Krsnik KRSNIK - (kresnik, kršnjak, krisnik, krstenjak, karsnik, krstnik, skrisnik, grišnjak), u nar. vjerovanju u Istri, na kvarnerskim otocima i u dijelu Slovenije, osoba, ugl. muškarac, nadnaravnih moći kojima pomaže ljudima i životinjama i bori se protiv zla i zlih sila. Nadnaravne sposobnosti stječe rođenjem u posteljici bijele boje (za razliku od štrige), odn. s dijelom takve posteljice koja mu se ušije pod pazuh ili spremi dok ne odraste, jer je upravo u njoj njegova moć. U dječjoj dobi k. ne pokazuje nikakve znakove nadnaravnih sposobnosti, a u dobi od 7, 17 ili 27 godina podvrgava se obredu inicijacije u kojem stariji krsnici dolaze po njega, izvikuju mu ime, vode ga u šumu i obavljaju određene obrede. Ako se ne odazove takvu pozivu ili izbjegne obred, ostaje bez posebnih moći, kao običan čovjek. Njegov je životni neprijatelj i antipod štriga, a u nekim krajevima vukodlak. Od svojih je neprijatelja jači i do pedeset puta, ali ako nema uza se svoju košuljicu, zla ga bića mogu teško raniti ili ubiti. K. može letjeti, zaustaviti kišne oblake, upravljati vremenom, za vrijeme sna može napustiti svoje tijelo i u obliku muhe odletjeti u daleke krajeve radi borbe sa štrigom i dr. demonima, može se pretvarati u bijela ili šarena psa, svinju, mačku, vola, konja i sl. U obliku psa najčešće prati čovjeka noću na opasnim putovima i štiti ga od nezgode ili zlih sila. U životinjskom se obliku bori i protiv štrige i gotovo uvijek pobjeđuje (idućeg se dana u drugom selu zvonima oglašava da je poginuo neki čovjek, odn. štriga). K. je i liječnik, travar i veterinar, može čovjeka izliječiti od mnogih bolesti, pomoći oko polomljenih kostiju, iščašenih zglobova, zmijskih ugriza i dr. Ljudima i životinjama skida vještičje uroke, kletve i dr. čarolije, kravama vraća mlijeko, volove izliječi da opet rade, a druge životinje spašava od iznemoglosti i bolesti. Cijeli svoj život provede unutar svoje zajednice, sela ili kraja. Ima obitelj, djecu i običan posao. Od drugih se ljudi ni po čemu ne razlikuje, a spoznaju da je krsnik nikome ne odaje.

Krsnik?

ŠTROLIGA - vračara. Često može pomoći i tim ženama se redovito odlazi po savjet ili lijek. No, neke mogu začarati - "štroligati" i na zlo učiniti. One su u osnovi ipak posrednik između dobra i zla. Znaju "načiniti" u smislu nalaženja rješenja i lijeka za bolest ili nevolju. Štrolige najčešće "gase roke", ubacuju "glenje" u "čikaru" s blagoslovljenom vodom ili vodom izmiješanom s uljem.

• JURE GRANDO - Prema predajama, Jure Grando bio je prvi europski vampir. Legenda o njemu potječe iz malog mjesta Kringa u Istri. Neobičnu zgodu zabilježio je Johann Weichard Valvasor u svom djelu Slava vojvodine Kranjske (Die Ehre deß Herzogthums Crain), koja se prema pričama mještana Kringe zbila 1672. godine, a prethodilo joj je šesnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha. Naime, 1656. godine umro je i pokopan na mjesnome groblju jedan lokalni mještanin imenom Jure Grando. Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati lokalnom stanovništvu, viđali su njegovu utvaru kako luta selom, čak i kako kuca na vrata nekih kuća. Da iza te pojave stoje zle sile, mještani su postali svjesni nakon što bi u kućama na koje je utvara Jure Granda kucala, nakon nekoliko dana netko naprasno preminuo. Njegova se udovica također žalila seoskom glavaru Mihi Radetiću da ju pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Pokojni Jure Grando postao je prava napast za selo, a čak je 16 godina trebalo da se mještani ohrabre i nešto poduzmu. Tako je jednog dana župan Miho Radetić okupio "grupu srčanih ljudi" i poveo ih na groblje s namjerom da iskopaju Jurino tijelo te da ga probodu glogovim kolcem i okončaju razdoblje straha i terora. Devetero mještana je noseći baklje i raspelo došlo do groblja, otvorilo ga, i zaprepastilo se vidjevši da je pokojnikovo lice rumeno, štoviše, da im se smije. Preplašena devetorica brzo su se razbježala no župan Miho ih je opet sakupio i poveo natrag do groba. Duhovnik kojeg je župan Radetić pozvao progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: "Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira" - nastavio je s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim formulama, a "sablasti su pritom navrle suze na oči". Zatim su mrtvom tijelu pokušali "protjerati zašiljeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu", ali im to nije polazilo za rukom te se od "tvrdog trbuha" kolac neprestano odbijao. Naposljetku mu je jedan od mještana, imenom Stipan Milašić, sjekirom odrubio glavu na što je mrtvac kriknuo, a grob se napunio krvlju. "Časna gospoda egzekutori" su nakon toga zatvorili grob i Kringa je od toga dana imala mira, utvara Jure Granda nije se više pojavljivala.

Jure Grando

MORA - To je djevojka zle krvi, zao ženski duh koji muči spavače. Zla žena koja fizički ostaje kod kuće, a njen drugi lik, zao i životinjski, ide u zle pohode. Mora ima tri noge, bez dlaka je "koja s vragom posla ima". Na noćnim pohodima poprimi lik sove, prelijepe žene ili nakazne, krezube starice. To je cura zle krvi, željna mlade krvi. Kad ne more da se mladosti drukčije dočepa, tare i mori mladost pri spavanju. Voli mladu mušku krv nego žensku. Muško mori od želje, a žensko od zavisti. Pričalo se da se nekog momka dovezala mora. Svaku noć dok on zaspi, ona pritisni. Nit je mogo čim krenuti, nit glasa dati. Kaziva ćaći, kaziva materi, svejedno. Snažan je bio, al opet nije je mogo nikako uvatit. Pane mu na pamet, da ode u crkvu, nožem ustruže malo klačarde s Gospina oltara, metne u karticu, zašije u krpu i metne na se. Nikad više nije došla. Niko mu to nije virova, al se od tad uvik pričalo o tome

Mora

Vilenjak je stvorenje koje se pojavljuje u raznim mitologijama npr. germanskoj i slavenskoj. U početku su bili zamišljeni kao mala bića i bogovi plodnosti, a izgledali su kao mladi ljudi i žene, prelijepi te su živjeli u šumama, pod zemljom, u spiljama ili u izvorima i zdencima. Bili su dugovječni ili besmrtni te su imali magične moći.

UREČLJIVAC - "The evil eye" - baca uroke. Postoje amajlije za zaštitu: oko, užareno žezlo, sol, rogovi, češnjak, Fatimina ruka, potkova, pokazivanje "rogi" prema dolje.

DUHOVINA - "The killer fog" - magluština koja proždire nekrštenu i nerođenu djecu.

BAZILISK - glava i tijelo pijetla, rep zmije, a krila zmaja. Bazilisk (grčki basileus, kralj) se u Grčkom i Europskom carstvu životinja spominje kao kralj reptila. Govori se da ubija pogledom. U djelu Naturalis Historia autora pod imenom Pinije Stariji, bazilisk je mala zmija koja je toliko otrovna da ostavlja trag otrova za sobom, a pogled joj je jednako smrtonosan. Bazilisk kao mitološko biće spada u kategoriju legendarnih zvijeri.

VUKODLAK ILI VUKOZLAK, UKODLAK, KOZLAK, KUDLJAK - Nakon smrti zlog čovjeka u njegov grob uđe vrag, odere mu kožu, pokupi krv i salije u mijeh. U mijeh mu otijera i dušu. Vukodlak se rađa u mijehu. 40 dana treba da bi od čovjeka nastao vukodlak. Naši drevni preci su vjerovali da se duše zlih ljudi nakon smrti sele u životinje dok pročišćene ne odu u nebo. Obraniti se od vukodlaka može samo glogovim ili drenovim kolcem. Vukodlak se ne može probosti bez "tri popa", koja prati crkvenjak, tri puta ga traže u grobu, a treći put dođe on "čujuć' zvona", tri ga puta varaju dok se ne sagne i ne probodu ga u zatiljak. U starih naroda zloduh tmine imao je vuka, koji je ponekad izlazio iz pakla pa kad bi htio proždrijeti i Sunce i Mjesec, oni bi se zamračivali, te za pomrčinu u njih bijaše naziv : vukodlaci.

DIV - Div je golema rasta, a obično plitka uma. U narodnim pjesmama se spominje i Divkinja. Div ima svojstva zlih duhova, kakvi su Divlji Čovjek, Divljan ili Div Glad. DIV GLAD - hoda okolo kad se bliži sud svijeta. DIV LEĐAN - vladar ledenog carstva DIV DRAGONJA ILI ORAČ - Istarska priča kazuje kako je zaorao brazdu od Ćićarije do mora. Brazdom je potekla voda, a njene obale su ozelenjele. Voda je tekla polako pa ju je nazvao Mirnom. HAJDI - divi, ljudeskare koje su se od vrha do vrha brijega dobacivale batom: "Ala brat, podaj bat !". Oholost im je Bogu dodijala pa pošalje vjetar koji odnese bat u more i ono ga proguta, a njih pretvori u prah.

DIVLJI ČOVJEK ILI ZVICER - prema narodnim pričama strašno je velik. On ima samo jedno oko navrh čela, lako korakne s jedne na drugu planinu, stoji u špiljama, ljude tu dočeka i proguta. Zvicerom su nekad Breljani nazivali okretnog čovjeka. Danas tu riječ koriste samo stari Breljani.

PATULJCI - "Prvi rod bijahu mali ljudi, da ih je 12 moglo mlatiti pod lepuhovim listom. Jednoć sveti Petar prigovori to Gospodinu, pa on stvori gorostase, no sveti Petar mu prigovori na njihovu nespretnost, pa bog stvori treći rod ljudi lijepih i spretnih ali: "za jnih bu i jaj i pomagaj". U pričama spominjani su i patuljci kako vade ugljen i "dokle oni obilazaše jamu, nebi bilo nesreće u rudniku".

PSOGLAVCI - Na čelu ima oko veliko kao tanjur, a lice mu je poput pasjeg, jede ljude. Stari ljudi vjerovali su u Pasoglavca stražara na vratima pakla.

ŠVARŽIĆ - Vražje stvorenje od kojeg čuvaju vile Uškarice "što na Učkoj živu" i maliki, glasa se kao janjac, runjav je i na glavi ima roščić. Povezuje se sa Svarogom (najviše božanstvo svijetlosti u naših predaka) i njegovim sinom Svarožićem.

Hvala na pažnji! Rijeka, 14. travnja 2011.