LIBER ANTIQUUS POVIJEST KNJIGE I OSNOVNI OBLICI ANTIKE

LIBER ANTIQUUS POVIJEST KNJIGE

I. OSNOVNI OBLICI ANTIČKE KNJIGE 1. CODEX (ili caudex) 2. VOLUMEN (volvo, 3. = odmatati)

1. CODEX ili CAUDEX Kodeks je bio spoj više pločica ili spoj više listova pergamene (kože). Naziv potječe iz vremena rane upotrebe voštanih pločica. List kodeksa naziva se folium, a stranica jednog lista pagina. Korice su bile drvene daščice, slonova kost, metali, tkanine, svila, koža i pergament.

KODEKS, 4. st.

2. VOLUMEN Volumen ili svitak bio je papirus savijen oko tankog štapa. (umbilicus) Katkad je imao mali listić od kože na kojem je bila oznaka sadržaja (index, titulus). Najbolje se čuvao u kovčežiću ili obloj kutiji (capsa, cista, nidus, puteus). Pisalo se obično samo na jednoj strani, u stupcima. Dužina svitka je varirala od 1 metra, pa do 40 i više. Za pisanje na papirusu služio je calamus - cjevčica od trske koja je na vrhu bila zašiljena.

VOLUMEN

RIMSKA ŠKOLA

II. MATERIJALI 1. pločice: voštane, gipsane 2. pergament 3. papirus

Pompejanska freska. Terencije i supruga.

1. TABULAE (pločice) • voštane pločice, tj. male drvene tablice, izdubljene i s uzdignutim rubom na sve četiri strane, u koje bi se nalio obojeni ili neobojeni vosak; površina voska bi se izgladila i onda su se slova urezivala nekim oštrim, zašiljenim predmetom, obično stilusom (pisaljkom) koji je na drugoj strani bio proširena pločica pomoću koje bi se malo zagrijani vosak opet izgladio i pripremio za pisanje. Voštane pločice su se upotrebljavale u svakodnevnom životu. • album - pločice s gipsom (albus, 3 - bijel)

VOŠTANA PLOČICA I STILUS – prikaz na grčkoj vazi

TABULA CERATA i STILUS CODEX

2. PAPYRUS PAPIRUS se dobivao od egipatske biljke (srčike papirusa). Prava povijest knjige započinje preradom egipatske biljke papirusa (botanički “cyperus papyrus”), koja se uzgajala u močvarnim predjelima donjeg Egipta. Ta biljka se koristila za jelo (sok, srčika), za gorivo (korjenje), za ograde (stabljika), za pisanje (ugljen od korjenja), za ukrašavanje (cvijet), te za materiju za pisanje (srčika). Srčika se rezala po dužini u tanke, duge trake (2 -3 cm široke), koje su se stavljale na vlažnu dasku, položene jedna do druge. Sve se premazivalo nekim vlažnim ljepilom. Na to se stavljao drugi sloj, u drugom smjeru. Sve se prešalo dok ne bi bilo sasvim sljepljeno, a površina ravna.

Od trske do svitka Zatim se osušena površina glačala slonovom kosti ili školjkom, rezala se prema potrebnoj veličini i sastavljala s drugom; oko dvadesetak tako sastavljenih površina nazivalo se charta (“harta”). Papirus je bio dosta krut i da bi se savio u svitak, rotulus (volumen), koristio se tanak štap (umbilicus) koji je često imao male drške, ručice (cornua). Kod dragocjenijih djela mogao je biti obojen, pa i pozlaćen. Tekst se pisao u stupcima, i kad je cijeli volumen bio ispisan, njegov se kraj prilijepio za štapić i namatao (volvere) tako da je početak knjige ostajao izvana.

PAPYRUS

Plinije o čitanju (recitacijama) Kod rimskog pisca Plinija čitamo o javnim recitacijama: “… Nuntiari iubent, an recitator ex magna parte evolverit librum: …” “. . . Zapovijedaju da im se javi je li recitator već odmotao (pročitao) veći dio knjige. . .

Vrste papirusa Aleksandrija je bila glavno središte izvoza papirusa. U Rimu su se nalazila velika skladišta papirusa, gdje su uvezeni papirus dotjerivao (uređivao) prema potrebama i željama kupaca. Tako je postojalo više vrsta papirusa, od kojih charta emporetica nije bila namjenjena pisanju, vec se koristila za zamatanje robe (trgovački papir). Na cijeni je bila charta Augustea (i Liviana te Hieratica) zbog tankoće, glatkoće i bjeline.

Svetonije o papirusu Kod rimskog pisca Svetonija o papirusu čitamo: “Chartarum usum primum Aegyptus ministravit; coeptum apud Memphiticam urbem. Cuius genera quam plurima sunt. Prima et praecipua Augustea regia maioris formae in honorem Octaviani Augusti appellata… Septima emporetica, quod eam merces involvuntur, cum sit scripturis minus idonea. ”

3. PERGAMENT pergament - uštavljena i obrađena životinjska koža, koja se namakala u krečnoj vodi, strugala oštrim predmetom i zatezala na okvir. Zati se glačala plovučcem (pumex) i natapala krednom tekućinom. Rezala se u listove koji su se spajali i umetali u korice. Tako je nastao kodeks, knjiga takvog oblika koji će nadživjeti antički svijet i koji i danas koristimo. Pergament se mogao obojiti purpurom, rjeđe crnom ili šafranovom bojom, a pisalo se trskom (calamus) ili perom ptice, crnom ili crvenom tintom. Najraskošniji su bili purpurni rukopisi, ispisani zlatnom ili srebrnom bojom (codex aureus ili argenteus).

Već u 4. st. n. e. pergament sve više je u upotrebi i potiskuje papirusov svitak. Do upotrebe pergamenta (prema Pliniju Starijem) došlo je zbog nadmetanja Aleksandrije i maloazijskog Pergama. Po legendi je egipatski kralj Ptolomej II, ne želeći izgubiti prvenstvo među knjižnicama, zavidan na uspjesima nove knjižnice u Pergamu, za vladanja Eumena II (197. -159. ), zabranio izvoz papirusa. Kralj Eumen je zato naredio da njegovi stručnjaci pronađu novi materijal za pisanje, te je od životinjske kože stvorena pergamena ili membrana.

Svetonije o pergamentu Pergameni reges, cum charta indigerent, membrana primum excogitaverunt. Membrana dicuntur, quia ex membris pecudum detrahuntur. Fiebant autem primum coloris lutei, id est crocei, postea vero Romae candida membrana reperta sunt. Quod apparuit inhabile esse, quod et facile sordescant aciemque legentium laedant…

CODEX ili VOLUMEN Prednosti kodeksa nad volumenom bile su višestruke: • na kodeks je moglo stati više teksta • pergament je bio elastičniji • pergament je bio praktičniji za rukovanje i slaganje • pergament je bio otporniji prema vlazi • na pergamentu se moglo pisati s obje strane.

CODEX GIGAS

PALIMPSEST Sa pergamenta se moglo skinuti prvi tekst i ponovo ispisati (mehaničkim sredstvom brisanja ili nekim tekućinama). Takvi se kodeksi nazivaju Codices rescripti ili palimpsest. Ponekad se prvobitni tekst nazirao ispod novog; za nauku su često interesantniji ti prvobitni tekstovi, te su se od davnina pokušavali rekonstruirati. Na palimpsestima su pronađena i vrlo vrijedna književna djela iz klasične literature.

III. PISALJKE i TINTA CALAMUS – cjevčica od trske, na vrhu zašiljena, kojom se pisalo na papirusu ATRAMENTUM - crna tinta koja se proizvodila od čađi, smole i vode - crvena tinta (lat. ruber) se koristila za isticanje, tj. za naslove i nove dijelove i odlomke rukopisa): otuda rubrica - pisalo se i ptičjim perima - STILUS - pisaljka kojom se urezivalo u vosak, s jedne strane oštra i zašiljena, s druge strane kao proširena pločica kojom se vosak izgladio i opet pripremao za pisanje.

STILUS Saepe stilum vertas, iterum quae digna legi sunt scripturus. . . Horatius, Satyrae, 1, 10, 72 Često okreni stilus, ako hoćeš napisati što vrijedno da se opet čita. . .

PITANJA • Zašto Horacije pjesnicima savjetuje da često okreću stilus? • Što znači ‘librum volvere’? • Koliko je dug mogao biti svitak? • Čemu je služila charta emporetica? • Što znače codices rescripti i koji je drugi naziv za to? • Koju imenicu treba staviti uz pridjeve Liviana i Hieratica? • Koja je etimologija riječi rubrika?

FINIS GRATIAS AGO, QUOD TAM ATTENTI ET DILIGENTES FUISTIS, DISCIPULI! BONOS LIBROS SAEPISSIME LEGITE! AD PROXIMUM OPTIME VALETE!