Krunica Blaene Djevice Marije OTAJSTVA SVJETLA Prvo otajstvo

Krunica Blažene Djevice Marije OTAJSTVA SVJETLA

Prvo otajstvo svjetla Koji je na rijeci Jordanu kršten bio U prvom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom. Zar se Krist trebao krstiti, onaj koji je nama dao sakrament krštenja da preko njega budemo oslobođeni istočnog grijeha te jači u kušnjama? Naravno da se nije trebao krstit, ali je i na taj način htio pokazati nama put. Htio je biti i bio je u potpunosti čovjek. Podvrgnuo se našim zakonima. Dobro je to znati i više puta si osvijestiti da i mi možemo lakše prihvaćati različite naše ljudske (a i Božje) zakone koje možda ne razumijemo, koje smo možda nadišli - radi drugih, kako je to Krist činio radi nas. Štetit nam sigurno neće a koristit svakako, a poticati i one pored nas. I druga misao - osvijestimo si da smo kršteni ne zato kako bismo mahali krsnim listom nego da bi bili slični Njemu Kristu. U molitvi, u slavi ali i u patnji, svakodnevnom prihvaćanju svoga Jude kao što je to On činio! Gospodine Isuse, hvala ti na tvom krštenju. Iako si s nama u svemu jednak osim u grijehu, nisi se htio razlikovati od grješnika koji su čekali na red da ih Ivan krsti krstom oproštenja grijeha. Oprosti što premalo crpimo snagu iz svoga krštenja. Dobismo snagu i krila da budemo nešto više nego samo ljudi, a mi ti neprestano kukamo: Sjeti se da samo čovjek, sjeti se da samo čovjek… Razumijem te, dijete moje da si i čovjek, ali ne zaboravi, brate i sestro, da si i dijete Božje. Zar si zaboravio riječi Ivanova evanđelja da imaš moć djeteta Božjega. Biti dijete Božje to je moć koja pobjeđuje svaku ljudsku i neljudsku nemoć. Budeš li crpio snagu iz svoga krštenja, potvrdit ćeš po potvrdi da si zaista pravi svjedok umrlog i uskrslog Gospodina; Gospodina živog i živodajnog, ljubitelja ljudskog spasenja i Spasitelja ljudskog roda.

Drugo otajstvo svjetla Koji je svoje Božanstvo u Kani objavio U drugom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika. Zanimljivo, najprije nam se objavio na jednoj "veselici" koja je uzrokovana ljubavlju. Ovdje si svakako treba osvijestiti što u doslovnom prijevodu znači Evanđelje Radosna vijest. Kršćanstvo je radost za mene osobno i preko mene za drugoga. Očito je to Krist htio naglasiti kad se kao Bog prvi puta objavio baš u događaju radosti i ljubavi. Čini se neprimjerenim da si našao vremena kako bi bio na svadbi jednog bračnog para. Ipak, htio si povećati radost. Mi kada koga pitamo kako je, pa dobijemo odgovor: Dobro, nerijetko uzvratimo: Neka, neću kvariti. A zašto ne bismo popravljali, poboljšavali, povećavali radost i veselje. Neka tvoje čudo pretvorbe vode u vino bude znak i poticaj nama danas da ne očajavamo kada međuljudski odnosi zahlade, kada se vino prijateljstva razvodni, kada ljubav spadne na ništicu. I ovdje vrijedi istina: „Čovjek svojom snagom ne stječe pobjede“. I „s Bogom svojim preskačem zidine“ poteškoća, zbunjenosti, oklijevanja i sebičnosti. Marijo, majko hitne i neodgađajuće založenosti za potrebne, priskoči i nama u pomoć, zagovaraj nas kod Isusa. Svakako, djeco moja ljubljena! Ali ne zaboravite: „Što god vam rekne, učinite!“

Treće otajstvo svjetla Koji je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao U trećem otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha. "Približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mk 1, 15) Uvijek čovjek postavlja pitanje: zašto? Ta evo, jedini koji je uvijek jasan, a to je naš Isus Krist. Trebamo se obratiti, pošto mi to ljudi rijetko možemo odjednom, Bog nam daje priliku da se dok smo živi, obraćamo i vjerujemo Evanđelju, Radosnoj vijesti, jer, približilo se, ni manje ni više, nego sam Bog i Njegovo kraljevstvo. Evanđelje, radosni navještaj kraljevstva Božjega nije samo informacija o spasenju nego spašavanje. Nema toga što Bog, čovječe, neće za tebe učiniti. Samo neće činiti umjesto tebe. „Onaj tko te stvorio bez tebe, ne može te spasiti bez tebe“ (Sv. Augustin). Treba tvoju suradnju. Treba tvoj vapaj: U pomoć! On dobro zna da utopljeniku nije nikakva pomoć reći: „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“. Kao ni: „Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći“! Ne, izbavljenje od smrti i grijeha dostupno je samo Isusu, a tvoje obraćenje jest znak da si to osobno, svjesno i voljno prihvatio. Moli za dar obraćenja ako ga još nemaš, razvijaj dar obraćenja ako si ga već dobio. Jer nije se dovoljno samo duhovno roditi, valja duhovno i živjeti, hraniti se, razvijati i duhovno liječiti. Tek tada Isus i cijelo Nebo imaju dobre razloge da se vesele zbog tebe, obraćena grešnika koji po obraćenju postaje iskustveno svjestan da je dijete Božje.

Četvrto otajstvo svjetla Koji se na gori preobrazio i svoju slavu objavio U četvrtom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju. Put prema obraćenju nije jednostavan, koliko god čovjeka ispunjava. Zna to dobro Bog. Primijetio je to i kod svojih apostola, a očito je i sam, kao čovjek, trebao Očevo ohrabrenje. Stoga se popeo na Goru da bi se susreo s Ocem, da bi pokazao učenicima kamo to zapravo idemo a i svima nama što nas očekuje. Djelić ohrabrenja na putu prema vječnosti. Budimo iskreni i priznajmo da takvih trenutaka ima u našim životima samo im premalo dajemo važnosti Tabor je mjesto Isusova i našeg preobraženja, ali protiv napasti taborovanja djelotvorno se boriš samo kada se hrabro s tim „gorivom“ vraćaš u svakodnevicu ne zaboravljajući da je i u toj pustinji oaza Njegove prisutnosti. Budeš li se češće podsjećao da je oaza najučinkovitija kritika pustinje, tada nećeš poput noja zabijati glavu u pijesak pred poteškoćama nego ćeš tvrdoglavom upornošću neoborivim evanđeoskim dokazima sebi i drugima pokazivati put prema preobrazbi sebe, mikrokozmosa, kao i drugih, cijele prirode i svemira, makrokozmosa. Tada ćeš cvjetati gdje si posijan, tada ćeš odvažno i hrabro pobjeđivati najčešću, a i najžešću napast koja glasi: Htjeti biti ono što nisi i htjeti biti tamo gdje nisi. Ne, prihvatiti ono što jesi i ondje gdje jesi davati sve od sebe znači pružati nedvojbene znakove Božje prisutnosti i biti znak nade umornom i razočaranom svijetu današnjice. Hoćeš li svijetliti? !

Peto otajstvo svjetla Koji nam se u Euharistiji, vazmenom otajstvu, darovao U petom otajstvu svjetla razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist ustanovio euharistiju u kojoj nas hrani svojim tijelom i krvlju pod prilikama kruha i vina. Isuse moj, Bože jedini, Ti si nam darovao otajstvo Euharistije, to predivno čudo ljubavi, taj čin ljubavi koji se danomice ponavlja. Dao si nam to vječno strujanje svoje ljubavi i milosrđa po kruhu i vinu, koji nas hrani Tvojom presvetom prisutnošću i ispunjava dušu, srce i um onoga koji Ti se preda. Dao si nam cijeloga sebe. Hvala Ti, Bože jedini, hvala ti. Isuse, naša euharistijo, naš «hvala Bogu» , hvala ti na tom najvećem daru tvoje prisutnosti dok se nalazimo na ovozemaljskom hodočasničkom proputovanju prema vječnoj Domovini. Hvala Ti na Tebi koji si sveta misa i sveta misija spasenja i spašavanja. Ti, koji nam otkrivaš da se vrijednost dara sastoji u tome koliko u dar uneseš samoga sebe, bez ostatka i rezerve umio si i htio unijeti sebe u dar kruha i vina, te postati hrana naših duša. Znamo da nije dovoljno biti na misi, valja nam ući u misu, u tebe, u tvoju riječ, pričestiti se tvojom riječju najprije. Shvatiti je, prepoznati je kao ponudu da dublje, makar ne i dulje, živimo. Zatim je poput Marije prihvatiti: „Neka mi bude po Riječi tvojoj“. A onda pričestiti se tobom u posvećenom kruhu znači blagovati tijelo Kristovo, ali istovremeno omogućiti Ti da i Ti nas blaguješ, kako bismo postali tvoje tijelo, kako bismo postali Ti. „Više ne živim ja nego Ti živiš u meni“. Duše Sveti, ne zaboravi nas podsjetiti na poslanje koje se izražava riječju kršćanin. To znači biti živa, putujuća pokaznica za braću i sestre. Ne daj da zaboravimo živjeti za druge, a ne samo sebi koristiti kako to lijepo izreče sv. Franjo Asiški.