KRIVINA ODGOVORNOST I ZABLUDA U KRIVINOM PRAVU DEFINICIJA

KRIVIČNA ODGOVORNOST I ZABLUDA U KRIVIČNOM PRAVU

DEFINICIJA Skup subjektivnih uvjeta koji određenu osobu koja je ostvarila objektivna obilježja krivičnog djela karakteriziraju kao uračunljivog i krivog učinitelja krivičnog djela.

KRIVIČNA ODGOVORNOST SE SASTOJI OD: 1. URAČUNLJIVOSTI (element pomoću kojeg se izražava ispravnost psihičkog aparata učinitelja i postojanje sposobnosti rasuđivanja i odlučivanja) 2. KRIVNJE (element pomoću kojeg se izražava određeni psihički odnos učinitelja prema djelu kroz postojanje ili mogućnost postojanja određenih psihičkih procesa na osnovu uračunljivosti.

Odnos uračunljivosti i krivnje Odnos između apstraktnog i konkretnog jer je uračunljivost sposobnost za krivnju dok je krivnja konkretizacija te sposobnosti.

Metodi utvrđivanja neuračunljivosti - Psihološki – utvrđivanje postojanja psihičkih smetnji kao posljedica nenormalnih psihičkih stanja - Biološki – utvrđivanje prisustva abnormalnih psihičkih stanja kod učinitelja u vrijeme učinjenja krivičnog djela (etiološki) - Mješoviti – biološkim metodom utvrde se abnormalna psihička stanja koja se javljaju kao uzrok, dok se psihološkim utvrdi isključivanje psihičkih funkcija na kojima se zasniva uračunljivost (rasuđivanje i odlučivanje)

Prema KZ Bi. H i entiteta koristi se mješoviti biološko-psihološki metod.

Uračunljivost se procijenjuje u vrijeme učinjenja krivičnog djela za svako konkretno učinjeno krivično djelo.

Nepostojanje uračunljivosti isključuje krivičnu odgovornost pa će ukoliko se utvrdi u postupku vještačenja da je učinitelj u vrijeme učinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv sud na prijedlog tužioca utvrditi da je učinitelj učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti i predmet uputiti nadležnom organu socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka.

Bitno smanjena uračunljivost Postoji kod onog učinitelja krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima u vrijeme učinjenja krivičnog djela bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja.

Ne isključuje se krivična odgovornost, osoba je krivično odgovorna uz mogućnost ublažavanja kazne (koja može biti obligatorna ili fakultativna). * Obligatorno = mora se ublažiti Fakultativno = može se ublažiti Naš zakon prihvata fakultativno i ograničeno ublažavanje kazne za ovakve slučajeve.

Samoskrivljena neuračunljivost Actiones liberae in causa U našem krivičnom zakonodavstvu uzima se da je krivično odgovoran učinitelj krivičnog djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kojem nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu na to djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takva djela propisuje krivičnu odgovornosti za nehat.

KRIVNJA Skup psihičkih odnosa prema određenom krivičnom djelu koji se izražavaju u svijesti i volji njegovog učinitelja. OSNOVNI ELEMENTI: SVIJEST I VOLJA

Dva oblika krivnje: 1. UMIŠLJAJ 2. NEHAT

Umišljaj - Redovni i teži oblik krivnje za koji se uvijek krivično odgovara - Direktni umišljaj – učinitelj bio svijestan svog djela i htio njegovo učinjenje - Eventualni umišljaj – učinitelj bio svijestan da zbog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje

Direktni umišljaj – dva elementa: svijest o stvarnim obilježjima krivičnog djela (intelektualni element) i htjenje djela (voluntaristički element) Eventualni umišljaj – dva elementa: svijest o mogućnosti nastupanja posljedice (intelektualni element) i pristajanje na posljedicu (voljni element)

Nehat Svjesni nehat (luksuria) postoji u slučaju kad je učinitelj bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može doći do nastupanja zabranjene posljedice, ali je olako držao da posljedica neće nastupiti ili da će je moći sprječiti. Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji kao oblik krivnje kad učinitelj nije bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može doći do nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Frankove formule “Bilo ovako ili onako svakako ću poduzeti radnju” "Mogu dovršiti djelo, ali neću"

U praksi se javljaju teškoće oko razgraničenja eventualnog umišljaja od svjesnog nehata, jer su kriteriji za to razgraničenje subjektivne prirode, zbog čega se i kaže kako je ovo jedno od najtežih i najspornijih pitanja krivičnog prava. Prva Frankova formula: obuhvaća hipotetsko pitanje - kako bi se ponašao počinitelj koji je inaće predvidio mogućnost nastupanja posljedice, kada bi smatrao da će ona sigurno nastupiti. . . za šta bi se on u takvom slučaju opredijelio, da li bi se povukao? Ako bi i pod tom pretpostavkom radio - postojao bi eventualni umišljaj, a ako bi odustao od djela-svjesni nehat. Druga Frankova formula : po njoj treba utvrditi za postojanje eventualnog umišljaja da je počinitelj postupao: može biti tako ili drugačije, može se dogoditi tako ili drugačije, ja ću u svakom slučaju raditi. Pa će sud, ako je u konkretnom slučaju u dvojbi da li se radi o ev. umišljaju ili svjesnom nehatu, morat se odlučiti za nehat, jer se u toj dvojbi takav zaključak može prihvatiti kao nedvojben, dakle da postoji blaži oblik krivnje, budući se ne može sa sigurnošću utvditi teži tj. umišljaj.

Krivična odgovornost za kvalificirane oblike krivičnih djela Dva oblika ovih krivičnih djela: 1. Djela kvalificirana težom posljedicom Pr. Nanošenje teške tjelesne povrede dovede do nastupanja smrti 1. Djela kvalificirana naročitom okolnošću Pr. Krađa se izvrši iskorištavanjem stanja nastalog zbog požara u nekom objektu

Naše važeće krivično zakonodavstvo ne sadrži odredbu o odgovornosti za težu posljedicu što znači da se propisana teža kazna zbog teže posljedice može izreći samo ako se utvrdi krivnja učinitelja u odnosu na tu težu posljedicu. Odgovornost za krivična djela kvalificirana posebnom okolnošću postoji kada je učinitelj bio svijestan te posebne okolnost ili mogućnosti njenog nastupanja.

ZABLUDA U KRIVIČNOM PRAVU Postojanje pogrešne ili nepotpune predstave ili svijesti o nekoj okolnosti koja predstavlja element ili obilježje nekog krivičnog djela.

Stvarna zabluda Postojanje pogrešne ili nepotpune predstave ili svijesti o nekoj stvarnoj okolnosti koja predstavlja element ili obilježje nekog krivičnog djela. - U užem smislu – pr. osoba oduzme tuđu pokretnu stvar smatrajući da je ta stvar napuštena - U širem smislu- pr. osoba nanese teške tjelesne povrede drugoj osobi smatrajući da druga osoba prema njoj preduzima protupravni napad

Otklonjiva postoji kad je učinitelj bio u zabludi usljed nehata, bio dužan i mogao da ima pravilnu predstavu o stvarnim okolnostima i u tom slučaju učinitelj može biti krivično odgovoran i krivično neodgovoran (zavisno da li KZ predviđa za određeno k. d. odgovornost i za nehat). Neotklonjiva postoji kad je učinitelj nije bio u zabludi usljed nehata, nije bio dužan i nije mogao da ima pravilnu predstavu o stvarnim okolnostima i u tom slučaju učinitelj nije krivično odgovoran.

Stvarna zabluda u užem smislu može biti zabluda o predmetu, licu i uzročnoj vezi, a u širem smislu riječ je o okolnostima kao što su nužna odbrana i krajnja nužda (odnosno putativna nužna odbrana i putativna krajnja nužda).

Pravna zabluda Pogrešna predstava učinitelja o zabranjenosti krivičnog djela odnosno protupravnosti. Primjer: 1. Učinitelj nije svijestan da k. d. koje je učinio nije u zakonu određeno kao k. d. (ne plaća alimentaciju za dijete, a pri tome ne zna da je to neplaćanje propisano kao k. d. Izbjegavanja izdržavanja)

Učinitelj krivičnog djela koji nije znao da je to djelo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne (samo u onim slučajevima kad se učinitelj u zabludi našao iz opravdanih razloga).