KRIVINA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI Glava XXI KZ

KRIVIČNA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI (Glava XXI KZ FBi. H) 1. OPĆE NAPOMENE Krivična djela protiv zdravlja spadaju u grupu općeopasnih krivičnih djela budući su usmjerena uglavnom protiv zdravlja većeg broja ljudi tj. većeg broja individualno neodređenih osoba. Grupni zaštitni objekt ovih krivičnih djela je zdravlje ljudi. Većina krivičnih djela ove skupine je blanketnog karaktera što znači da se njihovim izvršenjem krše određeni propisi kojima se uređuje određena oblast vezana za zdravlje ljudi. Ti propisi su unutarnji zakonski i podzakonski akti, kao što je to npr. kod prenošenja zarazne bolesti, nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije itd. , s napomenom da je dispozicija ponekad pokrivena i međunarodnopravnim instrumenitima zaštite kada je npr. u pitanju neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. Kvalificirani oblik ovih krivičnih djela nastaje ako izvršenjem osnovnog oblika djela dođe do teže posljedice izražene u teškoj tjelesnoj ozljedi, teškom narušenju zdravlja ili u prouzročenju smrti jedne ili više osoba. Počinitelj kod nekih kaznenih djela ove skupine može biti svaka osoba, a kod nekih to može biti osoba s određenim svojstvom. Oblik krivnje je umišljaj s napomenom da je kod nekih i krivičnih djela predviđen i nehat kao npr. kod prenošenja zaraznih bolesti, zapošljavanja osoba oboljelih od zaraznih bolesti, nesavjesnog liječenja, proizvodnje i stavljanja u promet škodljivih namirnica itd. Krivično gonjenje za ova krivična djela poduzima se po službenoj dužnosti.

2. PRENOŠENJE ZARAZNE BOLESTI (čl. 225. KZ F B i. H) Ovo krivično djelo čini ko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za suzbijanje ili sprečevanje zarazne bolesti kod ljudi, pa uslijed toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti. Zaključuje se kako je prenošenje zarazne bolesti krivično djelo blanketnog karaktera. Počinitelj djela može biti svaka osoba a to je u pravilu osoba koja je dužna postupati po određenim propisima, uputama, naredbama kojim nadležni državni organ nalaže određene aktivnosti. Radnja krivičnog djela određena je kao nečinjenje, a sastoji se u nepostupanju u skladu s propisima ili naredbama ovlaštenih tijela zdravstvene službe. Međutim, radnja može biti obuhvaćena i različitim činjenjem. Činjenje podrazumijeva postupanje protivno propisima ili naredbama, a nečinjenje znači nepoduzimanje propisanih ili naređenih mjera. Propisi ili naredbe obuhvaćaju preglede, dezinfekciju, izdvajanje bolesnika ili druge mjere kao npr. zabrana ili ograničenje kretanja ljudi, zabrana okupljanja, obavezno prijavljivanje slučajeva zarazne bolesti itd. Posljedica je izazivanje opasnosti od širenja zarazne bolesti, pri čemu radnja i posljedica moraju biti uzročnoposljedično povezane, a djelo je dovršeno tek kad je došlo do nastupanja neke od navedenih posljedica. Radi se o stvarnoj i konkretnoj opasnosti kao obilježju djela koja se mora u svakom konkretnom slučaju dokazati. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se ne postupa po određenom propisu ili naredbi, da učinitelj zna da je svojim postupkom izazvao opasnost od širenja zarazne bolesti. Ovo se djelo kažnjava i za nehat kako je to propisano st. 3. ovog člana Zakona. Teži oblik ovog djela postoji u slučaju da nepostupanjem po propisima ili naredbama nadležnog organa zdravstvene službe dođe do opasnosti prenošenja zaraznih bolesti sa životinja na ljude (bjesnilo ili trihinoza). Oblik krivnje je umišljaj i nehat.

3. NESAVJESNO LIJEČENJE (čl. 229. KZ F Bi. H) neprikladno sredstvo ili očito neprikladan način liječenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere, pa time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja neke osobe. Dakle, počinitelj ovog djela može biti samo liječnik, osoba sa diplomom medicinsog fakulteta odnosno stomatološkog fakulteta ako je to stomatolog - osoba koja pruža liječničku pomoć. Radnja je alternativno određena i to kao primjena očito neprikladnog sredstva liječenja, očito neprikladnog načina liječenja, te kao neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera pri pružanju liječničke pomoći. Te radnje mogu obuhvatiti različite oblike činjenja i nečinjenja. O kojim se neprikladnim sredstvima i načinu liječenja radi procjenjuje se u svakom slučaju posebno uz odgovarajuću pomoć vještaka medicinske struke. Nesavjesno liječenje je k. d. koje spada u delikte povrede, jer obuhvaća i nastupanje određene posljedice koja se ogleda u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. Objekt radnje je druga osoba tj. pacijent pri čemu je nebitno da li je ta druga osoba bolesna ili zdrava. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat. Za umišljaj se traži da je počinitelj bio svjestan nesavjesnosti svojih postupaka odnosno da je svjestan da postupa na način koji odudara od općeprihvaćenih profesionalnih pravila s tim da to on hoće ili na to pristaje. Traži se da je svjestan posljedice koja može nastupiti i time prouzročiti pogoršanje zdravstvenog stanja osobe kojoj pruža liječničku pomoć pa to hoće ili na to pristaje. Krivnja se određuje u odnosu na poštivanje pravila medicinske struke i kad se radi o nehatnom počinjenju djela, jer se nehat mora utvrditi i u odnosu na radnju počinjenja i u odnosu na posljedicu. Nesavjesnost se kod ovog oblika krivnje nalazi u samopouzdanju, samouvjerenosti i lakomislenosti što upućuje na zanemarivanje minimalnih zahtjeva za razboritim i opreznim ponašanjem. Počinitelj ovog djela može biti svaki zdravstveni djelatnik a to je osoba koja učestvuje u pružanju medicinske pomoći koja ima obavezu poštivanja moralnih i etičkih načela koja važe u medinskoj struci (medicinske sestre, medicinski tehničari). Posljedica se sastoji u prouzrokovanju pogoršanja zdravstvenog stanja neke osobe. Djelo je dovršeno kad je uslijed nesavjesnog postupanja pri pružanju medicinske pomoći došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pasivnog subjekta. I ovaj oblik djela spada u delikte povrede. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat.

4. SAMOVOLJNO LIJEČENJE (čl. 230. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini onaj ko drugog bez njegovog pristanka liječi. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba što znači da to može biti i osoba koja se ne bavi liječenjem kao npr. nadriliječnik, a može biti i liječnik i drugi zdravstveni radnik kojima je liječenje ili pružanje medicinske pomoći profesionalno zanimanje. Radnja je određena kao liječenje druge osobe bez njezinog pristanka, pri čemu je nebitno je li ta pomoć pružena uz sva pravila medicinske struke odnosno je li zahvat bio uspješan ili neuspješan. Ovdje se radi o poduzimanju neke djelatnosti koja je protivna slobodi čovjeka, jer niko nema pravo da drugog liječi bez njegova izričita pristanka, a pogotovo protiv jasno izražene volje takve osobe. Dakle, tek pristanak drugog na liječenje isključuje protupravnost djela. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj koji obuhvaća svijest da se druga osoba liječi bez njezinog pristanka. Teži oblik ovog djela čini doktor medicine ili stomatologije koji poduzme kirurški zahvat ili drugi medinski zahvat bez njegovog izričitog i valjanog pisanog pristanka. Počinitelj djela u ovom slučaju može biti samo doktor medicine ili doktor stomatologije. Za postojanje ovog djela nebitno je li zahvat učinjen lege artis, tj. prema pravilima medicinske sruke kao i da je zahvat rezultirao poboljašanjem zdravlja pacijenta. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se poduzima kirurški zahvat bez valjanog pisanog pristanka. Odredbom st. 3. ovog članka propisano je da nema krivičnog djela ako je zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svjesti ili je nesposobna za rasuđivanje a nije dostupan član obitelji ili zakonski zastupnik, a odgodom liječenja bio bi ugrožen život te osobe. Ovdje se radi o posebnom osnovu isključenja protupravnosti koji dovodi do isključenja postojanja krivičnog djela iako je liječenje, kirurški zahvat ili drugi medicinski zahvat poduzet bez pristanka pasivnog subjekta.

5. NEPRUŽANJE MEDICINSKE POMOĆI (čl. 232. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini doktor medicine, doktor stomatologije ili drugi zdravstveni djelatnik koji ne pruži neodgodivu medicinsku pomoć osobi kojoj je takva pomoć potrebna, iako je svjestan ili je mogao biti svjestan da zbog toga može teško narušiti zdravlje ili smrt te osobe. Počinitelj ovog djela može biti samo doktor medicine ili drugi zdravstveni djelatnik. Radnja krivičnog djela sastoji se u nepružanju neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je takva pomoć potrebna. Radnja je nečinjenje koje može obuhvatiti različite oblike, kao npr. odbijanje pružanja medicinske pomoći, uskraćivanje one pomoći koja je izvan djelokruga rada konkretnog liječnika, neodazivanje pozivu na liječničku pomoć, neupućivanje hitnom službom druge osobe kojoj je potrebna ta pomoć u drugu zdravstvenu ustanovu, udaljavanje od mjesta događaja itd. Za postojanje ovog djela traži se potreba hitne neodgodive pomoći tj. one pomoći koja se u konkretnoj situaciji nameće kao hitna i čijim izostankom može doći do ugrožavanja zdravlja pacijenta. Sadržaj medicinske pomoći zavisi od svih okolnosti konkretnog slučaja kao i od mogućnosti liječnika da pruži pomoć u toj situaciji. Ovo će djelo postojati i u slučaju kada je pružena pomoć, ali nije onakva kakva je bila potrebna. Djelo je dovršeno ne poduzimanjem dužne radnje. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o nepružanju neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je ta pomoć potrebna, i svijest da uslijed toga može nastupiti teško narušenje zdravlja ili smrt te osobe.

NADRILIJEČNIŠTVO (čl. 233. KZ F Bi. H) Krivično djelo čini ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno bavi liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba koja nema propisanu stručnu spremu za bavljenjem liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. U praksi su to najčešće farmaceuti, studenti medicine, medicinski tehničari, babice itd. Ratio legis ove inkriminacije je u sprečavanju neovlaštenog bavljenja liječenjem ili bavljenja drugom zdravstvenom djelatnošću od strane osoba koje nemaju odgovarajuću stručnu spremu. Radnja krivičnog djela određena je kao neovlašteno bavljenje liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. Pod liječenjem se podrazumijeva poduzimanje različitih postupaka dijagnosticiranja neke bolesti i određivanje različitih terapeutskih mjera i postupaka kako bi se bolest izliječila ili zaliječila. Utvrđivanje dijagnoze i određivanje terapije ovlašteno mogu vršiti samo liječnici, odnosno stomatolozi. Druga zdravstvena djelatnost obuhvaća sve ostale zdravstvene postupke koji se ne smatraju liječenjem, kao što su npr. privremeno saniranje prijeloma noge ili ruke, vađenje zuba, pomaganje porodilji pri porođaju itd. Bavljenje podrazumijeva višekratno ponavljanje radnje izvršenja. Ovo krivično djelo može postojati u slučaju jednokratnog poduzimanja radnje izvršenja, ukoliko se kod počinitelja uoči spremnost na ponavljanje činjenja, ali se to mora posebno dokazati. Posljedica ovog djela je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Djelo će postojati neovisno o tome da li je poduzetim radnjama nanesena šteta za zdravlje neke osobe ili su te radnje za nju bile korisne jer su dovele do poboljšanja njenog zdravstvenog stanja. Razlog ovakvog zakonskog određenja je u tome što se opravdano polazi od pretpostavke da svi postupci liječenja ili druge zdravstvene djelatnosti koji se poduzimaju od osoba koje nemaju propisanu stručnu spremu u stvari predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o neovlaštenom bavljenju liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću, odnosno svijest da se to čini bez propisane stručne spreme.

NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA (čl. 238. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini onaj ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini, ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke koje su propisom proglašene opojnim drogama. Ovo je krivično djelo blanketnog karaktera. Učinitelj može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao proizvodnja, prerada, prodaja, nuđenje na prodaju opojnih droga, kupovina radi prodaje, držanje ili prenošenje ili kao posredovanje u prodaji ili kupovini, kao i svako drugo neovlašteno stavljanje u promet opojnih droga. Predmet ovog k. d. su materije ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Opojnim drogama smatraju se supstance prirodnog ili sintetičkog porijekla čijom se upotrebom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja mogu izazvati oštećenja zdravlja ili na drugi način ugroziti ljudski integritet u fizičkom, psihičkom ili socijalnom smislu. Objekt krivičnopravne zaštite je zdravlje ljudi. Posljedica krivičnog djela je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela čini onaj ko organizira grupu ljudi u cilju počinjenja ovog djela ili onaj ko postane članom takve organizirane grupe ljudi. Pod grupom ljudi u navedenom smislu podrazumijeva se udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u počinjenju krivičnog djela. Dakle, radi se o grupi ljudi koja je formirana, a nije nastala spontano gdje organiziranje pretpostavlja postojanje dogovora između pripadnika grupe međusobno ili između organizatora i svakog pojedinog člana grupe. Stavom 3. ovog člana propisan je oblik k. d. u kojem su inkriminirane određene pripremne radnje, odnosno pomagačke radnje za osnovni oblik djela i to kao samostalno krivično djelo. Ovaj oblik k. d. čini ko neovlašteno izrađuje, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu za koje zna da su namijenjene proizvodnji opojnih droga. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i ima više oblika, a to su neovlašteno pravljenje, nabavljanje, posredovanje ili davanje na upotrebu opreme, materijala ili supstanci za koje počinitelj djela zna da su namijenjeni za proizvodnju opojnih droga. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Odredbom st. 4. ovog člana propisano je obvezno oduzimanje opojnih droga sredstava za njihovo spravljanje.

KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE, POSLOVANJA i SIGURNOSTI PLATNOG PROMETA (Glava XXII KZ F Bi. H) 1. Opće napomene Krivična djela protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa su djela protiv društvenih odnosa u privredi. Grupni zaštitini objekt krivičnih djela iz ove skupine je privredni sistem, privredno poslovanje, sigurnost platnog prometa i uopće odnosi u privredi. Kao počinitelji ovih djela mogu se pojaviti različiti subjekti. Kod nekih k. d. to može biti svaka osoba a kod nekih to može biti samo osoba sa određenim svojstvima. To su najčešće osobe na odgovornim radnim mjestima, kao npr. kod k. d. nesavjesnog poslovanja u privredi, prouzrokovanju stečaja, oštećenja povjerilaca itd. , ali to mogu biti i osobe zastupnici ili predstavnici pravne osobe kao kod k. d. sklapanja štetnog ugovora. Kod ovih k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje. Kod nekih iz ove skupine k. d. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta kao npr. kod krivotvorenja novca, znakova za vrijednost, krivotvorenja vrijednosnih papira, nedozvoljene trgovine, nedozvoljene proizvodnje isl. Kod nekih k. d. postoji i posebno subjektivno obilježje, a to je postupanje s određenim ciljem, kao npr. da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist kao što je kod izrade lažne bilance ili kod prijevare u privrednom poslovanju. . .

NESAVJESNO PRIVREDNO POSLOVANJE (čl. 242. KZ F Bi. H) Ovo k. d. čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja kršenjem zakona ili drugog propisa očito nesavjesno posluje i time prouzroči znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi. Ovo je k. d. blanketnog karaktera. Počinitelj ovog djela može biti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi. (Pojam odgovorne osobe određen je u čl. 2. st. 6. KZ FBi. H). Radnja krivičnog djela sastoji se u očito nesavjesnom poslovanju. Ona se tumači ekstenzivno i može obuhvatiti različite oblike činjenja, odnosno nečinjenja, tj. propuštanja dužnog nadzora. Očito nesavjesno postupanje podrazumijeva veći stepen neurednosti ili nebrige odgovorne osobe koji prelazi običnu neurednost ili nebrigu, tako da je za svakog ko poznaje to poslovanje ono nesavjesno već na prvi pogled. Posljedica takvog postupanja je prouzročenje znatne imovinske štete pravnoj osobi nesavjesnim poslovanjem počinitelja. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest počinitelja o njegovom osobnom svojstvu, tj. svijest o tome da je on odgovorna osoba u pravnoj osobi, zatim svijest o radnji počinjenja tj. o očito nesavjesnom poslovanju, odnosno svijest da to čini kršenjem zakona ili drugog propisa, kao i svijest o mogućnosti nastupanja imovinske štete za tu pravnu osobu. Teži oblik djela propisan je st. 2. ovoga člana koji postoji u slučaju ako počinjenjem osnovnog oblika djela dođe do prinudne likvidacije ili stečaja pravne osobe. Djelo je kvalificirano težim posljedicama u odnosu na pravnu osobu, s tim da u odnosu na te teže posljedice treba da postoji nehat počinitelja.

PROUZROKOVANJE STEČAJA (čl. 243. KZ F Bi. H) Osnovni oblik ovog djela čini onaj ko znajući za svoju prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje, prekomjerno troši, otuđuje imovinu u bescjenje, lakomisleno koristi i daje zajmove, sklopi posao s nesposobnima za plaćanje, propusti pravovremeno naplatiti svoje tražbine ili na drugi način umanji svoju imovinu, uz istovremenu obustavu naplaćivanja svojih tražbina s ciljem da smanji buduću stečajnu masu. Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba, ali je to prema smislu zakona osoba koja odgovora za svoju prezaduženost ili insolventnost, tj. nesposobnost za plaćanje. To može biti fizička osoba nad čijom imovinom se može provesti stečajni postupak, sto je slučaj sa imovinom tzv. dužnika pojedinca, kao što su trgovci pojedinci ili obrtnici. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati u slijedećim djelatnostima: 1) u prekomjernom trošenju sredstava, 2) u otuđenju imovine u bescjenje, 3) u preuzimanju nesrazmjernih obaveza, 4) u lakomislenom korištenju ili davanju zajmova, 5) u sklapanju posla sa osobom nesposobnom za plaćanje, 6) u propuštanju blagovremenog naplaćivanja svojih tražbina ili 7) u svakom drugom ponašanju koje je u suprotnosti s urednim privređivanjem. Poduzimanje neke od navedenih radnji dovest će do počinjenja ovog krivičnog djela kad se poduzimaju u određenom trenutku, a to je kad je počinitelj prezadužen ili je postao nesposoban za plaćanje tj. insolventan. Insolventnost podrazumijeva trajniju nemogućnost ispunjenja dospjelih obaveza, a ne zastoj u plaćanju koji je kratkotrajan i prolazan. Za postojanje ovog djela nadalje potrebno je da je počinitelj svjestan svoje prezaduženosti odnosno nesposobnosti za plaćanje u trenutku poduzimanja nekog od navedenih oblika radnje. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji treba prije svega obuhvatiti svijest tj. znanje o vlastitoj prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, zatim svijest o poduzimanju neke radnje koja dovodi do umanjenja imovine kao i svijest da se to čini radi ostvarenja određenog cilja, a to je da se umanji buduća stečajna masa.

LAŽNI STEČAJ (čl. 244. KZ F Bi. H) Ovo je novo krivično djelo u našem krivičnom zakonodavstvu, a rezultat je velikih promjena do kojih je došlo u privredi zemlje a što se najjasnije ogleda u procesu privatizacije privrednih subjekata i stvaranju potpuno novih subjekata. Ovo k. d. ima dva oblika: osnovni oblik u kojem su obuhvaćene raznovrsne djelatnosti koje dovode ili mogu dovesti do stečaja, i teži oblik zbog teških posljedica do kojih dolazi počinjenjem djela. Ovo krivično djelo čini ko u cilju izbjegavanja plaćanja svojih obaveza, prividnim ili stvarnim umanjenjem svoje imovine prouzrokuje stečaj tako što: 1) cijelu ili dio imovine prividno prikrije, ispod tržišne vrijednosti proda, besplatno ustupi ili uništi, 2) zaključi fiktivne ugovore o dugu ili prizna nepostojeće tražbine 3) prikrije, preinači uništi ili tako vodi poslovne knjige, isprave ili spise da se iz njih ne može utvrditi stvarno imovinsko stanje ili to stanje sačinjavanjem lažnih isprava ili na drugi način prikaže takvim da se po toj osnovi može otvoriti stečaj. Radnja k. d. sastoji se u prividnom ili stvarnom umanjenju svoje imovine u cilju izbjegavanja plaćanja svojih obaveza. Taj subjektivni moment mora postojati jer ako ne postoji ne radi se o ovom kaznenom djelu. Posljedica djela sastoji se u prouzrokovanju stečaja, s tim da je taj stečaj lažan jer ga je sam počinitelj prouzrokovao prividnim ili stvarnim umanjenjem svoje imovine da bi na taj način izbjegao plaćanje svojih obaveza. Djelo se smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o otvaranju stečajnog postupka. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj jer počinitelj postupa u jasno određenom cilju. Teži oblik djela propisan je odredbom st. 2. ovog člana kad je lažnim stečajem došlo do prouzrokovanja teške posljedice na strani vjerovnika. U odnosu na teške posljedice koje su nastale vjerovniku može postojati i nehat na strani počinitelja.

IZRADA LAŽNE BILANCE (čl. 249. KZ F Bi. H) Ovo je novo krivično djelo uvedeno reformom krivičnog zakonodavstva, čiji je smisao da se propisivanjem krivične sankcije suzbiju razni oblici zloupotreba koje se odnose na utvrđivanje uspješnosti poslovanja pravne osobe, odnosno za izradu bilance poslovanja kojom se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe u njenom poslovanju. Ovo krivično djelo čini ko s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu korist ili da drugome učini štetu, izradi lažnu bilancu kojom se utvrđuje dobit ili gubitak te pravne osobe ili kojom se utvrđuje udio svakog člana pravne osobe u dobiti ili gubitku. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba (delicta communia), ali imajući u vidu prirodu djela to će u pravilu biti osoba koja ima neku odgovornost u pravnoj osobi u smislu da su direktno ili indirektno obavezne ili ovlaštene poduzimati određene radnje - npr. direktori , članovi upravnog odbora, šefovi računovodstva itd. Radnja počinjenja se sastoji u izradi lažne bilance kojom se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe. Lažna bilanca postoji i onda kada se u postojećoj ispravi o bilanci izvrši krivotvorenje određenih podataka ili stavki kao što su npr. prepravljanje pojedinih stavki upisivanjem neistinitih podataka ili dodavanjem nepostojećih stavki. Uglavnom se tu radi o prikazivanju veće dobiti od stvarne u određenom izvještajnom periodu da bi se učešćem u raspodjeli dobiti pribavila kakva korist. Djelo mora biti učinjeno s ciljem da se sebi ili drugome pribavi kakva korist ili da se drugome nanese šteta. U pitanju je samo direktni umišljaj.

PREVARA U PRIVREDNOM POSLOVANJU (čl. 251. KZ F Bi. H) Ovo je jedno od krivičnih djela prijevare koje ima tri oblika tj. osnovni oblik i dva teža oblika određena s obzirom na iznos pribavljene imovinske koristi, odnosno prouzrokovane štete. Osnovni oblik ovog djela propisan st. 1. člana čini ko kao zastupnik ili predstavnik pravne osobe s ciljem pribavljanja imovinske koristi toj ili drugoj pravnoj osobi upotrebom nenaplativnih instrumenata plaćanja, čekova za koje zna da nemaju pokrića ili na drugi način dovede nekoga u zabludu i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, počinitelj ovog djela može biti samo osoba koja ima po nekom pravnom osnovu ovlaštenje da nastupa u ime neke pravne osobe (delictum proprium). Radnja ovog k. d. alternativno je određena kao: 1) dovođenje u zabludu ili kao 2) održavanje nekoga u zabludi. Lažno prikazivanje činjenica postoji kada se činjenice pokazuju drukčijim nego što jesu stvarno (prešućivanje njihovog postojanja, sadržaja, obveza). Tu se radi o obmani druge osobe, a obmana se može ostvariti činjenjem i nečinjenjem kao i konkludentnim radnjama. Sredstvo obmane može biti upotreba nenaplativih akceptnih naloga, upotreba čekova za koje nema pokrića, dovođenje u zabludu ili održavanje u zabludi na neki drugi način. Za postojanje ovog djela potrebno je da počinitelj postupa s ciljem da toj osobi čiji je zastupnik ili predstavnik ili nekoj drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj, svijest o konkretnom obliku radnje počinjenja, svijest o postupanju s određenim ciljem, kao i svijest o posljedicama prijevarnog postupanja. Teži oblik propisan je st. 2. koji postoji kad je počinitelj prijevarom u privrednom poslovanju za pravnu osobu koju zastupa ili čije je predstavnik ili za neku drugu pravnu osobu, pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi 10. 000 KM ili ukoliko je prijevarom prouzrokovana šteta u iznosu od 10. 000 KM. Kvalifikatorne okolnosti čini visina pribavljene protupravne imovinske koristi, odnosno prouzročene štete. U odnosu na te okolnosti mora postojati najmanje nehat na strani počinitelja. Najteži oblik ovog djela propisan je st. 3. koji postoji kad visina imovinske koristi odnosno nastale štete prijevarom prelazi 50. 000 KM.

SKLAPANJE ŠTETNOG UGOVORA (čl. 252. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko kao zastupnik ili predstavnik pravne osobe u njezinoj privrednoj aktivnosti sklopi ugovor za koji zna da je za tu pravnu osobu štetan, ili sklopi ugovor protivno ovlaštenju i time prouzrokuje štetu pravnoj osobi. Učinitelj ovog djela može biti samo osoba koja je zastupnik ili predstavnik pravne osobe, tj. osoba koja na osnovu zakona ili internog propisa pravne osobe ima takav status. Radnja k. d. alternativno je određena kao : 1) sklapanje štetnog ugovora ili 2) sklapanje ugovora protivno ovlaštenju. Za postojanje djela potreban je subjektivni element koji se ogleda u tome da počinitelj zna da je ugovor štetan za pravnu osobu koju zastupa ili predstavlja. Da li je ugovor štetan ili nije procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme i okolnost njegovog sklapanja, a ne na vrijeme njegove realizacije kada se okolnosti mogu promijeniti. U drugom slučaju radi se o sklapanju ugovora protivno ovlaštenjima što upućuje na prekoračenje vlasti. Za postojanje djela bitno je da je nastupila šteta pravnoj osobi sklapanjem ugovora, pri čemu počinitelj ne mora znati da je taj ugovor za tu pravnu osobu štetan. Radnje počinitelja i štetna posljedica moraju biti uzročno-posljedično povezane. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj, koji obuhvaća svijest o osobnom svojstvu počinitelja, svijest o radnjama izvršenja i svijest o posljedicama za pravnu osobu. Odredbom st. 2. ovog čl. propisan je teži oblik ovog krivičnog djela koji postoji ako je počinitelj osnovnog oblika djela (st. 1. ) za to primio protupravnu korist ili obećanje koristi ili ako je izvršenjem djela prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi 200. 000 KM. Kvalifikatorna okolnost je primanje mita za zaključenje štetnog ugovora, što znači da se radi o dva krivična djela koja je zakonodavac spojio u jedno složeno krivično djelo, a druga je visina štete koja je nanesena pravnoj osobi. Za prvu okolnost zahtjeva se umišljaj počinitelja, a za težu posljedicu dovoljan je nehat.

ODAVANJE I NEOVLAŠTENO PRIBAVLJANJE POSLOVNE TAJNE (čl. 254. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno drugome saopći, preda ili na drugi način dostupnim učini poslovnu tajnu ili ko poslovnu tajnu pribavlja s ciljem da je preda nepozvanoj osobi. Iako iz zakonskog opisa bića djela proizlazi da ovo djelo može počiniti bilo koja osoba, ipak u pravilu to će biti osoba kojoj su ti podaci dostupni ili ih je saznala u poslu koji obavlja. Radnja počinjenja alternativno je određena kao: 1) saopćavanje, predaja ili na drugi način činjenje dostupnim drugome poslovne tajne, odnosno kao 2) pribavljanje poslovne tajne s ciljem da se preda nepozvanoj osobi. Djelo postoji samo aklo su navedene radnje vršene neovlašteno, dakle bez pravnog osnova. Saopćavanje se može učiniti na različite načine: usmeno, pisanim putem, neposredno, telefonom, faksom, konkludentnim radnjama itd. Predaja može biti neposredna tj. od samog počinitelja ili posredna preko neke druge osobe. Pribavljanje podataka samo za sebe ne predstavlja ovo k. d. ali ako se to učini sa namjerom da se pribavljeni podaci predaju nepozvanoj osobi onda se radi o ovom k. d. Objekt krivičnog djela su podaci koji su propisom proglašeni poslovnom tajnom, a osobe koje te podatke posjeduju ili koje su s njim upoznate na osnovu zakona dužne su ih čuvati kao poslovnu tajnu. Poslovna tajna se može čuvati i iz konkurentskih razloga, kao npr. proces proizvodnje, nova dostignuća u nauci i tehnici, novi rezultati nekih istraživanja itd. Prema odredbi čl. 2. st. 24. KZ F Bi. H poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koji predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog rada ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćenja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Posljedica k. d. je apstraktna opasnost za poslovanje pravne osobe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o neovlaštenom izdavanju, odnosno pribavljanju podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, gdje kod pribavljanja mora postojati i namjera njihove predaje nepozvanoj osobi. Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je odavanje ili neovlašteno pribavljanje poslovne tajne izvršeno s ciljem njenog iznošenja izvan zemlje, ili ako je krivičnim djelom pribavljena imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta.

KRIVOTVORENJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA (čl. 256. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko izradi lažne vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj kao prave ili ko preinači prave vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj ili ko pribavlja lažne vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj kao prave. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažnih vrijednosnih papira s ciljem stavljanja u opticaj kao pravih, 2) preinaka pravih vrijednosnih papira s ciljem stavljanja u opticaj ili kao 3) pribavljanje lažnih vrijednosnih papira s ciljem stavljanja u promet kao pravih. Objekt radnje je vrijednosni papir, a to je prema odredbama obligacionog zakonodavstva pisana isprava kojom se njen izdavatelj obvezuje da ispuni obvezu upisanu u toj ispravi njenom zakonitom imatelju, kao što su npr. dionice, obveznice, certifikati itd. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o konkretnom obliku radnje počinjenja, te svijest o postupanju u točno određenom cilju, tj. da se krivotvoreni papir stavi u opticaj kao pravi. Odredbom st. 2. propisan je drugi lakši oblik ovog k. d. koji čini ko lažni vrijednosni papir koji je primio kao pravi znajući ili saznavši da je lažno sačinjen ili preinačen stavi u opticaj. To znači da u trenutku primanja vrijednosnog papira počinitelj nije znao da se radi o lažnom papiru, već je naknadno otkrio da se radi o krivotvorini. Uprkos tom naknadnom saznanju stavlja u opticaj taj papir najčešće s razlogom da se na taj način sačuva od eventualne štete koja bi po njega mogla nastupiti zadržavanjem takvog papira. I ovaj se oblik djela može počiniti samo sa direktnim umišljajem. Ova se oblik naziva privilegiranim djelom za koje je propsiana i blaža kazna (novčana ili zatvor do jedne godine). Odredbom st. 3. ovoga čl. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ F Bi. H tj. oduzimanje predmeta - lažnih vrijednosnih papira.

KRIVOTVORENJE KREDITNIH I OSTALIH KARTICA BEZGOTOVINSKOG PLAĆANJA ( čl. 257. KZ F Bi. H) Krivotvorenje kreditnih i ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja novina je našem krivičnom zakonodavstvu. Ovom se inkriminacijom nastoje spriječiti različiti oblici zloupotrebe instrumenata bezgotovinskog plaćanja bilo da se radi o izradi lažnih, preinaci pravih ili o upotrebi takvih krivotvorenih sredstava plaćanja. Ovo krivično djelo ima četiri oblika i to jedan osnovni i tri teža oblika, s obzirom na postojanje određenih kvalifikatornih okolnosti koje se ogledaju u pribavljanju imovinske koristi, odnosno visini pribavljene imovinske koristi. Objekt krivičnopravne zaštite je kreditna kartica odnosno druga kartica bezgotovinskog plaćanja. Osnovni oblik ovog k. d. čini ko s ciljem da je upotrijebi kao pravu izradi lažnu kreditnu karticu ili drugu karticu bezgotovinskog plaćanja ili ko preinači takvu pravu karticu ili ko takvu lažnu karticu upotrijebi kao pravu. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažne kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja s ciljem da se upotrijebi kao prava, 2) preinaka prave kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja, ili kao 3) upotreba lažne kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja kao prave. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj, kojim mora biti obuhvaćena svijest o konkretnom obliku radnje počinjenja, kao i da je postupano s određenim ciljem tj. da se krivotvorena kartica upotrijebi kao prava. Odredbom st. 2. ovog čl. propisan je teži oblik krivotvorenja kreditnih i drugih kartica bezgotovinskog plaćanja koji postoji ako je počinjenjem osnovnog oblika djela pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 10. 000 KM. Kvalifikatorna okolnost je visina pribavljene imovinske koristi i u odnosu na tu okolnost mora postojati najmanje nehat na strani počinitelja. Najteži oblik ovog djela propisan je st. 3. koji postoji ako je počinjenjem djela pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50. 000 KM. Odredbom stavka 5. propisano je obvezno oduzimanje kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja tj. propisana je obvezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ F Bi. H.

KRIVOTVORENJE ZNAKOVA ZA VRIJEDNOST (čl. 258. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko izradi lažne biljege, poštanske marke, ili druge znakove za vrijednost izdate na osnovu propisa, ili ko preinači koji od takvih znakova za vrijednost s ciljem da ih upotrijebi kao prave ili da ih drugome dade na upotrebu ili ko takve lažne znakove upotrijebi kao prave ili ih s tim ciljem pribavi. Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažnih biljega, poštanskih maraka ili drugih znakova za vrijednost koji su izdani na osnovu propisa, 2) preinaka pravih znakova za vrijednost s ciljem upotrebe kao pravih, 3) upotreba lažnih znakova za vrijednost kao pravih 4) pribavljanje lažnih znakova s ciljem da se upotrijebe kao pravi. Objekt radnje su biljezi, poštanske marke ili drugi znakovi za vrijednost izdati na osnovu propisa. Drugi znakovi mogu biti koverte ili dopisnice s utisnutom vrijednosti poštanske marke, zatim razni obrasci ili blanketi s utisnutom vrijednošću. Radi se o domaćim taksenim ili poštanskim markama ili znacima za vrijednost koji su u opticaju u vrijeme počinjenja krivičnog djela. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj pored kojeg treba postojati i namjera da se krivotvoreni znaci za vrijednost upotrijebe kao pravi, odnosno da se u tom cilju pribave. Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji u slučaju ako su znaci za vrijednost veće vrijednosti. To je faktično pitanje koje se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju. Odredbom st. 3. propisano je da ovo djelo čini ko odstranjivanjem žiga kojim se znaci iz osnovnog oblika djela poništavaju ili kojim drugim načinom u svrhu ponovne upotrebe. Odredbom st. 4. proisana je obvezna primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta, pored kazne, što znači da se lažni znaci za vrijednost koji su nastali izvršenjem ovog krivičnog djela moraju oduzeti od počinitelja primjenom odredbe čl. 78. st. 3. KZ F Bi. H.

KRIVOTVORENJE ILI UNIŠTENJE POSLOVNIH ILI TRGOVAČKIH KNJIGA ILI ISPRAVA (čl. 261. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko u poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spise koje je dužan voditi na osnovu zakona ili drugog propisa: unese neistinite podatke ili ne unese neki važan podatak, ili svojim potpisom ili pečatom ovjeri poslovnu ili trgovačku knjigu, ispravu ili spis neistinitim sadržajem, ili svojim potpisom ili pečatom omogući izradu poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spisa s neistinitim sadržajem. Iako počinitelj djela može biti svaka osoba, počinitelj djela će ipak biti ona osoba koja je ovlaštena poduzimati radnje u vezi sa izradom, odnosno vođenjem poslovnih ili trgovačkih knjiga, isprava ili spisa, odnosno osoba koja je ovlaštena vršiti ovjere svojim potpisom ili pečatom poslovnih ili trgovačkih knjiga, isprava ili spisa. Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) unošenje neistinitih podataka u poslovne knjige, isprave ili spise, 2) neunošenje nekog važnog podatka u poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spise, 3) ovjera poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spisa sa neistinitim sadržajem i 4) omogućavanje izrade poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spisa s neistinitim sadržajem. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Odredbom stavka 2. propisan je drugi oblik ovog djela kojeg čini ko neistinitu poslovnu ili trgovačku knjigu, ispravu ili spis upotrijebi kao da su istiniti, ili ko uništi ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim poslovnu ili trgovačku knjigu, ispravu ili spis. Uništenje znači da ti dokumenti više uopće ne postoje ili su oštećeni u takvoj mjeri da su potpuno neupotrebljivi, npr. kad je dokument ili knjiga spaljena ili je izbrisan tekst na dokumentu. Oštećenje znači da je neki dokument doveden u takvo stanje da je u većem dijelu ili u cijelosti neupotrebljiv. Prikrivanje znači da se navedeni dokumenti premještaju sa mjesta koje je predviđeno da se nalaze na neko drugo mjesto skriveno odnosno nedostupno.

NEOVLAŠTENA UPORABA TUĐE TVRTKE (čl. 264. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko se u cilju da obmane kupca ili korisnika usluga posluži tuđom tvrtkom, žigom , zaštitnim znakom ili posebnom oznakom robe ili unese pojedina obilježja tuđe oznake u svoju tvrtku, žig, zaštitni znak ili posebnu oznaku robe. Ovom se inkriminacijom štiti žig, tvrtka, zaštitni znak ili posebna oznaka robe. Iako počinitelj ovog djela može biti bilo koja osoba to će u pravilu biti osoba na funkciji ili položaju u pravnoj osobi, odnosno samostalni privrednik. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati: 1) u posluzi tuđom tvrtkom, žigom, zaštitnim znakom ili posebnom oznakom robe, i 2) kao unošenje pojedinih obilježja tuđe oznake u svoju tvrtku, žig, zaštitni znak ili svoju posebnu oznaku robe. Djelo se smatra ostvarenim neovisno o tome da li je postignut odnosno ostvaren cilj. Pod tvrtkom se podrazumijeva ime pod kojim privredni subjekt posluje u pravnom prometu, a pod žigom, zaštitnim znakom i posebnom oznakom robe podrazumijevaju se posebni znaci u privrednom prometu pomoću kojih se pravi razlikovanje robe između pojedinih privrednih subjekata. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg mora postojati i posebno subjektivno obilježje tj. namjera u smislu da se navedene radnje i poduzimaju u cilju obmane kupaca ili korisnika usluga.

NEDOZVOLJENA TRGOVINA (čl. 267. KZ F Bi. H) Krivično djelo nedozvoljene trgovine čini ko nema ovlaštenje za trgovinu, nabavu robe ili drugih predmeta opće potrošnje u vrijednosti koja prelazi 10. 000 KM u cilju prodaje, ili ko se neovlašteno u većem obimu bavi trgovinom ili posredovanjem u trgovini ili zastupanjem u prometu roba i usluga. Počinitelj djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) nabavljanje robe ili drugih predmeta opće potrošnje u cilju prodaje, 2) kao neovlašteno i u većem obimu bavljenje trgovinom, 3) kao neovlašteno i u većem obimu bavljenje posredovanjem u trgovini ili 4) kao neovlašteno i u većem obimu bavljenje zastupanjem u prometu robe i usluga. Krivično djelo postoji i u slučaju jednokratne nabavke neke robe ili predmeta opće potrošnje u cilju prodaje. Da bi postojao ovaj oblik k. djela vrijednost robe ili predmeta opće potrošnje mora prelaziti 10. 000 KM. To je objektivni uvjet inkriminacije od kojeg ovisi postojanje ovog oblika djela. Drugi oblik radnje postoji kad se neko neovlašteno i u većem obimu bavi trgovinom. Dakle, potrebna su dva uvjeta: da se neko „bavi” trgovinom i da se radi o trgovini „u većem obimu”. Bavljenje znači trajnu djelatnost, u više se navrata počinitelj bavi nedopuštenom trgovinom. Neovlašteno posredovanje podrazumijeva posredovanje između prodavatelja i kupca u razmjeni robe i predmeta koje višekratno ponavlja i to u većem obimu čini. Kao bavljenje zastupanjem u prometu robe i usluga smatra se djelovanje u ime i za račun nekog drugog čija je djelatnost promet robe i usluga, kao što je npr. davanje ponude, sklapanje ugovora, itd. I zastupanje mora biti neovlašteno a zatim da je zastupanje ponovljeno u više navrata i da se to čini u većem obimu. Oblik krivnje je umišljaj, koji obuhvaća svijest o pojedinom obliku radnje počinjenja, zatim svijest o protupravnosti tj. da se to vrši neovlašteno. Teži oblik propisuje se st. 2. ovog čl. koji postoji ako počinitelj organizira mrežu preprodavatelja ili posrednika ili je počinjenjem djela pribavljena imovinska korist koja prelazi 30. 000 KM. Odredbom st. 3. ovog čl. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ – oduzimanje predmeta.

NEDOZVOLJENO BAVLJENJE BANKARSKOM DJELATNOŠĆU (čl. 269. KZ F Bi. H) Odredbama ovog člana Zakona sankcionira se neovlašteno bavljenje bankarskom djelatnošću. Ovom se inkriminacijom nastoji pružiti pojačana krivičnopravna zaštita platnog prometa, unaprijedi sigurnost bankarskog poslovanja, zaštite privredne i druge pravne i fizičke osobe od mogućih zloupotreba od strane osoba koje se bave bankarskom djelatnoću bez poštivanja uvjeta propisanih za to osnivanje i rad banaka, odnosno bavljenje bankarske djelatnosti. Krivično djelo čini ko se bez odobrenja ili protivno uvjetima pod kojima je dano odobrenje, bavi bankarskom djelatnošću. Počinitelj djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja određena je alternativno: 1) bavljenje bankarskom djelatnošću bez odobrenja i 2) bavljenje bankarskom djelatnošću protivno uvjetima pod kojima je dano. Pojam „bavljenje” bankarskom djelatnošću podrazumijeva da za postojanje djela nije dovoljno jednokratno poduzimanje radnje, već se traži da je to neko trajnije djelovanje, tj. višekratno ponovljeno. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o „bavljenju” bankarskom djelatnošću, kao i svijest da se to čini bez odobrenja, odnosno suprotno danom odobrenju tj. svijest o protupravnosti postupanja. Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je nedozvoljenim bavljenjem bankarskom djelatnošću pribavljena imovinska korist koja prelazi 10. 000 KM. Odredbom st. 3. propisan je teži oblik koji postoji kad je nedozvoljenim bavljenjem bankarskom djelatnošću pribavljena imovinska korist koja prelazi 50. 000 KM. Najteži oblik ovog djela propisan je st. 4. ovog čl. koji postoji kad je nedozvoljenim bavljenjem bankarskom djelatnošću pribavljena imovinska korist koja prelazo 200. 000 KM.

ZLOUPOTREBA ČEKA I KARTICE (čl. 271. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko zloupotrebom čeka, kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja na čiju upotrebu ima pravo, banku ili drugu pravnu osobu obveže na isplatu iznosa za koji zna da nema pokrića, a koji je ugovorom o upotrebi čekova ili kartice izričito zabranjen. Počinitelj ovog djela može biti svaka opsoba koja je zakoniti imatelj navedenih instrumenata bezgotovinskog plaćanja , tj. koja ima pravo na upotrebu čeka ili kartice. Radnja počinjenja su različiti oblici zloupotrebe čeka, kreditne i druge kartice bezgotovinskog plaćanja kojim djelatnostima se banka ili druga pravna osoba obvezuje na isplatu određenog novčanog iznosa za koji ne postoji pokriće na odgovarajućem računu počinitelja djela. Ovo djelo neće postojati ako nema izričite zabrane na izdavanje čeka ili zabrane korištenja kreditnih ili drugih kartica bezgotovinskog plaćanja, iako na računu izdavatelja odnosno korisnika nema odgovarajućeg pokrića. Ovo je k. d. dovršeno u trenutku kad je za banku ili drugu pravnu osobu stvorena obveza na isplatu određenog iznosa za koji nema pokrića. Objekt radnje je ček, kreditna ili druga kartica bez pokrića. Ček je vrijednosni papir koji je izdat u zakonom propisanoj formi i koji služi kao sredstvo bezgotovinskog plaćanja kojim izdavatelj (trasant) nalaže drugoj osobi (trasatu) da isplati određeni novčani iznos imatelju ili donositelju čeka (remitentu), sa računa koji izdavatelj ima kod trasata, a koji ima pokriće. Djelo postoji ako ček nema pokriće u vrijeme njegovog izdavanja, odnosno stavljanja u promet. Djelo postoji i u slučaju ako je počinitelj očekivao da će do trenutka podnošenja čeka na isplatu osigurati njegovo pokriće. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest da se zloupotrebljava neko od navedenih sredstava bezgotovinskog plaćanja, s tim da počinitelj djela zna da za banku ili drugu pravnu osobu stvara obvezu na isplatu iznosa za koji nema pokrića i zna da je ugovorom o upotrebi čeka odnosno kartice takva isplata izričito zabranjena. Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je osnovnim oblikom zloupotrebe čeka ili kartice pribavljena imovinska korist u iznosu većem od 50. 000 KM. Kvalifikatorna okolnost je visina pribavljene imovinske koristi, i ona mora biti obuhvaćena umišljajem počinitelja.

PRANJE NOVCA (čl. 272. KZ F Bi. H) Ovo je krivično djelo nastalo kao rezultat obveza koje je Bi. H preuzela na osnovu međunarodnih konvencija. Smisao ovog k. d. ogleda se u tome što se inkriminacijama nastoji suzbiti djelatnosti koje se odnose na pranje „prljavog” novca, odnosno imovine koja je stečena takvim novcem koji potječe iz kriminalne djelatnosti, a koja je u pravilu sastavni dio organiziranog kriminaliteta, kao fenomena koji se ubrzano razvija u okolnostima poslijeratnog stanja, tranzicijskog karaktera zemlje, promjena u organizaciji privrede i njenoj liberalizaciji, inostranih ulaganja, procesa privatizacije itd. Ovo krivično djelo čini ko novac ili imovinsku korist za koju zna da su pribavljeni učinjenjem krivičnog djela primi, zamjeni, drži, njome raspolaže, upotrijebi u privrednom ili drugom poslovanju ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) primanje, 2) zamjena, 3) držanje, 4) raspolaganje, 5) upotreba u privrednom ili drugom poslovanju, 6) prikrivanje na drugi način, 7) pokušaj prikrivanja na drugi način, novca, imovinske koristi za koju zna da je pribavljena počinjenjem krivičnog djela. Objekt radnje je novac ili imovinska korist za koju se zna da je pribavljena počinjenjem krivičnog djela. Ako ovaj uvjet nije ispunjen neće postojati ovo krivično djelo. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o nekom od navedenih modaliteta radnje počinjenja, kao i svijest da su novac ili imovina pribavljeni počinjenjem krivičnog djela. Teži oblik ovog k. d. propisan je st. 2. koji postoji ako je novac ili imovinska korist velike vrijednosti. Kvalifikatorna okolnost je vrijednost objekta radnje, a ta okolnost će postojati ako se radi o vrijednosti koja prelazi 50. 000 KM. Odredbom st. 3. predviđen je lakši oblik djela koji postoji u slučaju nehatnog postupanja počinitelja u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist pribavljene krivičnim djelom. Odredbom st. 4. propisuje se obvezno oduzimanje novca i imovinske koristi koji su predmet k. d. tj. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ – oduzimanje predmeta.