KRIVINA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI Glava XXI KZ

KRIVIČNA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI (Glava XXI KZ FBi. H)

1. OPĆE NAPOMENE Krivična djela protiv zdravlja spadaju u grupu općeopasnih krivičnih djela budući su usmjerena uglavnom protiv zdravlja većeg broja ljudi tj. većeg broja individualno neodređenih osoba. Grupni zaštitni objekt ovih krivičnih djela je zdravlje ljudi. Većina krivičnih djela ove skupine je blanketnog karaktera što znači da se njihovim izvršenjem krše određeni propisi kojima se uređuje određena oblast vezana za zdravlje ljudi. Ti propisi su unutarnji zakonski i podzakonski akti, kao što je to npr. kod prenošenja zarazne bolesti, nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije itd. , s napomenom da je dispozicija ponekad pokrivena i međunarodnopravnim instrumenitima zaštite kada je npr. u pitanju neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. Kvalificirani oblik ovih krivičnih djela nastaje ako izvršenjem osnovnog oblika djela dođe do teže posljedice izražene u teškoj tjelesnoj ozljedi, teškom narušenju zdravlja ili u prouzročenju smrti jedne ili više osoba. Počinitelj kod nekih kaznenih djela ove skupine može biti svaka osoba, a kod nekih to može biti osoba s određenim svojstvom. Oblik krivnje je umišljaj s napomenom da je kod nekih i krivičnih djela predviđen i nehat kao npr. kod prenošenja zaraznih bolesti, zapošljavanja osoba oboljelih od zaraznih bolesti, nesavjesnog liječenja, proizvodnje i stavljanja u promet škodljivih namirnica itd. Krivično gonjenje za ova krivična djela poduzima se po službenoj dužnosti.

2. PRENOŠENJE ZARAZNE BOLESTI (čl. 225. KZ F B i. H) Ovo krivično djelo čini ko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za suzbijanje ili sprečevanje zarazne bolesti kod ljudi, pa uslijed toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti. Zaključuje se kako je prenošenje zarazne bolesti krivično djelo blanketnog karaktera. Počinitelj djela može biti svaka osoba a to je u pravilu osoba koja je dužna postupati po određenim propisima, uputama, naredbama kojim nadležni državni organ nalaže određene aktivnosti. Radnja krivičnog djela određena je kao nečinjenje, a sastoji se u nepostupanju u skladu s propisima ili naredbama ovlaštenih tijela zdravstvene službe. Međutim, radnja može biti obuhvaćena i različitim činjenjem. Činjenje podrazumijeva postupanje protivno propisima ili naredbama, a nečinjenje znači nepoduzimanje propisanih ili naređenih mjera. Propisi ili naredbe obuhvaćaju preglede, dezinfekciju, izdvajanje bolesnika ili druge mjere kao npr. zabrana ili ograničenje kretanja ljudi, zabrana okupljanja, obavezno prijavljivanje slučajeva zarazne bolesti itd. Posljedica je izazivanje opasnosti od širenja zarazne bolesti, pri čemu radnja i posljedica moraju biti uzročnoposljedično povezane, a djelo je dovršeno tek kad je došlo do nastupanja neke od navedenih posljedica. Radi se o stvarnoj i konkretnoj opasnosti kao obilježju djela koja se mora u svakom konkretnom slučaju dokazati. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se ne postupa po određenom propisu ili naredbi, da učinitelj zna da je svojim postupkom izazvao opasnost od širenja zarazne bolesti. Ovo se djelo kažnjava i za nehat kako je to propisano st. 3. ovog člana Zakona. Teži oblik ovog djela postoji u slučaju da nepostupanjem po propisima ili naredbama nadležnog organa zdravstvene službe dođe do opasnosti prenošenja zaraznih bolesti sa životinja na ljude (bjesnilo ili trihinoza). Oblik krivnje je umišljaj i nehat.

3. NESAVJESNO LIJEČENJE (čl. 229. KZ F Bi. H) neprikladno sredstvo ili očito neprikladan način liječenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere, pa time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja neke osobe. Dakle, počinitelj ovog djela može biti samo liječnik, osoba sa diplomom medicinsog fakulteta odnosno stomatološkog fakulteta ako je to stomatolog - osoba koja pruža liječničku pomoć. Radnja je alternativno određena i to kao primjena očito neprikladnog sredstva liječenja, očito neprikladnog načina liječenja, te kao neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera pri pružanju liječničke pomoći. Te radnje mogu obuhvatiti različite oblike činjenja i nečinjenja. O kojim se neprikladnim sredstvima i načinu liječenja radi procjenjuje se u svakom slučaju posebno uz odgovarajuću pomoć vještaka medicinske struke. Nesavjesno liječenje je k. d. koje spada u delikte povrede, jer obuhvaća i nastupanje određene posljedice koja se ogleda u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. Objekt radnje je druga osoba tj. pacijent pri čemu je nebitno da li je ta druga osoba bolesna ili zdrava. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat. Za umišljaj se traži da je počinitelj bio svjestan nesavjesnosti svojih postupaka odnosno da je svjestan da postupa na način koji odudara od općeprihvaćenih profesionalnih pravila s tim da to on hoće ili na to pristaje. Traži se da je svjestan posljedice koja može nastupiti i time prouzročiti pogoršanje zdravstvenog stanja osobe kojoj pruža liječničku pomoć pa to hoće ili na to pristaje. Krivnja se određuje u odnosu na poštivanje pravila medicinske struke i kad se radi o nehatnom počinjenju djela, jer se nehat mora utvrditi i u odnosu na radnju počinjenja i u odnosu na posljedicu. Nesavjesnost se kod ovog oblika krivnje nalazi u samopouzdanju, samouvjerenosti i lakomislenosti što upućuje na zanemarivanje minimalnih zahtjeva za razboritim i opreznim ponašanjem. Počinitelj ovog djela može biti svaki zdravstveni djelatnik a to je osoba koja učestvuje u pružanju medicinske pomoći koja ima obavezu poštivanja moralnih i etičkih načela koja važe u medinskoj struci (medicinske sestre, medicinski tehničari). Posljedica se sastoji u prouzrokovanju pogoršanja zdravstvenog stanja neke osobe. Djelo je dovršeno kad je uslijed nesavjesnog postupanja pri pružanju medicinske pomoći došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pasivnog subjekta. I ovaj oblik djela spada u delikte povrede. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat.

4. SAMOVOLJNO LIJEČENJE (čl. 230. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini onaj ko drugog bez njegovog pristanka liječi. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba što znači da to može biti i osoba koja se ne bavi liječenjem kao npr. nadriliječnik, a može biti i liječnik i drugi zdravstveni radnik kojima je liječenje ili pružanje medicinske pomoći profesionalno zanimanje. Radnja je određena kao liječenje druge osobe bez njezinog pristanka, pri čemu je nebitno je li ta pomoć pružena uz sva pravila medicinske struke odnosno je li zahvat bio uspješan ili neuspješan. Ovdje se radi o poduzimanju neke djelatnosti koja je protivna slobodi čovjeka, jer niko nema pravo da drugog liječi bez njegova izričita pristanka, a pogotovo protiv jasno izražene volje takve osobe. Dakle, tek pristanak drugog na liječenje isključuje protupravnost djela. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj koji obuhvaća svijest da se druga osoba liječi bez njezinog pristanka. Teži oblik ovog djela čini doktor medicine ili stomatologije koji poduzme kirurški zahvat ili drugi medinski zahvat bez njegovog izričitog i valjanog pisanog pristanka. Počinitelj djela u ovom slučaju može biti samo doktor medicine ili doktor stomatologije. Za postojanje ovog djela nebitno je li zahvat učinjen lege artis, tj. prema pravilima medicinske sruke kao i da je zahvat rezultirao poboljašanjem zdravlja pacijenta. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se poduzima kirurški zahvat bez valjanog pisanog pristanka. Odredbom st. 3. ovog članka propisano je da nema krivičnog djela ako je zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svjesti ili je nesposobna za rasuđivanje a nije dostupan član obitelji ili zakonski zastupnik, a odgodom liječenja bio bi ugrožen život te osobe. Ovdje se radi o posebnom osnovu isključenja protupravnosti koji dovodi do isključenja postojanja krivičnog djela iako je liječenje, kirurški zahvat ili drugi medicinski zahvat poduzet bez pristanka pasivnog subjekta.

5. NEPRUŽANJE MEDICINSKE POMOĆI (čl. 232. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini doktor medicine, doktor stomatologije ili drugi zdravstveni djelatnik koji ne pruži neodgodivu medicinsku pomoć osobi kojoj je takva pomoć potrebna, iako je svjestan ili je mogao biti svjestan da zbog toga može teško narušiti zdravlje ili smrt te osobe. Počinitelj ovog djela može biti samo doktor medicine ili drugi zdravstveni djelatnik. Radnja krivičnog djela sastoji se u nepružanju neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je takva pomoć potrebna. Radnja je nečinjenje koje može obuhvatiti različite oblike, kao npr. odbijanje pružanja medicinske pomoći, uskraćivanje one pomoći koja je izvan djelokruga rada konkretnog liječnika, neodazivanje pozivu na liječničku pomoć, neupućivanje hitnom službom druge osobe kojoj je potrebna ta pomoć u drugu zdravstvenu ustanovu, udaljavanje od mjesta događaja itd. Za postojanje ovog djela traži se potreba hitne neodgodive pomoći tj. one pomoći koja se u konkretnoj situaciji nameće kao hitna i čijim izostankom može doći do ugrožavanja zdravlja pacijenta. Sadržaj medicinske pomoći zavisi od svih okolnosti konkretnog slučaja kao i od mogućnosti liječnika da pruži pomoć u toj situaciji. Ovo će djelo postojati i u slučaju kada je pružena pomoć, ali nije onakva kakva je bila potrebna. Djelo je dovršeno ne poduzimanjem dužne radnje. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o nepružanju neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je ta pomoć potrebna, i svijest da uslijed toga može nastupiti teško narušenje zdravlja ili smrt te osobe.

NADRILIJEČNIŠTVO (čl. 233. KZ F Bi. H) Krivično djelo čini ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno bavi liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba koja nema propisanu stručnu spremu za bavljenjem liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. U praksi su to najčešće farmaceuti, studenti medicine, medicinski tehničari, babice itd. Ratio legis ove inkriminacije je u sprečavanju neovlaštenog bavljenja liječenjem ili bavljenja drugom zdravstvenom djelatnošću od strane osoba koje nemaju odgovarajuću stručnu spremu. Radnja krivičnog djela određena je kao neovlašteno bavljenje liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. Pod liječenjem se podrazumijeva poduzimanje različitih postupaka dijagnosticiranja neke bolesti i određivanje različitih terapeutskih mjera i postupaka kako bi se bolest izliječila ili zaliječila. Utvrđivanje dijagnoze i određivanje terapije ovlašteno mogu vršiti samo liječnici, odnosno stomatolozi. Druga zdravstvena djelatnost obuhvaća sve ostale zdravstvene postupke koji se ne smatraju liječenjem, kao što su npr. privremeno saniranje prijeloma noge ili ruke, vađenje zuba, pomaganje porodilji pri porođaju itd. Bavljenje podrazumijeva višekratno ponavljanje radnje izvršenja. Ovo krivično djelo može postojati u slučaju jednokratnog poduzimanja radnje izvršenja, ukoliko se kod počinitelja uoči spremnost na ponavljanje činjenja, ali se to mora posebno dokazati. Posljedica ovog djela je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Djelo će postojati neovisno o tome da li je poduzetim radnjama nanesena šteta za zdravlje neke osobe ili su te radnje za nju bile korisne jer su dovele do poboljšanja njenog zdravstvenog stanja. Razlog ovakvog zakonskog određenja je u tome što se opravdano polazi od pretpostavke da svi postupci liječenja ili druge zdravstvene djelatnosti koji se poduzimaju od osoba koje nemaju propisanu stručnu spremu u stvari predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o neovlaštenom bavljenju liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću, odnosno svijest da se to čini bez propisane stručne spreme.

NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA (čl. 238. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini onaj ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini, ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke koje su propisom proglašene opojnim drogama. Ovo je krivično djelo blanketnog karaktera. Učinitelj može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao proizvodnja, prerada, prodaja, nuđenje na prodaju opojnih droga, kupovina radi prodaje, držanje ili prenošenje ili kao posredovanje u prodaji ili kupovini, kao i svako drugo neovlašteno stavljanje u promet opojnih droga. Predmet ovog k. d. su materije ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Opojnim drogama smatraju se supstance prirodnog ili sintetičkog porijekla čijom se upotrebom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja mogu izazvati oštećenja zdravlja ili na drugi način ugroziti ljudski integritet u fizičkom, psihičkom ili socijalnom smislu. Objekt krivičnopravne zaštite je zdravlje ljudi. Posljedica krivičnog djela je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela čini onaj ko organizira grupu ljudi u cilju počinjenja ovog djela ili onaj ko postane članom takve organizirane grupe ljudi. Pod grupom ljudi u navedenom smislu podrazumijeva se udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u počinjenju krivičnog djela. Dakle, radi se o grupi ljudi koja je formirana, a nije nastala spontano gdje organiziranje pretpostavlja postojanje dogovora između pripadnika grupe međusobno ili između organizatora i svakog pojedinog člana grupe. Stavom 3. ovog člana propisan je oblik k. d. u kojem su inkriminirane određene pripremne radnje, odnosno pomagačke radnje za osnovni oblik djela i to kao samostalno krivično djelo. Ovaj oblik k. d. čini ko neovlašteno izrađuje, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu za koje zna da su namijenjene proizvodnji opojnih droga. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i ima više oblika, a to su neovlašteno pravljenje, nabavljanje, posredovanje ili davanje na upotrebu opreme, materijala ili supstanci za koje počinitelj djela zna da su namijenjeni za proizvodnju opojnih droga. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Odredbom st. 4. ovog člana propisano je obvezno oduzimanje opojnih droga sredstava za njihovo spravljanje.