KRIVINA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA OVJEKA I
KRIVIČNA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA (Glava XVII KZ FBi. H)
1. Opće napomene Zaštitni objekt krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina su osobne i političke slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava, koja se štite ne samo domaćim zakonodavstvom već i međunarodnim pravnim dokumentima. Sadržaj inkriminacija krivičnih djela počinjenih povredom slobode i prava čovjeka i građanina ima izravno izvorište u odgovarajućim odredbama Ustava i Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Univerzalni karakter pitanja sloboda i prava čovjeka i građanina posebno je naglašen u Povelji Organizacije ujedinjenih nacija iz 1945. godine i Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine, te u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, s odgovarajućim protokolima iz 1950 godine. Pored toga danas postoje i djeluju posebna međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava kao što su Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava. U odnosu na ljudska prava krivično pravo ima posebnu ulogu koje propisujući krivična djela određuje one vrijednosti društvene zajednice koje zaslužuju krivičnopravnu zaštitu. Ovu zaštitu krivično pravo ostvaruje sredstvima kojima raspolaže, tj. kaznama odnosno krivičnopravnim sankcijama. Na taj se način zaštićuju ljudska prava oduzimanjem ili ograničavanjem od onih koji su ih zloupotrijebili na račun drugih ljudi, društvenog poretka, sigurnosti itd. Ograničavanjem prava delinkvenata putem krivičnopravnih sankcija omogućava se poštivanje ljudskih prava stvarnih i potencijalnih žrtava krivičnog djela. Skupina krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina je vrlo heterogena, sastavljena od nekoliko podskupina krivičnih djela koje su sve povezane istom zaštićenom vrijednosti.
2. POVREDA RAVNOPRAVNOSTI ČOVJEKA I GRAĐANINA (čl. 177. KZ F Bi. H) Kazneno djelo čini ko na osnovu razlike u rasi, boji kože, narodnosnoj ili etničkoj pripadnosti, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, spolnoj sklonosti, jeziku, obrazovanju, društvenom položaju ili socijalnom porijeklu, uskrati ili ograniči građanska prava utvrđena mađunarodnim ugovorom, ustavom, zakonom ili drugim propisom ili općim aktom u Federaciji, ili onaj ko na osnovu takve razlike ili pripadnosti ili kojeg drugog položaja daje pojedincima neopravdane povlastice ili pogodnosti. Počinitelj ovog djela može biti u načelu svaka osoba, ali iz prirode ovog kaznenog djela proizlazi da ga može počiniti samo osoba koja je prema funkciji koju obavlja u mogućnosti da građanima uskrati ili ograniči pravo koje im pripada ili da pojedinim građanima daje povlastice ili pogodnosti. Radnja ovog kaznenog djela može se sastojati u ograničenju odnosno uskraćenju prava građana ili kao davanje pojedincima povlastica koje im ne pripadaju. Kazneno djelo je dovršeno kada je građaninu uskraćeno neko njegovo pravo ili kad je ograničen u korištenju nekog svog prava, odnosno kad je nekom data neopravdana privilegija ili povlastica koja mu ne pripada. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj. Drugi oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji koja suprotno propisima o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisama konstitutivnih naroda i ostalih koji žive na teritoriji Bosne i Hercegovine uskrati ili ograniči građaninu da pri ostvarivanju svojih prava upotrijebi svoj jezik ili pismo. Radnja ovog djela alternativno je određena i to kao uskraćivanje ili ograničavanje građanima prava na upotrebu svog jezika ili pisma koje je u suprotnosti sa propisima o ravnopravnoj upotrebi jezika ili pisma. Djelo je blanketnog karaktera. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o radnjama uskraćivanja ili ograničavanja prava na upotrebu svog jezika ili pisma, zatim svijest o protupravnosti takvog postupanja, kao i svijest o osobnom svojstvu počinitelja tj. da je on službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji. Poseban oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji koja uskrati ili ograniči pravo građaninu na slobodno zapošljavanje na cijelom području B i H i pod jednakim propisanim uvjetima. Kod ovog djela može biti samo odgovorna ili službena osoba počinitelj i to ona s obzirom na svoj položaj ili funkciju koju obavlja i kao takva ima mogućnost nekom uskratiti ili ograničiti pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uvjetima. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena svijest da građaninu uskraćuje ili ograničava pravo na slobodno zapošljavanje i pod jednakim uvjetima.
3. Protupravno oduzimanje slobode (čl. 179. KZ FBi. H) Čovjekovu slobodu i osobnu nepovredivost jamče brojne odredbe Ustava, a u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i građanina naglašeno je kako svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Svako ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost osim u slučajevima i u postupku propisanom zakonom (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine). Sloboda čovjeka je među najvećim vrednotama ustavnog poretka države čije se oduzimanje ili ograničavanje zabranjuje osim u slučajevima određenim zakonom o čemu odlučuje sud. Krivično djelo protupravno oduzimanje slobode čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili ga na drugi način liši slobode kretanja. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje, 2. protupravno držanje zatvorenim ili kao 3) lišavanje slobode kretanja na drugi način. Protupravno zatvaranje je svako lišavanje slobode koje nije zasnovano na nekom pravnom osnovu. Držanje drugog zatvorenim pretpostavlja da je pasivni subjekt već bio zatvoren po nekom pravnom osnovu ali se njegovo zatvaranje protupravno produžava (npr. zatvoren i nakon isteka roka na koji je određen pritvor). Lišavanje slobode kretanja na drugi način može biti npr. oduzimanje nekih pomagala koja služe za kretanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje učinjenja, kao i svijest o protupravnosti takvog postupka kojim se druga osoba lišava slobode kretanja. Teži oblik protupravnog lišenja slobode postoji kad je protupravno oduzimanje slobode trajalo duže od trideset dana ili je učinjeno na okrutan način, ili je osobi zbog takvog postupanja narušeno zdravlje ili su nastupjele druge teške posljedice. Najteži oblik protupravnog lišenja slobode postoji u slučaju smrti osobe kojoj je oduzeta sloboda.
4. OTMICA (čl. 180. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na neki drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja s ciljem da njega ili nekog drugog prisili da nešto učini, ne učini ili trpi. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje neke osobe, 2) držanje neke osobe zatvorenom ili 3) oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja na neki drugi način. To je svaka djelatnost kojom se neka osoba protupravno lišava slobode ili kojom se ograničava u slobodi kretanja, odnosno kojom se protupravno zasniva vlast nad tom osobom. Sredstva izvršenja mogu biti sila, prijetnja ili obmana. Počinitelj postupa s određenim ciljem a to ukazuje na njegovu namjeru da se oteta osoba ili neka druga osoba prisili da nešto učini, neučini ili trpi što čini posebno subjektivno obilježje ovog djela. Od protupravnog lišenja slobode otmica se razlikuje upravo po ovom subjektivnom elementu jer se kod ovog djela ne postupa s ciljem prisiljavanja pasivnog subjekta da nešto učini ili neka druga osoba da nešto učini neučini ili trpi. Otmica je sredstvo prisiljavanja na neko činjenje, propuštanje ili trpljenje, tj. ono se i poduzima u namjeri ispunjenja određenih zahtjeva. Otmica je trajno krivično djelo jer traje sve dok se oteta osoba nalazi u vlasti počinitelja djela. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o radnjama lišavanja slobode i svijest da se to lišavanje čini s ciljem da se oteta osoba ili neke druge osobe prisile na neko činjenje, propuštanje ili trpljenje. Teži oblik otmice čini onaj ko izvrši otmicu djeteta ili maloljetnika ili ko prijeti da će usmrtiti ili teško povrijediti taoca ili ako je otmica učinjena u sastavu grupe ljudi ili organizirane grupe ljudi. Kvalifikatorne okolnosti su: 1) starosna dob pasivnog subjekta, 2) kvalificirana prijetnja radi ostvarenja cilja otmice i 3) počinjenje djela od strane više osoba. Odredbom stavka 3. ovog člana propisuje se mogućnost oslobođenja od kazne ako učinitelj dobrovoljno pusti na slobodu taoca prije nego što je ostvaren cilj radi kojeg je učinjena otmica (prije ispunjenja zahtjeva).
5. IZNUĐIVANJE ISKAZA (čl. 181. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi: silu, prijetnju ili drugi protupravan način s ciljem iznuđenja iskaza ili koje druge izjave od osumnjičenika, optuženika, svjedoka, vještaka ili koga drugoga. Učinitelj može biti samo službena osoba i to u vršenju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1. upotreba sile, 2. upotreba prijetnje i 3. upotreba nekog drugog protupravnog načina. Sila i prijetnja se javljaju kao sredstvo izvršenja. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o svojstvu izvršitelja, svijest o modalitetu poduzetih radnji izvršenja i svijest o pasivnom subjektu. Teži oblik djela postoji ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teškim nasiljem ili ako su usljed iznuđenog iskaza nastupile osobito teške posljedice za osumnjičenika ili optuženika u krivičnom postupku. U odnosu na teško nasilje kao kvalificiranu okolnost potreban je umišljaj počinitelja, a u odnosu na osobito teške posljedice za pasivnog subjekta traži se nehat učinitelja. 6. ZLOSTAVLJANJE U OBAVLJANJU SLUŽBE (čl. 182. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u obavljanju službe drugog zlostavlja, nanosi mu teže tjelesne ili duševne patnje, zastrašuje ga ili vrijeđa. Počinitelj može biti samo službena osoba u obavljanju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena kao: 1. zlostavljanje drugog, 2. nanošenje težih tjelesnih ili duševnih patnji drugome, 3. zastrašivanje drugog ili kao 4. vrijeđanje drugog. Zlostavljanje podrazumijeva poduzimanje takvih radnji koje kod pasivnog subjekta uzrokuju određene tjelesne ili duševne patnje slabijeg intenziteta – laka tjelesna povreda – (npr. šamaranje, štipanje, povlačenje za uši, nos, kosu, ili ismijavanje, izrugivanje itd). Nanošenje težih tjelesnih ili duševnih povreda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji kojim se teže narušava fizički ili psihički integritet neke osobe (npr. izlaganje velikoj vrućini ili hladnoći, zabranu spavanja, držanje druge osobe u određenom položaju itd. ). Zastrašivanje izaziva strah kod pasivnog subjekta, a vrijeđanje može biti verbalno, realno ili simbolično. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora ubuhvatati svijest o osobnom svojstvu učinitelja, svijest o modalitetu radnje učinjenja, te svijest da se zlostavljanje vrši u obavljanju službe.
7. UGROŽAVANJE SIGURNOSTI (čl. 183. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili ako na taj način izazove uznemirenje građana. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela sastoji se u upotrebi ozbiljne prijetnje da će se napasti život ili tijelo neke osobe, što predstavlja kvalificiranu prijetnju. Prijetnja može biti izražena usmeno, pisanim putem, ili konkludentnim radnjama. Prijetnja mora biti ozbiljna i objektivno podobna da kod pasivnog subjekta izazove osjećaj straha za život. Za postojanje djela nije potrebno da se prijetnja i ostvari. Posljedica djela sastoji se u uznemirenosti i osjećaju ugroženosti kod pasivnog subjekta. Prijetnja je usmjerena na to da se pasivni subjekt prisili da nešto učini, neučini ili trpi. U slučaju realizacije ovog djela neće postojati ovo djelo već neko drugo djelo kao npr. tjelesna povreda odnosno ubistvo jer je u pitanju prividni idealni stjecaj krivičnih djela. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela podrazumijeva ugrožavanje sigurnosti više osoba prijetnjom da će napasti na život ili tijelo tih osoba ili ako izazove uznemirenje tih građana. Poseban oblik ovog djela čini onaj ko prikradanjem, učestalim praćenjem ili uznemiravanjem na drugi način ugrožava sigurnost bračnog partnera, osobe s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, roditelja svog djeteta ili druge osobe s kojom održava ili je održavao bliske veze. Dakle, radnja ovog oblika alternativno je određena kao: 1) prikradanje, 2) učestalo praćenje 3) uznemiravanje na drugi način. Pasivni subjekt je bračni ili izvanbračni partner, roditelj djeteta počinitelja ili je to neka druga osoba s kojom počinitelj održava ili je održavao blisku vezu.
8. NARUŠAVANJE NEPOVREDIVOSTI DOMA (čl. 184. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno prodre u tuđi dom ili zatvorene prostorije ili se na zahtjev ovlaštenika ne udalji iz tih prostora. Ovime se štiti nepovredivost doma ili zatvorenih prostorija. Ovom se inkriminacijom štiti pored stana odnosno prostora namjenjenog za stanovanje i drugi prostori koji su u toj funkciji (kamp prikolica, šator, hotelska ili podstanarska soba, brodska kabina itd). Pod zatvorenim prostorom smatraju se one prostorije koje nisu stan s tim da se u njih ne može ući slobodno, kao što su npr. garaže, podrumi, skladišta, tavani, a to su i uredi državnih tijela ili pravnih osoba, njihova skladišta, ograđena dvorišta itd. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1) neovlašteno prodiranje u tuđi dom ili zatvorene prostorije, ili kao 2. neudaljavanje iz doma ili zatvorenih prostorija na zahtjev ovlaštene osobe. Neovlašteno prodiranje u pravilu podrazumijeva nasilno ulaženje, upotrebu fizičke snage radi otklanjanja fizičkih prepreka ili savladavanja otpora ovlaštene osobe. Ono može biti i nenasilno jer se može izvršiti i na drugi način (upotrebom originalnog ključa do kojeg se došlo na prijevaran način). Kod drugog oblika radnje izvršenja pretpostavlja se da je učinitelj ovlašteno ušao u stan ili zatvorene prostorije, ali se kasnije na zahtjev ovlaštene osobe nije udaljio. Pod ovlaštenom osobom podrazumijeva se npr. vlasnik stana ili zatvorenih prostorija, osoba u urednom statusu podstanara, gost hotelske sobe itd. Oblik krivnje je umišljaj, a obuhvata svijest o neovlaštenom prodiranju u tuđi stan ili druge zatvorene prostorije, odnosno svijest o neudaljavanju nakon što je takav zahtjev postavila ovlaštena osoba. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju ako djelo izvrši službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorne okolnosti su svojstvo učinitelja i okolnost da djelo vrši u obavljanju službe. U odnosu na te okolnosti mora postojati umišljaj učinitelja.
9. PROTUZAKONITI PRETRES (čl. 185. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe protuzakonito izvrši pretresanje stana, prostorija ili osoba. Počinitelj djela može biti samo službena osoba i to samo za vrijeme dok vrši službu. Radnja krivičnog djela sastoji se u protuzakonitom izvršenju pretresa stana, prostorija ili osoba, s tim da se to vrši u obavljanju službe. Objekt radnje je stan, prostorija ili osoba. Pretresanje znači pretraživanje stana, protorija ili osoba. Odredbama Zakona o kaznenom postupku i drugim zakonima decidirano je određeno kada može službena osoba vršiti pretres stana, prostorija ili osoba. Ovdje se radi o protuzakonitom pretresu, što znači da službena osoba u konkretnom slučaju nije ovlaštena poduzeti radnju pretresa, ili to čini na neovlašten način. Za postojanje ovog djela bitno je da se pretres vrši u obavljanju službe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora obuhvatiti svijest o poduzetoj radnji počinjenja, kao i svijest o protupravnosti poduzete radnje izvršenja, jer je to bitno obilježje ovog krivičnog djela.
10. POVREDA TAJNOSTI PISMA ILI DRUGE POŠILJKE (čl. 186. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini onaj ko bez odobrenja otvori tuđe pismo ili kakvo drugo zatvoreno pismo ili pošiljku ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugome preda tuđe pismo, brzojav, zatvoreno pismo ili pošiljku. Počinitelj djela može biti svaka osoba. Ovom se inkriminacijom štiti sloboda i nepovredivost tajnosti pisama i drugih sredstava komuniciranja. Radnja je alternativno određena kao: 1) otvaranje bez odobrenja tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 2) kao povređivanje tajnosti tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 3) kao neovlašteno zadržavanje, prikrivanje, uništenje ili predaja navedenog nekom drugom. Predmet djela su: tuđe pismo, brzojav , drugo zatvoreno pismo ili pošiljka koji su zatvoreni, što znači da njihov sadržaj nije vidljiv i ne može se saznati bez otvaranja. Ti predmeti moraju biti tuđi, što znači da nisu adresirani na počinitelja djela. Sam sadržaj pošiljke nije od značaja za postojanje ovog kaznenog djela. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o protupravnosti. Poseban oblik ovog djela čini ko neovlašteno prodre u kompjutersku bazu podataka ili te podatke neovlašteno koristi ili ih čini dostupnima drugoj osobi. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja je alternativno određena i to: 1) kao neovlašteno prodiranje u kompjutorsku bazu podataka 2) kao neovlašteno korištenje tih podataka, 3) kao činjenje podataka dostupnim drugoj osobi. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje počinjenja, kao i svijest o protupravnosti postupanja tj. o neovlaštenom postupanju. Teži oblik ovog djela čini ko povredi tajnost pisama ili drugih pošiljaka s ciljem pribavljanja za sebe ili drugog protupravne imovinske koristi ili da se drugom nanese šteta. Za krivičnu odgovornost ovog oblika potreban je direktni umišljaj. Daljnji teži oblik ovog djela nastaje ako je to počinila službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorna okolnost je svojstvo počinitelja tj. da se radi o službenoj osobi i okolnost da djelo čini u vršenju službe. Najteži oblik ovog djela postoji ako službena osoba u obavljanju službe počini ovo djelo s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili da drugom nanese štetu. Za kaznenu odgovornost potreban je direktni umišljaj.
11. Neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne (čl. 187. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini advokat, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u vršenju svog zvanja. Objekt krivičnopravne zaštite kod ovog krivičnog djela je pravo pojedinaca na osobnu tajnu, pravo koje se povređuje neovlaštenim otkrivanjem tajne koju je neka od osoba navedenih kao mogući učinitelji ovog krivičnog djela saznala u vršenju svog posla. Objekt krivičnog djela je profesionalna tajna koja je saznata u vršenju svog posla, odnosno zvanja. Otkrivanje mora biti neovlašteno. Ne ostvaruju se obilježja ovog djela ako je tajna otkrivena uz pristanak osobe koja je njenim otkrivanjem ugrožena ili kad postoji zakonska obveza da se saznata tajna otkrije. Za krivičnu odgovornost mora se utvrditi umišljaj koji obuhvata svijest da se otkriva nečija osobna tajna, za koju se saznalo u vršenju poziva, te da se to čini neovlašteno. Odredbom stavka 2. ovog članka zakona propisan je poseban osnov isključenja protupravnosti, kada se radi o otkrivanju tajne u općem društvenom interesu ili u interesu druge osobe koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne. U ovom slučaju radi se o izuzetku od principa čuvanja profesionalne tajne i zaštite privatne svojine koja je saznata u vršenju određenih profesionalnih djelatnosti.
12. Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje (čl. 188. KZ F Bi. H) Krivično djelo čini ko putem posebnih naprava bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namjenjena ili omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili ko neovlašteno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustavu. Počinitelj djela može biti svaka osoba. Ovom se inkriminacijom štiti sfera privatnosti pojedinaca, odnosno osobno pravo svakoga da se može pouzdati u to da izjava koju je uputio određenoj osobi ili razgovor koji je vodila ne bude dostupan i drugima protiv njene volje. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to: 1) kao prisluškivanje, 2) kao zvučno snimanje 3) kao omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimana ili 4) kao prisluškivanje ili snimanje tuđe poruke u računalnom sustavu. Prisluškivanje je potajno ili prikriveno slušanje, a zvučno snimanje je tonsko zapisivanje razgovora ili izjave raznim audio uređajima, i to onih razgovora ili izjava koji nisu namijenjeni počinitelju djela. Djelo ne postoji ako je osoba čiji se razgovor snima dala pristanak kao i onda kada postoji neki zakonski osnov kojim je dopušteno u određenim slučajevima da se čini prisluškivanje odnosno zvučno snimanje. Omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana može se izvršiti na različite načine: usmenim putem, predavanjem transkripata razgovora ili izjava, ili reproduciranjem tonskog zapisa. Ovaj oblik radnje podrazumijeva da je već izvršeno prisluškivanje odnosno tonsko snimanje. Teži oblik ovog djela postoji ako je neovlašteno prisluškivanje ili tonsko snimanje počinila službena osoba u vršenju službe.
13. SPREČAVANJE ILI OMETANJE JAVNOG OKUPLJANJA (čl. 190. KZ FBi. H) Krivično djelo čini ko uskrati ili omete pravo građana na javno okupljanje. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Ovom inkriminacijom štiti se ustavno pravo građana na okupljanje i održavanje javnih skupova i njihova sloboda sastajanja i okupljanja na javnim skupovima, koji su propisani Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1. uskraćivanje prava građana na javno okupljanje ili 2. ometanje prava građana na javno okupljanje. Uskraćivanje podrazumijeva sprečavanje ili onemogućavanje sazivanja ili održavanja javnog skupa, dok ometanje znači stvaranje teškoća da se sazove javni skup i da se održi. Sredstva sprečavanja u zakonu nisu izričito navedena, ali su to obično primjena sile, ozbiljna prijetnja, obmana, a može biti i upotreba nekog drugog sredstva kao npr. isključenje električne energije, isključenje ozvučenja, skidanje plakata kojim se javni skup oglašava itd. Posljedica krivičnog djela sastoji se u neodržavanju javnog skupa ili u njegovom otežanom održavanju. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o uskraćivanju ili otežavanju prava građana na javno okupljanje. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da djelo izvrši službena osoba zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja.
14. POVREDA PRAVA NA PODNOŠENJE ŽALBI ILI MOLBI (čl. 192. KZ F Bi. H) Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja zlouporabom svog položaja ili ovlaštenja spriječi drugog da se koristi svojim pravom podnošenja žalbe, molbe, prigovora, predstavke ili pritužbe. Ovom se inkriminacijom štiti pravo čovjeka na podnošenje žalbe ili drugog sredstva koje je zajamčeno ustavom a koja su upravljena protiv odluka kojima se rješava o nekom njegovom pravu ili nekom interesu koji je zasnovan na zakonu. Počinitelj ovog djela može biti samo službena ili odgovorna osoba. To su uglavnom osobe koje obavljaju određene administrativno-tehničke poslove u vezi sa prijemom podnesaka ili u pisarnici suda ili u nekom državnom tijelu. Radnja se sastoji u sprječavanju drugog da koristi svoje pravo na podnošenje žalbe, molbe ili drugog pravnog sredstva ili zahtjeva za ostvarenje prava. Za počinjenje djela potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o tome da se poduzima neka radnja, neki čin, neki postupak kojim druga osoba biva sprječena u ostvarenju svog ustavom zajamčenog prava, zatim da se to čini zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, što podrazumijeva i svijest o vlastitom osobnom svojstvu, tj. da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.
15. Nedozvoljeno korištenje osobnih podataka (čl. 193. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja bez pristanka pojedinca protivno zakonskim uvjetima prikuplja, obrađuje ili koristi njegove osobne podatke ili te podatke koristi suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja. Smisao inkriminacije je zaštita intimne sfere ličnosti. Osobni podaci mogu se prikupljati, obrađivati i koristiti bez pristanka pojedinca samo u uvjetima koji su određeni zakonom. Postupanje protivno zakonskim uvjetima dovodi do kriminalne zone, jer se izvršava ovo kazneno djelo. Počinitelj ovog k. d. može biti samo službena ili odgovorna osoba i to osoba koja je profesionalno obavljajući poslove u prilici da ima uvid u osobne podatke pojedinaca. Radnja kaznenog djela alternativno je određena kao: 1) prikupljanje osobnih podataka, 2) obrađivanje osobnih podataka, 3) korištenje osobnih podataka i 4) korištenje osobnih podataka nekog pojedinca suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja. Protupravnost je jedno od obilježja ovog k. d. jer se svi oblici radnje počinjenja obavljaju bez pristanka ovlaštene osobe, odnosno bez pristanka pojedinca i to najčešće onog na koga se ti podaci odnose. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o nekom od ostvarenih modaliteta radnje počinjenja, zatim svijest o protupravnosti takvog postupka kao i svijest o vlastitom osobnom svojstvu tj da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.
16. POVREDA SLOBODE ODLUČIVANJA BIRAČA (čl. 95. KZ F BIH) Ovo kazneno djelo čini ko silom, ozbiljnom prijetnjom, prinudom, podmićivanjem ili korištenjem njegovog teškog imovinskog stanja ili na drugi način utiče na birača da na izborima za institucije u državi ili prilikom glasanja o opozivu ili na referendumu glasa za ili protiv pojedine liste, pojedinog kandidata, ili da glasa za ili protiv opoziva, za ili protiv prijedloga o kome se odlučuje referendumom. Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba. Radnja se sastoji od utjecaja na birača za opredjeljenje pri glasovanju. Kazneno djelo je dovršeno poduzimanjem bilo koje radnje kojom se izvršava utjecaj na birače. Za kaznenu odgovornost potreban je direktan umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o protuzakonitom utjecaju na slobodu opredjeljenja birača. Teži oblik ovog djela čini ako na slobodu odlučivanja utječe član biračkog odbora ili druga osoba u vršenju povjerene joj dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili referendumom. Kvalifikatorna okolnost odgovornosti je osobno svojstvo počinitelja i okolnost da se djelo vrši u obavljanju povjerene dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili referendumom.
- Slides: 16