KRIVINA DJELA PROTIV IVOTA I TIJELA Glava XVI

KRIVIČNA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA (Glava XVI KZ FBi. H) 1. Opće napomene Pravo na život je apsolutno, prirodno pravo čovjeka ograničeno samo u onim sustavima koji poznaju smrtnu kaznu kao kaznenu sankciju. Pravo na život ispred je svakoga drugoga prava. S njegovim nestankom nestaju i sva druga prava, egzistencija čovjeka. Krivično pravo zaštićuje život čovjeka od njegova početka do kraja. Život, tjelesni integritet i zdravlje čovjeka objekti su zaštite od općeg društvenog značenja.

U svim tim slučajevima štiti se čovječji život ili tjelesni integritet, ili zdravlje u vezi s nekim daljnjim zaštitnim dobrom (političkim, međunarodnim, sigurnosnim i sl. ). Unutarnja sistematika krivičnih djela protiv života i tijela može se podijeliti na: 1. djela kojima se štiti život i 2. djela kojima se štiti tjelesni integritet. Nadalje, može se razlikovati: djela s posljedicom ugrožavanja i djela s povredom zaštićenih dobara.

2. UBISTVO (čl. 166. KZ FBi. H) Osnovni oblik k. d. ubistva određen je st. 1. i čini ga „ko usmrti drugog. ” Učinitelj može biti svaka osoba. Radnja k. d. određena kao usmrćenje drugog odnosno lišenje života druge osobe. Ubistvo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem, ako je propuštena radnja za koju je postojala dužnost na činjenje. Do lišenja života može doći neposrednim djelovanjem samog počinitelja (npr. pucanje iz vatrenog oružja) i na posredan način (podmetanje otrova) itd. Sredstva izvršenja mogu biti fizička (tjelesna snaga, oružje, oruđe, otrov) ili psihička (izazivanje intenzivnog straha ili drugih psihičkih stanja) podobna da prouzrokuju smrt čovjeka.

Objekt kprivičnopravne zaštite je ljudski život koji se štiti od rođenja do smrti. Nastupanje smrti je različito ovisno o tome radi li se o biološkoj smrti (stanje u kojem ni jedan dio tijela ili organ nema nikakvu životnu funkciju; o kliničkoj smrti (stanje u kojem dolazi do prestanka rada nekih vitalnih funkcija organizma); prividnoj smrti (stanje cerebralne kome); moždanoj smrti (stanje nastupanja smrti mozga). Danas je općeprihvaćeno da je trenutak nastupanja smrti onaj trenutak kada je došlo do smrti mozga. Posljedica krivičnog djela je smrt osobe koja je lišena života. Između poduzete radnje i nastupjele posljedice mora postojati uzročna veza. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni ili indirektni umišljaj.

2. TEŠKO UBISTVO (čl. 166. st. 2. KZ FBi. H) U članku 166. st. 2. sadržani su oblici kvalificiranog ubistva. Teško ili kvalificirano ubistvo postoji u slučaju kada je umišljajno ubistvo počinjeno pod takvim otežavajućim okolnostima da zakon predviđa teže kažnjavanje. Teško ili kvalificirano ubistvo je samo ono koje takvim odredi zakonodavac. U krivičnom zakonu više je teških (kvalificiranih) ubistava koja se mogu sistematizirati prema različitim kriterijima, i to: 1) prema načinu počinjenja: tko drugog liši života na okrutan ili podmukao način; ili pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju; i ako pri tome sa umišljajem dovede u opasnost život još nekih osoba; 2) prema pobudama ili motivima: tko drugog liši života iz koristoljublja, radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih naročito niskih pobuda; 3) prema objektu zaštite: tko liši života službenu osobu pri obavljanju poslova javne ili državne sigurnosti i dr.

Kažnjivost kod ovih djela nije samo u objektivnom elementu (da se radi o okrutnom načinu izvršenja, ili da osoba ima neko posebno svojstvo i sl. ) već i u subjektivnom tj. da je sve to obuhvaćeno umišljajem, sviješću i htjenjem. Tek u kombinaciji objektivnog i subjektivnog dobijamo punu mjeru teškog zločinačkog sadržaja ovih krivičnih djela. Ukoliko se pri počinjenju jednog krivičnog djela ubistva stekne više kvalifikatornih okolnosti, sud će utvrditi svaku okolnost (ne radi se o stjecaju kaznenih djela, već o stjecaju kvalifikatornih okolnosti) i uzeti ih u obzir pri odmjeravanju kazne.

Subjektivna strana kod teških (kvalificiranih) kaznenih djela ubistva uvijek mora biti ispunjena umišljajem. Svaka od okolnosti koja ubistvo čini težim, mora biti dio svijesti počinitelja i on tu okolnost redovno obuhvata svojom voljom, upravo to je ono što on hoće (pobude kao što je koristoljublje, bezobzirna osveta, ali i okrutnost, himbenost kod podmuklog načina izvršenja itd. ). Kod ubistva službene osobe svijest mora obuhvatiti ne samo svojstvo objekta njegova napada (službena osoba), već i to da ubija tu osobu pri obavljanju odgovarajućih poslova javne ili državne sigurnosti itd.

Valja naglasiti da napad ili velike uvrede djeluju privilegirajuće samo onda ako su uzrokovale kod počinitelja jaku razdraženost ili prepast. Između napada i razdraženosti odnosno prepasti mora postojati uzročna veza, tako npr. počinitelj mora biti doveden u razdraženost napadom. Jaka razdraženost predstavlja subjektivni momenat u počinitelju izvan umišljaja koji ima za posljedicu stvaranje posebnog tipa počinitelja zajedno sa normativnim elementom. Posebno je potrebno utvrditi stupanj razdraženosti, jer pod pojmom jaka razdraženost zakon ne podrazumijeva pomućenje svijesti u manjem stupnju, nego stenični afekt koji ograničuje svijest, ali je ne pomućuje.

Uvođenjem pojma jaka razdraženost zakon u stvari zahtijeva neki srazmjer između napada odnosno veličine uvrede i razdraženosti, jer se i iz jačine razdraženosti može zaključivati na veličinu uvrede. Pri tome sud najprije utvrđuje postoji li uvreda, a potom veličinu uvrede za koje utvrđenje su odlučni subjektivni momenti tj. jačina razdraženosti. Kada se pokaže velika nesrazmjernost između jake razdraženosti i neznatne uvrede tada je potrebno eliminirati pitanje patološkog afekta (pomućenja svijesti).

3. PRIVILEGIRANA UBISTVA 3. 1. Ubistvo na mah (čl. 167. KZ FBi. H) Neka lišenja života čovjeka s umišljajem zakon izdvaja od ostalih ubistava i to tako da zbog određenih privilegirajućih okolnosti zakon predviđa za njih lakše kazne od kazne propisane za «obično» ubistvo. U našem pravu nalazimo dva takva kaznena djela: ubistvo na mah i čedomorstvo. U stranom zakonodavstvu nalazimo, ponegdje, kazneno djelo ubistva na zahtjev ili molbu ubijenog, koje se vezuje za pojam eutanazije. Ovdje se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela - usmrćenju drugoga u pravom smislu riječi, gdje počinitelj postupa s umišljajem koji obuhvaća uzrokovanje smrti čovjeka. Pri tome umišljaj ne obuhvata momenat odbrane, jer počinitelj napada na život drugog čovjeka.

Da bi se utvrdilo da li se radi o privilegiranom kaznenom djelu najprije je potrebno točno utvrditi osnovno biće dijela, tj. da nema dvojbe da se radi o usmrćenju drugoga, a slijedeće pitanje koje se javlja je pitanje postojanja uvjeta za privilegiranje. Tada, usmrćenje drugoga za počinitelja ne smije biti jedini izlaz iz situacije, kao ni, po njegovom mišljenju, sredstvo da se spasi napadnuto pravno dobro, već nasuprot mora postojati očita nesrazmjer između počinjenog djela ubistva i napada, tako da se usmrćenje drugoga ne može označiti nužnim. Glavna karakteristika ovog kaznenog djela je momenat izazivanja, provokacije, koja se sastoji u napadu ili velikoj uvredi. Pod napadom podrazumijeva se samo napad na tijelo koji još nije dosegao intenzitet tjelesne povrede.

3. 2. Čedomorstvo (čl. 169. KZ FBi. H) Ovo djelo zove se tipičnim krivičnim djelom žena (one ga jedino mogu počiniti i u svim statistikama samo žene čine 100 % tih djela). To je, može se reći, jedino «žensko krivično djelo» u kojem mušarci mogu sudjelovati samo kao predlagatelji ili pomagači. Zbog toga o tom djelu na ovom mjestu opširniji povjesni i aktualni prikaz. Ubistvo dijeteta kao kriminalna djelatnost pojavljuje se u povijesti na samom početku klasnog društva. Međutim, i u periodu, kada još nisu postojali vlasnički odnosi i klase, u doba plemenskih zajednica, postojala je ova pojava, ali ona tada nije ulazila u okvire nedozvoljenog i neuobičajenog ponašanja.

Kroz povijest srećemo se prvo sa ubistvom dijeteta od strane oca, zatim od strane robovlasnika, pa onda od strane nezakonite majke ili njenih najužih članova obitelji i na kraju subjekt krivičnog djela postaje majka, pod uvjetom da se ubistvo počini za vrijeme porođaja, dok traje poremećaj izazvan porođajem. Najsuvremenije postavke zbog kojih se ubistvo dijeteta od strane majke u mnogim zemljama manje ili više privilegira, prebacuju se na čisto biološki teren.

Zakonodavac polazi od toga da majka može ubiti svoje dijete za vrijeme porođaja ili neposredno poslije porođaja ako je u momentu počinjenja krivičnog djela bila u stanju poremećaja izazvanog porođajem. Uzroci čedomorstva kao i svake druge inkriminirane djelatnosti zasnivaju se na čitavom nizu subjektivnih i objektivnih faktora. Subjektivni se nalaze u spletu individualno-biološko strukturiranih osobnosti ličnosti - počinitelja krivičnog djela, a objektivni se nalaze u uvjetima života, u vanjskim faktorima.

4. PROUZROČENJE SMRTI IZ NEHATA (čl. 168. KZ FBi. H) Ovdje se ne radi o privilegiranom krivičnom djelu ubistva, kao što neki smatraju, već o jednom od dvije vrste ubistava koja se razlikuju prema subjektivnom momentu - krivnji. Razlike izmedu krivičnog djela ubistva iz nehata i teške tjelesne povrede s posljedicom smrti je u slijedećem: ubistvo izazvano iz nehata je djelo u cijelosti pokriveno nehatnim oblikom krivnje, dok je drugo navedeno djelo umišljajno u odnosu na tjelesnu povredu, a nehatno u odnosu na smrt. Krivično djelo nehatnog prouzrokovanja smrti može se počiniti i propuštanjem (nečinjenjem), ali samo ukoliko je počinitelj bio dužan, obvezan spriječiti nastupanje smrti. Najčešće su u pitanju povrede pravila dužne pažnje utemeljenih na iskustvu.

Moguće je i da nehatno prouzročene smrti proizađe iz skrivljene zablude o biću krivičnog djela, npr. u slučaju lovca koji je ubio drugog lovca misleći da puca npr. u jelena ili skrivljene zablude o okolnostima koje isključuju protupravnost, npr. u slučaju počinitelja koji je zabunom usmrtio najboljeg prijatelja koji mu je noću pokucao na vrata s puškom preko ramena jer je mislio da ga ovaj napada. Prouzročenje smrti iz nehata supsidijarno je k. d. tj. primjenjuje se samo ako nisu ostvarena obilježja nekog drugog k. d. koje u svom biću također sadrži nehatno prouzročenje smrti.

Takva su djela koncipirana kao k. d. kod kojih je smrt jedne ili više osoba, ako je prouzročena iz nehata, teža posljedica. Npr. vozač usmrti jednu osobu nepropisnom vožnjom iz nehata, odgovarat će za k. d. izazivanja prometne nesreće, a ne i za prouzročenje smrti iz nehata. U suvremenom društvu nehatna prouzrokovanja smrti su vrlo brojna, a smatra ih se, između ostalog, i cijenom tehnološkog napretka. Prouzročenje smrti iz nehata – «Tko prouzroči smrt drugoga iz nehata, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. »

5. TEŠKA TJELESNA OZLJEDA (čl. 172. KZ FBi. H) Postoji više oblika teške tjelesne ozljede: obična teška tjelesna ozljeda, osobito teška tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda sa smrtnom posljedicom, teška tjelesna ozljeda iz nehata i teška tjelesna ozljeda na mah. U svim slučajevima radi se o organskom ili duševnom oštećenju ili narušavanju tjelesne cjelovitosti ili zdravlja druge osobe neovisno o tome da li je do toga došlo namjerno ili nenamjerno. Radnja krivičnog djela je svaka radnja kojom se teško ozljeđuje tjelesni integritet čovjeka ili se teško narušava njegovo zdravlje. Može biti izvršena činjenjem i nečinjenjem i različitim sredstvima. Sudska medicina dijeli tjelesne ozljede na mehaničke, kemijske, fizičke itd. Objekt kaznenopravne zaštite je tjelesni integritet čovjeka, odnosno njegovo zdravlje koje se štiti od rođenja do smrti. Objekt napada je čovjek kao živo ljudsko biće od rođenja do smrti pri čemu je nebitno njegovo zdravlje jer to može biti i invalidna osoba i smrtno bolesna osoba.

Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik djela postoji kad se osnovno djelo učini prema bračnom partneru ili prema osobi sa kojom počinitelj živi u izvanbračnoj zajednici ili prema roditelju svog djeteta s kojim počinitelj živi u zajednici. Ovaj kvalificirani oblik kaznenog djela uveden je radi potpunije zaštite zdravlja i tjelesnog integriteta navedenih pasivnih subjekata. Još teži oblik kvalificiranog djela postoji u slučaju počinjenja osnovnog djela iz rasnih, vjerskih ili nacionalnih pobuda. Tjelesna ozljeda sa smrtnom posljedicom je najteži oblik teške tjelesne ozljede koji je kvalificiran smrtnom posljedicom.

6. Laka tjelesna ozljeda (čl. 173. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini ko drugoga lako tjelesno ozlijedi ili mu zdravlje lako naruši. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Laka tjelesna ozljeda je svaka ozljeda tjelesnog integriteta ili narušenja zdravlja koje se ne bi moglo podvesti pod težu tjelesnu ozljedu. Posljedica se ogleda u oštećenju tjelesnog integriteta, odnosno prouzročenju bolesti povrijeđene osobe. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj.

Teži oblik ovog djela postoji u slučaju da se osnovno djelo učini prema bračnom partneru ili osobi s kojom počinitelj živi u izvanbračnoj zajednici ili prema roditelju djeteta s kojim počinitelj ne živi u zajednici. Ovime se nastoji osigurati potpunija i djelotvornija zaštita zdravlja i tjelesnog integriteta navedenih pasivnih subjekata. Oblik krivnje je umišljaj. Za ovo djelo predviđena je kazna zatvora, a počinitelju se može izreći i sudska opomena ako je djelo izvršeno nakon što je izazvan grubim ponašanjem oštećenog.

7. Učestvovanje u tuči (čl. 174. KZ FBi. H) Djelo čini onaj ko učestvuje u tuči u kojoj je neko usmrćen ili je drugom nanesena teška tjelesna ozljeda. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja se sastoji u učestvovanju u tuči odnosno fizičkom obračunu najmanje tri osobe. Radnju može predstavljati i poticanje i bodrenje onih koji se tuku kao i sprječavanje drugih osoba da prekinu tuču koja je u tijeku. Objektivni uvjet inkriminacije predstavlja okolnost da je neko usmrćen ili da je drugom nenesena teška tjelesna ozljeda.

Krivična odgovornost počinitelja postoji nezavisno o tome što on sam nije poduzeo radnju kojom je došlo do lišenja života ili do teškog tjelesnog ozljeđivanja drugog. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest počinitelja o njegovom učešću u fizičkom obračunu sa drugim osobama. Ne smatra se učesnikom u tuči u smislu ovog krivičnog djela osoba koja je stvarno učestvovala u tuči, a koja je bez svoje krivnje bila uvučena u tuču, zatim osoba koja se u toj tuči samo branila, kao ni osoba koja je razdavajala učesnike u tuči. Osoba koja je lišena života ili koja je teško tjelesno ozljeđena ne mora biti neposredni učesnik u tuči, već to može biti i bilo koja osoba koja se slučajno zatekla na mjestu tuče, posmatrač tuče itd.

8. NEPRUŽANJE POMOĆI (čl. 175. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini ko ne pruži pomoć osobi koja se nalazi u direktnoj životnoj opasnosti, iako je to mogao učiniti bez opasnosti za sebe ili drugog. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba, koja je na osnovi opće građanske dužnosti mogla pružiti pomoć drugoj osobi bez opasnosti za sebe ili za drugoga, a koja to nije učinila. Nepružanje pomoći je pravo kazneno djelo nečinjenja, jer se može počiniti isključivo nečinjenjem, tj. propuštanjem dužne radnje. Objekt kaznenopravne zaštite je život osobe koja se nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti za život.

Uzrok te opasnosti nije bitan za postojenje ovog kaznenog djela, jer to može biti radnja neke druge osobe, radnja same ugrožene osobe, ali to može biti i prirodna sila ili opasnost od neke životinje. Za postojanje ovog kaznenog djela bitno je da se ugroženoj osobi objektivno mogla pružiti pomoć, bez opasnosti za sebe ili drugog čime bi se postojeća opasnost otklonila. Ova se okolnost procjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Od počinitelja se traži žrtvovanje u razumnim granicama, ali od njega ne mogu se tražiti radnje kojima bi žrtvovao vlastiti život. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o uskraćivanju pomoći osobi koja se nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti kao i svijest da se to moglo učiniti bez opasnosti za sebe ili drugog.

9. NAPUŠTANJE NEMOĆNE OSOBE (čl. 176. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini ko nemoćnu osobu, koja mu je povjerena ili o kojoj se dužan brinuti, ostavi bez pomoći u prilikama opasnim za život i zdravlje. Učinilac ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja kaznenog djela je ostavljanje bez pomoći. Radi se o pravom kaznenom djelu nečinjenja, a obuhvaća sve djelatnosti kojima se uskraćuje pomoć nemoćnoj osobi.

Ovo je garantno djelo nečinjenja, jer je počinitelj garant za nepovredivost osobe koja mu je povjerena ili o kojoj se dužan brinuti. Pravni garantni osnov može biti različit, kao npr. zakon prema kojemu su roditelji dužni starati se o maloljetnoj djeci, ili neki pravni posao kao npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju itd. Objekt kaznenopravne zaštite je život, zdravlje i tjelesni integritet nemoćne osobe. Stanje nemoći utvrđuje se u svakom konkretnom slučaju i to prema trenutku napuštanja nemoćne osobe, čime se otklanja odgovornost za eventualno kasnije nastalo stanje nemoći.

Kao pasivni subjekti ovog kaznenog djela najčešće se javljaju mala djeca, nepokretni bolesnici, stare i nemoćne osobe, ali to mogu biti i druge osobe kod kojih je nemoć nastupila kao rezultat iscrpljenosti, gladi, žeđi itd. Posljedica djela je izazivanje konkretne opasnosti za život, tjelesni integritet ili zdravlje nemoćne osobe. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o potrebi pomaganja, odnosno svijest da se ostavljanjem bez pomoći dovodi u opasnost život ili zdravlje nemoćne osobe. Teži oblik ovog djela postoji u slučaju kad osoba ostavljena bez pomoći uslijed toga izgubi život ili bude tako teško povrijeđena da joj je zdravlje teško narušeno.

10. ULOGA ŽRTVE U POČINJENJU UBISTVA Pored izučavanja počinitelja krivičnih djela, viktimologija je ukazala na potrebu izučavanja žrtve i njenog odnosa sa počiniteljem. Ona je ukazala da između delikventa i žrtve postoje bio-psiho-socijalne veze koje stvaraju takav odnos iz kojega proizlazi agresija. Ove interakcije su toliko složene da je često teško odrediti granicu i razlikovati onoga ko nanosi povredu od onoga ko je povrijeđen. Žrtva je aktivni sudionik u izvršenju ubistva zbog čega postoje široke skale interakcije između zločinca i njegove žrtve, kao i različiti tipovi žrtava. Ubistva su najčešće posljedica uzajamnih odnosa počinitelja i žrtve, a ponekad ponašanje žrtve prouzrokuje ubistvo kada su učinilac i žrtva spojeni činom ubijanja, tako da čine kazneno-pravni ili kazneni par. .

Velika pažnja u izučavanju ubistava koja vrše žene poklonjena je onim slučajevima kada žena žrtva postaje počinitelj zbog dugogodišnjeg maltretiranja i tiranije od strane muža. Odnos žene ubice i njene žrtve zajedno sa utjecajem koji je žrtva imala na izvršenje ubistva treba promatrati u sklopu ostalih etioloških faktora, prije svega socijalnih faktora i ličnosti žene ubice. U malom broju slučajeva žena izvršava ubistvo u nužnoj obrani, što znači da ponašanje žrtve može predstavljati samo jedan od niza faktora koji uvjetuju počinjenje ubistva

Za istaknuti je da ubistvo predstavlja složenu društvenu pojavu koju je potrebno suzbijati kako represivnim mjerama, tako i nizom preventivnih mjera. Velika društvena opasnost ubistava zahtijeva na planu prevencije angažiranje mnogih državnih i društvenih tijela i institucija. Osim toga, potrebno je i angažiranje znanosti i znanstvenih saznanja, jer su ubistva kao vrsta krivičnih djela i jedan od oblika ispoljavanja kriminaliteta, predmet izučavanja krivičnog prava i kriminologije. Pored teorijske obrade problema u okviru ovih znanosti, važna su i empirijska istraživanja, koja trebaju bliže ukazati na kriminogene faktore ubistava.

Kao počinitelji k. d. ubistva javljaju se osobe oba spola i njihova društvena opasnost je podjednaka, bez obzira na kvantitativno manji broj žena ubica. Ipak, ženama ubicama u literaturi i istraživanjima nije bila posvećena dovoljna pažnja, tako da su mnoga pitanja vezana za etiologiju ubistava počinjenih od strane žena, ostala nerazjašnjena. Motivi ubistva, kao psihološki činitelji koji pokreću na počinjenje ubistva, mogu biti različiti. Kod žena počinitelja k. d. ubistva naročito je zastupljen motiv otklanjanja dugogodišnjeg maltretiranja i zlostavljanja u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, te uklanjanje novorođenog dijeteta koji joj predstavlja teret.

U osnovi nekih prevladavajućih motiva bile su emocije (mržnja, ljubomora, netrpeljivost, osveta), a neki motivi su imali za cilj da se ubistvom riješi spor oko stvari ili imovine (imovinskopravni odnosi). Dakle, za žrtve ubistava počinjenih od strane muškarca, uglavnom je karakteristično da su to rijetko osobe nepoznate počinitelju, a za žrtve žena ubica da su to rijetko osobe izvan braka i obitelji. Najveći doprinos žrtve počinjenju ubistva postoji u slučajevima poremećenih bračnih i obiteljskih odnosa. Valja reći da se sprečavanje činjenja ubistva još uvijek uglavnom provodi kroz primjenu represivnih mjera, putem strogih kazni predviđenih zakonom. Represivno djelovanje ne daje pozitivne rezultate - strah od kazne zapriječene zakonom potisnut je snažnim motivom da se djelo počini, a stav prema počinjenom djelu ogleda se u priznanju počinjenja krivičnog djela, ali ne i krivnje.

KRIVIČNA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA (Glava XVII KZ FBi. H) 1. Opće napomene Zaštitni objekt krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina su osobne i političke slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava, koja se štite ne samo domaćim zakonodavstvom već i međunarodnim pravnim dokumentima. Sadržaj inkriminacija krivičnih djela počinjenih povredom slobode i prava čovjeka i građanina ima izravno izvorište u odgovarajućim odredbama Ustava i Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Univerzalni karakter pitanja sloboda i prava čovjeka i građanina posebno je naglašen u Povelji Organizacije ujedinjenih nacija iz 1945. godine i Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine, te u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, s odgovarajućim protokolima iz 1950 godine. Pored toga danas postoje i djeluju posebna međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava kao što su Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava.

U odnosu na ljudska prava krivično pravo ima posebnu ulogu koje propisujući krivična djela određuje one vrijednosti društvene zajednice koje zaslužuju krivičnopravnu zaštitu. Ovu zaštitu krivično pravo ostvaruje sredstvima kojima raspolaže, tj. kaznama odnosno krivičnopravnim sankcijama. Na taj se način zaštićuju ljudska prava oduzimanjem ili ograničavanjem od onih koji su ih zloupotrijebili na račun drugih ljudi, društvenog poretka, sigurnosti itd. Ograničavanjem prava delinkvenata putem krivičnopravnih sankcija omogućava se poštivanje ljudskih prava stvarnih i potencijalnih žrtava krivičnog djela. Skupina krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina je vrlo heterogena, sastavljena od nekoliko podskupina krivičnih djela koje su sve povezane istom zaštićenom vrijednosti.

2. POVREDA RAVNOPRAVNOSTI ČOVJEKA I GRAĐANINA (čl. 177. KZ F Bi. H) Kazneno djelo čini ko na osnovu razlike u rasi, boji kože, narodnosnoj ili etničkoj pripadnosti, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, spolnoj sklonosti, jeziku, obrazovanju, društvenom položaju ili socijalnom porijeklu, uskrati ili ograniči građanska prava utvrđena mađunarodnim ugovorom, ustavom, zakonom ili drugim propisom ili općim aktom u Federaciji, ili onaj ko na osnovu takve razlike ili pripadnosti ili kojeg drugog položaja daje pojedincima neopravdane povlastice ili pogodnosti. Počinitelj ovog djela može biti u načelu svaka osoba, ali iz prirode ovog kaznenog djela proizlazi da ga može počiniti samo osoba koja je prema funkciji koju obavlja u mogućnosti da građanima uskrati ili ograniči pravo koje im pripada ili da pojedinim građanima daje povlastice ili pogodnosti.

Radnja ovog kaznenog djela može se sastojati u ograničenju odnosno uskraćenju prava građana ili kao davanje pojedincima povlastica koje im ne pripadaju. Kazneno djelo je dovršeno kada je građaninu uskraćeno neko njegovo pravo ili kad je ograničen u korištenju nekog svog prava, odnosno kad je nekom data neopravdana privilegija ili povlastica koja mu ne pripada. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj. Drugi oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji koja suprotno propisima o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisama konstitutivnih naroda i ostalih koji žive na teritoriji Bosne i Hercegovine uskrati ili ograniči građaninu da pri ostvarivanju svojih prava upotrijebi svoj jezik ili pismo.

Radnja ovog djela alternativno je određena i to kao uskraćivanje ili ograničavanje građanima prava na upotrebu svog jezika ili pisma koje je u suprotnosti sa propisima o ravnopravnoj upotrebi jezika ili pisma. Djelo je blanketnog karaktera. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena radnjama uskraćivanja ili ograničavanja prava na upotrebu svog pisma, zatim svijest o protupravnosti takvog postupanja, kao i osobnom svojstvu počinitelja tj. da je on službena ili odgovorna institucijama u Federaciji. svijest jezika svijest osoba o ili o u Poseban oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji koja uskrati ili ograniči pravo građaninu na slobodno zapošljavanje na cijelom području B i H i pod jednakim propisanim uvjetima. Kod ovog djela može biti samo odgovorna ili službena osoba počinitelj i to ona s obzirom na svoj položaj ili funkciju koju obavlja i kao takva ima mogućnost nekom uskratiti ili ograničiti pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uvjetima. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena svijest da građaninu uskraćuje ili ograničava pravo na slobodno zapošljavanje i pod jednakim uvjetima.

U odnosu na ljudska prava krivično pravo ima posebnu ulogu koje propisujući krivična djela određuje one vrijednosti društvene zajednice koje zaslužuju krivičnopravnu zaštitu. Ovu zaštitu krivično pravo ostvaruje sredstvima kojima raspolaže, tj. kaznama odnosno krivičnopravnim sankcijama. Na taj se način zaštićuju ljudska prava oduzimanjem ili ograničavanjem od onih koji su ih zloupotrijebili na račun drugih ljudi, društvenog poretka, sigurnosti itd. Ograničavanjem prava delinkvenata putem krivičnopravnih sankcija omogućava se poštivanje ljudskih prava stvarnih i potencijalnih žrtava krivičnog djela. Skupina krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina je vrlo heterogena, sastavljena od nekoliko podskupina krivičnih djela koje su sve povezane istom zaštićenom vrijednosti.

3. Protupravno oduzimanje slobode (čl. 179. KZ FBi. H) Čovjekovu slobodu i osobnu nepovredivost jamče brojne odredbe Ustava, a u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i građanina naglašeno je kako svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Svako ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost osim u slučajevima i u postupku propisanom zakonom (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine). Sloboda čovjeka je među najvećim vrednotama ustavnog poretka države čije se oduzimanje ili ograničavanje zabranjuje osim u slučajevima određenim zakonom o čemu odlučuje sud.

Krivično djelo protupravno oduzimanje slobode čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili ga na drugi način liši slobode kretanja. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje, 2) protupravno držanje zatvorenim ili kao 3) lišavanje slobode kretanja na drugi način.

Protupravno zatvaranje je svako lišavanje slobode koje nije zasnovano na nekom pravnom osnovu. Držanje drugog zatvorenim pretpostavlja da je pasivni subjekt već bio zatvoren po nekom pravnom osnovu ali se njegovo zatvaranje protupravno produžava (npr. zatvoren i nakon isteka roka na koji je određen pritvor). Lišavanje slobode kretanja na drugi način može biti npr. oduzimanje nekih pomagala koja služe za kretanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje učinjenja, kao i svijest o protupravnosti takvog postupka kojim se druga osoba lišava slobode kretanja. Teži oblik protupravnog lišenja slobode postoji kad je protupravno oduzimanje slobode trajalo duže od trideset dana ili je učinjeno na okrutan način, ili je osobi zbog takvog postupanja narušeno zdravlje ili su nastupjele druge teške posljedice. Najteži oblik protupravnog lišenja slobode postoji u slučaju smrti osobe kojoj je oduzeta sloboda.

4. OTMICA (čl. 180. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na neki drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja s ciljem da njega ili nekog drugog prisili da nešto učini, ne učini ili trpi. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje neke osobe, 2) držanje neke osobe zatvorenom ili 3) oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja na neki drugi način.

To je svaka djelatnost kojom se neka osoba protupravno lišava slobode ili kojom se ograničava u slobodi kretanja, odnosno kojom se protupravno zasniva vlast nad tom osobom. Sredstva izvršenja mogu biti sila, prijetnja ili obmana. Počinitelj postupa s određenim ciljem a to ukazuje na njegovu namjeru da se oteta osoba ili neka druga osoba prisili da nešto učini, neučini ili trpi što čini posebno subjektivno obilježje ovog djela. Od protupravnog lišenja slobode otmica se razlikuje upravo po ovom subjektivnom elementu jer se kod ovog djela ne postupa s ciljem prisiljavanja pasivnog subjekta da nešto učini ili neka druga osoba da nešto učini neučini ili trpi.

Otmica je sredstvo prisiljavanja na neko činjenje, propuštanje ili trpljenje, tj. ono se i poduzima u namjeri ispunjenja određenih zahtjeva. Otmica je trajno krivično djelo jer traje sve dok se oteta osoba nalazi u vlasti počinitelja djela. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o radnjama lišavanja slobode i svijest da se to lišavanje čini s ciljem da se oteta osoba ili neke druge osobe prisile na neko činjenje, propuštanje ili trpljenje. Teži oblik otmice čini onaj ko izvrši otmicu djeteta ili maloljetnika ili ko prijeti da će usmrtiti ili teško povrijediti taoca ili ako je otmica učinjena u sastavu grupe ljudi ili organizirane grupe ljudi.

Kvalifikatorne okolnosti su: 1) starosna dob pasivnog subjekta, 2) kvalificirana prijetnja radi ostvarenja cilja otmice i 3) počinjenje djela od strane više osoba. Odredbom stavka 3. ovog člana propisuje se mogućnost oslobođenja od kazne ako učinitelj dobrovoljno pusti na slobodu taoca prije nego što je ostvaren cilj radi kojeg je učinjena otmica (prije ispunjenja zahtjeva).

5. IZNUĐIVANJE ISKAZA (čl. 181. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi: silu, prijetnju ili drugi protupravan način s ciljem iznuđenja iskaza ili koje druge izjave od osumnjičenika, optuženika, svjedoka, vještaka ili koga drugoga. Učinitelj može biti samo službena osoba i to u vršenju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1. upotreba sile, 2. upotreba prijetnje i 3. upotreba nekog drugog protupravnog načina. Sila i prijetnja se javljaju kao sredstvo izvršenja.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o svojstvu izvršitelja, svijest o modalitetu poduzetih radnji izvršenja i svijest o pasivnom subjektu. Teži oblik djela postoji ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teškim nasiljem ili ako su usljed iznuđenog iskaza nastupile osobito teške posljedice za osumnjičenika ili optuženika u krivičnom postupku. U odnosu na teško nasilje kao kvalificiranu okolnost potreban je umišljaj počinitelja, a u odnosu na osobito teške posljedice za pasivnog subjekta traži se nehat učinitelja.

6. ZLOSTAVLJANJE U OBAVLJANJU SLUŽBE (čl. 182. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u obavljanju službe drugog zlostavlja, nanosi mu teže tjelesne ili duševne patnje, zastrašuje ga ili vrijeđa. Počinitelj može biti samo službena osoba u obavljanju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena kao: 1. zlostavljanje drugog, 2. nanošenje težih tjelesnih ili duševnih patnji drugome, 3. zastrašivanje drugog ili kao 4. vrijeđanje drugog. Zlostavljanje podrazumijeva poduzimanje takvih radnji koje kod pasivnog subjekta uzrokuju određene tjelesne ili duševne patnje slabijeg intenziteta – laka tjelesna povreda – (npr. šamaranje, štipanje, povlačenje za uši, nos, kosu, ili ismijavanje, izrugivanje itd).

Nanošenje težih tjelesnih ili duševnih povreda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji kojim se teže narušava fizički ili psihički integritet neke osobe (npr. izlaganje velikoj vrućini ili hladnoći, zabranu spavanja, držanje druge osobe u određenom položaju itd. ). Zastrašivanje izaziva strah kod pasivnog subjekta, a vrijeđanje može biti verbalno, realno ili simbolično. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora ubuhvatati svijest o osobnom svojstvu učinitelja, svijest o modalitetu radnje učinjenja, te svijest da se zlostavljanje vrši u obavljanju službe.

7. UGROŽAVANJE SIGURNOSTI (čl. 183. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili ako na taj način izazove uznemirenje građana. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela sastoji se u upotrebi ozbiljne prijetnje da će se napasti život ili tijelo neke osobe, što predstavlja kvalificiranu prijetnju. Prijetnja može biti radnjama. . izražena usmeno, pisanim putem, ili konkludentnim

Prijetnja mora biti ozbiljna i objektivno podobna da kod pasivnog subjekta izazove osjećaj straha za život. Za postojanje djela nije potrebno da se prijetnja i ostvari. Posljedica djela sastoji se u uznemirenosti i osjećaju ugroženosti kod pasivnog subjekta. Prijetnja je usmjerena na to da se pasivni subjekt prisili da nešto učini, neučini ili trpi. U slučaju realizacije ovog djela neće postojati ovo djelo već neko drugo djelo kao npr. tjelesna povreda odnosno ubistvo jer je u pitanju prividni idealni stjecaj krivičnih djela. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.

Teži oblik ovog djela podrazumijeva ugrožavanje sigurnosti više osoba prijetnjom da će napasti na život ili tijelo tih osoba ili ako izazove uznemirenje tih građana. Poseban oblik ovog djela čini onaj ko prikradanjem, učestalim praćenjem ili uznemiravanjem na drugi način ugrožava sigurnost bračnog partnera, osobe s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, roditelja svog djeteta ili druge osobe s kojom održava ili je održavao bliske veze. Dakle, radnja ovog oblika alternativno je određena kao: 1) prikradanje, 2) učestalo praćenje 3) uznemiravanje na drugi način. Pasivni subjekt je bračni ili izvanbračni partner, roditelj djeteta počinitelja ili je to neka druga osoba s kojom počinitelj održava ili je održavao blisku vezu.

8. NARUŠAVANJE NEPOVREDIVOSTI DOMA (čl. 184. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno prodre u tuđi dom ili zatvorene prostorije ili se na zahtjev ovlaštenika ne udalji iz tih prostora. Ovime se štiti nepovredivost doma ili zatvorenih prostorija. Ovom se inkriminacijom štiti pored stana odnosno prostora namjenjenog za stanovanje i drugi prostori koji su u toj funkciji (kamp prikolica, šator, hotelska ili podstanarska soba, brodska kabina itd). Pod zatvorenim prostorom smatraju se one prostorije koje nisu stan s tim da se u njih ne može ući slobodno, kao što su npr. garaže, podrumi, skladišta, tavani, a to su i uredi državnih tijela ili pravnih osoba, njihova skladišta, ograđena dvorišta itd. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba.

Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1) neovlašteno prodiranje u tuđi dom ili zatvorene prostorije, ili kao 2. neudaljavanje iz doma ili zatvorenih prostorija na zahtjev ovlaštene osobe. Neovlašteno prodiranje u pravilu podrazumijeva nasilno ulaženje, upotrebu fizičke snage radi otklanjanja fizičkih prepreka ili savladavanja otpora ovlaštene osobe. Ono može biti i nenasilno jer se može izvršiti i na drugi način (upotrebom originalnog ključa do kojeg se došlo na prijevaran način). Kod drugog oblika radnje izvršenja pretpostavlja se da je učinitelj ovlašteno ušao u stan ili zatvorene prostorije, ali se kasnije na zahtjev ovlaštene osobe nije udaljio.

Pod ovlaštenom osobom podrazumijeva se npr. vlasnik stana ili zatvorenih prostorija, osoba u urednom statusu podstanara, gost hotelske sobe itd. Oblik krivnje je umišljaj, a obuhvata svijest o neovlaštenom prodiranju u tuđi stan ili druge zatvorene prostorije, odnosno svijest o neudaljavanju nakon što je takav zahtjev postavila ovlaštena osoba. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju ako djelo izvrši službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorne okolnosti su svojstvo učinitelja i okolnost da djelo vrši u obavljanju službe. U odnosu na te okolnosti mora postojati umišljaj učinitelja.

9. PROTUZAKONITI PRETRES (čl. 185. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe protuzakonito izvrši pretresanje stana, prostorija ili osoba. Počinitelj djela može biti samo službena osoba i to samo za vrijeme dok vrši službu. Radnja krivičnog djela sastoji se u protuzakonitom izvršenju pretresa stana, prostorija ili osoba, s tim da se to vrši u obavljanju službe. Objekt radnje je stan, prostorija ili osoba. Pretresanje znači pretraživanje stana, protorija ili osoba.

Odredbama Zakona o kaznenom postupku i drugim zakonima decidirano je određeno kada može službena osoba vršiti pretres stana, prostorija ili osoba. Ovdje se radi o protuzakonitom pretresu, što znači da službena osoba u konkretnom slučaju nije ovlaštena poduzeti radnju pretresa, ili to čini na neovlašten način. Za postojanje ovog obavljanju službe. djela bitno je da se pretres vrši u Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora obuhvatiti svijest o poduzetoj radnji počinjenja, kao i svijest o protupravnosti poduzete radnje izvršenja, jer je to bitno obilježje ovog krivičnog djela.

10. POVREDA TAJNOSTI PISMA ILI DRUGE POŠILJKE (čl. 186. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini onaj ko bez odobrenja otvori tuđe pismo ili kakvo drugo zatvoreno pismo ili pošiljku ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugome preda tuđe pismo, brzojav, zatvoreno pismo ili pošiljku. Počinitelj djela može biti svaka osoba. Ovom se inkriminacijom štiti sloboda i nepovredivost tajnosti pisama i drugih sredstava komuniciranja. Radnja je alternativno određena kao: 1) otvaranje bez odobrenja tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 2) kao povređivanje tajnosti tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 3) kao neovlašteno zadržavanje, prikrivanje, uništenje ili predaja navedenog nekom drugom. Predmet djela su: tuđe pismo, brzojav , drugo zatvoreno pismo ili pošiljka koji su zatvoreni, što znači da njihov sadržaj nije vidljiv i ne može se saznati bez otvaranja. Ti predmeti moraju biti tuđi, što znači da nisu adresirani na počinitelja djela. Sam sadržaj pošiljke nije od značaja za postojanje ovog kaznenog djela. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o protupravnosti.

Poseban oblik ovog djela čini ko neovlašteno prodre u kompjutersku bazu podataka ili te podatke neovlašteno koristi ili ih čini dostupnima drugoj osobi. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja je alternativno određena i to: 1) kao neovlašteno prodiranje u kompjutorsku bazu podataka 2) kao neovlašteno korištenje tih podataka, 3) kao činjenje podataka dostupnim drugoj osobi. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje počinjenja, kao i svijest o protupravnosti postupanja tj. o neovlaštenom postupanju. Teži oblik ovog djela čini ko povredi tajnost pisama ili drugih pošiljaka s ciljem pribavljanja za sebe ili drugog protupravne imovinske koristi ili da se drugom nanese šteta. Za krivičnu odgovornost ovog oblika potreban je direktni umišljaj. Daljnji teži oblik ovog djela nastaje ako je to počinila službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorna okolnost je svojstvo počinitelja tj. da se radi o službenoj osobi i okolnost da djelo čini u vršenju službe. Najteži oblik ovog djela postoji ako službena osoba u obavljanju službe počini ovo djelo s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili da drugom nanese štetu. Za kaznenu odgovornost potreban je direktni umišljaj.

11. Neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne (čl. 187. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini advokat, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u vršenju svog zvanja. Objekt krivičnopravne zaštite kod ovog krivičnog djela je pravo pojedinaca na osobnu tajnu, pravo koje se povređuje neovlaštenim otkrivanjem tajne koju je neka od osoba navedenih kao mogući učinitelji ovog krivičnog djela saznala u vršenju svog posla. Objekt krivičnog djela je profesionalna tajna koja je saznata u vršenju svog posla, odnosno zvanja. Otkrivanje mora biti neovlašteno. Ne ostvaruju se obilježja ovog djela ako je tajna otkrivena uz pristanak osobe koja je njenim otkrivanjem ugrožena ili kad postoji zakonska obveza da se saznata tajna otkrije. Za krivičnu odgovornost mora se utvrditi umišljaj koji obuhvata svijest da se otkriva nečija osobna tajna, za koju se saznalo u vršenju poziva, te da se to čini neovlašteno. Odredbom stavka 2. ovog članka zakona propisan je poseban osnov isključenja protupravnosti, kada se radi o otkrivanju tajne u općem društvenom interesu ili u interesu druge osobe koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne. U ovom slučaju radi se o izuzetku od principa čuvanja profesionalne tajne i zaštite privatne svojine koja je saznata u vršenju određenih profesionalnih djelatnosti.

12. Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje (čl. 188. KZ F Bi. H) Krivično djelo čini ko putem posebnih naprava bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namjenjena ili omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili ko neovlašteno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustavu. Počinitelj djela može biti svaka osoba. Ovom se inkriminacijom štiti sfera privatnosti pojedinaca, odnosno osobno pravo svakoga da se može pouzdati u to da izjava koju je uputio određenoj osobi ili razgovor koji je vodila ne bude dostupan i drugima protiv njene volje. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to: 1) kao prisluškivanje, 2) kao zvučno snimanje 3) kao omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimana ili 4) kao prisluškivanje ili snimanje tuđe poruke u računalnom sustavu.

Prisluškivanje je potajno ili prikriveno slušanje, a zvučno snimanje je tonsko zapisivanje razgovora ili izjave raznim audio uređajima, i to onih razgovora ili izjava koji nisu namijenjeni počinitelju djela. Djelo ne postoji ako je osoba čiji se razgovor snima dala pristanak kao i onda kada postoji neki zakonski osnov kojim je dopušteno u određenim slučajevima da se čini prisluškivanje odnosno zvučno snimanje. Omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana može se izvršiti na različite načine: usmenim putem, predavanjem transkripata razgovora ili izjava, ili reproduciranjem tonskog zapisa. Ovaj oblik radnje podrazumijeva da je već izvršeno prisluškivanje odnosno tonsko snimanje. Teži oblik ovog djela postoji ako je neovlašteno prisluškivanje ili tonsko snimanje počinila službena osoba u vršenju službe.

13. SPREČAVANJE ILI OMETANJE JAVNOG OKUPLJANJA (čl. 190. KZ FBi. H) Krivično djelo čini ko uskrati ili omete pravo građana na javno okupljanje. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Ovom inkriminacijom štiti se ustavno pravo građana na okupljanje i održavanje javnih skupova i njihova sloboda sastajanja i okupljanja na javnim skupovima, koji su propisani Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1. uskraćivanje prava građana na javno okupljanje ili 2. ometanje prava građana na javno okupljanje. Uskraćivanje podrazumijeva sprečavanje ili onemogućavanje sazivanja ili održavanja javnog skupa, dok ometanje znači stvaranje teškoća da se sazove javni skup i da se održi.

Sredstva sprečavanja u zakonu nisu izričito navedena, ali su to obično primjena sile, ozbiljna prijetnja, obmana, a može biti i upotreba nekog drugog sredstva kao npr. isključenje električne energije, isključenje ozvučenja, skidanje plakata kojim se javni skup oglašava itd. Posljedica krivičnog djela sastoji se u neodržavanju javnog skupa ili u njegovom otežanom održavanju. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o uskraćivanju ili otežavanju prava građana na javno okupljanje. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da djelo izvrši službena osoba zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja.

14. POVREDA PRAVA NA PODNOŠENJE ŽALBI ILI MOLBI (čl. 192. KZ F Bi. H) Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja zlouporabom svog položaja ili ovlaštenja spriječi drugog da se koristi svojim pravom podnošenja žalbe, molbe, prigovora, predstavke ili pritužbe. Ovom se inkriminacijom štiti pravo čovjeka na podnošenje žalbe ili drugog sredstva koje je zajamčeno ustavom a koja su upravljena protiv odluka kojima se rješava o nekom njegovom pravu ili nekom interesu koji je zasnovan na zakonu. Počinitelj ovog djela može biti samo službena ili odgovorna osoba. To su uglavnom osobe koje obavljaju određene administrativno-tehničke poslove u vezi sa prijemom podnesaka ili u pisarnici suda ili u nekom državnom tijelu. Radnja se sastoji u sprječavanju drugog da koristi svoje pravo na podnošenje žalbe, molbe ili drugog pravnog sredstva ili zahtjeva za ostvarenje prava. Za počinjenje djela potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o tome da se poduzima neka radnja, neki čin, neki postupak kojim druga osoba biva sprječena u ostvarenju svog ustavom zajamčenog prava, zatim da se to čini zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, što podrazumijeva i svijest o vlastitom osobnom svojstvu, tj. da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.

15. Nedozvoljeno korištenje osobnih podataka (čl. 193. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja bez pristanka pojedinca protivno zakonskim uvjetima prikuplja, obrađuje ili koristi njegove osobne podatke ili te podatke koristi suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja. Smisao inkriminacije je zaštita intimne sfere ličnosti. Osobni podaci mogu se prikupljati, obrađivati i koristiti bez pristanka pojedinca samo u uvjetima koji su određeni zakonom. Postupanje protivno zakonskim uvjetima dovodi do kriminalne zone, jer se izvršava ovo kazneno djelo. Počinitelj ovog k. d. može biti samo službena ili odgovorna osoba i to osoba koja je profesionalno obavljajući poslove u prilici da ima uvid u osobne podatke pojedinaca. Radnja kaznenog djela alternativno je određena kao: 1) prikupljanje osobnih podataka, 2) obrađivanje osobnih podataka, 3) korištenje osobnih podataka i 4) korištenje osobnih podataka nekog pojedinca suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja. Protupravnost je jedno od obilježja ovog k. d. jer se svi oblici radnje počinjenja obavljaju bez pristanka ovlaštene osobe, odnosno bez pristanka pojedinca i to najčešće onog na koga se ti podaci odnose. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o nekom od ostvarenih modaliteta radnje počinjenja, zatim svijest o protupravnosti takvog postupka kao i svijest o vlastitom osobnom svojstvu tj da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.

16. POVREDA SLOBODE ODLUČIVANJA BIRAČA (čl. 95. KZ F BIH) Ovo kazneno djelo čini ko silom, ozbiljnom prijetnjom, prinudom, podmićivanjem ili korištenjem njegovog teškog imovinskog stanja ili na drugi način utiče na birača da na izborima za institucije u državi ili prilikom glasanja o opozivu ili na referendumu glasa za ili protiv pojedine liste, pojedinog kandidata, ili da glasa za ili protiv opoziva, za ili protiv prijedloga o kome se odlučuje referendumom. Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba. Radnja se sastoji od utjecaja na birača za opredjeljenje pri glasovanju. Kazneno djelo je dovršeno poduzimanjem bilo koje radnje kojom se izvršava utjecaj na birače. Za kaznenu odgovornost potreban je direktan umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o protuzakonitom utjecaju na slobodu opredjeljenja birača. Teži oblik ovog djela čini ako na slobodu odlučivanja utječe član biračkog odbora ili druga osoba u vršenju povjerene joj dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili referendumom. Kvalifikatorna okolnost odgovornosti je osobno svojstvo počinitelja i okolnost da se djelo vrši u obavljanju povjerene dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili referendumom.

KRIVIČNA DJELA PROTIV BRAKA, PORODICE ILI MLADEŽI (Glava XX KZ FBi. H) 1. Opće napomene Brak i porodica spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, od društvenih odnosa u braku i porodici u velikoj mjeri zavisi kako će se odvijati društveni odnosi u široj društvenoj zajednici. Zaštitni objekt ove grupe krivičnih djela su brak, porodica i mladež. Brak i porodica pod posebnom su zaštitom društva obzirom da, kako je već istaknuto, spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, a pravni odnosi u braku i porodici uređeni su posebnim zakonom. Krivična djela iz ove glave spadaju u tzv. vlastoručna krivična djela i njihov izvršitelj može biti samo određena osoba. Takav je slučaj npr. kod dvobračnosti, omogućavanja nedozvoljenog braka, zlostavljanja i zapuštanja djeteta ili maloljetnika, povrede porodičnih obveza, izbjegavanja uzdržavanja itd. Sva krivična djela ove glave mogu se učiniti samo s umišljajem. Kod nekih krivičnih djela pored umišljaja traži se i postojanje koristoljubive namjere. Pod određenim okolnostima pojedine inkriminacije kao npr. izbjegavanje uzdržavnja gube osnov kažnjivosti ako npr. učinitelj djela ispuni svoju zakonsku obvezu. Zakonski opisi krivičnih djela iz ove glave koriste se različitim pojmovima iz porodičnog prava što upućuje na zaključak obveze utvrđivanja njihovog značenja prema pojmovnom određenju u porodičnom pravu. Ova glava sadrži ukupno jedanaest krivičnih djela. Prema užem unutargrupnom objektu krivičnopravne zaštite sva k. d. dijele se na ona protiv braka (dvobračnost i omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka), na djela protiv porodice (promjena porodičnog stanja, povreda porodičnih obveza, nasilje u porodici i izbjegavanje uzdržavanja) i na krivična djela protiv mladeži (izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom, oduzimanje djeteta ili maloljetnika, zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, napuštanje djeteta, sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika).

2. Dvobračnost (čl. 214. KZ FBi. H) Krivično djelo čini onaj ko sklopi novi brak iako se u braku već nalazi. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od spola, koja sklopi novi brak pod uvjetom da se već nalazi u braku. Radnja k. d. je sklapanje novog braka. Sklapanje braka je pojam koji se određuje prema važećim zakonskim propisima porodičnog zakonodavstva kojima je regulirano sklapanje braka. Tim propisima su uređena pitanja kada se brak smatra sklopljenim, kada je on važeći, kao i kada brak prestaje važiti. Objekt zaštite je monogamni brak muškarca i žene koji se štiti u većini zemalja u svijetu. Dvobračnost ili bigamija je krivično djelo za čiju je odgovornost potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinitelja o sklapanju novog braka iako se već nalazi u braku. Drugi oblik ovog krivičnog djela čini onaj ko sklopi brak s osobom za koju zna da se nalazi u braku. Učinitelj ovog djela može biti muška ili ženska osoba koja nije u braku, ali zna da zaključuje brak s osobom koja se već nalazi u braku. I kod ovog oblika k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje, s obzirom na znanje određenih okolnosti vezanih za osobu s kojom se zaključuje brak. 3. Omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka (čl. 215. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini ovlaštena osoba pred kojom se brak sklapa ili matičar koji obavljajući svoju službenu dužnost omogući sklapanje braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti samo službena osoba. Radnja krivičnog djela sastoji se u omogućavanju sklapanja braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Nedopušten brak je onaj koji je zakonom zabranjen, ništavan ili koji se smatra nepostojećim. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest učinitelja da omogućava sklapanje nedopuštenog braka, kao i svijest da se to čini obavljanjem svoje službene dužnosti.

4. ODUZIMANJE DJETETA ILI MALOLJETNIKA (čl. 217. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini ko dijete ili maloljetnika protupravno oduzme: roditelju, usvojitelju, staratelju ili osobi kojoj je povjeren ili ko ga protupravno zadržava ili sprečava da bude s osobom koja ima to pravo ili ko onemogućava izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. To mogu biti i roditelji u slučaju protupravnog oduzimanja maloljetne osobe od druge osobe kojoj je ona povjerena ili kada onemogućavaju izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetnoj osobi. Pasivni subjekt je maloljetna osoba, s tim da to ne može biti maloljetna osoba koja je u braku, jer u tom slučaju ona ima status punoljetne osobe. Radnja krivičnog djela alternativno je određena, i to kao oduzimanje, kao zadržavanje ili sprečavanje maloljetnika da bude kod osobe koja na to ima pravo, odnosno kao onemogućavanje izvršenja izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o protupravnosti poduzetih radnji izvršenja, jer je protupravnost posebno obilježje ovog krivičnog djela, zatim svijest o starosnoj dobi pasivnog subjekta, kao i svijest o pravnom statusu osoba od kojih se vrši oduzimanje maloljetnika. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da je dijete ili maloljetnik napustio teritoriju Federacije odnosno teritoriju B i H. Učinitelj koji dobrovoljno preda dijete ili maloljetnika može se osloboditi od kazne. Ova je odredba stimulativnog karaktera i njezin je smisao u tome da se propisivanjem mogućnosti oslobođenja od kazne učinitelj potakne da, nakon počinjenja djela, dobrovoljnom predajom djeteta ili maloljetnika otkloni štetne posljedice.

5. Promjena porodičnog stanja djeteta (čl. 218. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko podmetanjem, zamjenom ili na drugi način promijeni porodično stanje djeteta. Počinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od njenog odnosa prema djetetu, što znači da to može biti i majka djeteta. Radnja se sastoji u promjeni porodičnog stanja djeteta. To podrazumijeva svaku promjenu u pripadnosti djeteta određenoj porodici, koja se može realizirati na različite načine. Tako podmetanje je npr. prikazivanje da je djete rodila žena koja ga nije rodila. Podmetanje može biti ostvareno od strane žene koja je rodila djete a i od druge osobe koja kod te žene stvara zabludu da je ona rodila to dijete.

Zamjena je podmetanje ženi koja je rodila jedno djete, djeteta koje je rodila druga žena. Time se mjenja porodični položaj dvoje djece, što podrazumijeva djela promjene porodičnog stanja koja su počinjena u stjecaju. Promjena obiteljskog stanja na drugi način obuhvaća sve ostale djelatnosti koje nisu podmetanje ili zamjena. Ovom se inkriminacijom štiti pripadnost djeteta određenoj porodici. Taj status se stječe rođenjem i čine ga porodično ime, prava i dužnosti članova obitelji, pravo nasljeđivanja itd. Djelo je dovršeno čim je nastupila promjena porodičnog stanja djeteta. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji se sastoji u svijesti da se opisanim načinima počinjenja djela mjenja porodično stanje djeteta.

6. NASILJE U PORODICI (čl. 222. KZ FBi. H) Svaki čin ili propust u međusobnoj interakciji i dinamici međusobnih odnosa kojim se drugoj osobi nanosi fizičko ili psihičko zlo, fizičkom ili psihičkom silom, pojedinačno ili kolektivno, podrazumijeva nasilje u obitelji. Ovo krivično djelo pored osnovnog oblika ima i kvalificirane oblike. Krivično djelo čini onaj ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje člana svoje porodice.

n Učinitelj djela može biti samo osoba koja je član porodice i koja svoju radnju poduzima prema članu porodice. n Učinitelj i pasivni subjekt mogu biti samo članovi porodice. n U smislu ovog zakona članovi porodice su bračni i izvanbračni drug, bivši bračni i izvanbračni drug, krvni rođak u ravnoj liniji, usvojitelj i posvojenik, rođak u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno.

n n n Radnja učinjenja je alternativno određena i to kao: 1) nasilje, 2) drsko ponašanje i 3) bezobzirno ponašanje. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o modalitetu radnje učinjenja i svijest o ugrožavanju zaštićenih vrijednosti člana svoje porodice. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji kad se k. d. počini prema članu porodice sa kojim učinitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Drugi teži oblik k. d. postoji ako je pri učinjenju djela upotrebljeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo prikladno za teško ozljeđivanje tijela i za narušavanje zdravlja. Treći kvalificirani oblik djela postoji ako je izvršenjem djela član porodice teško ozljeđen ili je zdravlje teško narušeno, a u pitanju su djeca ili maloljetnici. Četvrti kvalificirani oblik postoji ako je počinjenjem djela nastupila smrt člana porodice. Najteži oblik ovog k. d. čini onaj ko usmrti člana porodice kojeg je prethodno zlostavljao.

7. IZBJEGAVANJE IZDRŽAVANJA (čl. 223. KZ FBi. H) Djelo čini ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadležnim tijelom dužan izdržavati. Učinitelj ovog djela je nosilac obveze izdržavanja prema odredbama porodičnog zakonodavstva i to na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe koja je sklopljena pred nadležnim organom. Radnja se sastoji u izbjegavanju davanja izdržavanja. To mogu biti različiti oblici činjenja ili nečinjenja s tim da se preko njih privremeno ili trajno onemogućava ispunjenje obveze davanja izdržavanja. To su npr. davanje otkaza, neprihvaćanje zaposlenja, učestalo mjenjanje radnog mjesta, otuđivanje imovine, mjenjanje mjesta prebivanja itd. U svakom konkretnom slučaju utvrđuje se da li neki od ovih oblika predstavlja izbjegavanje izdržavanja.

Djelo neće postojati ako nosilac obveze izdržavanja objektivno nije u mogućnosti da daje izdržavanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o radnji izbjegavanja izdržavanja i svijest da se to učini uprkos izvršnoj sudskoj odluci odnosno njenom ekvivalentu. Pri izricanju uvjetne osude sud može učinitelju odrediti obvezu urednog plaćanja izdržavanja, kao i da izmiri dospjele obveze. Neispunjenje tih uvjeta moglo bi dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Zakonom je predviđena mogućnost oslobođenja od kazne učinitelja djela, ako je on svoju obvezu ispunio do okončanja glavne rasprave. Ova odredba je stimulativnog karaktera čiji je cilj poticajno djelovati na učinitelja kako bi otklonio štetne posljedice već počinjenog djela.