KRIVINA DJELA PROTIV BRAKA PORODICE ILI MLADEI Glava
KRIVIČNA DJELA PROTIV BRAKA, PORODICE ILI MLADEŽI (Glava XX KZ FBi. H)
1. Opće napomene Brak i porodica spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, od društvenih odnosa u braku i porodici u velikoj mjeri zavisi kako će se odvijati društveni odnosi u široj društvenoj zajednici. Zaštitni objekt ove grupe krivičnih djela su brak, porodica i mladež. Brak i porodica pod posebnom su zaštitom društva obzirom da, kako je već istaknuto, spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, a pravni odnosi u braku i porodici uređeni su posebnim zakonom. Krivična djela iz ove glave spadaju u tzv. vlastoručna krivična djela i njihov izvršitelj može biti samo određena osoba. Takav je slučaj npr. kod dvobračnosti, omogućavanja nedozvoljenog braka, zlostavljanja i zapuštanja djeteta ili maloljetnika, povrede porodičnih obveza, izbjegavanja uzdržavanja itd. Sva krivična djela ove glave mogu se učiniti samo s umišljajem. Kod nekih krivičnih djela pored umišljaja traži se i postojanje koristoljubive namjere. Pod određenim okolnostima pojedine inkriminacije kao npr. izbjegavanje uzdržavnja gube osnov kažnjivosti ako npr. učinitelj djela ispuni svoju zakonsku obvezu. Zakonski opisi krivičnih djela iz ove glave koriste se različitim pojmovima iz porodičnog prava što upućuje na zaključak obveze utvrđivanja njihovog značenja prema pojmovnom određenju u porodičnom pravu. Ova glava sadrži ukupno jedanaest krivičnih djela. Prema užem unutargrupnom objektu krivičnopravne zaštite sva k. d. dijele se na ona protiv braka (dvobračnost i omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka), na djela protiv porodice (promjena porodičnog stanja, povreda porodičnih obveza, nasilje u porodici i izbjegavanje uzdržavanja) i na krivična djela protiv mladeži (izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom, oduzimanje djeteta ili maloljetnika, zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, napuštanje djeteta, sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika).
2. Dvobračnost (čl. 214. KZ FBi. H) Krivično djelo čini onaj ko sklopi novi brak iako se u braku već nalazi. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od spola, koja sklopi novi brak pod uvjetom da se već nalazi u braku. Radnja k. d. je sklapanje novog braka. Sklapanje braka je pojam koji se određuje prema važećim zakonskim propisima porodičnog zakonodavstva kojima je regulirano sklapanje braka. Tim propisima su uređena pitanja kada se brak smatra sklopljenim, kada je on važeći, kao i kada brak prestaje važiti. Objekt zaštite je monogamni brak muškarca i žene koji se štiti u većini zemalja u svijetu. Dvobračnost ili bigamija je krivično djelo za čiju je odgovornost potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinitelja o sklapanju novog braka iako se već nalazi u braku. Drugi oblik ovog krivičnog djela čini onaj ko sklopi brak s osobom za koju zna da se nalazi u braku. Učinitelj ovog djela može biti muška ili ženska osoba koja nije u braku, ali zna da zaključuje brak s osobom koja se već nalazi u braku. I kod ovog oblika k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje, s obzirom na znanje određenih okolnosti vezanih za osobu s kojom se zaključuje brak. 3. Omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka (čl. 215. KZ FBi. H) Ovo krivično djelo čini ovlaštena osoba pred kojom se brak sklapa ili matičar koji obavljajući svoju službenu dužnost omogući sklapanje braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Učinitelj ovog krivičnog djela može biti samo službena osoba. Radnja krivičnog djela sastoji se u omogućavanju sklapanja braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Nedopušten brak je onaj koji je zakonom zabranjen, ništavan ili koji se smatra nepostojećim. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest učinitelja da omogućava sklapanje nedopuštenog braka, kao i svijest da se to čini obavljanjem svoje službene dužnosti.
4. ODUZIMANJE DJETETA ILI MALOLJETNIKA (čl. 217. KZ FBi. H) Ovo kazneno djelo čini ko dijete ili maloljetnika protupravno oduzme: roditelju, usvojitelju, staratelju ili osobi kojoj je povjeren ili ko ga protupravno zadržava ili sprečava da bude s osobom koja ima to pravo ili ko onemogućava izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. To mogu biti i roditelji u slučaju protupravnog oduzimanja maloljetne osobe od druge osobe kojoj je ona povjerena ili kada onemogućavaju izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetnoj osobi. Pasivni subjekt je maloljetna osoba, s tim da to ne može biti maloljetna osoba koja je u braku, jer u tom slučaju ona ima status punoljetne osobe. Radnja krivičnog djela alternativno je određena, i to kao oduzimanje, kao zadržavanje ili sprečavanje maloljetnika da bude kod osobe koja na to ima pravo, odnosno kao onemogućavanje izvršenja izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o protupravnosti poduzetih radnji izvršenja, jer je protupravnost posebno obilježje ovog krivičnog djela, zatim svijest o starosnoj dobi pasivnog subjekta, kao i svijest o pravnom statusu osoba od kojih se vrši oduzimanje maloljetnika. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da je dijete ili maloljetnik napustio teritoriju Federacije odnosno teritoriju B i H. Učinitelj koji dobrovoljno preda dijete ili maloljetnika može se osloboditi od kazne. Ova je odredba stimulativnog karaktera i njezin je smisao u tome da se propisivanjem mogućnosti oslobođenja od kazne učinitelj potakne da, nakon počinjenja djela, dobrovoljnom predajom djeteta ili maloljetnika otkloni štetne posljedice.
5. Promjena porodičnog stanja djeteta (čl. 218. KZ F Bi. H) Ovo krivično djelo čini ko podmetanjem, zamjenom ili na drugi način promijeni porodično stanje djeteta. Počinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od njenog odnosa prema djetetu, što znači da to može biti i majka djeteta. Radnja se sastoji u promjeni porodičnog stanja djeteta. To podrazumijeva svaku promjenu u pripadnosti djeteta određenoj porodici, koja se može realizirati na različite načine. Tako podmetanje je npr. prikazivanje da je djete rodila žena koja ga nije rodila. Podmetanje može biti ostvareno od strane žene koja je rodila djete a i od druge osobe koja kod te žene stvara zabludu da je ona rodila to dijete. Zamjena je podmetanje ženi koja je rodila jedno djete, djeteta koje je rodila druga žena. Time se mjenja porodični položaj dvoje djece, što podrazumijeva djela promjene porodičnog stanja koja su počinjena u stjecaju. Promjena obiteljskog stanja na drugi način obuhvaća sve ostale djelatnosti koje nisu podmetanje ili zamjena. Ovom se inkriminacijom štiti pripadnost djeteta određenoj porodici. Taj status se stječe rođenjem i čine ga porodično ime, prava i dužnosti članova obitelji, pravo nasljeđivanja itd. Djelo je dovršeno čim je nastupila promjena porodičnog stanja djeteta. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji se sastoji u svijesti da se opisanim načinima počinjenja djela mjenja porodično stanje djeteta.
6. NASILJE U PORODICI (čl. 222. KZ FBi. H) Svaki čin ili propust u međusobnoj interakciji i dinamici međusobnih odnosa kojim se drugoj osobi nanosi fizičko ili psihičko zlo, fizičkom ili psihičkom silom, pojedinačno ili kolektivno, podrazumijeva nasilje u obitelji. Ovo krivično djelo pored osnovnog oblika ima i kvalificirane oblike. Krivično djelo čini onaj ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje člana svoje porodice. Učinitelj djela može biti samo osoba koja je član porodice i koja svoju radnju poduzima prema članu porodice. Učinitelj i pasivni subjekt mogu biti samo članovi porodice. U smislu ovog zakona članovi porodice su bračni i izvanbračni drug, bivši bračni i izvanbračni drug, krvni rođak u ravnoj liniji, usvojitelj i posvojenik, rođak u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno. Radnja učinjenja je alternativno određena i to kao: 1) nasilje, 2) drsko ponašanje i 3) bezobzirno ponašanje. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o modalitetu radnje učinjenja i svijest o ugrožavanju zaštićenih vrijednosti člana svoje porodice. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji kad se k. d. počini prema članu porodice sa kojim učinitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Drugi teži oblik k. d. postoji ako je pri učinjenju djela upotrebljeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo prikladno za teško ozljeđivanje tijela i za narušavanje zdravlja. Treći kvalificirani oblik djela postoji ako je izvršenjem djela član porodice teško ozljeđen ili je zdravlje teško narušeno, a u pitanju su djeca ili maloljetnici. Četvrti kvalificirani oblik postoji ako je počinjenjem djela nastupila smrt člana porodice. Najteži oblik ovog k. d. čini onaj ko usmrti člana porodice kojeg je prethodno zlostavljao.
7. IZBJEGAVANJE IZDRŽAVANJA (čl. 223. KZ FBi. H) Djelo čini ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadležnim tijelom dužan izdržavati. Učinitelj ovog djela je nosilac obveze izdržavanja prema odredbama porodičnog zakonodavstva i to na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe koja je sklopljena pred nadležnim organom. Radnja se sastoji u izbjegavanju davanja izdržavanja. To mogu biti različiti oblici činjenja ili nečinjenja s tim da se preko njih privremeno ili trajno onemogućava ispunjenje obveze davanja izdržavanja. To su npr. davanje otkaza, neprihvaćanje zaposlenja, učestalo mjenjanje radnog mjesta, otuđivanje imovine, mjenjanje mjesta prebivanja itd. U svakom konkretnom slučaju utvrđuje se da li neki od ovih oblika predstavlja izbjegavanje izdržavanja. Djelo neće postojati ako nosilac obveze izdržavanja objektivno nije u mogućnosti da daje izdržavanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o radnji izbjegavanja izdržavanja i svijest da se to učini uprkos izvršnoj sudskoj odluci odnosno njenom ekvivalentu. Pri izricanju uvjetne osude sud može učinitelju odrediti obvezu urednog plaćanja izdržavanja, kao i da izmiri dospjele obveze. Neispunjenje tih uvjeta moglo bi dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Zakonom je predviđena mogućnost oslobođenja od kazne učinitelja djela, ako je on svoju obvezu ispunio do okončanja glavne rasprave. Ova odredba je stimulativnog karaktera čiji je cilj poticajno djelovati na učinitelja kako bi otklonio štetne posljedice već počinjenog djela.
- Slides: 7