Kratka povijest otpada Smee postoji oduvijek jo se

Kratka povijest otpada

Smeće postoji oduvijek! Øjoš se u prošlosti kod ljudi pojavila potreba da smeće odlažu na jednom mjestu Øno odlaganje smeća bilo je “neproblematično” tako dugo dok su se naši preci kretali u malim grupama

Ø problem je nastao kada su se plemena počela zadržavati na jednom mjestu

Od kamenog doba… Øplemena koja su živjela pored jezera, svoje su smeće stavljali u rupe u tlu Øno dugotrajno odlaganje smeća na istome mjestu dovelo je do toga da su pojedini dijelovi otpada prerasli vodostaj rijeka i jezera te je samim time mjesto postalo neprikladno za život Ønomadska su plemena bila prisiljena mijenjati boravište

Øprva odlagališta (deponiji) smeća pronađena su u razdoblju između 5000. i 2000. godine pr. Kr. Øpravilni slojevi smeća i pepela ukazuju na činjenicu da su ljudi otpad počeli spaljivati, no uskoro je isparavnje istoga postalo nepodnošljivo

…preko starih kultura… Øu vrijeme starih kultura zbrinjavanje otpada bilo je jedna od najvažnijih zadaća gradske uprave Øza vrijeme cara Augusta u Rimu je živjelo 1, 5 milijuna stanovnika Øu manjim četvrtima vladali su katastrofalni uvjeti

…sve do srednjeg vijeka… Ødo 16. stoljeća sela i gradovi su bili dovoljno mali, kako bi se otpad mogao zbrinjavati izvan gradskih zidina Ømnogi su stanovnici iza svojih kuća posjedovali vrtove te su tako smeće odlagali na vlastitim posjedima

Øveć u srednjem vijeku pronalazimo tekstove zakona o zbrinjavanju otpada te čišćenju ulica Økazna za one koji se zakona nisu pridržavali bi bičevani pred cijelim gradom Øsituacija postaje kritična kada krajem razdoblja broj stanovnika počinje rasti, grade se dvorišta, povećava se broj katova na kućama, a ulice postaju preuske

Odredba iz najstarijeg i do danas sačuvanog gradskog propisa (Statuta) vezanog za brigu o urednosti i čistoći gradskih ulica koji potječe iz 1425. godine, a objavilo ga je Poglavarstvo zagrebačkog Gradeca : “Neka se ni jedan čovjek ne usudi ni na koji način baciti ili ukopavati na gradskim ulicama smeće, pučki zvano smeti, koje je pomeo u kući ili vodu od pranja suđa, ili drugu nečistoću, osobito pepeo, pučki zvan perilo ili poplati. A oni koji to učine, neka prvi put plate globu od šezdeset denara, drugi put tri pense (120 denara), a treći put neka pretrpe veću kaznu. ”

Øloši higijenski uvjeti dovodili su do mnogih bolesti, tako i do pojave kuge koja je europsko stanovništvo smanjla za trećinu Økazne za one koji se nisu pridržavali zakona bile su postrožene te se počelo razmišljati o odvozu smeća za to predviđena mjesta

…do novog doba… Ødo kraja 19. stoljeća nepotrebni otpad bacan je u jame, no tada veliki gradovi počinju tražiti prikladna mjesta za zbrinjavanje otpada. Ørazlog za to djelomično je i strah od kolere koja je zadesila Europu u 19. st.

Øpočetkom 20. stoljeća broj stanovnika na Zemlji povećao se na 6 i pol milijardi Ø došlo je do većeg iskorištavanja prirodnih bogatstava, ali i do stvaranja velikih količina različitog otpada

Øpravilno razvrstavanje otpada osnova je za njegovu uspješnu preradu Øprosječna četveročlana obitelj godišnje proizvede oko 400 kg otpada

ČOVJEK SAM PROTIV SEBE – DO KADA ? HVALA NA PAŽNJI ! Izradili : Mihael Mahnet, 5. razred Darinka Cvišić, učiteljica povijesti i geografije