Kraljevina SHS Kraljevina Jugoslavija od 1929 1 prosinca

Kraljevina SHS (Kraljevina Jugoslavija, od 1929. )

• 1. prosinca 1918. – proglašenje Kraljevine SHS • 28. studenog 1920. – izbori za Ustavotvornu skupštinu • 28. lipnja 1921. – proglašenje Vidovdanskog ustava

Stranke NARODNA RADIKALNA STRANKA -NRS velikosrpska koncepcija, centralizam Nikola Pašić DEMOKRATSKA STRANKA - DS ideja unitarnog jugoslavenstva, centralizam Ljubomir Davidović, Svetozar Pribičević (od 1924. stvara posebnu Samostalnu demokratsku stranku) HRVATSKA STRANKA PRAVA – HSP hrvatska samostalnost republikanstvo Vladimir Prebeg Ante Pavelić (odvjetnik) HRVATSKA ZAJEDNICA - HZ decentralizacija -jedinice lokalne i pokrajinske uprave moraju imati visoke ovlasti, republikanstvo Ivan Lorković Matko Laginja Ante Trumbić HRVATSKA PUČKA STRANKA - HPS katolička orijentacija protiv centralizma HRVATSKA FEDERALISTIČKA SELJAČKA STRANKA - HFSS federalizam Ante Trumbić KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE - KPJ radikalna preobrazba društvenog sustava, po uzoru na sovjetsko Filipović Josip Broz Tito (od 1937. ) HRVATSKA PUČKA SELJAČKA STRANKA - HPSS republikanstvo protiv centralizma federalizam, stvaranje konfederacije Stjepan Radić

Od Vidovdanskog ustava do Šestosječanjske diktature (6. 1. 1929. ) • 28. lipnja 1921. – Vidovdanski ustav – ustavna i parlamentarna monarhija – centralizam dobiva zakonski legitimitet – kralj Aleksandar dobio velike ovlasti u svim segmentima države (raspisuje izbore, saziva i raspušta skupštinu, predlaže i potvrđuje zakone, imenuje predsjednika vlade i potvrđuje vladu) – podjela države na 33 oblasti – Ozakonjen nacionalni unitarizam (1 narod-3 plemena; 1 jezik: srpsko-hrvatsko-slovenački)

Ujedinjeni Jugoslaveni

Stjepan Radić i hrvatski narodni pokret • Hrvatska pučka seljačka stranka sudjeluje na izborima za Ustavotvornu skupštinu – ostvaruje 50 mandata • Mijenja naziv u Hrvatska republikanska seljačka stranka – zalaže se za Hrvatsku kao neutralnu seljačku republiku koja bi imala puni suverenitet • Kritizira centralizam i monarhizam • Organizira Hrvatski blok – prvo okupljanje hrvatske anticentralističke oporbe • Na izborima 1923. postiže izvrstan rezultat • Pokušava internacionalizirati hrvatsko pitanje (putuje u Pariz i London, a u Moskvi učlanjuje svoju stranku u Seljačku internacionalu, zbog čega je po povratku završio u zatvoru)

• Osnivači HPSS 1904. godine

• 1925. ponavlja uspjeh na izborima • nakon pritisaka Radić potpisuje sporazum s radikalima • Pavle Radić 1925. g. priznaje Vidovdanski ustav • stranka preimenovana u – Hrvatska seljačka stranka • HSS dobiva 4 ministarska mjesta, Radić postaje ministar prosvjete • Iako u vladi Radić kritizira centralizam i zlouporabe položaja članova Radikalne stranke • 1926. prekida suradnju s radikalima • 1927. ulazi u koaliciju s Svetozarom Pribičevićem (Samostalna demokratska stranka), pa nastaje Seljačko demokratska koalicija

• HSS + SDS = Seljačko demokratska koalicija (dva predsjednika Radić i Pribičević) • SDK nastavlja osuđivati beogradski režim, nastupaju protiv ucjena i korupcije

Stjepan Radić dan prije odlaska u Beograd

Puniša Račić neposredno nakon atentata • 20. lipnja 1928. - 1928. atentat u Skupštini u Beogradu • Atentat izvršio Puniša Račić - član Radikalne stranke i organizacije Bela ruka • Ranjeni Stjepan Radić, Ivan Pernar i Ivan Granđa • Ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček • 8. kolovoza umire Stjepan Radić od posljedica ranjavanja

Pogreb Stjepana Radića

Šestosječanjska diktatura 6. 1. 1929. • Atentat na zastupnike i Radića shvaćen je kao napad na cijeli narod pa je došlo do blokade odnosa sa Beogradom • Nakon što je Skupština unatoč atentatu sazvana zastupnici SDK odbili su otići u Beograd • Nakon višemjesečne krize i nemogućnosti bilo kakvog dogovora između političkih stranaka i političara (Vladko Maček i Svetozar Pribičević) i vladara, kralj je odlučio uvesti osobnu diktaturu

Stjepan Radić i Vladko Maček

• ukinut Vidovdanski ustav i raspuštena Skupština • “između vladara i naroda više nema posrednika” • formalno prihvaćena koncepcija integralnog jugoslavenstva • država dobiva novo ime – Kraljevina Jugoslavija • zabranjuju se nacionalna imena, zabranjuje se rad političkih stranaka, ali i udruga koje su nosile nacionalno ime u nazivu

Nova podjela teritorija • Država je podijeljena na 9 banovina • Hrvatski je prostor podijeljen na 2 banovine (Savska i Primorska), a značajan dio hrvatskog teritorija se nalazio u ostalim banovinama • Granice banovina nisu određivane prema povijesnim upravnim područjima

Diktatura: • Doneseni novi zakoni koji još više učvršćuju kraljevu autokraciju • Ukidaju se građanske slobode (tiska, okupljanja i dr. ) • Raspuštene sve lokalne organizacije HSS-a, pa čak i kulturne organizacije pod njenim utjecajem • Nastavljena je velikosrpska hegemonija

Ustaški pokret • Zahtjevi za samostalnom Hrvatskom postali su još otvoreniji nakon uvođenja diktature • 1929. Ante Pavelić s grupom istomišljenika pokreće stvaranje ustaškog oslobodilačkog pokreta (ustaša = ustanik) • Napuštaju zemlju i u emigraciji (Austrija, Mađarska, Italija) osnivaju logore za obuku • 1930. prihvaćaju ime “Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija – UHRO” Ante Pavelić

Oktroirani ustav • Država je zapala u političku, socijalnu, agrarnu i gospodarsku krizu • Da ublaži krizu, ali i da zadovolji vanjskopolitičke saveznike (VB, Fr) uvodi 3. rujna 1931. ustav (Oktroirani – nametnuti ustav) • Obnavlja se rad Skupštine (dvodomna, Senat) • Kralj zadržava pravo da imenuje polovicu zastupnika u Senatu • Kralj zadržava pravo da odobrava sve zakone koje Skupština izglasa • Vlada je bila odgovorna izravno kralju • Na izborima za novu Skupštinu mogle su se kandidirati samo stranke koje su pokrivale cijelo državno područje

• Diktatura se nastavlja • Progoni, zabrane, utamničenja, ubojstva (Milan Šufflay) • Oporbenjaci objavljuju 1932. g. Zagrebačke punktacije, teze koje je predložio Ante Trumbić § Oštra osuda režima § Osuda srbijanske hegemonije § Poziv na uvažavanje narodnog suvereniteta § Zatražen preustroj na konfederalnom načelu • Slijedile su Novosadske, Sarajevske, Ljubljanske…. punktacije Milan Šufflay • (Lepoglava, 9. studenog 1879. - Zagreb, 19. veljače 1931. ), hrvatski povjesničar, jedan od utemeljitelja albanologije, autor prvoga hrvatskog znanstvenofantastičnog romana. Atentat • Vrativši se iz Albanije primio je prijeteće pismo, a onda su učestali napadaji na nj kroz tisak, što je bio jasan znak da su ga velikosrpski krugovi odlučili likvidirati. Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga, 18. veljače 1931. godine, na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Provalili su potom u stan i odnijeli u rukopisu zgotovljen III. svezak Codex albanicus. Umro je 19. veljače od posljedica zadobivenih ozljeda glave. Policijski agenti Belošević i Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd i uzaludno je, poslije uspostave Banovine Hrvatske, traženo njihovo izručenje. Godine 1940. , od 10. do 14. lipnja, u ponovljenom suđenju atentatorima Branku Zwergeru, Ljubomiru Beloševiću i Stevi Večerincu sud je i tad izbjegao dokazati notornu istinu, da su atentat i umorstvo izvršeni po naredbi šefa zagrebačke policije Janka Bedekovića, a po narudžbi iz Beograda. • Albert Einstein i Heinrich Mann pozvali su preko Međunarodne lige za prava čovjeka svjetsku kulturnu javnost da prosvjeduje protiv zločina izvršenoga nad Milanom Šufflayem. Međutim, politička ubojstva Hrvata u Jugoslaviji su se nastavila. • Iako je bio pristaša Hrvatske stranke prava, pokopan je, 22. veljače 1931. godine, u odjeljku arkada na Mirogoju, koji pripada Hrvatskoj seljačkoj stranci.

Atentat u Marseillesu • 1933. Ustaše objavljuju Načela hrvatskog ustaškog pokreta – načela razrađuju velikohrvatsku koncepciju – u samostalnu hrvatsku državu trebala bi biti uključena Bosna i Hercegovina • Uspostavljaju se odnosi sa srodnim makedonskim pokretom VMRO - Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija • 9. listopada 1934. zajedno su u Marseillesu organiziraju atentat na kralja Aleksandra • U atentatu je stradao i franc. ministar vanjskih poslova Louis Barthou

• Vlado Chernozemski poznatiji kao Vlado Vozač je jedan od legendarnih osoba Bugarskog revolucionarnog pokreta u Makedoniji. Vlado Chernozemski je pseudonim , pravo ime mu je Velichko Kerin, rođen je 19. listopada 1897. u Velingradu. Jedino su njegovi roditelji i nekolicina kamerada znali njegovo pravo ime, za ostale je bio samo Vlado Vozač. Majka mu je umrla kada je imao 14 godina, naporno je radio od malena i pomagao ocu da prehrani malu braću i sestre. Za vrijeme WWI bio je u inženjeriji. Tu je naučio stvari o tehnici i voziti auto. Nakon što je rat završio radio je kao vozač, i stoga ga ljudi zovu Vozač. Rođen za terorista Postaje član Unutrašnje Bugarske Revolucionarne organizacije u Makedoniji (VMRO) 1922. . Sudjelovao je u brojnim bitkama protiv okupatora u Makedoniji. Svi su vidijeli da je veliki borac, i stekao je poštovanje svih kamerada. • 1924. ga je vođa organizacije, Todor Alexandrov, pozvao u Sofiju, gdje mu je određena uloga u najtežim misijama, poradi njegova snažnoga karaktera. Ubica kralja Aleksandra i ministra Bartua, Veličko Kerin Dimitrov, rođeni Bugarin, bio je član je VMRO i imao više lažnih imena. Kao Veličko Dimitrov Vladimirov 1928. je u odsustvu osuđen na smrt zbog ubistva komunističkog poslanika Dime Hadži Dimova, a kao Vladimir Georgijev Černozemski (Vlado Černozemski), januara 1932, na doživotni zatvor zbog ubistva Nauma Tomglevskog, člana VMRO. Kada je amnestiran, vratio se u Sofiju i postao blizak lideru VMRO Mihajlovu, koji ga je preporučio Paveliću. Vlado Chernozemski je bio fanatični nacionalist. 1927. objavio je vođama VMROa da želi biti živa bomba i raznijeti se u uredu Ujedinjenih naroda u Genevi, poradi toga što međunarodne institucije nisu učinile ništa glede genocida nad Bugarima u Makedoniji kojeg su činili srbi i Grci. 1928. Vlado Chernozemski i Hrvatski Nacionalisti sklopili su savez protiv srpskoga okupatora. 20. travnja 1929. u posjet Bugarskoj stižu vođe Hrvatskoga otpora - dr. Ante Pavelić i Gustav Perčec. Odlučuju se za zajedničku borbu za slobodnu Makedoniju i Hrvatsku. Nakon toga VMRO šalje neke od svojih najboljih revolucionara da nauče Hrvate nekim novim taktikama u njihov logor Janka Pusta u Mađarskoj. 15. srpnja 1932. Vlado Chernozemski postaje hrvatski instruktor u logoru. Iz toga vremena datiraju neke slike njega sa Eugenom Kvaternikom i ostalim Hrvatima. Največa zajednička akcija Bugara i Hrvata je bio atentat na srpskoga kralja Aleksandra koji je bio u Marseilleu 9. listopada 1934. u posjeti. 1500 policajaca je bilo zaduženo za sigurnost kralja i još stotine dodatnih agenata u masi. Chernozemski se približio Aleksandrovomu autu i pucao iz pištolja, i Aleksandra je umrl. Policajac Pile ga je udario sa sabljom a on iako oboren na tlo, nastavlja pucati. Policija ga uhićuje, ne pružaju mu medicinsku pomoć već ga tuku. Junak podliježe ozlijedama. Svi narodi u Jugoslaviji, koji su bili potlačeni od srba, bili su presretni - Bugari, Hrvati, Slovenci i Nijemci su slavili Vladu Chernozemskog. Vlast u beogradu je bila šokirana. Francuske vlasti nikad nisu vratile njegovo tijelo, nego su ga pokopali u neoznačenomu grobu na jednom Marseilleskomu groblju. Strahovali su da će njegov grob postati okupljalište svih onih koji nisu imali straha od borbe protiv srpske tiranije. Ali ništa nas ne može natjerati na zaborav herojskog djela ovoga Bugara. Vlado Chernozemski je umro na način na koji je htio, a u jednoj svojoj pjesmi naslovljenoj "Što revolucionari žele" kaže: Živote, o, daj mi krila groma, i sveti nagon ljutog sokola, da se sučelim s zlim neprijateljskim tiraninom, da mu skršim silu!

Mijo Babić, Vlado Chernozemski (Velicko Kerin) i Zvonimir Pospišil

Namjesništvo • Zbog maloljetnosti nasljednika Petra uspostavlja se kolektivno tijelo Namjesništvo • U namjesništvu je glavnu ulogu imao kraljev bratić knez Pavle uz još dva namjesnika • Knez Pavle obnavlja parlamentarizam • U vanjskoj politici, iako vezana uz “stare saveznike” (VB, Fr) Kraljevina Jugoslavija se sve više približava nacističkoj Njemačkoj Knez Pavle s predsjednikom vlade Milanom Stojadinovićem

• • • Nastavlja se velikosrpska prevlast Hrvatska je gospodarski iscrpljivana Neujednačen porezni sustav Nepravedna podjela investicija Nepravednost pri zapošljavanju u državne službe • Veličanje srbijanske povijesti i njihove uloge u “oslobađanju” i ujedinjenju • Nije uspostavljen konkordat između katoličke crkve i države

Podaci za 1937. godinu

HSS predvodi opći narodni pokret • HSS predvodi koncentraciju svih snaga, jedinstven narodni pokret • Uz politički život HSS obuhvaća i područja gospodarskog i kulturnog života

• “Gospodarska sloga” – okuplja i organizira seljake u nacionalni seljački sindikat (osnivaju se zadruge, reguliraju cijene, nadnice itd. ) • “Seljačka sloga” – akcije opismenjavanja seljaka, organiziranja predavanja, skupljanje narodne umjestičke baštine, smotru folklora itd. • “Sud dobrih i poštenih ljudi” nekoliko izabranih domaćih seljaka presuđuje u sporovima • Hrvatska seljačka zaštita i Hrvatska građanska zaštita – zaštita od službenih (žandarmerijskih) i neslužbenih režimskih nasilja

Banovina Hrvatska • Pregovori o “hrvatskom pitanju” započeli su 1937. g. između Mačeka i Stojadinovića, a nastavljeni 1939. između Mačeka i Dragiše Cvetkovića • 26. kolovoza 1939. potpisan je sporazum • Stvorena je autonomna Banovina Hrvatska (spojene su dotadašnje Savska i Primorska banovina i kotarevi Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Derventa, Gradačac, Travnik, Fojnica • Banovina je dobila autonomiju u unutarnjim poslovima, vlastiti budžet • Vrhovnu vlast obnašali su ban (postavljao ga je kralj) i Sabor • Za bana je postavljen Ivan Šubašić

• Sastavljena je vlada Cvetković-Maček • Bilo je puno protivnika Banovine (pravaši, komunisti, srbijanska oporba…) • Neposredno nakon nastanka Banovine započet je 2. sv. rat pa su se prilike u državi promijenile (pogoršanje životnog standarda, nesigurnost, slaba opskrba… • U travnju 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija