Konzularno pravo pojam istorijat pravni okvir Diplomatska sluba
Konzularno pravo – pojam, istorijat, pravni okvir
Diplomatska služba se bavi najvišim spoljnopolitičkim pitanjima države, konzularna prije svega štiti prava i interese države imenovanja na teritoriji države prijema Diplomatska služba kao partnere ima najviše ličnosti i organe države prijema, konzularna kontaktira sa nižim i lokalnim organima
U diplomatske misije dolaze visoke političke i privredne ličnosti, u konzulate ljudi u nevolji, često pod udarom države prijema i sa niže društvene ljestvice Diplomatsko osoblje uživa široku skalu privilegija, dok osoblje konzulata ima veoma uske privilegije Diplomate posjećuju ministarstva, državne organe i idu na prijeme, konzuli obilaze zatvore, mrtvačnice, sudove, policijske stanice. . .
Prve preteče konzulata javljaju se kao posljedica trgovačkih odnosa između naroda i pojave boravka stranaca na teritorijama drugih država U staroj Grčkoj – prostat, kojeg su stranci birali kako bi posredovali u odnosima sa državom boravka; takođe – u Egiptu, Indiji; prokseni u Grčkoj; praetor peregrinus u Rimu koji je sudio po ius gentium
Venecija dobija 1060. pravo da u Carigrad šalje svoje magistrate kako bi presuđivali svojim sunarodnicima u građanskim i krivičnim stvarima – Vizantija im je Zlatnom poveljom iz 1199. čak priznala da sude i u sporovima između Venecijanaca i vizantijskih građana Nakon širenja po arapskom svijetu, ustanova konzulata se tokom XIII i XIV vijeka širi i prema Atlantiku i Baltiku Prvi kodeks o funkcijama konzula – Tabula Amalfiana iz XI vijeka; najpoznatiji kodeks – Consolato del Mare, Barselona, XIV vijek – kodifikacija pomorskog prava uključujući i rješavanje sporova između mornara i trgovaca (od strane konzula)
Turska daje strancima režim kapitulacija – potpuno eksteritorijalni status stranaca Kako se afirmiše suverenitet država, tako se i sudske i diplomatske funkcije konzula mijenjaju zaštitom interesa države imenovanja i njenih građana Francuska prva reguliše svoju konzularnu službu 1681. godine; SAD otvaraju svoj prvi konzulat u Francuskoj 1780; prva bilateralna konzularna konvencija – između Francuske i Španije 1769. godine Razvoj tehnologije širi konzularne funkcije pa se one odnose i na vazduhoplovstvo, kulturu, prosvjetu, nauku
Kodifikacija konzularnog prava tokom XIX i početkom XX vijeka vršena je samo od strane pravnih stručnjaka – tek će usvajanjem Havanske konvencije 1928. dođi do regionalne međudržavne kodifikacije a 1963. i do Bečke konvecije o konzularnim odnosima Konzularno pravo podrazumijeva skup pravila kojima se reguliše status konzula i njegova djelatnost – ova pravila potiču i iz međunarodnog prava i iz zakona, pravilnika, dekreta, itd - unutrašnjeg prava
Bečka konvencija je kodifikovala pravilo da se konzularni odnosi uspostavljaju između država na osnovu obostrane saglasnosti; saglasnost o uspostavljanju diplomatskih odnosa obuhvata i saglasnost o uspostavljanju konzularnih, ako nije drugačije određeno Prekid diplomatskih odnosa ne znači ipso facto i prekid konzularnih odnosa pa su mnoge zemlje održale konzularne odnose čak i tokom ratnog sukoba između njih U slučaju prekida diplomatskih odnosa, a država nema konzulat u zemlji sa kojom je prekinula odnose, sve zavisi od aranžmana sa državom koja preuzima zaštitu interesa države imenovanja
Revolucionarne promjene u državi imenovanja ne znače nužno i promjenu statusa konzularnih funkcionera i nije im potrebna nova egzekvatura Odnose diplomatske misije i konzulata reguliše unutrašnje zakonodavstvo države – različiti stepeni podređenosti diplomatskoj misiji
Konzulat se može otvoriti na teritoriji države prijema samo uz njenu saglasnost; svaka država samostalno odlučuje u kojim će mjestima na svojoj teritoriji dozvoliti otvaranje konzulata Rang konzulata i konzularno područje se takođe određuju na osnovu odobrenja države prijema Konzularno područje se obično određuje na osnovu teritorijalne podjele države prijema Pitanje odnosa klauzule najvećeg povlašćenja i prava na otvaranje konzulata (samo ako postoji eksplicitno u bilateralnom ugovoru)
o Četiri klase šefova konzulata: generalni konzuli vicekonzuli konzularni agenti Šefove konzulata imenuje država imenovanja a vršenje funkcije im odobrava država prijema; generalne konzule obično imenuje šef države, druge konzularne funkcionere ministar vanjskih poslova ili vlada
Šef konzulata dobija od države koja ga je imenovala patentno pismo koje potvrđuje njegovo svojstvo i sadrži ime i prezime konzula, njegovu kategoriju i konzularnu klasu, konzularno područje i sjedište konzulata Funkcije konzularnog funkcionera počinju dobijanjem saglasnosti – egzekvature Za ostale konzularne funkcionere patentno pismo nije potrebno sem ako to država prijema izričito ne predviđa
Egzekvatura može biti izdata u različitom obliku – na samom patentnom pismu, obavještenjem kroz diplomatsku ili verbalnu notu ili na drugi način) U slučaju odbijanja, ne postoji obaveza objašnjavanja razloga odbijanja Bečka konvencija je ustanovila privremeno ovlašćenje šefovima konzulata u iščekivanju egzekvature I pored kontroverzi i drugačijih bilateralnih rješenja, Konvencija je predvidjela da egzekvatura može biti povučena u bilo kom trenutku
Različita mišljenja o odnosu priznanja države i davanja egzekvature njenom predstavniku Status konzularnih funkcionera neutralnih država na okupiranim teritorijama (npr. Mandžukuo) U slučaju privremene spriječenosti šefa konzulata, njime rukovodi vršilac dužnosti ad interim – žeran. Ime i prezime vršioca dužnosti saopštava, po pravilu unaprijed, šef diplomatske misije, šef konzulata ili neki drugi organ države imenovanja ministarstvu vanjskih poslova države prijema
Državi prijema je pripalo pravo da procijeni šta znači to da se broj članova osoblja konzulata kreće u granicama onog što se smatra razumnim i normalnim Država imenovanja je slobodna da sama određuje ko će biti član osoblja konzulata, pod uslovom da se pridržava uslova koji se odnose na broj osoblja, njihovo državljanstvo i ličnu prihvatljivost U pogledu državljanstva članova osoblja važe ista pravila kao za članove diplomatskog osoblja Država prijema može u svakom trenutku obavijestiti državu imenovanja da je njen konzularni funkcioner persona non grata (razlozi mogu biti različiti – od nedozvoljene aktivnosti i nedoličnog ponašanja lica u pitanju do nezadovoljstva politikom države imenovanja ili sličnog tretmana osoblja konzulata države prijema u državi imenovanja)
Funkcija člana konzulata prestaje saopštenjem države imenovanja državi prijema da su prestale njegove funkcije, povlačenjem egzekvature ili saopštenjem države prijema državi imenovanja da je prestala da ga smatra članom konzularnog osoblja
Konzularni kor Nije usvojena nikakva posebna odredba u Bečkoj konvenciji Po užem shvatanju – šefovi svih konzulata na jednom konzularnom području ili jednom gradu; po širem – svi konzularni funkcioneri, bez obzira da li su šefovi misija U jednoj državi može biti više konzularnih korova U ceremonijalnim i drugim pitanjima zastupa ga, po pravilu, najviši po klasi i vremenu provedenom na dužnosti – doajen Konzularni kor nema status pravnog lica
Počasni konzuli Porijeklo od davnih vremena U XIX vijeku jasne razlike između počasnih i karijernih konzula Najčešće trgovci i poslovni ljudi, državljani države prijema koji nijesu plaćeni za svoj rad, ovlašćeni da se angažuju u trgovini i drugim lukrativnim zanimanjima u državi prijema Prema Konvenciji, svaka država je slobodna da odluči da li će imenovati ili primati počasne konzularne funkcionere
Potpuno iste olakšice, privilegije i imuniteti u oblastima: opštih olakšica, prava upotrebe grba i zastave, mogućnosti sticanja prostorija, slobodi kretanja, sloboda opštenja, dužnosti države prijema da obavještava, oslobođenja za konzularne dažbine i takse, obaveza trećih država prema prepisci i pošti, korišćenja prostorija; zaštita konzularne prostorije, fiskalno oslobođenje prostorija (ako je država imenovanja zakupac ili vlasnik)
Imunitet samo za djela izvršena u obavljanju funkcija Oslobođeni dužnosti da svjedoče i pokazuju prepisku i zvanična dokumenta Oslobođeni su svih poreza i taksa na naknade i platu ukoliko ih eventualno dobijaju, kao i vojnih nameta i svake javne službe Ne priznaju se privilegije i imuniteti za članove porodica
SAD ne praktikuju, ali prihvataju počasne konzule; socijalističke zemlje – ignorisale (sem SFRJ i Kube) Tendencija stalnog rasta broja počasnih konzula u odnosu na karijerne Skandinavske zemlje, Holandija, Švajcarska prednjače U pogledu funkcija – različita rješenja – najčešće – opšte unaprjeđenje odnosa, opšta zaštita prava i interesa države imenovanja; najčešće se isključuju administrativne funkcije i vizno-pasoški poslovi Različito rješavanje poklapanja konzularnih područja
Prekid konzularnih odnosa Prekid diplomatskih odnosa ne znači automatski i prekid konzularnih odnosa – potrebna je izričita volja bar jedne strane Ukoliko nema ustanove koja vrši konzularne poslove, nema ni konzularnih odnosa – zatvaranje jedinog konzulata u situaciji kad ne postoje diplomatski odnosi znači i prekid konzularnih odnosa (ukoliko se vršenje ovih poslova ne povjeri konzulu u trećoj državi, što Konvencija dozvoljava)
• • Slučajevi prestanka funkcije članova konzulata: Notifikacija države imenovanja da su prestale funkcije člana misije Povlačenje egzekvature Notifikacija države prijema da je prestala da smatra određeno lice članom konzulata Konvencija ne predviđa ali se podrazumijeva da su razlozi prestanka i: ostavka, smrt, proglašenje za persona non grata, zatvaranje konzulata, i slično
- Slides: 23