Konzularno pravo je skup meunarodno pravnih pravila koje

• • Konzularno pravo je skup međunarodno pravnih pravila, koje uređuje : odnose konzularnih predstavništava, njihove dužnosti i prava u odnosu prema državi prijema i njenim tijelima , unutarnja pravila država koja se odnose na njihovu konzularnu službu i njezinu djelatnost. . • • Konzularno pravo sadrži pravna pravila koja uređuju kozularne odnose, njihovu uspostavu i sadržaj, te djelatnost tijela koja ih ostvaruju. Osnov: običajno pravao i bilateralni sporazumi.

U odnosima sa državama, koje nisu stranke Bečke konvencije o konzularnim odnosima, primjenit ce se odredbe dvostranih ili visestranih ugovora kojim se uređuju pitanja iz konzularnih odnosa. Konvencija ističe da za pitanja koja ona nije uredila i dalje vrijede pravila međunarodnog običajnog prava.

• • • konzularna sposobnost, tj. međunarodnopravnu legitimnost za osnivanje konzularnih ureda, imaju samo države, a ne i drugi međunarodno pravni subjekti Za otvaranje i za određenje sjedišta i opsega djelovanja konzularnog ureda, uključujući i imenovanje konzularnih dužnosnika, uvijek je potreban predhodni pristanak države prijema. Konzularni odnosi ne moraju bit uzajamni (reciprocni)

• • Bečka konvencija o konzularnim odnosima predvidja u članu 2 da pristanak za uspostavljanje diplomatskih odnosa između dvije države sadrži, ako nije drugačije određeno, i pristanak za uspostavljanje konzularnih odnosa. Predpostavlja se, naime, da u tom slučaju postoji prešutni pritisak i za uspostavu konzularnih odnosa.

Konvencija, određuje da prekid diplomatskih odnosa ne povlači ipso facto i prekid konzularnih odnosa. konzularni odnosi mogu postojati nezavisno od diplomatskih odnosa između dvije dotične države. Konzularni odnosi između dvije države prestaju: njihovim sporazumom , izbijenjem rata između odnosne dvije države, gubitkom međunarodnog subjektiviteta. .

• • Bečka konvencija o konzularnim odnosima samo konstatira da su "od davnih vremena uspostavljeni konzularni odnosi između naroda", što upućuje da je status konzularnog predstavnika sastavni dio međunarodnog običajnog prava, konzularni odnosi nisu bili u svom opsegu tako široko razvijeni putem običajnog prava , dopunjavali su se i mijenjali mnogim dvostranim ugovorima država. Bečka konvencija o konzularnim odnosima približava status konzularnog dužnosnika statusu diplomatskog predstavnika.

• • • u Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima. 1963 g. je obavljena kodifikacija postojećeg međunarodnog općeg običajnog prava, pa je tako unijeto više sigurnosti i određenosti u međudržavne konzularne odnose. Konvencija je sklpoljena 24. aprila 1963 a stupila je na snagu 1967. godine. Uz konvenciju su i dva dodatna protokola koji se mogu posebno potpisati.

Bečka konvnecija o konzularnim odnosima upotrebljava izraz "konzularni ured/predstavnistvo "kojim se označuje generalni konzulat , vice-konzulat i konzularna agencija,

• • • član 3 Bečke konvencije o konzularnim odnosima određuje da konzularne funkcije mogu da obavljaju i diplomatska predstavnistva. Obično te poslove diplomatsko predstavništvo obavlja posredstvom svojeg konzularnog odjela , ako takvog odjela nema može odrediti jednog ili više članova predstavništva koje će, pored diplomatskih, obavljati i konzularne funkcije.

konzularni ured, uključujući i diplomatsko predstavništvo kada obavlja konzularne funkcije, obraća se mjesnim tijelima države prijema, za razliku od diplomatskog predstavništva koje se u obavljanju diplomatskih funkcija obraća ministarstvu vanjskih poslova.

• • • Konzularni ured jedne države može u državi prijema obavljati konzularne poslove i za neku treću državu, ako je to ta treća država tražila. Konzularni uredi se otvaraju sa ovlastima za dio teritorija države prijema ili za cijeli njen teritorij, ( sto je uglavnom slučaj u državama u kojima država nema diplomatsko predstavništvo i konzularni ured) ukoliko u državi prijema postoje i njezini konzularni uredi, tada se, uz predhodni pristanak države prijema utvrđuje područje konzularne nadležnosti svakog predstavništva.

Po članu 70. st. 2. Bečke konvencije o konzularnim odnosima, konzularne funkcije ne može obavljati svaki član diplomatskog predstavništva već samo oni članovi koji su za te poslove određeni i čija su imena u tom svojstvu notificirana ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili nekom drugom tijelu što ga je ministarstvo odredilo.

Diplomatsko predstavništvo može se, u obavljanju svojih konzularnih funkcija, obraćati mjesnim tijelima svog konzularnog područja, ali, također, i središnjim tijelima države prijema ako to dopuštaju zakoni, propisi, i praksa države prijema ili mjerodavni međunarodni sporazumi.

• • • Konzularni ured je stalno tijelo koje postoji zbog obavljanja kozularnih funkcija. kozularni ured ima utvrđeno svoje područje djelovanja i rang, kao i privilegije i imunitet. Za otvaranje konzularnog ureda potrebno je odobrenje države primateljice, koja također mora biti suglasna sa sjedištem, konzularnim područjem (područjem koje je određeno konzularnom uredu za obavljanje konzularnih funkcija), vrstom (kategorijom) i razredom (rangom, klasom) konzularnog ureda koji je odredila država slanja saglasnost treba razlikovati od saglasnosti za uspostavu konzularnih odnosa.

• • • Naknade promjene u sjedistu podliježu odobrenju države prijema, . Izraz"konzularni ured/predstavnistvo " označava sve rangove (razrede, klase) konzularnih predstavništava i to generalne konzulate , konzulate, vice-konzulate i konzularne agencije.

• • Generalni konzulat ima najveće i za državu slanja konzularno najznačajnije područje (gospodarski, kulturno idr. ) Konzulat se obično osniva kada se radi o području, značaju i potrebama koji bi tražili osnivanje generalnog konzulata, ali postoje opravdani razlozi za otvaranje konzularnog ureda. Vice-konzulat se u odnosu prema vlastima države prijema može pojaviti kao samostalni konzularni ured, bez obzira što interno može biti pod nadzorom generalnog konzulata.

Konzularnu agenciju otvara u sklopu svog konzularnog područja generalni konzul ili konzul, te konzularni agent, koji njome rukovodi , može raditi samo u ime generalnog konzula ili konzula koji ga je imenovao

Za razliku od diplomatskog predstavnika koji zastupa svoju državu u državi prijema, konzularni dužnosnik ne zastupa svoju vladu prema vladi države prijema tj. nema diplomatski značaj, već ima odrđene, pretežno nepolitičke funkcije.

• • Bečka konvencija o konzularnim odnosima, kao i međunarodno opće običajno pravo razlikuje dvije kategorije konzularnih dužnosnika: karijerne konzularne dužnosnike i počasne konzularne dužnosnike Za razliku od počasnih, karijerni konzularni dužnosnici su državni službenici države slanja koji kvalificirano obavljaju konzularni posao kao svoju osnovnu profesiju.

• • • Šefovi konzularnih ureda Šefove konzularnih ureda imenuje država slanja a obavljanje funkcije dopušta im država prijema Dvije ili više država mogu, uz saglasnost države prijema, imenovati istu osobu za šefa konzularnog ureda. Konzularni dužnosnici, uključujući i šefa konzularnog ureda, trebaju biti državljani države slanja. Ne mogu biti državljani države prijema , osim uz izricitu saglasnost te države, koja svoju saglasnost može u svako vrijeme povući.

Prema međunarodnoj praksi, koju je usvojila i Bečka konvencija o konzularnim odnosima, država slanja je dužna notificirati MVP države prijema o imenovanju šefa konzularnog ureda, kao i o njegovom dolazku. ako država prijema smatra da joj imenovana osoba nije prihvatljiva ona će ju odbiti.

• • Država slanja daje šefu konzularnog ureda ispravu u obliku patentnog pisma. Patentnim pismom potvrđuje se svojstvo šefa konzularnog ureda i u pravilu se u njemu navodi njegovo ime i prezime, njegova kategorija i razred, konzularno područje i sjedište konzularnog ureda. Država slanja dostavi će diplomatskim ili drugim putem patentno pismo MVP države prijema. Država slanja može umjesto patentnog pisma ili sličnog akta uputiti državi prijema notifikaciju koja sadrži podatke predviđene za patentno pismo.

Država prijema dopušta šefu konzularnog ureda države slanja obavljanje njegovih funkcija davanjem odobrenja koje se naziva egzekvatura. U slučaju kada država prijema odbije izdati egzekvaturu, dakle ne dopušta šefu konzularnog ureda obavljanje funkcije, ona nije dužna priopćiti razlog odbijanja.

• • • Često se od države prijema traži, u očekivanju egzekvature, da se novoimenovanom šefu konzularnog ureda odobri privremena ovlast za obavljanje njegovih funkcija. Bečka konvencija o konzularnim odnosima (čl. 9. ) razlikuje četir razreda šefova konzularnih ureda, i to: generalni konzuli vice-konzuli konzularni agenti

• • Dužnost šefa konzularnog ureda prestaje notifikacijom države slanja državi prijema o prestanku njegovih finkcija , ili povlačenjem egzekvature od države prijema(cl. 25) Šefovi konzularnih ureda, sa sjedištem u istom mjestu države prijema čine konzularni kor u užem smislu, za razliku od diplomatskog kora koji je jedinstven i postoji samo u glavnom gradu države prijema Konzularni kor može postojati u svakom mjestu države prijema, u kome ima više stranih konzularnih ureda.

• • • Kao i kod diplomatskog, tako i na čelu konzularnog kora stoji doajen tj, najviši po razredu šef konzularnog ureda koji je ujedno i najstariji po datumu izdavanja egzekvature odnosno privremenog ovlaštenja, pri čemu karijerni šefovi konzularnih ureda imaju prioritet u odnosu na počasne konzularne duznosnike istog razreda. Doajen uglavnom obavlja protokolarne i druge poslove u ime konzularnog kora. Šef konzularnog ureda posjetit će doajena konzularnog kora prigodom dolaska i odlaska iz države prijema.

Država slanja dužna je unaprijed notificirati državi prijema ime i prezime, kategoriju i razred konzularnog dužnosnika, a također mora biti posebno notificiran i njegov dolazak u konzularni ured. Obavezno se državi pijema moraju notificirati i sve kasnije promjene u statusu konzularnog duznosnika.

• • • Država slanja može, ako to zahtjevaju njezini zakoni i propisi, tražiti od države prijema izdavanje egzekvature za konzularnog dužnosnika koji nije šef konzularnog ureda. U takvim slučajevima i konzularnom duznosniku, koji nije šef konzularnog ureda, izdaje patentno pisanje. On ne moše stupiti na dužnost dok na osnovi izdate egzekvature nije prihvaćen od države prijema.

konzularni dužnosnik persona non grata(odnosno neki drugi član ostalog konzularnog osoblja, konzularni službenik ili član poslužnog osoblja, nije prihvatljiv), na što će država slanja ovisno o slučaju takvu osobu opozvati ili će okončati njezine funkcije u konzularnom uredu

• • • • Konzularni službenici Bečka konvencija o konzularnim odnosima izrazom konzularni sluzbenik označava svaku osobu koja obavlja administrativne ili tehničke poslove u konzularnom uredu. Država slanja dužna je, po mogućnosti unaprijed, kod dolaska i konačnog odlaska, notificirati MVP države prijema ili drugo tijelo koje je to ministrastvo odredilo. Državi prijema , treba notificirati dolazak i konačni odlazak osoba koje pripadaju obitelji konzularnog službenika i koje žive u njegovom domaćinstvu. Posluzno osoblje

Osnovni značaj olakšica, privilegija i imunitet je u činjenici da njihova svrha nije stvaranje povlaštenog položaja pojedinaca, nego osiguranje djelotvornog obavljanja funkcija konzularnih ureda

• • Konvencija o konzularnim odnosima utvrdila je nepovredivost konzularnih prostorija (čl. 31. ). Tijela države prijema ne mogu ući u onaj dio konzularnih prostorija kojim se konzularni ured isključivo koristi za potrbe svog rada, osim uz pristanak šefa konzularnog ureda ili osobe koju on odredi. Država slanja ima pravo isticati svoju državnu zastavu i svoj državni grb u državi prijema , pri čemu mora voditi računa o zakonim, propisima i praksi države prijema) čl. 29. (. Prostorije konzularnog ureda, namještaj i druga imovina, kao i prijevozna sredstva, ne mogu biti predmet nikakve rekvizicije.

• • • Pod izrazom "konzularni arhiv" podrazumjevaju se svi spisi, isprave, dokumenti, dopisivanje, knjige, filmovi, magnetofonske vrpce i registri konzularnog ureda, kao i materijal za šifriranje i kodiranje, kartoteke i namještaj koji je namjenjen njihovoj zaštiti i čuvanju. Bečka konvencija o konzularnim odnosima prihvatila je odredbu međunarodnog običajnog prava da su konzularni arhiv i dokumenti nepovredivi, i to u svako vrijeme i ma gdje se nalazili (čl. 33. (.

• • Posebno se osigurava i sloboda komunikacije konzularnog ureda s vlastitim državljanima , kao i njihovo međusobno kontaktiranje (npr. oni koji su uhapseni ili se nalaze u pritvoru ili zatvoru). Konzularni ured ne može sam slati diplomatsku valizu ili diplomatske kurire, ali se može služiti takvom valizom svog diplomatskog predstavništva ili MVP.