KONSENZUALNI KONTRAKTI OPENITO iznimka od rimskog pravila da

KONSENZUALNI KONTRAKTI

OPĆENITO iznimka od rimskog pravila da iz neformalnih sporazuma ne nastaje po civilnom pravu valjana obveza (kontrakt) -skupini pripadaju 4 kontrakta: kupnja (emptio venditio), najam (locatio conducto), društvena pogodba (societas), nalog (mandatum) -> neformalni sporazum uzdignut u red kontrakata -obveza nastaje samim sporazumom (consensus) -pripadaju poslovima iuris gentium, s vremenom ulaze i u ius civile -pripadaju među iudicia bona fidei, međusobne dužnosti stranaka se prosuđuju prema načelima povjerenja i poštenja u prometu

-ovi kontrakti su dvostruko obvezni ugovori: • nužno dvostrani (sinalagmatični)-kupnja, najam, societas • contractus bilateralis inequalis-mandat -dvostranost se očituje u dvostranim nazivima i posebnim tužbama za svaku stranu -jedna stranka može tražiti ispunjenje određene činidbe tek kada je pripravna ispuniti svoju činidbu ->u protivnom će biti odbijena s exceptio non adimpleti contractus konsenzualni kontrakti se mogu dokidati neformalnim sporazumom (contrarius consensus ili mutuus dissensus), ali samo dok nijedna stranka nije ispunila svoju obvezu (re adhuc integra)

KUPOPRODAJNA POGODBA (EMPTIO VENDITIO) -prodavalac venditor obećaje kupcu emptoru prepustiti neku stvar, a ova druga stranka obećaje prodavaocu za stvar platiti određenu svotu novca kao kupovninu -ona proizvodi samo obligatorne učinke, ne zasniva se stvarno pravo, nego obveze za obje strane te nema ni prijenosa vlasništva -prijenos stvari i cijene se događa tradicijom-> kupoprodaja je causa za tradiciju -kupoprodajna pogodba nastaje čim su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni; predmet su sve stvari in commercio i koje su otuđive, pa i tuđe stvari

- predmetom kupnje mogu biti i buduće stvari: 1)emptio rei separataeuvjetna kupnja, stranke obvezne samo ako stvari doista nastanu 2)emptio spei-bezuvjetna kupnja, kupac snosi rizik jer kupuje samo nadu na dobitak -kupnja predleži i u slučaju gdje prodavalac izrađuje predmet od svog materijala-> Cassius tvrdi da glede materijala predleži kupnja, a glede rada najam

Pravila koja vrijede za kupovninu • kupovnina se mora sastojati iz novca (numerata pecunia), mišljenje prokulovaca • kupovnina mora biti određena (pretium certum), ili bar odrediva po nekim objektivnim, sigurnim okolnostima, tako da se glede njene visine ne mora sklapati nova pogodba; prijepor oko toga može li se određivanje kupovnine prepustiti trećemu- po Justinianovu pravu može se prepustiti primjerenoj rasudbi (arbitrum boni viri) trećega, ali u takvom slučaju predleži uvjetna kupnja, jer je kupnja nevaljana ako je treći ne bi mogao ili htio odrediti • kupovnina mora biti pretium verum (ozbiljno mišljena), a ne samo fiktivna i simulirana->ako je kupovnina prividna, predleži darovanje • prividna kupnja (imaginaria venditio, venditio nummo uno)-oblik za neke pravne poslove za koje nije postojala pravna forma(npr. trokratna prividna prodaja kod emancipacije)

• po klasičnom pravu nije kupovna cijena morala stajati u nekom srazmjeru s pravom vrijednosti predmeta (nije morala biti pretium iustum)-> Justinijan postavlja načelo da cijena ne smije biti manja od polovice prave vrijednosti predmeta-vrijedi za prodavaoca i samo za prodaju nekretnina; ako kupovina ne doseže pola prave vrijednosti predmeta (laesio enormis), prodavalac može tražiti razvrgnuće kupnje, koje kupac može izbjeći ako nadoplati razliku cijene do prave vrijednosti cijene

Obveze stranaka iz kupoprodajne pogodbe -kupoprodajom nastaju obveze prodavaoca i kupca- prve ostvaruje kupac akcijom empti, a druge prodavalac akcijom venditi-obje tužbe su iudicia bonae fidei, formula im je in ius concepta, sadrži demonstraciju

Kupčeve obveze • platiti kupovninu, tj. Prenijeti je u prodavaočevo vlasništvo(obveza na dare) • platiti oficijelne kamate od dana kada mu je predmet dan • preuzeti kupljenu stvar (prodavalac ga može prisiliti na preuzeće akcijom (venditi)

Obveze predavaoca • stvar čuvati i odgovarati za nju do časa predaje • izručiti je kupcu(pribaviti mu mirni posjed stvari) • nakon predaje stvari odgovarati za evikciju • nakon predaje jamčiti za skrivene mane i nedostatke stvari dok stvar nije predana kupcu prodavalac odgovara za svaku krivnju( moguće i za kustodiju, slučajnu štetu osim više sile) od postklasičnog prava, on odgovara za brižno čuvanje stvari (diligentia in custodiendo), za svaku krivnju, ali ne odgovara za slučajnu štetu

Načelo periculum est emptoris -ako prodana stvar određena kao species, propadne kod prodavaoca na način za koji on ne odgovara, prodavalac će biti oslobođen svake obveze (debitor rei certae interitu liberatur)-kupac ipak mora platiti kupovninu( u suprotnosti s principom sinalagmatičnosti obveza -od Justinijana ovo pravilo se izražava načelom periculum est emptoris, koje ima dosta ograničenja i iznimaka

Ograničenja i iznimke • navedeno pravilo ne vrijedi kod generične kupnje (genus perire non censetur) • Kod kupnje mješovito-generičnih stvari ili stvari koje se tek trebaju mjeriti teret pada na kupca tek izlučenjem stvari iz neke određene zalihe • ne vrijedi ako stvar propada intervencijom državne vlasti • na teret kupca ide samo propast po višoj sili ako je prodavalac po klasičnom pravu odgovarao i za kustodiju • pravilo je dispozitivne naravi • prodavalac je kupcu morao izručiti eventualne koristi koje je imao odatle što je po tom pravilu bio riješen obveze

-Justinijan opravdava pravilo time što kupcu što snosi rizik pripadaju i eventualne koristi (npr. plodovi) od časa sklopljene pogodbe -prodavalac kupcu nije obvezan pribaviti vlasništvo prodane tjelesne stvari nego mu je dužan pribaviti mirni posjed i uživanje stvari (rem habere, rem habere uti frui licere), tako da mu je nitko ne može evincirati->takav prijenos se naziva „vacuam possessionem tradere“ ; prodavaočeva je obveza upravljena na facere, a ne dare, a kupoprodajna pogodba je valjana i ako prodavalac nije vlasnik -ako prodavalac postupi dolozno, kupac može odmah s akcijom empti tražiti naknadu interesa ako kupac stekne mirni posjed stvari od prodavaoca u dobroj vjeri, ne može ništa više zahtjevati od njega dok mu stvar ne biva evincirana

-načelo o prijenosu nesmetanog posjeda je korigirano time što je kupnja negotium bona fidei, a bona fides traži da prodavalac učini sve kako bi kupac stekao svoja prava, uključujući vlasništvo-> zato prodavalac mora izvršiti mancipaciju ako se radi o res mancipi -u Justinijanovu pravu vlasništvo prelazi na kupca ako je isplatio ili osigurao kupovinu, ili ako mu je prodavalav istu kupovinu bez osiguranja kreditirao -budući da je kupnja sinalagmatični ugovor i kontrakt bona fidei, obveze stranaka su međusobno zavisne->stranka može zahtjevati protučinidbu samo ako je već izvršila svoju( osim ako nije drukčije dogovoreno) - u protivnom, biti će odbijena sa svojim zahtjevom na prigovovor tuženoga (exceptio non adimpleti contractus, exceptio doli)

Odgovornost prodavaoca za pravne nedostatke stvari • Prodavalac dobre vjere odgovara samo za evikciju • Najstariji slučaj jamstva za evikciju javlja se uz realnu kupnju kod mancipacije • Akcija auctoritatis (tužba in duplum, imala je deliktan značaj) • Prodavalac daje jamstvo za kupčev mirni posjed i korištenje • Stipulatio duplae- prodavalac se za slučaj evikcije obvezuje na platež dvostruke kupovine • Kasnije jamstvo za evikciju pridržano u samom ugovoru o kupoprodaji • Actio empti (quanti interest rem evictam non esse)

Prodavač načelno odgovara u slučaju evikcije, no postoje i iznimke: ◦ Posjed stvari nije zadržan po kupoprodajnoj pogodbi (actio empti) ◦ Prodavalac je dolozno prodao kupcu tuđu stvar (služi se sa actio empti), nije trebao čekati da dođe do evikcije ◦ Exceptio evictionis imminentis

Odgovornost prodavaoca za faktične nedostatke stvari Pretpostavke odgovornosti: ◦ Mane koje umanjuju vrijednost stvari i onemogućuju normalno korištenje ◦ Nedostatci su postojali u času prodaje ◦ Nedostaci koji su skriveni i neupadljivi ◦ Kupcu mane nisu bile poznate Prodavalac treba poznati sto prodaje !

Odgovornosti za skrivene nedostatke • Actio de modo agri • Posebna stipulacija koja se spaja sa stipulacijom duplae • Kod konsenzualne kupnje sa actio empti mogao je tražiti odštetu, ali samo ako je prodavalac postupao dolozno Kurulski edili- prodavalac robova i stoke mora javno obznaniti njihove mane. Kasnije bila potrebna stipulacija kako je prethodno navedeno, nego je prodavalac uvijek odgovarao za mane. Edilske tužbe koje su kupcu na raspolaganju: ◦ Actio redhibitoria ◦ Actio quanti minoris

U Justinijanovom pravu: ◦ Edilsko jamstvo vrijedi kod kupnje svih stvari ◦ Prodavalac odgovara za sva neformalna obećanja bez obzira da li je ta obećanja/izjave davao lažno ili u dobroj vjeri ◦ Vrijede actio redhibitoria i actio quanti minoris ◦ Akcijom emptis može tražiti naknadu svekolike štete

Uzgredni uglavci uz kupnju Uz kupnju negotium bonae fidei (uglavci su utuživi) • Lex commissoria (vrijedi ex tunc) • In diem addictioa-kupnja pod pridržajem boljeg kupca, prvom kupcu pripada facultas alternativa da ponudi koliko nudi treći, te je ovaj imao prednost pred njim. Uglavci sa obligatornim učinkom: • Pactum displicentiae (kupnja na ogled) • Pactum de retromendo i pactum de retrovendendo (pridržaj nazadkupnje i nazadprodaje) • Pactum protimiseos- prodaja s pridržajem prava prvokupa