KOMUNIKACIJA Uenik Branimir Kandi Profesor Nena Radojii 30

KOMUNIKACIJA Učenik: Branimir Kandić Profesor: Nena Radojičić 30. Maj 2020. godine

SADRŽAJ � PRIRODA I SMISAO KOMUNIKACIJE � ŠTA JE PROCES KOMUNIKACIJE? � VERBALNA KOMUNIKACIJA � NEVERBALNA KOMUNIKACIJA � VRSTE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE � NESPORAZUMI U KOMUNIKACIJI � SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

PRIRODA I SMISAO KOMUNIKACIJE Komunikacija je vid simboličke interakcije između ljudi koji međusobno razmjenjuju signale i poruke bilo intelektualne ili afektivne prirode. Naše riječi, mimika, gestovi, boja glasa i sl. služe nam da drugima prenesemo svoje namjere i misli, ali često i da od njih sakrijemo svoja prava osjećanja i namjere. Komunikacija označava razmjenu informacija putem znakova i simbola između subjekata. � Komunikacija podrazumijeva učešće najmanje dvoje ljudi, pošiljaoca i primaoca informacije. Teorija informacije istražuje zadovoljavajuće načine brzog i pouzdanog prenosa informacije (odašiljanje, prenošenje, preradu i prijem informacije), kao i izvore kvarenja poruke (šum) koji deformiše informaciju i otežava njeno tačno prenošenje. �

ŠTA JE PROCES KOMUNIKACIJE? Osnovnu jedinicu komunikacije sačinjavaju: pošiljalac, kanal komunikacije, poruka i primalac. � Pošiljalac planira, endokira i odašilje poruku preko kanala komunikacije do primaoca, koji prima, dekodira (dešifruje) primljene signale i razumije poruku. Poruku koja prolazi kroz komunikacioni kanal čini informacija koja je otjelovljena u nekoj materijalnoj supstanci, odnosno u sistemu signala (kod, riječi, morzeovi znaci) koji se mogu čulno opaziti. �

S obzirom na vrstu znakova koji se u procesu komunikacije koriste, ona se može podijeliti na VERBALNU i NEVERBALNU.

VERBALNA KOMUNIKACIJA � Verbalna komunikacija je opštenje među subjektima pomoću verbalnih simbola (riječi). Za nju je osobeno da se informacija pomoću glasova ili slova enkodira u riječi i rečenice kojima se prenosi poruka do primaoca. � Riječ je najmanja značenjska jezička jedinica, sastavljena od skupa glasova kojim se fiksira neki pojmovni sadržaj. Ona ima denonativno, eksplicitno značenje, a to je predmet, pojava ili ideja na koju riječ nedvosmisleno i neposredno upućuje (npr. “smrt”- prestanak života). Ali osim ovog, riječ ima i konotativno značenje, koje je pretežno emotivno, subjektivno (npr. riječi “život”, “ljubav”, izazivaju niz pozitivnih osjećanja i predstava, a “smrt”, “laž”, niz neprijatnih). Za verbalnu komunikaciju važno je kako denotativno, tako i konotativno značenje riječi i izraza. � Zahvaljujući riječima i jeziku čovjek može da preobražava i čuva svoje iskustvo, ali i da ga prenosi na druge u procesu opštenja (komunikacije).

PRIMJER VERBALNE KOMUNIKACIJE

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Neverbalna komunikacija je vrsta pretežno spontane komunikacije, kojom ljudi bez riječigestovima, načinom držanja tijela, izrazom lica, pogledom ili bojom glasaizražavaju i razmjenjuju svoje namjere, emocije, raspoloženje, stavove i želje. � Neverbalna komunikacija ima veliku važnost u čovjekovom životu. Ona ne samo da prati, dopunjava i koriguje verbalnu komunikaciju, već omogućava spontanije, pouzdanije i bolje prenošenje autentičnih emocionalnih poruka nego što je to moguće samo riječima. �

PRIMJERI NEVERBALNE KOMUNIKACJE

“Čovjek se tako pomno usredsređuje na svoje riječi da izgleda da zaboravlja kako pri tome njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju sopstvenu priču”, kaže Dezmond Moris.

DEZMOND MORIS

VRSTE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE � Danas se kao posebne podoblasti neverbalne komunikacije intezivno proučavaju: � PARALINGVISTIČKA � POSTURALNA � KINEZIČKA � PROKSEMIČKA

NESPORAZUMI U KOMUNIKACIJI � Sporazumijevanje može biti lako i uspješno, pa i neuspješno. Čest razlog otežane i neuspješne komunikacije je u kanalu komunikacije. Na primjer, krčanje u telefonu može izazvati nesporazume u komunikaciji, a ako je mobilni telefon van dometa, može i sasvim onemogućiti komunikaciju. Smetnje u komunikaciji ne moraju uvijek biti fizičke, zapravo su češće socijalne, kulturne, duhovne, kao i psihičke prepreke i smetnje u komunikaciji. � Razlog nerazumijevanja ili pogrešnog razumijevanja može biti i različito konotativno značenje iste riječi za pripadnike različitih društvenih sistema. Riječi kao što su “kolektivizam”i “kapitalizam”, imaju sasvim različito emotivno, vrednosno, konotativno značenje za člana socijalističkog i kapitalističkog društva (prva riječ ima pozitivno, a druga negativno značenje za zastupnika socijalističke ideologije, dok je za zastupnika kapitalističke, obrnuto).

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE Njihove karakteristike su da brzo dopiru do velikog broja korisnika, snabdijevaju ih podacima, idejama, otvorenim i skrivenim porukama i utiču na njihovo mišljenje, osjećanja, stavove i ponašanje. U svakom razvijenom društvu, a posebno danas u doba globalizacije, ova sredstva imaju veliki uticaj naročito kod mladih ljudi. Televizija, filmovi, video igre, internet nude uzore za identifikaciju, idole i ideale. � Televizija je jedan od najuticajnijih i najmasovnijih medija. Svoju veliku popularnost ona duguje tome što je veoma sugestivna (kombinuje sliku, živu riječ, muziku), brza i neposredna (možete pratiti utakmicu ili rat u vrijeme kada se dešava). � Internet je relativno novo , ali danas veoma važno i izuzetno rasprostranjeno sredstvo komunikacije. Ovaj medij, koji se najbrže razvija u 21. vijeku (širi se stopi od 300 odsto godišnje), omogućava komunikaciju elektronskom poštom (sa bilo kog mjesta na planeti gdje postoji personalni računar), ćaskanje mežu više učesnika komunikacije, onlajn usluge , elektronsku trgovinu, pretraživanje elektronske biblioteke itd. Internet je više nego bilo koje drugo sredstvo komunikacije radikalno izmijenilo naš svakidašnji život i doprinio procesu informacione globalizacije. �