Komunikacija u superviziji Model strukturirane refleksije Kako biti

Komunikacija u superviziji Model strukturirane refleksije Kako biti supervizant u superviziji Učenje u superviziji Kristina i Marijana

Značaj komunikacije u superviziji • Uspješna komunikacija je komunikacija čije značenje svi sudionici jednako interpretiraju, odnosno process razmjene simbola koje svi jednako razumiju (Ajduković I Hudina, 1996. ) • Prisjetimo se Watzlawickovih pet zakona komunikacije • U superviziji element kreacije je nezaobilazan dio čitavog procesa komunikacije

Značaj komunikacije u superviziji • Supervizija je process razvoja stručnjaka kao reflektirajućeg praktičara u kojem se stvara kreativni prostor u kojem stručnjak integrira teoriju i praksu, u kontaktu je s potrebama korisnika, ali i svojim vlastitim osjećajima, resursima i ograničenjima. U supervizijskom procesu važan je interpersonalni odnos i komunikacija (Ajduković i Cajvert, 2004. ). • Hess (1980. ) definira superviziju kao process interpersonalne interakcije u kojoj supervisor susreće superviziranog s ciljem povećanja njegove djelotvornosti.

Sadržaj komunikacije u superviziji • Međusobno predstavljanje supervizora i supervizanata • Savjetovanje • Pružanje podrške (edukativne, rukovodeće, konzultativne)

Elementi interpersonalne komunikacije u superviziji • Neverbalni znakovi: facijalna ekspresija, kontakt očima, geste stav i položaj tijela, tjelesni kontakt, ponašanje u prostoru, odjeća i izgled, neverbalna vokalizacija, miris i sl. • Jačanje ili potkrepljivanje obrazaca ponašanja povratnim informacijama • Postavljanje pitanja – jedan od najmoćnijih alata u komunikaciji, naročito u superviziji

Elementi interpersonalne komunikacije u superviziji • Reflektiranje osjećaja – jedna od najzahtjevnijih vještina i zahtjeva posebnu razinu osobne uključenosti i vještine davanja povratne informacije • Otvorenost / zatvorenost za kontakt i zaokruženost interakcije (način kako započinjamo odnosno završavamo određenu interakciju) • Aktivno slušanje • Samootkrivanje – proces dijeljenja informacija o nama samima s drugima iz našeg okruženja / supervizijske grupe

Što olakšava komunikaciju u superviziji OLAKŠAVA OTEŽAVA Opisivanje Podrška Otvorenost Ja poruke Jednakost Relativnost / pravo na subjektivnu istinu • Poštovanje • Suosjećanje • • • • Ocjenjivanje Davanje gotovih rješenja Skrivanje Ti-poruke Nadmoć Apsolutne istine ravnodušnost

Supervizija je susret dvaju stručnjaka • Komplementaran odnos • Zainteresiranost • Važne su početne točke komunikacije • Iako su oba sudionika stručnjaci sa određenim znanjima i iskustvima za supervizanta je supervizor često role model i upravo supervizijski stil kao način komunikacije supervizora neposredan je izvor učenja za supervizanta

Kvalitete idealnog supervizora (Carifio i Hess, 1987. ) • • • Empatija Razumijevanje Bezuvjetno pozitivno prihvaćanje Autentičnost Toplina Samootkrivanje Prilagodljivost Brižnost Obraćanje pažnje na klijenta, spremnost na ulaganje u sebe Znatiželja i otvorenost

Kakav sve može biti supervizijski stil supervizora • • • Analitičan Neposredan Otvoren i pristupačan Podržavajući Njegujući Dijaloški Usmjeren cilju Doslijedan i uporan Empatičan Ležeran

Supervizijski odnos • Supervizor ulazi u supervizijski proces sa svim svojim osobnim i profesionalnim kompetencijama, posvećenošću ulozi i odgovornostima koje nosi te motivacijom da ispuni očekivanja supervizanta i ostvari ciljeve supervizije • Supervizijski odnos se treba razvijati kroz dijalog, dogovaranje, uključenost, sudjelovanje, suprisutnost, istraživanje, sustvaranje i osnaživanje. • Uspostavljanje odnosa nije samo sredstvo dolaska do cilja već je to središnji, ključni dio kojim se proces pomaganja pokreće u konstruktivnom smjeru i već sam po sebi može biti ljekovit (Urbanc, 2007. ) • Supervizor i supervizant trebaju imati određene osobne i profesionalne kvalitete

Što uključuje supervizijski odnos • Dogovor o ciljevima supervizije • Dogovor o zadacima supervizije • Emocionalnu vezu između supervizora i supervizanta • Od početka je važno dogovoriti strukturu, formu i sadržaj rada te postaviti temelje odnosu kroz koji će se realizirati zajednički dogovoreni ciljevi i zadaci supervizije.

Što uključuje supervizijski odnos • • Predstavljanje Iznošenje očekivanja Dogovor o radu Kreiranje zajedničkog prostora: povratne informacije, refleksije, istraživanje, prepoznavanje, uvid, razumijevanje

Što je potrebno za razvoj i održavanje djelotvornog supervizijskog odnosa OLAKŠAVAJUĆI UVJETI POTICAJNI UVJETI empatija Inkorporiranje autentičnosti uvažavanje Konfrontiranje uz bazično prihvaćanje konkretnost neposrednost

Model strukturirane refleksije C. Johns

Uloga refleksije u superviziji • Poticati supervizanta na reflektiranje znači poticati ga da razmišlja o onome što je doživio kroz vlastito iskustvo. Jedino na taj način može integrirati novo iskustvo s prethodnim znanjem. • Refleksiju tijekom supervizijskog učenja supervizor potiče postavljanjem pitanja otvorenog tipa, poticanjem samoprocjenjivanja, traženjem od supervizanta da samostalno analizira te da kritički razmatra ideje i praksu. • Refleksija se može koristiti u kognitivnom, psihomotornom, afektivnom i interpersonalnom području.

MODEL STRUKTURIRANE REFLEKSIJE (prema modelu strukturirane refleksije, C. Johnsa) Slijedećim se pitanjima možemo koristiti za reflektiranje o različitim situacijama/doživljajima: 1. Situacija 1. 1. Opišite situaciju o kojoj biste željeli reflektirati. 2. Okolnosti 2. 1. Koji su, po vama, značajni činitelji utjecali na situaciju?

MODEL STRUKTURIRANE REFLEKSIJE (2) 3. Refleksija 3. 1. Što sam želio/željela postići? 3. 2. Kako to da sam se ponašala/djelovala tako? 3. 3. Kakve su bile posljedice mojeg ponašanja/djelovanja: Za mene Za korisnika, obitelji, grupu s kojom radim Za suradnike, ljude s kojima radim

MODEL STRUKTURIRANE REFLEKSIJE (3) 4. Alternativne mogućnosti 4. 1. Koje druge mogućnosti sam imala? 4. 2. Kakve bi bile posljedice tih drugih mogućnosti' 5. Učenje 5. 1. Kako sada vidim/osjećam/razumijem tu situaciju, odnosno, doživljaj? 5. 2. Da li bih se u budućnosti u sličnoj situaciji ponašala/o drugačije? Kako? 5. 3. što sam iz te situacije odnosno doživljaja naučila/o?

MODEL STRUKTURIRANE REFLEKSIJE (4) 6. Supervizija 6. 1. Koje metode, intervencije, teorije, ideje koje sam upotrijebio/la su mi bile od pomoći? 6. 2. Koje su mi osobna obilježja bila od pomoći? 6. 3. Što bih želio/željela poboljšati, usavršiti, na čemu raditi? 6. 4. Koja su moja očekivanja od supervizora? 6. 5. Što mi je potrebno od grupe? 6. 6. Kakvo je, u toj situaciji moje supervizijsko pitanje?

Kako biti supervizant u superviziji terenske prakse studenata socijalnog rada

Najčešće potećkoće koje supervizanti donose u superviziju • Područje rada s korisnicima (npr. teškoće u komunikaciji s korisnicima i dr. ) • Područje profesionalnih kompetencija (npr. ograničeno područje tehnika i metoda rada i dr. ) • Područje vlastitih emocija, stavova, vrijednosti (npr. osjećaj bespomoćnosti, profesionalni stres, etičke dileme i dr. ) • Područje radnih uvjeta i karakteristika radnog mjesta (npr. neadekvatni radni uvjeti, karakteristike radnih zadataka i dr. ), • Područje međuljudskih odnosa (npr. nezadovoljavajući odnosi s kolegama, pretpostavljenima, nedostatak podrške i dr. ).

Očekivanja supervizanata od supervizije • • • razvijanje osobnih i profesionalnih resursa i potencijala, učenje kako se nositi s teškim situacijama svog posla na osviješten i metodičan način, moći preraditi jaka psihička opterećenja na poslu, uspješnije rješavati probleme međuljudskih odnosa u radnoj okolini, manje „izgarati“ na poslu steći zadovoljstvo uz posao koji rade, smanjiti osjećaj profesionalne osamljenosti, steći veću otvorenost za kolegijalnu razmjenu i suradnju, osvijestiti svoje slijepe mrlje u osobnom i profesionalnom funkcioniranju, uz povećano razumijevanje zahtjeva stvarnosti nadvladati želju za „brzim tehnikama“ rješavanja problema, svjesnije izvršavati svoje profesionalne zadatke razviti se u visoko integriranog i kompetentnog profesionalca. (Bokulić, 2002)

I Iskustva studenata s podrškom u superviziji (Šimonović, 2014. ) • 7 studenata diplomskog studija soc. rada sa višestrukim iskustvima sudjelovanja u supervizijskim grupama (tijekom prakse, volontiranja, rada na različitim projektima, udrugama itd. ) • Kvalitativni pristup; polustrukturirani intervju; obrada metodom otvorenog kodiranja. • Cilj: Kako studenti opisuju kompetencije potrebne za za učinkovito sudjelovanje u superviziji • Rezultati: Da bi supervizanti mogli „iskoristiti” podršku u superviziji treba im: • Određeno znanje i vladanje komunikacijskim vještinama • Proaktivno ponašanje • Određena osobna obilježja

Znanja i komunikacijske vještine Posjedovanje teorijskog znanja • „…teorijsko znanje i profesionalna etika…“ (S 2); „…moraju biti naoružani znanjem, poznavati zakone kako nas ne bi krivo uputili. “ (S 7); Aktivno slušanje • „Ako vidimo da nas svi pozorno slušaju…“ (S 3); „Potrebno je aktivno slušati člana grupe…“ (S 3); „Supervizanti moraju aktivno slušati…“ (S 6); • „…no zanimljivo je to da podršku u superviziji mogu dobiti i onda kad nisam u fokusu, već slušajući druge i supervizora dobivam odgovore na pitanja koja nisam ni postavila na glas…“ (S 2); „…podršku slušanjem drugih…“ (S 7): Reflektiranje • „Meni je super što članovi daju svoju refleksiju na izneseni problem, a samim time i podršku. “ (S 4); „…veliku ulogu igra i refleksija…“ (S 7); Primanje i davanje povratnih informacija • „…da nam daju feedback na to…“ (S 2); „…u većini slučajeva možeš dobiti podršku kroz razne povratne informacije…“ (S 6); Pokazivanje razumijevanja i poštovanja za druge „…pokazati razumijevanje. “ (S 2); „…razumjeti druge. (S 6); „…da nas poštuju…“ (S 3);

Osobna obilježja supervizanata Otvorenost i iskrenost • „…njihova otvorenost i iskrenost. “ (S 2); „…otvoreni i iskreni…“ (S 7), Povjerenje • „…mora se pokazati kao osoba od povjerenja…“(S 4)), Empatija • „…sigurno je i empatija…“ (S 4); „…empatičnost supervizanata…“ (S 5); Kapacitet za izlaganje u grupi • „Nemam problema sa istupanjem i govorom pred grupom…“ (S 5); „Nakon što sam skupila hrabrosti i uključila se u raspravu, aktivnije sam slušala ostale kolegice…“ (S 1); „Nekad me bilo i strah, petljati se u neke stvari…, ali uključila sam se…“ (S 4);

Proaktivno ponašanje supervizanata Aktivno uključivanje u rad grupe • „…i aktivno sudjelovala u svakom problemu sa kojim se grupa susretala. “ (S 1); „…te aktivno sudjelovati…“ (S 4); „Smatram da sam dala veliki doprinos grupi svojim aktivnim sudjelovanjem. “ (S 4); „…i aktivno sudjelovati…“ (S 6); Motiviranost za superviziju • „Bila sam veoma motivirana za superviziju. . . “ (S 4); „…jako bitna i motiviranost…“ (S 7); Podrška za izlaganje u grupi • „…te poticaj i podupiranje u rješavanju problema…“ (S 2); „Poticala sam ostale kolegice da se otvore i krenu pričati o svojim problemima…“

Kompetencije supervizanata – perspektiva supervizora (Urbanc, 2013) Sudionicima istraživanja (7 supervizora zaposlenih u sustavu socijalne skrbi, 2013/14. ) važno je da supervizanti ne dođu na superviziju kao tabula rasa već da su upoznati s teorijskim znanjem i načelima rada o superviziji: • „…imati neka teorijska znanja što je supervizija, kako se provodi, koja joj je svrha, zapravo da budu upoznati uopće sa metodom supervizije…“ (2); • „…da dođu s teoretskom pretpostavkom o tome što supervizija jest da bi mogli bolje sudjelovat u njoj i biti manje suzdržani. “ (2); • “…o nekakvim osnovnim principima rada supervizijske grupe i što je to supervizijska grupa…“ (4).

Supervizanti trebaju imati i osnovna znanja teorije iz područja komunikacije • „…neke komunikacijske vještine, da je to preduvjet slušanja, a onda izražavanja svog mišljenja…“ (1); „…iz komunikacijskih vještina…“ (3) • “Naravno poznavanje komunikacijskih teorija je jako važno kako bi se mogli izraziti. “(5); • „…imati znanja iz interpersonalne komunikacije…“ (7).

Znanja o socijalnom radu • „…potrebna teorijska znanja vezana iz teorija socijalnog rada iz kojih onda tijekom supervizije crpe određena rješenja“(5); • „znanja o procesima socijalnog rada“ (6); • „sa osobama s invaliditetom “ (6); • “etiku treba poznavat, što je etička dilema“ (3); • „o konceptu osnaživanja“ (5).

Znanja iz psihologije i poznavanje zakona • Teorija motivacije („…određena teorijska znanja u smislu teorija motivacije…“ (3)), znanja iz teorije socijalne kognicije („…teoriju socijalne kognicije…“ (5)), znanja iz psihoanalitičkih i/ili psihoterapijskih pravaca („…nekakva teorijska znanja iz nekih psihoanalitičkih pravaca, ili ne psihoanalitičkih, čisto ono iz psihoterapijskih pravaca…“ (7). • Poznavati zakon, preciznije imati znanja o zakonskim propisima („…znanja o zakonskim propisima…“ (6)) koji se tiču njihovog djelokruga rada.

Znanja o metodama socijalnog rada • Metode i vještine rada s pojedincem: (“osnovna pravila rada s pojedincem“ (3); „znanja iz područja socijalnog rada s pojedincem“ (6); • „Metode i vještine iz područja grupnog rada („…sposobnost prilagoditi se grupnom radu, situaciji…“ (5); „…sudjelovanje i rad s grupom i u grupi…“ (7), dijeljenje iskustva („…dijeljenja iskustva. “ (7)), metode u savjetodavnom i terapijskom radu („…upoznati s metodama rada koje se inače koriste u grupnom radu, savjetodavnom, terapijskom…“ (2), upoznavanje s grupnim pravilima („…znači da su upoznati s pravilima rada u grupi, sa očekivanjima koja ovise koja je vrsta grupe…“ (2); „…načinima grupnog rada…“ (2), vođenje računa o grupnoj dinamici.

Upotreba kreativnih metoda • Kreativne metode „…igra uloga, neka kreativna sredstva, korištenje pokreta, korištenje crtanja, karata, znači da imaju ideju o tome da postoji mogućnosti za takav način rada…“ (2); „…neke kreativne tehnike…“(4).

Komunikacijske vještine • Fokusiranje („…vještinu fokusiranja na ono što je bitno…“ (6), • Slušanje i integriranje („. . . vještinu toga da sluša i integrira tuđe slučajeve, da uči na tuđim greškama…“ (5); Da ne mora slučaj biti nužno njegov, ali da može iz toga imati za sebe određenu korist. “ (5), • Reflektiranje („…imati vještinu reflektiranja…“ (6); „…vještina reflektiranja o sebi…“(1), • Postavljanje pitanja („vještine postavljanja pitanja “ (7). • Neverbalna komunikacija (“ izražavanje verbalnog i neverbalnog (7).

Vještine analiziranja vlastitog iskustva • Stjecanje uvida, osvještavanje („…sposobnosti da analiziraš vlastito iskustvo o kojem govoriš toliko otvoreno koliko je potrebno da osoba stekne uvid, odnosno onoliko koliko je potrebno u superviziji da drugi supervizanti onda mogu čuti i razumjeti o čemu se radi, da se supervizija može razvijati. “ (6), „…osvještavanja svojih nekih misli, osjećaja, stavova…“ (1); • Analiza iskustava „…govoriti o sebi na onaj način koji omogućava proradu i stjecanja analitičkog uvid u tom smislu. “ (6); spremnost suočavanja i kritičkog osvrta na vlastite vrijednosti, na vlastiti odnos prema radu i spremnost, znači propitivat sebe kao profesionalca…“(2); „kritičan prema svojim stavovima, predrasudama i očekivanjima o nekim ljudima s kojim radim i o svom poslu. “ (2). • Prikazivanje slučaja („…vještinu prikazivanja slučaja…“ (5)), osvještavanje („…vještine osvještavanja. “ (1); „…vještina osvještavanja onog što ga muči…“ (5).

Vrijednosti (1) • Povjerljivost („…ovaj dio povjerljivosti broj jedan u našoj struci, a onda u superviziji podvučeno triput. “ (1) • Povjerenje u grupi („…poštovati da ono što je rečeno u grupi, ostane u grupi…“ (6)), zaštita identiteta osoba („…poštivati to da zaštiti identitet onih osoba o kojima govori bilo da su to korisnici ili kolege ako je to neki problem koji se tiče radne jedinice…“ (6).

Vrijednosti (2) • Samoodređenje supervizanta („…samoodređenje u smislu da daje mogućnost supervizantu da sam donese svoju odluku odnosno da mu ti pomogneš da dođe do rješenja, da on zna što je najbolje za njega što se odnosi i na rad s korisnicima u socijalnom radu. “(1). • etika u superviziji („…etička načela i etičke vrijednosti u superviziji…“ (3); „…vrijednosti koje proizlaze iz supervizije…“ (3); „…poznavanje etike…“ (3); „…dio etike struke koju ima, naravno neka osnovna moralna načela…“ (4)),

Vrijednosti (3) • vrijednosti pomažućih profesija („…općenito vrijednosti pomažućih profesija, konkretno socijalnog rada…“(3), • nezlonamjernost („…ne čini zlo članovima…“ (3); „…da svojom intervencijama ne napraviš još neko veće zlo njemu. “ (1); „…neko poštivanje granica općenito u radu i da ne ideš kopat zato jer te nešto zanima, da sve što radiš ima neki razlog, da poštuješ čovjeka ako kaže da neće – neće…“ (2).

Vrijednosti (4) • Dobrobit korisnika („…osjećaj za dobrobit i najbolji interes korisnika s kojima radi. “ (4); „da nam u fokusu bude, kad radimo s korisnicima, zapravo ta dobrobit korisnika. “ (7); „rješenja za tu situaciju koja ide na dobrobit tog korisnika. “ (7). • Individualizirani pristup („…individualnosti, dakle načela. “ (5); „…individualnosti u smislu, da zato i trebamo superviziju jer je svaki slučaj apsolutno specifičan. “ (5). • Uvažavanje („…trebao bi poštivati druge sudionike u smislu ne vrijeđanja, neomalovažavanja, ne držanja prodike drugima. “ (6)).

Osobna obilježja supervizanta¸iz perspektive supervizora • Otvorenost za analizu („…otvoreni za analizu sebe i drugih“ (2), • Otvorenost za feedback („…otvoreni za feedback koji može bit kritičan, korektivan ili pozitivan i da su spremni prihvatit i dat ga također…“ (3), • Otvorenost za nove ideje („…spremnost biti otvoren za neke nove ideje koje ne mora nužno usvojit, ali se o njima može razmišljati i može se dati neki konstruktivan argumenti, znači spremnost na razmišljanje, na propitivanje, na analiziranje…“ (2) • Otvorenost za tuđa iskustva („Jednostavno otvorene uši da čuje iskustva drugih i da se s njima ne mora nužno složiti, ali da ih može čuti. “ (6). • Otvorenost za promjenu („…prihvaćanje da stvari nisu zauvijek gotove i zauvijek riješene“ (2); „da se stvari i svijet oko nas mijenjaju i da se mi kao osobe mijenjamo “ (5).

Literatura • • • Žorga, S. (2009) Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U: Refleksije o superviziji. (ur. ) Ajduković, M. str. 7 -40. Tatschl, S. (2009) reflektiranje – ključna kompetencija u superviziji. U: Refleksije o superviziji. (ur. ) Ajduković, M. str. 41 -48. Matić, V. (2011) Razvoj odnosa u superviziji psihosocijalnog rada. Ljetopis socijalnog rada, 18 (2), 217 -244. Laklija, M. , Kolega, M. , Božić, T. i Mesić, M. (2011) Supervizijski stil i komunikacijski procesi u superviziji iz perspektive supervizora. Ljetopis socijalnog rada, 18 (2), 365382. Viezk Vidović, V. Vlahović Štetić, V. (2007) Modeli učenja odraslih i profesionalni razvoj. Ljetopis socijalnog rada, 14 (2), 283 -310.