KOMPLEKSNA JEDINJENJA Pripremio Varga Itvan HEMIJSKOPREHRAMBENA SREDNJA KOLA
KOMPLEKSNA JEDINJENJA Pripremio: Varga Ištvan HEMIJSKO-PREHRAMBENA SREDNJA ŠKOLA ČOKA varga. i@neobee. net
Opšte karakteristike Kompleksna jedinjenja predstavljaju veliku grupu složenih molekulskih ili jonskih jedinjenja neorganskog ili organskog porekla. Veza između atoma u kompleksnim jedinjenjima su koordinativne. Kompleksna jedinjenja sadrže kompleksni jon složene strukture, koji se prilikom pisanja stavlja u srednju zagradu: [Ag(NH 3)2]+ , [Fe(CN)6]4 - , [Zn(OH)4]2 -
Kompleksni jon se sastoji od centralnog jona koji je graditelj kompoleksa i molekula ili jona vezanih za centralni jon koji se zovu ligandi. Broj liganada koji okružuju centralni jon naziva se KOORDINACIONI BROJ i najčešće je 2, 4, 6. Graditelj kompleksa je najčešće metalni jon prelaznih elemenata, na primer: Fe 2+, Fe 3+, Zn 2+, Co 2+, Cr 3+, Hg 2+, Cu 2+ i drugi. Graditelji kompleksa su elektron-akceptori (primaju elektrone).
Ligandi su anjoni ili polarni molekuli sa slobodnim elektronskim parovima. Najčešće su to: - - F , Cl , - 2 SCN , NO 2 , CN , OH , SO 4 , CH 3 COO 2 CO 3 , NH 3, CO, H 2 O i drugi. Graditelj kompleksa i ligand čine unutrašnju sferu kompleksnog jedinjenja. [Ag(NH 3)2]+ Unutrašnja sfera
Joni kompleksnog jedinjenja koji ne ulaze u sastav kompleksnog jona čine spoljašnju sferu kompleksa. Na primer: [Ag(NH 3)2]Cl ili K[Ag(CN)2] Spoljašnja sfera može biti anjonska ili katjonska
Disocija i stabilnost kompleksnih jedinjenja Kompleksna jedinjenja koja se lako rastvaraju u vodi su JAKI ELEKTROLITI. Oni potpuno disosuju. Na primer: [Cu(NH 3)4]SO 4 [Cu(NH 3)4]2+ + SO 42 Katjon Anjon
I kompleksni joni disosuju, na graditelj kompleksa i ligande, ali u mnogo manjoj meri, pa je ova disocija povratan proces i svodi se na ravnotežu: [Cu(NH 3)4]2+ Konstanta disocijacije je: Cu 2+ + 4 NH 3
Što je slabija disocija, veća je stabilnost kompleksnog jona i obrnuto. Nazivi kompleksnih jedinjenja Kod kompleksnih soli koje disocijacijom daju kompleksni katjon redosled očitavanja je: 1. Ligand, 2. Centralni jon, 3. Spoljašnja sfera. Na primer:
[Cu(NH 3)4]SO 4 Tetraaminbakar (II)-sulfat [Ag(NH 3)2]Cl Diaminsrebro (I)-hlorid Kod kompleksnih soli koje disocijacijom daju kompleksni anjon, redosled očitavanja je: 1. Spoljašnja sfera, 2. Ligand, 3. Centralni jon. Na primer:
K 4[Fe(CN)6] K 2[Hg. I 4] kalijum-heksacijanoferat (II). kalijum-tetrajodomerkurat (II). Primeri iz udžbenika str. 91.
- Slides: 11