KOLJKE PUEVI JEEVI I KORNJAE Napravile Antonia Ban

ŠKOLJKE, PUŽEVI, JEŽEVI I KORNJAČE Napravile: Antonia Ban i Maria Pijevac, IV-5

ŠKOLJKAŠI Školjkaši su isključivo vodeni mekušci Ø Obuhvaćaju oko 15 000 vrsta, od kojih znatno veći broj živi u moru. Ø Tjelo je oklopljeno sa dvije ljušture (desna i lijeva). Školjkaši nemaju glavu. Ø

Ø Najčešće su razdvojena spola. Samo su neki dvospolci. Ø Slabo su pokretljive. Ø Mogu biti od nekoliko mm do 1 m. Ø Svi su stanovnici dna, bilo obala ili dubokog mora. Ø Hrane se planktonom

Način života Najviše vrsta provodi polusjedilački način života, što znači da dugo ostaju na jednome mjestu Ø Pojedine vrste su trajno sjedilačke, stoga su pričvršćene na podlogu ili su zatvorene u nekom supstratu. Nekoliko vrsta školjkaša može bušiti čvrste podloge, kao npr. treset, drvo, kamen i na taj način postižu posebnu zaštitu na mjestu gdje žive. Ø Takvi školjkaši najčešće ne mogu napustiti mjesto u kojem stanuju jer je ulaz koji su izgradili u mladosti uži nego prednji dio tijela odrasle životinje. Ø

Vrste školjkaša Kamenica Ø Dagnja Ø Bijela dagnja Ø Prstac Ø Prstavac Ø Kapica srčanka Ø Kapica prugasta Ø Prnjavica Ø Kućica Ø Rumenka Ø Jakopska kapica Ø Kapica mala Ø Pokrovača Ø Kunjka Ø Čaška Ø Periska Ø

Kamenica (lat. Ostrea edulis ) Tijelo kamenice (meso) je smješteno unutar dviju nesimetričnih ljuštura. Ø Lijeva udubljena ljuštura služi za prihvaćanje za podlogu, desna je ravna, a ih spaja jaki mišić. Ø Duguljasta je i srcolika, nazubljenih rubova ljušture, a boja ljušture varira od kameno do bjelkasto sive Ø

Ø Ø Kamenica živi isključivo prilijepljena na tvrde podloge kao stijene i to u rijetkim kolonijama. Najveći neprijatelj su joj morske zvijezde, puž volak, razni rakovi i ribe a najčešće komarča. Meso joj je jako hranjivo, jer sadrži puno bjelančevina, ugljikohidrata i vitamina A, B 1, B 2, C i D. Najukusnija je zimi a jede se sirova sa par kapi limunovog soka. Može se pohati, poširati i na druge načine pripremati.

Dagnja (la. Mytilus galloprovincialis) Ø Ø Ø Školjka ima oblik lepeze, a ljušture su joj jednake Obično se ne pokreće ili to čini vrlo sporo Mjereno po dužoj osovini, školjka može narasti do 15 cm i postići težinu od 200 g Hrani se planktonom Odvojenih su spolova i vrlo plodne ( ispuštaju 5 – 25 milijuna jajašca) Meso dagnje je ukusno i vrlo hranjivo

Bijela dagnja ( lat. Modiolus barbatus) Smeđe-žute je boje, obrasla dlačicama Ø Rasprostranjenost joj je dosta ograničena. Živi samo na kamenom pločastom dnu do nekoliko metara dubine Ø Ne žive u onim područjima gdje u blizini nema pritoka slatke vode Ø

Prstac ( lat. Lithophaga litophaga) Prstac je valjkasti školjkaš dugačak do 12 cm Ø Živi u obalnim stijenama, liticama i samostalnom većem kamenju, u vlastitim bušotinama koje se rastom školjkaša šire. Vrlo je čest i u podmorskim špiljama Ø Radi velike populacije čija gustoća može prijeći 300 primjeraka po m 2. Životna dob prstaca je oko 80 godina Ø Ovo je u kulinarstvu jedna od najcjenjenijih vrsta školjkaša, pa su se razvojem turizma na Jadranu, zbog prekomjernog izlova, populacije prstaca mjestimice jako smanjile. Ø

Periska ( lat. Pinna nobilis) Ø Ø Ø Ljuštura periske je oblika šiljastog trokuta, gdje je najkraća stranica u obliku luka Često joj je vanjski dio ljušture obrastao algama, mahovnjacima, spužvama pa čak i drugim školjkašima Vrlo je uočljiva jer raste uspravno iz sedimenta u koji je zabodena šiljastim dijelom, za morsko dno pričvršćena je bisusnim nitima. Može narasti do visine od oko 1 m te je naš najveći školjkaš. Obitava u obalnom pojasu na sedimentnom dnu, česta je u livadama posidonije. Periska je zakonom zaštićena

Jakopska kapica ( lat. Pecten jacobaeus) Ø Ø Živi uglavnom na pjeskovitim područjima. Obitava u priobalnoj zoni između 5 i 30 metara dubine. Češće je nalazimo na području gdje je u blizini priljev slatke vode. Može se loviti tijekom cijele godine, ali je najbolja zimi. Meso joj je vrlo ukusno. Naročito je ukusan njezin veliki mišić

Puževi Ø Morski puževi skoro uvijek imaju spiralnu ljušturu sa operkulumom (zatvaračem). To je rožna ploča na zadnjem dijelu stopala koja služi za uzatvaranje otvora ljušture kad se životinja povlači unutra.

Vrste morskih puževa Puzlatka Ø Prugasta mitra Ø Puž bačvaš Ø Tritonova truba Ø Volak kvrgavi Ø Priljepak Ø Šljem Ø Triton Ø Ogrc Ø Zupka Ø

Prugasta mitra (Mitra zonata) Ø Ø Ø Ovaj puž vretenaste kućice velik je desetak centimetara Možemo ga naći na dubini od 20 do 85 m. Općenito, o njegovoj se biologiji vrlo malo zna. Prugasta mitra je sredozemni endem, rasprostranjen uzduž istočne obale Jadrana Radi svoje rijetkosti i ljepote kućice ovo je vrlo tražena vrsta. Stoga su i ovako rijetke populacije u posljednje vrijeme još više prorijeđene Od 1994. godine prugasta mitra je zakonom zaštićena

Puž bačvaš (Tonna galea) Ø Ø Bačvaš živi pojedinačno ili u rijetkim nakupinama na mekanim pjeskovitim ili muljevitim dnima, na dubini od 10 do 150 m. kućica ove vrste bačvastog je oblika, vrlo je velika i relativno krhka U duljinu može narasti do 30 cm, pa je bačvaš jedan od najvećih puževa Jadrana Od 1994. godine puž bačvaš je zakonom strogo zaštićen te je sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom strogo zabranjena

Tritonova truba (Charonia tritonis seguenza) Ø Ø Tritonova truba (tritonov rog) najveći je jadranski puž. Ima masivnu vretenastu kućicu i može narasti do veličine od 40 cm. Živi na hridinastim dnima, u podnožju strmih stijena. Nastanjuje staništa s bogato razvijenim pokrovom algi te mnoštvom zvjezdača koje su mu osnovna hrana. Zakonom zaštićena vrsta, sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom strogo je zabranjena.

Volak (lat. Murex trunculus) Volci žive na tvrdom i pomičnom dnu od 3 -50 m. Vole muljevita i pjeskovito-muljevita dna. Ø Poznate su tri vrste, a gušća naselja čine na pomičnim dnima. Ø Po načinu ishrane je mesojedstrvinar. Posebnim cjevastim organom, uz pomoć sumporne kiseline, buši ljušturu školjkaša da bi došao do mesnog dijela Ø Meso je ukusno i malo tvrdo. Ø

Ogrc (Monodonta turbinata) Nije ga teško pronaći. Živi u zoni plime i oseke. Rasprostranjen je po cijeloj obali Jadrana na kamenitoj obali ili hrpama kamenja Ø Meso je ukusno i traženo po cijelom primorju. Ima intezivan misris i okus mora. Ø Kuha se u morskoj vodi Ø Ø

Priljepak (lat. Patella coerulea) Ø Ø Ø Puž koji većinu života provodi čvrsto zalijepljen svojim širokim stopalom za kamenu podlogu. Kućica priljepka donekle podsjeća na nepravilan stožac široke baze i male visine Priljepak živi na čitavom Jadranu Hrani se algama koje traži pužući po kamenu, ali se uvijek vraća i stabilizira u istom udubljenju. Vađenje priljepaka aktivnost je koja se može provoditi čitave godine. U zimskim se mjesecima više traži i vadi, jer tada je najkvalitetniji za jelo.

Puzlatka (lat. Haliotis lamellosa) Ø Ø Ø Ovaj puž se još naziva Petrovo uho Boja kućice izvana je kamenosiva sa smeđim ili zelenkastim mrljama, iznutra sedefasta Najviše naraste do 10 cm Meso je dobro za jelo, ali se rijetko koristi Kućica se upotrebljava za ukrašavanje raznih predmeta Rasprostranjen je uz kamene obale cijelog Jadrana, držeći se pojasa plime i oseke

Zupka (lat. Luria lurida) Ø Ø Ø Ø Blistavo smeđe boje Otvor je izdužen, uzak i nazubljen Naraste do 6 cm Rasprostranjena uzduž cijele obale, od nekoliko do 100 m Zadržava se obično na pjeskovito-muljevitom dnu Zupka je jedan od rijeđih puževa Zakonom zaštićena vrsta

Ježinci Ø Ø Ø Morski ježevi su okrugličastog, jastučastog oblika, nemaju ručice, ali zato imju mnogobrojne bodlje i cjevastim nožicama , koje se završavaju sisaljkama. U centru kruga trbušnok kruga su usta. Kod morskih ježeva imaju složen aparat za žvakanje Tijelo im je zaštičeno skeletom koji je smješten u koži. Sastavljen je od krečnjackih pločica povezanih u ljušturu Bodlje im mogu završavati s otrovnim mješkom ili im bodlje mogu biti meke i kratke. Te vrste žive zarivene u pijesak. Mogu imati različit oblik.

Vrste Crni jež Ø Hridinski jež Ø Pjegavi jež Ø Debelobodlji jež Ø Dugobodlji jež Ø Pješčani jež Ø

Crni jež (Arbacia lixula) Crni ježinac vrlo je rasprostranjena vrsta na kamenim obalama Jadrana. Ø Crne je boje i lagano spljošten Ø Bodljike se održavaju zbog mišićnog sustava koji se nalazi u ježu, zbog toga nakon uginuća brzo gubi svoj izgled a i bodlje postaju krhke te otpadaju. Ø Najčešće boravi od 0 do 10 metara gdje se hrani algama koje struže sa svojih 5 šiljastih zubi. Ø

Hridinasti ježinac (Paracentrotus lividus) Ø Ø Ø Najlakše ga je razlikovati od crnog po tome što crni ima isključivo crnu boju dok hridinasti ima ljubičaste, smeđkaste i zelene nijanse Danju se skriva od utjecaja svjetlosti pa se povlači u procjepe ili ispod travki posidonije, noću izlazi i proždire alge. često po sebi stavljaju razne predmete morskog dna poput algi, ostataka školjki, kamenja i ostalog morskog otpada, što se prije smatralo kao zaštita od sunčeve svijetlosti a vjerojatno se radi o pokušajima kamuflaže. Ove dvije vrste ježa najčešće se konzumiraju, kako u svijetu tako i kod nas iako dosta rjeđe. Zakonom zaštićena vrsta

Pjegavi jež (Sphaerechinus granularis) To je brojna i česta vrsta po svoje veličine i debljih bodlji koje završavaju bijelom bojom, zbog toga je jako atraktivan, a neki ga zovu i bijeli jež. Ø Ova vrsta bude veća od 15 cm i manja je mogućnost da ćemo se ubosti na ovog ježa jer su mu bodlje deblje i živi dublje, do 30 metara. Ø Najčešće se skriva u hladovini ili između algi ili pokriva predmetima sa dna poput kamenja i ostataka školjaka Ø Ponekad se skuplja u velike kolonije pa je moguće da prekriva cijelo morsko dno. Ø Ø Pjegavi jež koristi se u prehrani, a konzumiraju se njegove spolne žljezde (gonade)

Debelobodlji jež (Stylocidaris affinis) Ø Ø To je prepoznatljiva vrsta po tome što nema veliki broj bodlji već samo nekoliko debljih i dosta dužih od ostalih vrsta ježeva. Najčešće je žućkasto ljubičastih boja koje dobije od algi kojima se hrani. Živi duboko, od 15 do 100 metara, po danu se zavlači u rupe ili u sjenu, a po noći se hrani. Naraste do 15 cm no ta se dužina uglavnom odnosi na dužinu njegovih dugih bodlji.

Dugobodlji jež (Centrostephanus longispinus) To je još jedna prepoznatljiva vrsta našeg mora Ø Izgledom i crnom bojom bi bio jako sličan crnom ježincu međutim kao što samo ime govori na njemu se nalaze duge bodlje, gotovo duplo dužih od ostalih vrsta ježeva, te mu je zbog bodlji veći promjer. Ø Nije čest iz razloga što živi dublje i u koraljnoj biocenozi preko 30 metara dubine gdje se skriva od sunčevog svjetla. Ø

Pješčani jež (Echinocardium cordatum) zanimljiva je vrsta koja živi stalno zakopana u pijesku i kreče se jako sporo Ø Naraste u promjeru do 10 cm i žućkasto bijele je boje sa mekanim ali oštrim bodljama koje ne ostaju zabijene u koži. Ø Njegov oklop je jako krhak i može se pronaći na pješčanim plažama i daje jako zgodan suvenir sa mora ukoliko ga se uspije zaštiti prilikom transporta. Ø

Kornjače predstavljaju vrlo staru i primitivnu skupinu gmazova Ø Ove spore i trome životinje prvobitno su kopneni organizmi od kojih su se neke naknadno prilagodile životu u slatkim vodama i u moru Ø Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama, morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime i tropa Ø

Ø Red kornjača danas Ø jedna je kopnena obuhvaća 11 porodica sa (obična čančara) 25 rodova i oko 250 Ø dvije su slatkovodne vrsta, od kojih je šest (barska kornjača i vrsta zabilježeno i u riječna kornjača) Hrvatskoj. Ø tri morske (glavata želva, zelena želva i sedmopruga usminjača)

Morske kornjače Ø Jedna od najtipičnijih osobina morskih kornjača je oklop, čvrsta koštana struktura koja prekriva gotovo cijelo tijelo i sve unutarnje organe

Glavata želva (Caretta caretta) je široko rasprostranjena u priobalnim područjima tropskih i suptropskih mora Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana. Ø Također je uobičajena u morima umjerenih područja i jedina je vrsta koja se u njima i gnijezdi. Ø Najčešća je vrsta Mediteranskog i Jadranskog mora. Ø

Ø Ø Kod odraslih glavatih želvi oklop je ovalnog oblika, s gornje je strane crvenkasto-smeđ, a svijetložućkast s donje. Građen je od velikih proširenih rebrenih kostiju, prekrivenih rožnatim pločama. Odrasle jedinke dostižu duljinu oklopa i do 110 cm i tjelesnu težinu do 115 kg. Glavata želva je mesojed, hrani se raznim vrstama morskih životinja: spužvama, meduzama, ježincima, mekušcima, školjkašima, rakovima i ribama. Ima izuzetno jake čeljusti kojima lomi tvrde oklope svog plijena. Glavata želva je već odavno na svjetskoj listi ugroženih životinja

Zelena želva (Chelonia mydas) Ø Ø Ø Naseljava uglavnom istočni dio Sredozemlja, u Jadranu je sa sigurnošću zabilježena u novije vrijeme Obitavaju u plićim vodama uvala/laguna/estuarija s bujnom vegetacijom (morske trave i alge). Ime je dobila prema maslinasto zelenoj ili sivo-smeđoj boji tijela Odrasle jedinke dostižu duljinu oklopa i do 120 cm i tjelesnu težinu do 220 kg. Najstariji zabilježeni primjerak u divljini doživio je 80 godina. Zelena želva je biljojed, hrani se raznim morskim biljem, pretežno vrstama morske trave

Sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea) živi u otvorenim morima tropskih i umjerenih područja širom svijeta Ø U Sredozemnom i Jadranskom moru je vrlo rijetka i zabilježena svega nekoliko puta Ø Ovo je najveća živuća morska kornjača i najveći živući reptil, a nazvana je tako zbog mekoga, kožnatog oklopa sa sedam uzdužnih grebena. Ø Za razliku od drugih kornjača usminjače nemaju tvrdi, kompaktni oklop, već je on kožnat, s mozaikom malih kostiju, a koža koja ga prekriva debljine je do 4 cm Ø

Tijelo joj je tamno smeđe boje sa svijetlim mrljama. Prednje su peraje znatno duže nego kod ostalih morskih kornjača. Ø Odrasle jedinke dosežu duljinu oklopa i preko dva metra i tjelesnu težinu do 400 kg. Najveća zabilježena sedmopruga usminjača težila je 916 kg. Ø Hrani se uglavnom salpama i meduzama, ali i drugim morskim životinjama i biljkama. Hrane se na otvorenom moru, radije nego bliže obali poput ostalih morskih vrsta kornjača, pa često ugibaju zbog konzumacije raznih otpadnih tvari kojima čovjek zagađuje njihov prirodni okoliš - more. Ø Na svjetskoj je razini sedmopruga usminjača izuzetno ugrožena životinja. Ø